Japan - slijedeća Grčka?

deda na aparatima wrote:

marcellus wrote:Jebote ti si razvio cijelu teoriju po kojoj javni dug zapravo ne postoji, jer eto država ima "monopol na valutu".

Javni dug postoji, ali je jednak iznosu koji su građani stavili na štednju te iznosu rasta BDPa.

Recimo da u ekonomiji imaš samo dva čovjeka, ako jedan ima 100 kuna u džepu, drugi ima -100 kuna duga. Slično je i sa javnim i privatnim sektorom, dug javnog sektora je profit privatnog.

Evo možda ti ovaj ilustrativni članak dočara malo bolje na što mislim.

[http://moslereconomics.com/mandatory-readings/an-interview-with-the-chairman/

ako imaš ekonomiju koja ukupno vrijedi sto kuna, to ne znači da ako jedan ima sto kuna drugi ima sto kuna duga. To je slučaj samo ako je vrijednost te ekonomije nula, dakle nema ničeg i nitko ništa nema. Ukupno, sto kuna imovine i sto kuna duga je nula, pa je i vrijednost tih sto kuna nula. Jer ni jedan od te dvojice nema ništa.

Ako jedna ekonomija vrijedi sto kuna (recimo da je ukupna masa novca u hrvatskoj sto kuna), todorić ima pet kuna, a ostali imaju sitniš. Neki nemaju ništa.

Dug nema ništa s tim. Todorić može imati pet kuna imovine, i pet kuna duga.

a država naravno nema monopol na novac, samo na valutu, s tim da ne može određivati njenu stvarnu vrijednost. Može je držati ponešto precijenjenom intervencijama na deviznom tržištu, iz rezervi, ili potcijenjenom, preko narodne banke. Ali u osnovi nema previše utjecaja.

Država recimo nema monopol na moj novac, ja uvijek sve mogu prebaciti u eure, kao i svi ostali, ako se država zaigra s valutom, i mogu mi pušiti kurac.

marcellus wrote:a država naravno nema monopol na novac, samo na valutu, s tim da ne može određivati njenu stvarnu vrijednost. Može je držati ponešto precijenjenom intervencijama na deviznom tržištu, iz rezervi, ili potcijenjenom, preko narodne banke. Ali u osnovi nema previše utjecaja.

Država recimo nema monopol na moj novac, ja uvijek sve mogu prebaciti u eure, kao i svi ostali, ako se država zaigra s valutom, i mogu mi pušiti kurac.

sa eurima ne možeš platiti porez, niti možeš eurima kupovati u Konzumu, strana valuta u suverenoj državi nije prihvaćena

tako da se kod tebe očito radi o ideološkom srazu, radiš akrobacije kojima pokušavaš negirati očito

kurac ne mogu, sjeti se juge, marke su svi primali kad je država iskoristila svoj tzv. "monopol na novac", pa nitko više nije koristio taj "novac"

sama država nije primala svoj novac, kazne su bile propisane u dojčmarkama...

a nije ga primala jer je bio bezvrijedan kao takav

naravno, time su poništili unutarnji dug, to je bio jedini način da radnicima u javnom sektoru isplate plaće jer se zaduživati više nisu mogli pa bi naštampali para koliko im je falilo, samo u konačnici su samo pali u još veći dug jer je ekonomija skrahirala i nitko više nikom ništa nije plaćao osim u markama

na kraju su morali stabilizirati valutu pod markovićem, a da bi to mogli trebalo im je monetarno sidro, dakle opet su se morali zadužiti u dolarima da bi imali stabilni dinar... i na kraju ciklusa su samo bili dužni puno više nego prije.

toliko o "monopolu na novac": "monopol" na novac ima onaj tko ima novac, a to svakako nije i ne može biti država.

crvenkasti wrote:Eto ti što dobiješ kad mediokritet piše o ekonomiji o kojoj nema blage veze.

    

marcellus wrote:sama država nije primala svoj novac, kazne su bile propisane u dojčmarkama...

Pa vidiš da ne razumiješ o čemu pričaš onda, Juga je imala fiksni tečaj vezan uz DM, kojeg bi svako malo rušila, nije vodila suverenu monetarnu politiku

Japan i SAD ne izražavaju svoj dug u npr EUR, oni imaju plutajući tečaj, sav javni dug im je u njihovoj domaćoj valuti, ne mogu bankrotirati.

Zato Japan sa dugom od 250% i kamatom od -0,25% ima kod rejting agencija ocjenu A, jer ne može bankrotirati.

A države koje nemaju suverenu monetarnu politiku su u smeću, makar nemaju javni dug i imaju zlatne rezerve, poput Rusije.

marcellus wrote:toliko o "monopolu na novac": "monopol" na novac ima onaj tko ima novac, a to svakako nije i ne može biti država.

Potukao si ga kvantitetom.

tj. količinom napisanog sranja

aben wrote:
japanci komotno mogu prestati raditi, samo nek snižavaju kamate, dižu deficit i sve će biti u redu, suvereni su...

Japanci moraju raditi jer njihova monetarna politika destimulira štednju, ne mogu živjeti od rente

Hrvati vode suprotnu ekonomsku politiku te se u Hrvatskoj ne može živjeti or rada, ali se od rente može itekako dobro.

