Što vjera donosi čovjeku

kingkong wrote:

genitalni_herpes wrote:ne znamo što je dobro jer ne znamo apsolutnu istinu     ...ajme što sve postaje relativno kad uklonimo neki osobni stav i temelj razmišljanja...

Je'l potrebno uopće znati apsolutnu Istinu...na kraju bi li je mogli upće "nositi" na ovoj duhovnoj razini kojoj smo sad?! Dakle; to je potpuno nepotrebno i čak bi rekao kontraproduktivno. Vidim da naginješ relativizmu..i s moje religijske samoidentifikacije to je loše. Jer ispada da je Isus Krist relativan...a on je itekao podvukao crtu između onog što je loše i dobro. Ne postoji tu "možda", "ali", "međutim" i sl..što rade današnji pronewageovski orijentirani duhovnjaci i filozofi...već se točno zna što je dobro a što loše. Prema tome...iluzorno je tražiti "odbacivanje" temelja takvog razmišljanja...kad on jest bit vjerskog poimanja života. Ali možemo o "svjetovnom" ako želiš... 

Moj stav(trenutni - i već dugo je takav,al ko zna što će bit...) je da trenutno nije potrebno znati apsolutnu istinu, nego je dovoljno jednostavno vjerovati (u mom slučaju).
Stav mi je da Isus Krist nije relativan i kako kažeš itekako držim do onoga što smatram da je dobro i što je loše. Naravno sve te vrijednosti u mojim očima dolaze iz vjere, vjerojatno i moja ljubav prema bližnjima (normalno nesavršena ali je temelj iz kojega se razvijam, a vjera mi je neki putokaz ugrađen u mene, to je jedan od faktora koji me oblikuje) dolazi iz vjere. Ne znam apsolutnu istinu. Samo vjeru, a to je subjektivna stvar, a volim čuti tuđe mišljenje o svemu i onda se volim postaviti u neki kut gledanja pa si zamislim kako bi sve iz tog kuta izgledalo (kao što izgleda moje razmišljanje iz kuta da je sve slučaj i da je sve relativno jer se istina ne zna, a i da probam isključiti subjektivan pogled) a volim i napisati mišljenje kako mislim da izgleda iz tog nekog zamišljenog kuta.

aben wrote:uh, di si ti otiša, ništa te ne razumin, genitalije. navedi drugi put primjer za tako teške misaone koncepte.

neka i ne znamo što jest a što nije glupost u apsolutnom smislu, nešto što zovemo zdrav razum nalaže nam da čovjek koji svoj problem rješava i utočište nalazi u dopu ( a dop daje najbolje moguće subjektivno utočište od ičega na ovom svitu, dopaš je sigurniji u svoj izbor od henoka, mark maj vrdz) ili rukujući zmijama u šatoru u srednjoj USA, naletia je na glupost nedvojbeno i to zato što je jadan potrebit, također nedvojbeno, jel tako?

uglavnom nisam siguran ni jel mi teorija ima rupa ili ne i jesam li dobro prenio što sam mislio reći.
Kažeš zdrav razum:
"Šta je čovjek ako se prepusti samo hladnom proračunatom razumu? Zločinac, teški zločinac." Ugo Foscolo
"Da bi se postupalo razumno – malo je imati samo razum." ~ Dostojevski.

svašta u životu utječe na nas, pa onda i razum u svakome od nas ima različit materijal za oblikovanje zaključaka..
A sad ovi što su naletili na "gluposti"(na zmiju ili dop) oni su za sve nas naletili na gluposti...demokracijom i glasovanjem bi lako mogli doći do zaključka da su to grozne stvari za uhvatit se u životu..  

genitalni_herpes wrote:

uglavnom nisam siguran ni jel mi teorija ima rupa ili ne i jesam li dobro prenio što sam mislio reći.
Kažeš zdrav razum:
"Šta je čovjek ako se prepusti samo hladnom proračunatom razumu? Zločinac, teški zločinac." Ugo Foscolo
"Da bi se postupalo razumno – malo je imati samo razum." ~ Dostojevski.

