Re: Evolucija ili Kreacija

by Michael1 4/6/2014, 15:11

A ovdje referencija za slucaj Galileo:
Autori: Walter Brandmüller/Ingo Langner
"Der Fall Galilei-und andere Irrtümer"-"Macht, Glaube und Wissenschaft."
Hrvatski prijevod:
"Slucaj Galilei-i druge zablude." "Moc, vjera i znanost".
Evolucija ili Kreacija - Page 40 41516D10JML._SY445_

Evolucija ili Kreacija - Page 40 41516D10JML._SY445_

by oldie 4/6/2014, 15:12

Michael1 wrote:
oldie wrote:
Michael1 wrote: Prije svega zelio bih primjetiti, da ti ne poznajes ... (primijetiti)

....jer inace nebi poceo sa sirenjem nebuloze, ...(ne bi) (fraza - jedna nebuloza se ne može širiti - primjer širiti oči /a ne postoji širiti oko/) i
.... je bio daleko uceniji od Galilea u ukazao mu je, (a)

....jer se nije podizao primat na istinitost te hipoteze. (podizao? - valjda podržao)

... za ovo sto pisem i mogu se Naci u vatikanskoj knjiznici, (naći)
....Einstein je svojim teoroijama o relativnosti pokazao, (teorijama)

....vise dodatni epicikla za svoj heliocentrizam (dodatnih)

Sto da se dalje bavim s tobom, kad nisi u stanju napisati jednu jedinu recenicu, a da bi bila sintakticki i semanticki ispravna. Tekstovi ti imaju vise pogresaka nego slova, a to galeriji ne izmice iz vida.
Adieu!

Znas li ti Oldie, da sam ja iz njemackog govornog podrucja, i da se u njemackom pisu imena svih stvari velikom slovom. Zato ja moram uvjek korigirati moje tekstove, jer se dogodi, da je sve napisano velikim slovima. Nekada, kada nemam bas puno vremena za korekture jednostavno ich pustim.

Osim Toga invertira mi poneke rijeci i veznike. Ako ja zelim napisati "zu", onda se moze lagano dogoditi da tamo stoji "zu", naravno ako to ne korigiram. Ili ako zelim pisati ide, stoji "die". Ili ako pisem "zelim ih", jednostavno stoji "zelim ich".

Da vise ne duzim, spaja ili razdvaja rijeci po vlastitom "nahodjenju".

Podignuti primat na istinu, nije isto sto i podrzati primat na istinu, kako si me ti ispravio.
I da vise ne nabrajam, jednostavno to prepustam tvojoj lingvistickoj neukosti.

ma znam i zezam se ...ti si prilično ok što se toga tiče , ali speare je pismeniji

by Michael1 4/6/2014, 15:26

"Walter Brandmüller ist Präsident der Historischen Kommission des Vatikans und der profundeste Kenner der historischen Auseinandersetzung, deren polemische Darstellung durch Bert Brecht immer noch in den Köpfen vieler Zeitgenossen ist. Mit dem Berliner TV-Produzenten Ingo Langner sprach Brandmüller aktuell über den Fall Galilei und das Verhältnis der Kirche zur modernen Wissenschaft. Ein spannendes Gespräch, bei dem es um Anmaßung, Macht, Geist und Wissenschaft geht und das aufräumt mit dem Vorurteil der „Erbfeindschaft“ von Kirche und Naturwissenschaft. "
Hrvatski prijevod:
"Walter Brandmüller je predsjednik povjesne komisije Vatikana i najprofundniji poznavatelj povjesnih sporova, kojima je verzija od Berta Brechta jos uvjek u glavi. Brandmüller je aktuelno razgovarao sa producentnom berlinske TV- Ingom Langnerom o slucaju Galilei. Veoma uzbudljiv razgovor, u kojem se ide za tim, da se razcisti sa povjesnim predrasudama i "neprijateljstvom" izmedju KC- i znanosti."

Slucaj Galilei je napuhana nepravda prema KC-.

by Michael1 4/6/2014, 15:33

NEMA NEUTRALNIH
Neki pokušavaju uskladiti teoriju evolucije sa verom u Boga i Biblijom. To je nemoguće, jer ili je Bog Stvoritelj ili nije, ili postoji ili ne!