Zato je u Japanu nezaposlenost 3%, a u Hrvatskoj 20%.

No eto Japan propade, još malo pa će bankrotirati, mi smo pametniji, mi nećemo trošit, i otpustit ćemo još 50.000 radnika. A sadašnju štednju sa 120% BDPa ćemo povećati na 150%, i HNB treba staviti kamatu od +10%, ne ko Japanci negativnih -0.25%, tako da štediše fino zarade od na svom trudu i marljivoj štednji.

http://www.jutarnji.hr/zvonimir-baletic--hrvatska-od-1993--propada-zbog-fiksnog-tecaja-kune-/1036852/

deda na aparatima wrote:http://www.jutarnji.hr/zvonimir-baletic--hrvatska-od-1993--propada-zbog-fiksnog-tecaja-kune-/1036852/

U svojem prilogu za zbornik ‘Iz krize u depresiju’ kažete da su ‘pogubne posljedice za hrvatsku domaću proizvodnju, zaposlenost i izvoz imali tečajna politika i devizni režim’. U tom ste stavu među vodećim ekonomistima i političarima prilično usamljeni...

- To je istina, ali činjenice su potvrdile moj stav! Devizni je tečaj važniji razvojni faktor od svih drugih mogućih reformi. Ako se zareknete da ćete dugoročno prodavati svoj proizvod skuplje od svakog vašeg konkurenta, onda možete biti sigurni da ga nećete prodavati. Aprecirani tečaj sistematski djeluje depresivno na svaki sektor razvoja. Možete praviti reforme, ali to vas ne izvlači ako ste odredili da ćete na vanjskom tržištu biti između 20 i 30 posto skuplji sa svojim proizvodima. Ako ste tako odlučili, onda trebate znati da vaš proizvod neće naći kupce ni u inozemstvu ni u vlastitoj zemlji. A time vi dajete prednost uvoznicima, pa se uvoznici organiziraju i uvoze jeftiniju robu izvana. Vidimo u što se kod nas investiralo: u uslužne djelatnosti, bankarstvo, trgovinu i slično, u sve ono što je bilo vezano uz usluge i proizvode izvana, zato što su te usluge i ti proizvodi bili jeftiniji, a domaći proizvođači nisu mogli ostati konkurentni ni na vlastitom tržištu.

Je li to ‘zamka fiksnog tečaja koji predugo traje’, kako kaže ekonomska teorija, zamka iz koje je slom jedini izlaz?

- Da, mi smo u tu zamku upali fiksirajući tečaj na konkurentno nerealnoj razini. Od prvoga dana upozoravao sam da se to može dogoditi. U listopadu 1993. napisao sam da Sporazum o stabilizaciji koji smo potpisali s MMF-om može biti dobar na rok od otprilike 10 mjeseci. Toliko treba da se slome inflacijska očekivanja i da se uspostavi normalna situacija bez inflacije. Ali, ne daj Bože da to ostane kao trajno stanje! Kad se vrati povjerenje da će novac imati stalnu vrijednost, u optjecaj treba vratiti potrebnu količinu novca i pritom paziti da se ne stvori oskudica novca i da u strahu od inflacije ne odemo u drugu krajnost deflacije, da cijene ne počnu naglo padati, što ima pogubne posljedice za ekonomski rast. Nakon početne stabilizacije cijena morate biti svjesni da novčana masa nije dovoljna za normalno funkcioniranje novčanog optjecaja. Morate, dakle, stabilizirati tečaj, ali i vratiti u optjecaj dovoljnu količinu novca da privreda glatko funkcionira. Naravno, treba paziti da se ne izazove nova inflacija, to treba regulirati i stalno voditi računa o tome da kupovna snaga domaćeg novca ne postane precijenjena.

Vi tvrdite da je moguće da i mala otvorena zemlja poput Hrvatske ima plivajući tržišni tečaj, a da ne izazove hiperinflaciju?

- Da, sigurno! Naša novčana masa se slomila, pogotovo nakon izbijanja krize. Kada se kredit urušio, ekonomija je ostala bez dovoljne novčane mase. U toj situaciji ne smijete - ako vam je novčana masa pala na četvrtinu ili manje - dalje stezati. Tada morate intervenirati s novom novčanom masom, ali ne iz kredita, nego iz emisije. Morate činiti ono što su radile Amerika, Engleska... Goleme količine državnog novca ubacivale su se u privredu, banke, poduzeća da ne bi došlo do deflacije, u tom smislu da preostali novac u optjecaju ne dobije preveliku vrijednost.

No, HNB kaže da su otpustili više od 40 milijardi kuna bankama i da je sve vrijeme financijski sustav i prelikvidan?

- On je prelikvidan zato što smo se doveli u situaciju da nema investicija. S druge strane, pristali smo na vješto ugrađenu zamku, a to je unutarnja konvertibilnost, odnosno devizna klauzula: stranim bankama i domaćim štedišama obećali smo da ćemo svaku količinu domaćeg novca bezuvjetno pretvoriti u strani novac, i to po tečaju koji je povoljan za strance. Onda oni s kunama koje zarade prodajom svojih proizvoda ili na bilo koji drugi način idu u HNB i mijenjaju ih u devize i potom ih iznose u inozemstvo i tako HNB i privredu ostavljaju bez novca...