svašta u životu utječe na nas, pa onda i razum u svakome od nas ima različit materijal za oblikovanje zaključaka..
A sad ovi što su naletili na "gluposti"(na zmiju ili dop) oni su za sve nas naletili na gluposti...demokracijom i glasovanjem bi lako mogli doći do zaključka da su to grozne stvari za uhvatit se u životu..  

 najeba si ako ti speare ovo vidi, dobit ćeš optužnicu za solipsizam.

kad potrebit naleti na komad kruva s poda, njemu je to spas. nama je to komad kruva s poda.

uh spearea volim čitati...nek komentira, odlično. Volim svašta pročitat...eto po njegovoj preporuci čitam i "praznu ploču" (nekako između podoja)   . Neka da mišljenje ili neke činjenice koje će mi popraviti(ili promjeniti je bolji izraz) pogled na nešto...uvijek je lijepo nešto naučiti.

genitalni_herpes wrote:

kingkong wrote:

genitalni_herpes wrote:ne znamo što je dobro jer ne znamo apsolutnu istinu     ...ajme što sve postaje relativno kad uklonimo neki osobni stav i temelj razmišljanja...

Je'l potrebno uopće znati apsolutnu Istinu...na kraju bi li je mogli upće "nositi" na ovoj duhovnoj razini kojoj smo sad?! Dakle; to je potpuno nepotrebno i čak bi rekao kontraproduktivno. Vidim da naginješ relativizmu..i s moje religijske samoidentifikacije to je loše. Jer ispada da je Isus Krist relativan...a on je itekao podvukao crtu između onog što je loše i dobro. Ne postoji tu "možda", "ali", "međutim" i sl..što rade današnji pronewageovski orijentirani duhovnjaci i filozofi...već se točno zna što je dobro a što loše. Prema tome...iluzorno je tražiti "odbacivanje" temelja takvog razmišljanja...kad on jest bit vjerskog poimanja života. Ali možemo o "svjetovnom" ako želiš... 

Moj stav(trenutni - i već dugo je takav,al ko zna što će bit...) je da trenutno nije potrebno znati apsolutnu istinu, nego je dovoljno jednostavno vjerovati (u mom slučaju).
Stav mi je da Isus Krist nije relativan i kako kažeš itekako držim do onoga što smatram da je dobro i što je loše. Naravno sve te vrijednosti u mojim očima dolaze iz vjere, vjerojatno i moja ljubav prema bližnjima (normalno nesavršena ali je temelj iz kojega se razvijam, a vjera mi je neki putokaz ugrađen u mene, to je jedan od faktora koji me oblikuje) dolazi iz vjere. Ne znam apsolutnu istinu. Samo vjeru, a to je subjektivna stvar, a volim čuti tuđe mišljenje o svemu i onda se volim postaviti u neki kut gledanja pa si zamislim kako bi sve iz tog kuta izgledalo (kao što izgleda moje razmišljanje iz kuta da je sve slučaj i da je sve relativno jer se istina ne zna, a i da probam isključiti subjektivan pogled) a volim i napisati mišljenje kako mislim da izgleda iz tog nekog zamišljenog kuta.

To je interesantno. Jer ja iz onog prethodnog života..dok još nisam vjerovao, nosim subjektivnost. Pa onda kažu i svi se slažu s time da je svatko od nas zasebna jedinka. I tome se ne može proturječiti jer je istina. Analogno tome sve što proizlazi iz čovjekove osobnosti ne može biti objektivno već isključivo subjektivno. Tako smo došli do momenta da je vjera osobna, individualna i subjektivna stvar svakog čovjeka. No; nismo li tako isključili jedan važan kut promatranja a za kojim vidim i ti težiš...pronaći objektivne okolnosti...jer iz svih dosada informacija s kojim raspolažemo možemo konstatirati da se vjera raširila...ušla u pore čovjekovog bivstva...dakle radi se o tome kad bi nešto isključivo bilo osobno, individualno i subjektivno ne bi moglo biti temeljem razmatranja na jednoj široj dimenziji ljudskog života...ukratko: ono što je subjektivno jest duhovno iskustvo a ne vjera...jer ona ima složeniju definiciju...  