Takođe, svaka neutralnost hrišćanina po ovom pitanju je isključena. Već i sama neopredeljenost takvog "vernika" svedoči o tome da Bogu i Svetom pismu ne veruje u potpunosti.

Teorija evolucije je izum ljuske oholosti i nepoštovanja Boga. Apostol Pavle opominje verne hrišćane da se čuvaju toga da ruže Boga, tj. umanjuju Njegovu slavu i veličinu, verujući u nekakve isprazne priče:

"A ovo govorim, da vas niko ne prevari slatkim rečima... Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu. Jer u Njemu živi svaka punina Božanstva telesno." ([url=javascript:void(0)]Kol. 2:4[/url], [url=javascript:void(0)]Kol. 2:8-9[/url])

Na žalost, mnogi je prihvataju "zdravo za gotovo", bez imalo kritičkog razmišljanja, a to opet pod moćnom propagandom medija ili obrazovnog sistema - politike. Tako ljudi bivaju suptilno i nesvesno obmanuti, i počinju da ne veruju, sumnjaju, ili da se čak i podsmevaju Bogu.

Svi nevernici i zastupnici evolucije dok gledaju veliki moralni pad današnjeg čovečanstva i svu zbrkom u društvu treba da se zapitaju: "U kom to smeru evoluira današnji čovek?" Očigledno da je čovek u moralnom i duševnom pogledu u tzv. "nazadnoj evoluciji". A ko zna, kako mu zaista ide, može se poverovati da će možda opet postati majmun?

Na kraju, kome ćete više verovati, da li u nelogičnu teoriju evolucije - teoriju slučajnosti, ili u Inteligentnog Boga Stvoritelja, to je stvar vaše lične logike i izbora. Znajte samo da ono što čovek svojim srcem (umom) misli, to ga i celog oblikuje - on takav i postaje.

"Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život." ([url=javascript:void(0)]Pri. 4:23[/url])

"Dobar čovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao čovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca." ([url=javascript:void(0)]Lk. 6:45[/url])
http://siont.net/u-hristu/clanci/nelog_evolucije.php

by Michael1 4/6/2014, 15:36

Evolucija je laz koja jos uvjek traje!

http://www.novinar.de/2008/04/24/darvinova-teorija-evolucije-laz-koja-traje.html

by Michael1 4/6/2014, 15:39

Pokušaj i pogreška: Punctuated Equilibrium

http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija.htm
Mnogi znanstvenici koji vjeruju u evoluciju prihvaćaju neodarvinističku teoriju polaganog, postepenog razvitka. U posljednjim decenijama, međutim, predložen je jedan drugačiji model. Nazvan "punctuated equilibrium", ovaj model odbacuje darvinističku ideju akumulirajućeg razvitka korak po korak i smatra da se umjesto toga evolucija odigrava u velikim, isprekidanim "skokovima".
Prvi glasni branitelji ovog mišljenja pojavili su se početkom 70-ih. Dva američka paleoantropologa, Niles Eldredge i Stephen Jay Gould, bili su veoma svjesni da su tvrdnje neodarvinističke teorije apsolutno pobijene fosilnim zapisom. Fosili su dokazali da živi organizmi nisu postali postepenom evolucijom, nego da su se pojavili iznenada i potpuno formirani. Neodarvinisti su živjeli, i još uvjek žive, sa nježnom nadom da će nedostajući prijelazni oblici jednog dana biti pronađeni. Shvatajući da je ova nada neosnovana, Eldredge i Gould i pored svega toga nisu bili u stanju ostaviti svoju evolucionu dogmu, tako da su predložili jedan novi model: "punctuated equlibrium". To je tvrdnja da se evolucija nije odigrala kao rezultat manjih varijacija, nego radije u iznenadnim i velikim promjenama.