Ideja je bila da Hrvatska ima sound money; solidna valuta ipak je pravilo višeg reda zdrave ekonomije, a devizna klauzula i unutarnja konvertibilnost trebale su poslužiti do preuzimanja eura. No to odjednom predugo traje... Je li to bila kriva procjena?

- Premda smo formalno odabrali upravljano plivajući tečaj i dobili prostor za kretanje tečaja gore ili dolje, za promjene koje bi ukazivale u kojem pravcu treba ići mi smo tečaj fiksirali i kad je god trebalo deprecirati domaću valutu, mi smo udarili dodatnim naporom da se to ne dogodi. Umjetno smo održavali tečaj, uz sve veću cijenu. Kao, to je pitanje časti, pitanje stabilnosti, Sporazuma o stabilnosti... Ili moramo održavati tečaj zato što su se naši građani i tvrtke zadužili u stranoj valuti, i što će biti s njima ako ta valuta poskupi.

Izbio bi kaos? Imali bismo i bankovnu krizu i slom?

- Zašto bi nastao kaos? Onaj tko je kupio stranu robu, treba platiti punu cijenu te strane robe. Ako mu je država dala subvenciju od 20 ili 30 posto, naravno da je on to veselo dočekao. A zašto bi se dio potrošača subvencionirao da kupuje tuđu robu? Druga stvar, da su nam s neba padale devize, naravno da bi to tada bilo u redu, ali s obzirom na to da mi nismo mogli zaraditi devize na normalan način, i da nismo mogli više izvoziti, tko je onda trpio? Trpio je onaj koji je ipak izvozio. Njegova zarada pretvarala se u kune jer su troškovi bili u kunama, a ti troškovi bili su preveliki da bi izvoznik uopće mogao doći do profita. Izvoznik je bio ostao bez profita ili osuđen na gubitak. Nije imao novca, nije se mogao zadužiti, nije se mogao modernizirati... investicijski val koji smo očekivali nikad se nije dogodio. Sve ono za što smo mislili da će biti poticaj bilo je brana stranim investicijama.

Vi govorite da nismo smjeli imati valutni odbor, da smo trebali imati emisiju domaće valute ex nihilo... Sve upravo suprotno onome što smo imali?

- Ex nihilo, jasno.

Na temelju čega bi HNB emitirao kune? Na temelju kojeg zaloga, kojih vrijednosnih papira?

- Na temelju svoje pozicije centralne banke! Ne treba mu zalog. Zalog je neiskorištena radna snaga, neiskorišteni proizvodni kapaciteti, prirodni resursi, mogu to biti i državne obveznice... A na temelju čega smo mi za vrijeme rata emitirali naš novac? Na temelju ničega! Samo na temelju činjenice da smo dobili državu i da ona može emitirati novac. Novac je uvijek ex nihilo. To pitanje da li iza toga stoji platno, ili stoji zlato, to je samo povijesna ilustracija toga da ljudi moraju vjerovati da iza novca stoji neka vrijednost. Ali, mi smo u ratu emitirali goleme količine novca ni iz čega, i rat smo dobili i izdržali preko emisije novca, hrvatskog dinara, ex nihilo. Prema tome, kad smo zaustavili inflaciju, trebali smo emitirati novu količinu novca. Taj postupak se naziva reflacija. To je dužnost centralne banke: da održava likvidnost. Kad ćete stati s reflacijom? Kada uspostavite situaciju da nema nezaposlenosti, da nema nelikvidnosti, kad se obori kamatna stopa i vrijednost novca, i da je novac bolje ulagati nego čuvati.

Zašto vas vaši mlađi kolege nisu slušali? Jeste li im bili loš učitelj?

- Problem je što ni svi profesori to ne znaju. Monetarna teorija kod nas nije dovoljno izučavana. Kod nas se drži da je novac neutralan. Da se opća ravnoteža postiže na tržištu sama od sebe, kaže se da svaka ponuda stvara svoju potražnju i tako dalje, i da s promjenom količine novca možete utjecati samo na cijene. To je kod nas dogma!

Predkeynesijanska ekonomija?

- Tako je, uzima se da su zaposlenost i proizvodnja zadane varijable nezavisno od novca, a to nije istina. Može i proizvodnja reagirati na količinu novca, zaposlenost može reagirati, i doista reagira. Morate točno odmjeriti i vidjeti koji je efekt novca na cijene, na proizvodnju, na brzinu optjecaja...

Otkud ta dogma? Je li to zbog predugog utjecaja marksističke ekonomije?

- Kao marksisti mi smo isto učili da je novac neutralan.

crvenkasti wrote:

marcellus wrote:toliko o "monopolu na novac": "monopol" na novac ima onaj tko ima novac, a to svakako nije i ne može biti država.

Potukao si ga kvantitetom.

tj. količinom napisanog sranja

nije On bezbeze Marcellus the yellow shit