kingkong wrote:

genitalni_herpes wrote:

kingkong wrote:

genitalni_herpes wrote:ne znamo što je dobro jer ne znamo apsolutnu istinu     ...ajme što sve postaje relativno kad uklonimo neki osobni stav i temelj razmišljanja...

Je'l potrebno uopće znati apsolutnu Istinu...na kraju bi li je mogli upće "nositi" na ovoj duhovnoj razini kojoj smo sad?! Dakle; to je potpuno nepotrebno i čak bi rekao kontraproduktivno. Vidim da naginješ relativizmu..i s moje religijske samoidentifikacije to je loše. Jer ispada da je Isus Krist relativan...a on je itekao podvukao crtu između onog što je loše i dobro. Ne postoji tu "možda", "ali", "međutim" i sl..što rade današnji pronewageovski orijentirani duhovnjaci i filozofi...već se točno zna što je dobro a što loše. Prema tome...iluzorno je tražiti "odbacivanje" temelja takvog razmišljanja...kad on jest bit vjerskog poimanja života. Ali možemo o "svjetovnom" ako želiš... 

Moj stav(trenutni - i već dugo je takav,al ko zna što će bit...) je da trenutno nije potrebno znati apsolutnu istinu, nego je dovoljno jednostavno vjerovati (u mom slučaju).
Stav mi je da Isus Krist nije relativan i kako kažeš itekako držim do onoga što smatram da je dobro i što je loše. Naravno sve te vrijednosti u mojim očima dolaze iz vjere, vjerojatno i moja ljubav prema bližnjima (normalno nesavršena ali je temelj iz kojega se razvijam, a vjera mi je neki putokaz ugrađen u mene, to je jedan od faktora koji me oblikuje) dolazi iz vjere. Ne znam apsolutnu istinu. Samo vjeru, a to je subjektivna stvar, a volim čuti tuđe mišljenje o svemu i onda se volim postaviti u neki kut gledanja pa si zamislim kako bi sve iz tog kuta izgledalo (kao što izgleda moje razmišljanje iz kuta da je sve slučaj i da je sve relativno jer se istina ne zna, a i da probam isključiti subjektivan pogled) a volim i napisati mišljenje kako mislim da izgleda iz tog nekog zamišljenog kuta.

To je interesantno. Jer ja iz onog prethodnog života..dok još nisam vjerovao, nosim subjektivnost. Pa onda kažu i svi se slažu s time da je svatko od nas zasebna jedinka. I tome se ne može proturječiti jer je istina. Analogno tome sve što proizlazi iz čovjekove osobnosti ne može biti objektivno već isključivo subjektivno. Tako smo došli do momenta da je vjera osobna, individualna i subjektivna stvar svakog čovjeka. No; nismo li tako isključili jedan važan kut promatranja a za kojim vidim i ti težiš...pronaći objektivne okolnosti...jer iz svih dosada informacija s kojim raspolažemo možemo konstatirati da se vjera raširila...ušla u pore čovjekovog bivstva...dakle radi se o tome kad bi nešto isključivo bilo osobno, individualno i subjektivno ne bi moglo biti temeljem razmatranja na jednoj široj dimenziji ljudskog života...ukratko: ono što je subjektivno jest duhovno iskustvo a ne vjera...jer ona ima složeniju definiciju...  