Ovaj model nije bio ništa drugo nego jedan model iz mašte. Naprimjer, evropski paleontolog O. H. Shindewolf, koji je poslužio kao primjer Eldredgeu i Gouldu, tvrdio je da je prva ptica izašla iz reptilskog jajeta kao rezultat jedne "velike mutacije", to jest, kao rezultat jednog velikog "incidenta-nezgode" koji se odigrao u genetskoj strukturi.10 Prema toj istoj teoriji, neke životinje koje su živjele na kopnu preobrazile su se u velike kitove pretrpjevši iznenadnu i sveobuhvatnu transformaciju. Ove tvrdnje, totalno kontradiktorne svim pravilima genetike, biofizike i biohemije znanstvene su onoliko koliko su znanstvene i bajke o žapcima koji se pretvaraju u prinčeve. I pored svega toga, ogorčeni krizom u kojoj su neodarvinističke tvrdnje bile, neki paleontolozi-evolucionisti prigrlili su ovu teoriju čija je karakteristika da je čak još bizarnija negoli sam neodarvinizam.
Jedina svrha ovog modela bila je osigurati objašnjenje za pukotine u fosilnom zapisu koje neodarvinistički model nije mogao objasniti. Međutim, teško da je to bio racionalan pokušaj - objašnjavati fosilne pukotine u evoluciji ptica sa tvrdnjom da je "jedna ptica odjednom isakočila iz reptilskog jajeta" - zato što po vlastitom priznanju evolucionista, evolucija jedne vrste u drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji. Međutim, nijedna mutacija ne poboljšava genetsku informaciju, niti joj dodaje novu.

Štaviše, model "punctuated equilibrium" kolabira od svog samog početka zbog nemogućnosti da odgovori na pitanje postanka života, što je također pitanje koje od samog početka pobija i neodarvinistički model. Budući da čak niti jedan jedini protein ne može postati slučajno, rasprava o tome da li su organizmi izgrađeni od triliona tih proteina prošli kroz naglu ili "postepenu" evoluciju je besmislena.
Uprkos ovome, model koji prvo pada na um kada se govori o "evoluciji", danas je još uvijek neodarvinizam. U poglavljima koja slijede prvo ćemo ispitati dva mehanizma neodarvinističkog modela i onda pogledati u fosilni zapis da bismo testirali taj model. Nakon toga ćemo se zadržati na pitanju porijekla života, koje poništava oba modela, i sve druge evolucionističke modele, kao npr. "evolucija skokovima".
Prije nego to uradimo, bilo bi korisno podsjetiti čitaoca da je realnost sa kojom ćemo se susretati na svakom stadiju takva da nam ukazuje da je scenario evolucije jedna bajka, jedna velika obmana koja je totalno u koliziji sa stvarnim svijetom. To je jedan scenario koji je bio korišten da obmanjuje svijet tokom 140 godina. Zahvaljujući posljednjim znanstvenim otkrićima, nastavak njezine odbrane je, na kraju, postao nemoguć.

by Michael1 4/6/2014, 15:42

Vječito nedostajuće karike
http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija.htm