ček ček ček...vjera je individualno i subjektivno iskustvo...točnije vjera nije iskustvo, nego je osobno iskustvo pokretač vjere ("ono što je subjektivno jest duhovno iskustvo a ne vjera"). E sad, vjera može bit temelj šireg ljudskog razmatranja, sve može bit temelj razmatranja samo je za neke stvari užasno teško doći do objektivnih zaključaka koji definitivno nešto objašnjavaju točnije govore točnu istinu.
Ja čak i ne tražim ustvari isključivo neke objektivne okolnosti..ja tražim SVE...uvijek sam uživao kad se netko otvorio, objašnjavao svoja iskustva vjerska, nebitno koja je vjera, kad je netko lijepo znao opisati svoj pogled na nešto, nebitno slažem li se ili ne...sve to obogaćuje i izgrađuje na neki način.
A opet mal sam i umoran pa ne vjerujem baš skroz razumu u tumačenju onoga što si htio reći. Moguće da odlepršam u krivu ulicu u svojim razmišljanjima.. 

genitalni_herpes wrote:uh spearea volim čitati...nek komentira, odlično. Volim svašta pročitat...eto po njegovoj preporuci čitam i "praznu ploču" (nekako između podoja)   . Neka da mišljenje ili neke činjenice koje će mi popraviti(ili promjeniti je bolji izraz) pogled na nešto...uvijek je lijepo nešto naučiti.

javi, kad završiš, jel ti uzdrmala vjeru il utjecala na plan za odgoj diteta:)

genitalni_herpes wrote:ček ček ček...vjera je individualno i subjektivno iskustvo...točnije vjera nije iskustvo, nego je osobno iskustvo pokretač vjere ("ono što je subjektivno jest duhovno iskustvo a ne vjera"). E sad, vjera može bit temelj šireg ljudskog razmatranja, sve može bit temelj razmatranja samo je za neke stvari užasno teško doći do objektivnih zaključaka koji definitivno nešto objašnjavaju točnije govore točnu istinu.
Ja čak i ne tražim ustvari isključivo neke objektivne okolnosti..ja tražim SVE...uvijek sam uživao kad se netko otvorio, objašnjavao svoja iskustva vjerska, nebitno koja je vjera, kad je netko lijepo znao opisati svoj pogled na nešto, nebitno slažem li se ili ne...sve to obogaćuje i izgrađuje na neki način.
A opet mal sam i umoran pa ne vjerujem baš skroz razumu u tumačenju onoga što si htio reći. Moguće da odlepršam u krivu ulicu u svojim razmišljanjima.. 

Ono što ti meni kažeš zapravo pokazuje širinu tvoga duha koja je otvorena za svako duhovno iskustvo bez obzira s koje strane dolazilo. To je hvalevrijedno. No; ono što ti ja hoću kazati; je; kad bi vjera ostala na osobnoj razini...ti nikad ne bi došao do određenih spoznaja na kome onda temeljiš svoje vjerovanje.

genitalni_herpes wrote:

Moj stav(trenutni - i već dugo je takav,al ko zna što će bit...) je da trenutno nije potrebno znati apsolutnu istinu, nego je dovoljno jednostavno vjerovati (u mom slučaju).

I taj stav je sasvim u redu, ali samo pod jednim uvjetom - a to je da se ne uljuljkavaš u vjerovanje (ako si zaključio da se radi o vjerovanju) nego da jednim dijelom svojega bića i dalje tragaš za neupitnom istinom.  

Bran_Do wrote:

genitalni_herpes wrote:

Moj stav(trenutni - i već dugo je takav,al ko zna što će bit...) je da trenutno nije potrebno znati apsolutnu istinu, nego je dovoljno jednostavno vjerovati (u mom slučaju).

I taj stav je sasvim u redu, ali samo pod jednim uvjetom - a to je da se ne uljuljkavaš u vjerovanje (ako si zaključio da se radi o vjerovanju) nego da jednim dijelom svojega bića i dalje tragaš za neupitnom istinom.  

normalno    - kao što se vidi i iz prošlih postova.
-e sad, bitan je način na koji tragamo...eeee da.....što to znači uopće? Jel to "traganje" ustvari preturanje po 100 puta prožvakanim stvarima od strane raznih ljudi? Trebamo li uopće i možemo li uopće saznati cijelu istinu sada u ovom životu (ako nije jedini), u ovakvom ograničenom postojanju. Trebamo li uopće preturai? gdje tražiti? Znanost nam neće pružiti ništa, vjere nam neće pružiti ništa - ako ćemo objektivno-golo htjeti znati opipljivu konačnu istinu o svemu da možemo reć "e sad stvarno mogu miran umrijeti jer znam srž svega".
A međusobni razgovori se svedu nažalost na podbadanja i prepucavanja (teodor) i ne pomaknemo se nigdje osim možda korak nazad (što je nazad?). Rijetko tko baš lijepo inspirira (iako hvala Bogu ima vas nekoliko  ) i opet kad promjenim mišljenje u vezu nečega, jesam li uopće napravio korak naprijed?? ili nigdje...vjerojatno nigdje...jer što je naprijed? što je bitno?
Kad sam dobio dijete i kad rješavam neke njegove prizemne probleme...ma serem se ustvari, svaki trenutak u životu sam preispitivao, i preispitujem...gomila njih misli da kad krenu lucidno spavat, meditirat transcendentalno (il već što je ono kad zubar drlja bez injekcije   ), pa onaj nesretni hindus koji je i potrazi za istinom shvatio da je mu je obitelj stvarno nevažna, da ga i koči pa je dijete ostalo samo, ipak on ima bitnijih stvari jer "zna" da je istina u tom smjeru - da se ne ostvaruje kroz druge, e sad trebamo li ga osuđivat i reći da je na krivom putu? (vrlo subjektivno) -istinu neće naći vjerojatno nikad u ovom životu jer je preograničen-
...a ustvari najviše napredujem (bar imam osjećaj) je u običnoj interakciji s drugima, kad vidim da se ljudi mogu osloniti na mene, kad shvatim da znam slušati ljude i iz ljubavi pamtim što pričaju, ne mrdam prazno glavom i najbolje bi bilo da se na tom polju uzoholim, uzbahatim pa da grunem na početak...-to je paralela valjda s duhovnim rastom ili je i to faktor duhovnog rasta..doživljavanje svijeta oko sebe..
i jel se sve to događa u trenutcima kada uspijevam slijediti zapovjedi ljubavi, možemo li onda "namirisati" istinu a ne možemo ju ni objasniti i vidjeti ni blizu, ko da netko kuha na kraju ulice...hm...jel toliko jednostavno a jesmo li toliko ograničeni u ovom životu? No to bi bilo ono vjersko, duhovno traženje istine, a što se tiče znanstvenog pristupa, to ni ne ide na ovaj podforum    - i tu se radi o činjenicama, al tu se i nema što reći previše osim kad bi se možda zvao Teodor...ineteresantniji mi je neopipljiviji dio on nekako puno viđe prazni/ispunjava/obogaćuje/osiromašuje/određuje


-joj dijete se dere, mal sam i zbrzo, nadam se da se nisam krivo izrazio da se dobije kriva slika o onome što sam htio reći..

a što je tiče, tradicije običaja sl. u katoličkoj crkvi su vrlo korisni iako nekad čovjek pomisli čemu sve to, osjećat se prazno, povukla svakodnevnica i sl. i onda se dogodi (npr.) prije uskrsa paljenje svijeća, od jedne svijeće i onda mrak crkve ispuni svjetlo....i eto slučajno mi to "napuni baterije"....kako se nekad teško sam pokrenut, ustat iz ergonomične fotelje koja žulja, al već smo navikli da nas bocka na nekoliko mjesta pa ajd...otupljujemo..