Prema teoriji evolucije svaka živa vrsta proizašla je iz svoga prethodnika. Prethodno postojeće vrste pretvorile su se vremenom u nešto drugo i sve vrste su nastale na ovaj način. Prema ovoj teoriji transformacija se odigravala postepeno, milionima godina.
Ukoliko je ovo bio slučaj, tada su brojne prijelazne vrste trebale postojati i živjeti tokom ovog dugog transformacijskog perioda.
Naprimjer, neke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte kao dodatak crtama riba koje su već imale, trebale su živjeti u prošlosti. Ili, trebali su postojati neki reptili-ptice, koji su stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim osobinama koje su već imali. Evolucionisti upućuju na ova bića, za koja oni vjeruju da su postojala u prošlosti, kao na "prijelazne oblike".
Ukoliko su takve životinje već postojale, trebali bi biti prisutni milioni i čak bilioni takvih primjerka u količini i raznolikosti. Što je još važnije, ostaci ovih čudnih bića trebali bi biti prisutni u fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih oblika trebao bi biti čak i veći od broja prisutnih životinjskih vrsta, i njihovi ostaci trebali bi se nalaziti širom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darwin je objasnio:
"Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbliže povezuju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati... Stoga bi dokaz njihovog bivšeg postojanja trebao biti nađen jedino među fosilnim ostacima."19
Čak je i sam Darwin bio svjestan odsustva fosila takvih prijelaznih formi. On se nadao da će oni biti pronađeni u budućnosti. I sam je bio svjestan da to predstavlja veliki nedostatak za dokaz njegove teorije. Zbog toga je u svojoj knjizi Porijeklo vrsta, u poglavlju "Teškoće u teoriji", napisao slijedeće:
"...Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomoću finih odstupanja, zašto posvuda ne vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Zašto sva priroda nije u konfuziji, umjesto što su vrste, kao što vidimo, tako dobro definirane?... Pošto su po ovoj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale postojati, zašto ih ne nalazimo ugrađene u bezbrojnim Zemljinim slojevima?... Zašto ne nalazimo blisko povezane prijelazne vrste u srednjoj regiji/sloju, koji potiče iz doba u kome su vladali posredni/prijelazni uvjeti za život? Ova teškoća me je dugi period vremena potpuno zbunjivala."20
Jedino objašnjenje sa kojim je Darwin mogao doći da pobije ovaj prigovor bio je argument da je fosilni zapis koji je otkriven do tada bio neadekvatan. On je ustvrdio da će, kada fosilni zapis bude detaljno proučen, nedostajuće karike biti pronađene.
Evolucionisti su, vjerujući u Darwinovo proročanstvo, još od sredine XIX stoljeća, širom svijeta tragali za fosilima i kopali tražeći nedostajuće karike. Uprkos njihovim najvećim naporima, još uvijek nije otkrivena niti jedna prijelazna forma. Svi fosili izvađeni na iskopinama pokazali su da se, suprotno vjerovanju evolucionista, život pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran. Pokušavajući dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolabira.
Jedan čuveni britanski paleontolog, Derek V. Ager, priznaje ovu činjenicu čak iako je i sam evolucionista:
"Ispada da ako ispitamo fosilni zapis detaljno, bilo na nivou redova ili na nivou vrsta, mi uvijek i nanovo nalazimo ne postepenu evoluciju, nego iznenadnu eksploziju jedne grupe na račun druge."21
Jedan drugi evolucionista, paleoantropolog Mark Czarnecki komentira ovako:
"Glavni problem u dokazivanju teorije je bio fosilni zapis; utisnuća iščezlih vrsta sačuvani u Zemljinim geološkim formacijama. Ovaj zapis nikada nije otkrio tragove Darwinovih hipotetičkih posrednih vrsta - umjesto toga, vrste se pojavljuju i nestaju iznenadno i ova anomalija podržala je argumente kreacionista da je svaka vrsta kreirana od strane Boga."22
Oni su se, također, morali nositi sa uzaludnošću čekanja da se "nedostajući" prijelazni oblici pojave nekada u budućnosti, kao što je to objasnio profesor paleoantropologije sa Glasgow University, T. Neville George:
"Nema više potrebe izvinjavati se zbog siromaštva fosilnog zapisa. Na neki način, fosilni zapis je postao gotovo toliko bogat da je postao nepogodan za rukovanje i otkriva se brže nego što se integrira... On (fosilni zapis) i pored svega toga nastavlja da biva sastavljen uglavnom od pukotina."23

Život se pojavio na Zemlji iznenada i u kompleksnim oblicima.