-nije mi problem vjerovati, nije mi problem ni vjerovati ni u dogme kao što neki kažu da to ograničava...ne ograničava.
To uopće nema veze s preispitivanjem svega na svijetu. Ljudi misle da kad čovjek nešto vjeruje da je nekako da je stao s bilo kakvim učenjem, da je podvukao crtu i gotovo...ne znam, netko možda tako i funkcionira, al mi zvuči čudno i to zna bit početak rasprava o ograničenosti, kao da vjernike nešto ograničava, a nemam taj osjećaj..jer ne znam jel vjera ispravna, ono što ne znam ako se pokaže pogrešno, sigurno više neću vjerovat. Vjerojatno ću vjerovat da je to pogrešno    . Ajme.

što se tiče općenito o ograničavanju..
Ako netko odluči ostat "slobodan" i ne oženit se, imat djecu i vikat da se nije ograničio u krivu je. Ograničio se svojim izborom u određenom trenutku. Svakom odlukom se nekako ograničujemo.
KAd sjednem u restoran u trenutku narudžbe sam se ograničio na neko jelo, ako čekam s narudžbom se isto pomalo ograničujem na to da neću tako skoro jesti i ne znamo kako bi bilo da smo se odlučili drukčije ograničiti  ...možda blentav primjer ali mislim da je primjenljiv


Valjda nisam dosadan, uglavnom mi se neda toliko pisat naširoko i nadugačko jer i što više teksta napišem, veće su šanse da sam negdje napravio propust i da nešto nisam dobro objasnio pa će i ljudi koji pročitaju možda dobiti nepotpunu sliku o onome što sam htio reći pa se nekad i uhvatiti u raspravu a ustvari....ma joj nebitno  

Bran_Do wrote:

genitalni_herpes wrote:

Moj stav(trenutni - i već dugo je takav,al ko zna što će bit...) je da trenutno nije potrebno znati apsolutnu istinu, nego je dovoljno jednostavno vjerovati (u mom slučaju).

I taj stav je sasvim u redu, ali samo pod jednim uvjetom - a to je da se ne uljuljkavaš u vjerovanje (ako si zaključio da se radi o vjerovanju) nego da jednim dijelom svojega bića i dalje tragaš za neupitnom istinom.  

Zanimljivi su mi vjernici..( bilo koje vjeroispovijesti) koji imaju taj sindrom neprekidnog traganja za neupitnom istinom! Što se tiče čovjeka..pa svaka njegova istina je podložna propitljivosti..i s obzirom na tu činjenicu...zapravo bi traganje trajalo cijelu vječnost. I to je opet nepotrebno...barem što se tiče mene osobno...Istina je poznata ali sasvim je druga stvar propitivanje svoje vlastite vjere u smislu neprekidne izgradnje svog duhovnog identiteta i poslanja!

kingkong wrote:

Zanimljivi su mi vjernici..( bilo koje vjeroispovijesti) koji imaju taj sindrom neprekidnog traganja za neupitnom istinom! Što se tiče čovjeka..pa svaka njegova istina je podložna propitljivosti..i s obzirom na tu činjenicu...zapravo bi traganje trajalo cijelu vječnost. I to je opet nepotrebno...barem što se tiče mene osobno...Istina je poznata ali sasvim je druga stvar propitivanje svoje vlastite vjere u smislu neprekidne izgradnje svog duhovnog identiteta i poslanja!

Ne bih rekao da je svaka istina podložna propitljivosti. Odnosno, takva tvrdnja se ne odnosi na empirijski provjerljive činjenice koje, same po sebi, spadaju u neupitnu istinu. Inače, zanimljivo je da si upotrijebio izraz "svaka njegova istina" - nema "moje", "tvoje" ili "njegove" istine. Istina je jedna i jedina, a do nje možemo doći samo konstantnom sumnjom i preispitivanjem postojećih zamisli, uvjerenja, teorija i slično.

genitalni_herpes wrote:

-e sad, bitan je način na koji tragamo...eeee da.....što to znači uopće? Jel to "traganje" ustvari preturanje po 100 puta prožvakanim stvarima od strane raznih ljudi? Trebamo li uopće i možemo li uopće saznati cijelu istinu sada u ovom životu (ako nije jedini), u ovakvom ograničenom postojanju. Trebamo li uopće preturai? gdje tražiti? Znanost nam neće pružiti ništa, vjere nam neće pružiti ništa - ako ćemo objektivno-golo htjeti znati opipljivu konačnu istinu o svemu da možemo reć "e sad stvarno mogu miran umrijeti jer znam srž svega".

Nije to smisao traganja. Po meni, traganje ne trebaš shvatiti kao sredstvo kojim ćeš doći do cilja, već kao cilj sam po sebi. Jer kroz traganje ćeš nužno mijenjati sebe nabolje. A traganje kao takvo se također isplati i zbog svakog djelića istine koji otkrijemo. Iako će ponekad doći do bolnih spoznaja - ali takva su nužan i normalan dio procesa. To je barem moje iskustvo.

genitalni_herpes wrote:

A međusobni razgovori se svedu nažalost na podbadanja i prepucavanja (teodor) i ne pomaknemo se nigdje osim možda korak nazad (što je nazad?). 

Inače, teodor ti je dobar primjer osobe koja se zatvorila u dogme i odbacila svako traganje i svaku otvorenost uma.

genitalni_herpes wrote:
-nije mi problem vjerovati, nije mi problem ni vjerovati ni u dogme kao što neki kažu da to ograničava...ne ograničava.
To uopće nema veze s preispitivanjem svega na svijetu. Ljudi misle da kad čovjek nešto vjeruje da je nekako da je stao s bilo kakvim učenjem, da je podvukao crtu i gotovo...ne znam, netko možda tako i funkcionira, al mi zvuči čudno i to zna bit početak rasprava o ograničenosti, kao da vjernike nešto ograničava, a nemam taj osjećaj..jer ne znam jel vjera ispravna, ono što ne znam ako se pokaže pogrešno, sigurno više neću vjerovat. Vjerojatno ću vjerovat da je to pogrešno    . Ajme.

Sve ovisi o pristupu. Možeš slobodno vjerovati, ali istovremeno biti i otvoren za promjenu stava, preispitivanje i učenje. Jedno ne isključuje drugo. Inače, slijepo vjerovanje može itekako ograničiti u slučajevima kada oko nekog stava, uvjerenja ili vjerovanja neka osoba izgradi vlastitu psihološku stabilnost. A to je onda problematično, nažalost. Jer će takva osoba svakoga tko preispituje ta uvjerenja ili vjerovanja doživljavati kao prijetnju sebi. I onda imaš raznorazne ekstremizme, fundamentalizme i slično.

Bran_Do wrote:

genitalni_herpes wrote:

-e sad, bitan je način na koji tragamo...eeee da.....što to znači uopće? Jel to "traganje" ustvari preturanje po 100 puta prožvakanim stvarima od strane raznih ljudi? Trebamo li uopće i možemo li uopće saznati cijelu istinu sada u ovom životu (ako nije jedini), u ovakvom ograničenom postojanju. Trebamo li uopće preturai? gdje tražiti? Znanost nam neće pružiti ništa, vjere nam neće pružiti ništa - ako ćemo objektivno-golo htjeti znati opipljivu konačnu istinu o svemu da možemo reć "e sad stvarno mogu miran umrijeti jer znam srž svega".

Nije to smisao traganja. Po meni, traganje ne trebaš shvatiti kao sredstvo kojim ćeš doći do cilja, već kao cilj sam po sebi. Jer kroz traganje ćeš nužno mijenjati sebe nabolje. A traganje kao takvo se također isplati i zbog svakog djelića istine koji otkrijemo. Iako će ponekad doći do bolnih spoznaja - ali takva su nužan i normalan dio procesa. To je barem moje iskustvo.