Kada se zemljini slojevi i fosilni zapis ispitaju, može se vidjeti da su se svi živi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su nađeni fosili živih bića je onaj iz Kambrija. Njegova starost procijenjena je na 500-550 miliona godina.
Živa bića nađena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu pojavila su se u fosilnom zapisu iznenada - nema njihovih prethodno postojećih predaka. Fosili nađeni u kambrijskim stijenama pripadaju puževima, trilobitima, spužvama, kišnim glistama, meduzama, morskim ježevima i drugim kompleksnim beskičmenjacima. Ovaj široki mozaik živih organizama načinjen od jednog tako velikog broja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj čudesni događaj u geološkoj literaturi naziva "kambrijska eksplozija".
Najveći dio životnih oblika nađen u ovom sloju ima kompleksne sisteme kao što su oči, škrge, cirkulatorni sistem i napredne fiziološke strukture koje nisu različite od istih koji su uočljivi kod njihovih savremenih dvojnika. Naprimjer, dvolećna, saćasta građa oka kod trilobita je jedno čudo dizajna. David Raup, profesor geologije na Harvardskom, Ročesterskom, i Čikaškom univerzitetu, kaže: "Trilobiti su imali optimalan dizajn koji bi danas zahtijevao dobro istreniranog i maštovitog optičkog inžinjera da ga razvije."24_Ovi kompleksni beskičmenjaci pojavili su se iznenada i kompletno formirani, bez bilo kakve karike ili prijelazne forme između njih i jednoćelijskih organizama koji su bili jedini oblik života prije njih.
Richard Monastersky, urednik Earth Sciences, jedna od popularnih publikacija evolucionističke literature, izjavljuje sljedeće o "Kambrijskoj eksploziji" koja je došla kao jedno totalno iznenađenje za evolucioniste:

by Michael1 4/6/2014, 15:44

Bajka o prijelazu iz vode na kopno
http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija2.htm

Evolucionisti pretpostavljaju da su morski beskičmenjaci, koji se pojavljuju u kambrijskom sloju, nekako evoluirali u ribe tokom desetina miliona godina. Međutim, upravo kao što kambrijski beskičmenjaci nemaju predaka, isto tako ne postoje ni prijelazne karike koje bi pokazivale da se između ovih beskičmenjaka i riba odigrala nekakva evolucija. Treba primijetiti da beskičmenjaci i ribe imaju enormne razlike u građi. Beskičmenjaci imaju tvrda tkiva izvana, dok su ribe kičmenjaci koje imaju svoja tvrda tkiva smještena unutar tijela. Jedna takva evolucija trebala bi milione koraka da bude završena i trebali bi postojati bilioni prijelaznih oblika koji bi predstavljali te korake.

Evolucionisti su kopali po fosilnim slojevima oko 140 godina tražeći ove hipotetične oblike. Oni su pronašli milione fosila beskičmenjaka i milione ribljih fosila, a ipak, niko nikada nije pronašao makar i jedan fosil koji je u sredini između njih.
Jedan evolucionist, paleantropolog Gerald T. Todd, priznaje ovu činjenicu u članku naslovljenom "Evolucija pluća i porijeklo koščatih riba":
"Sva tri podrazreda koštanih riba pojavljuju se u fosilnom zapisu otprilike u isto vrijeme. Oni su morfološki već široko divergentni (razilaze se) i oni su teško oklopljeni. Kako su oni nastali? Kako to da svi oni imaju teški oklop? I, zašto nema tragova ranijih, intermedijarnih (prijelaznih) oblika?"30
Evolucioni scenarij ide jedan korak dalje i tvrdi da su se ribe, koje su evoluirale iz beskičmenjaka, onda transformirale u amfibije. Ali za ovaj scenario također nedostaju dokazi. Ne postoji niti jedan jedini fosil koji potvrđuje da su neka pola ribe/pola amfibije stvorenja ikada postojala. Ova činjenica je, iako nerado, potvrđena od strane dobro poznatog evolucionističkog autoriteta Roberta L. Carrolla, koji je autor djela Paleontologija kičmenjaka i evolucija: "Mi nemamo intermedijarnih fosila između rhipidistian riba (njegov omiljeni "predak" tetrapoda) i ranih amfibija."31 Dva evolucionista, paleontolozi Colbert i Morales su u vezi s tri osnovne klase amfibija - žaba, guštera i caecilija, dali ovakav komentar:

"Nema dokaza bilo kakvih paleozoičnih amfibija koje su imale kombinirane karakteristike koje bi bile očekivane za jednog jedinog zajedničkog pretka. Najstarije poznate žabe, gušteri i caecilije veoma su slične svojim živim prethodnicima."32
Sve do prije pedeset godina, evolucionisti su smatrali da je jedno takvo biće doista i postojalo. Ova riba, zvana Coelacanth, čija je starost procijenjena na 410 miliona godina, bila je predstavljena kao prijelazna forma sa jednim primitivnim plućima, sa razvijenim mozgom, sa digestivnim i cirkulatornim sistemom spremnim da funkcionira na zemlji i čak sa jednim primitivnim mehanizmom za hodanje. Ove anatomske interpretacije prihvaćene su kao nepobitna istina među znanstvenim krugovima sve do kraja 30-ih godina. Coelacanth je bio predstavljen kao jedna prava prijelazna forma koja dokazuje evolucioni prijelaz iz vode na kopno.

by Michael1 4/6/2014, 15:47

Da li postoji mehanizam "pokušaja i pogreške" u prirodi?
Konačno, završavamo sa jednom veoma važnom poentom u odnosu na osnovnu logiku računa vjerovatnoće, za što smo naveli neke primjere. Pokazali smo da je gore urađeni račun vjerovatnoće dostigao astronomske granice i da su ove astronomske mogućnosti praktično nemoguće da se dese. Međutim, postoji jedan mnogo važniji i mnogo više haotičan aspekt za evolucioniste. A to je, da pod prirodnim uvjetima ove mogućnosti ne mogu uopće čak ni otpočeti nekakav period pokušaja, i zato nema mehanizma pokušaja i pogreške u prirodi kojim bi se pokušalo proizvesti proteine.
Proračuni na koje smo gore ukazali da pokažemo vjerovatoću slučajnog formiranja proteinske molekule sa 500 aminokiselina, vrijedi jedino za idealnu okolinu "pokušaja i pogreške" koja ne postoji u stvarnom životu. Tj. vjerovatnoća dobivanja korisnog proteina je 1 naprema 10950 jedino ako pretpostavimo da postoji jedan imaginarni mehanizam u kojemu nevidljive ruke udružuju 500 aminokiselina nasumice i tada vidjevši da nisu uspjele, razjedinjuju ih jednu po jednu i onda ih opet sjedinjuju, ali u drugačijem rasporedu itd. U svakom pokušaju aminokiseline bi trebale biti razdvojene jedna po jedna i onda opet spojene u novom redoslijedu. Spajanje bi trebalo prestati nakon što je dodato svih 500 aminokiselina i trebalo bi biti osigurano da čak niti jedna ekstra aminokiselina nije umiješana. Pokušaj bi trebao tada biti zaustavljen, da se vidi da li se protein već formirao ili ne, a u slučaju promašaja, sve bi trebalo biti rastvoreno i onda pokušati drugačiji redoslijed. Dodatno, u svakom pokušaju, čak niti jedna strana supstanca ne bi smjela biti umiješana. Također je neophodno da lanac koji se formira tokom jednog pokušaja ne bude razdvojen i uništen prije no što se na njega sveže njegova 499. karika. Svi ovi uvjeti znače da vjerovatnoće koje smo spominjali važe jedino u kontroliranoj okolini, gdje postoje svjesni mehanizmi koji usmjeravaju početak i kraj, i svaki stadij procesa, i gdje je jedino odabir aminokiseline "prepušten slučaju". Bez sumnje je nemoguće da takva okolina postoji pod prirodnim uvjetima. Zbog toga je formiranje proteina u prirodnoj okolini logički i tehnički nemoguće, bez obzira na "aspekt vjerovatnoće". Ustvari, govoriti o vjerovatnoći da se desi takav događaj je sasvim neznanstveno.
Neki neupućeni evolucionisti ne shvaćaju ovo. Budući da oni pretpostavljaju da je formiranje proteina obična hemijska reakcija, oni prave smiješne dedukcije, kao npr. "aminokiseline su se kombinirale putem reakcija i formirale proteine". Međutim, slučajne hemijske reakcije koje se odigravaju u anorganskim strukturama mogu dati jedino jednostavne i primitivne promjene. Njihov broj je određen i ograničen. Za nešto složenije hemijske materije, moraju biti uključene velike fabrike, hemijske plantaže i laboratorije. Takav slučaj je sa lijekovima, kao i sa mnogim drugim hemijskim materijama koje koristimo u svakodnevnom životu. Proteini imaju mnogo složeniju strukturu nego one hemikalije koje proizvodi industrija. Zbog toga je nemoguće da su proteini, od kojih je svaki čudo dizajna i tehnike, u kojemu svaki dio pristaje na svoje mjesto u određenom redoslijedu, postali kao rezultat nasumičnih hemijskih reakcija.
No, hajde da za trenutak ostavimo sve ove nemogućnosti koje smo do sada opisali i pretpostavimo da je upotrebljiva, svrhovita proteinska molekula ipak evoluirala - spontano i "pukim slučajem". Već na ovoj tački evolucija opet nema odgovora, zato što je, da bi se proteini održali, potrebno da budu izolirani od prirodne okoline u kojoj se nalaze i da budu zaštićeni pod veoma posebnim uvjetima. U suprotnom, ovaj protein bi se ili dezintegrirao, zbog izloženosti prirodnim uvjetima na Zemlji, ili bi mu se pridružile druge kiseline, aminokiseline, ili hemijski sastojci, čime bi izgubio svoje osobine i pretvorio se u potpuno drugačiju i neupotrebljivu supstancu.
http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija2.htm