Slažem se, da. Traganje u svim smjerovima je cilj. A ograničavamo sami sebe konstantno svakim izborom ili odgađanjem izbora..pa makar na trenutak...pa i to je cilj, vrhunska zabava, istina je i tako nedokučiva, a pa ako nije cilj, nego ako je cilj traganje, onda smo i tako već na cilju. Jer svatko traga pa i militantni fundamentalisti, samo više nekako slučajno  tragaju 

Bran_Do wrote:

genitalni_herpes wrote:
-nije mi problem vjerovati, nije mi problem ni vjerovati ni u dogme kao što neki kažu da to ograničava...ne ograničava.
To uopće nema veze s preispitivanjem svega na svijetu. Ljudi misle da kad čovjek nešto vjeruje da je nekako da je stao s bilo kakvim učenjem, da je podvukao crtu i gotovo...ne znam, netko možda tako i funkcionira, al mi zvuči čudno i to zna bit početak rasprava o ograničenosti, kao da vjernike nešto ograničava, a nemam taj osjećaj..jer ne znam jel vjera ispravna, ono što ne znam ako se pokaže pogrešno, sigurno više neću vjerovat. Vjerojatno ću vjerovat da je to pogrešno    . Ajme.

Sve ovisi o pristupu. Možeš slobodno vjerovati, ali istovremeno biti i otvoren za promjenu stava, preispitivanje i učenje. Jedno ne isključuje drugo. Inače, slijepo vjerovanje može itekako ograničiti u slučajevima kada oko nekog stava, uvjerenja ili vjerovanja neka osoba izgradi vlastitu psihološku stabilnost. A to je onda problematično, nažalost. Jer će takva osoba svakoga tko preispituje ta uvjerenja ili vjerovanja doživljavati kao prijetnju sebi. I onda imaš raznorazne ekstremizme, fundamentalizme i slično.

dobro, da ekstremi....istina..

Bran_Do wrote:

kingkong wrote:

Zanimljivi su mi vjernici..( bilo koje vjeroispovijesti) koji imaju taj sindrom neprekidnog traganja za neupitnom istinom! Što se tiče čovjeka..pa svaka njegova istina je podložna propitljivosti..i s obzirom na tu činjenicu...zapravo bi traganje trajalo cijelu vječnost. I to je opet nepotrebno...barem što se tiče mene osobno...Istina je poznata ali sasvim je druga stvar propitivanje svoje vlastite vjere u smislu neprekidne izgradnje svog duhovnog identiteta i poslanja!

Ne bih rekao da je svaka istina podložna propitljivosti. Odnosno, takva tvrdnja se ne odnosi na empirijski provjerljive činjenice koje, same po sebi, spadaju u neupitnu istinu. Inače, zanimljivo je da si upotrijebio izraz "svaka njegova istina" - nema "moje", "tvoje" ili "njegove" istine. Istina je jedna i jedina, a do nje možemo doći samo konstantnom sumnjom i preispitivanjem postojećih zamisli, uvjerenja, teorija i slično.

Duhovna?!?!
Tko može reći da je Istina jedna i jedina a da se do nje može doći permanentnim preispitivanjem...svega postojećeg ako ne onaj koga Bog nije dotaknuo i objavio svoju Riječ? Bez obzira na koju vjeroispovijest sada mislili...znači ti kažeš da kršćanin, budist, musliman i dr. nikada neće biti to što jesu ako svoju vjeru ne dovedu u sumnju..i preispitaju drugačije mogućnosti...pa tko bi onda uopće bio vjernik?!  

kingkong

znači ti kažeš da kršćanin, budist, musliman i dr. nikada neće biti to što jesu ako svoju vjeru ne dovedu u sumnju..i preispitaju drugačije mogućnosti...pa tko bi onda uopće bio vjernik?!  

Onaj koji ne sumnja to definitivno nije.

speare_shaker wrote:

kingkong

znači ti kažeš da kršćanin, budist, musliman i dr. nikada neće biti to što jesu ako svoju vjeru ne dovedu u sumnju..i preispitaju drugačije mogućnosti...pa tko bi onda uopće bio vjernik?!  

Onaj koji ne sumnja to definitivno nije.

vjernik je onaj tko nema vjere???

to je isto kao reć - bezuman je onaj tko koristi svoj razum