by oldie 4/6/2014, 15:48

agi, opet ponavljaš splačine koje su stavku po stavku raskrinkane,,,dokle?

by Michael1 4/6/2014, 15:49

Evolucionistički trzaji u traženju odgovora na pitanje o porijeklu života
Pitanje "kako se život prvobitno pojavio" je tako kritičan ćorsokak za evolucioniste da oni obično čak ni ne pokušavaju da se dotiču ove teme. Oni pokušavaju da pređu preko ovog pitanja govoreći: "Prva bića su nastala kao rezultat nekih slučajnih događanja u vodi". Oni su naišli na barikadu koju nikakvim sredstvima ne mogu zaobići. Uprkos paleontološkim argumentima za evoluciju, u ovom području oni nemaju dostupne fosile da ih izvrnu i samovoljno interpretiraju, da bi podržali svoje tvrdnje. Zbog toga je teorija evolucije pobijena od samoga početka.
Postoji jedna važna stvar koju treba razmotriti: Ako je za svaki korak evolucionog procesa dokazano da je nemoguć, onda to u dovoljnoj mjeri dokazuje da je cijela teorija potpuno lažna i nevažeća. Naprimjer, dokazujući da je nasumično formiranje proteina nemoguće, sve druge tvrdnje o slijedećim koracima evolucije su također pobijene. Nakon ovog, postaje besmisleno uzeti neke ljudske i majmunske lobanje i praviti spekulacije u vezi sa njima.
Kako su živi organizmi postali od neorganskih tvari? - pitanje je koje evolucionisti dugo vremena nisu željeli spominjati. Međutim, ovo pitanje, koje je konstantno bilo izbjegavano, naraslo je u tolikoj mjeri da je postalo neizbježni problem, te se to pokušalo srediti jednom serijom studija u drugoj četvrtini XX stoljeća.
Glavno pitanje je bilo: kako se prva živa ćelija pojavila u prvobitnoj atmosferi Zemlje? Drugim riječima, kakvo bi objašnjenje za ovaj problem mogli dati evolucionisti?
Smatralo se da bi odgovore na ova pitanja mogli dati eksperimenti. Evolucionistički znanstvenici i istraživači izvršili su određene laboratorijske eksperimente upravljene na odgovore ovih pitanja, ali oni nisu izazvali mnogo interesovanja. Najrespektabilnija studija porijekla života je eksperiment nazvan Millerov eksperiment, izveden od strane američkog istraživača Stanleya Millera 1953. godine. (Eksperiment je također poznat kao "Urey-Millerov eksperiment" zbog doprinosa Millerovog instruktora na Chicago Univerzitetu, Harolda Ureya.)
Ovaj eksperiment je jedini "dokaz" koji je, navodno, dokazivao "tezu o molekularnoj evoluciji", predstavljenu kao prvi stadij evolutivnog perioda. Uprkos tome što je prošlo više od pola stoljeća, i što je postignut veliki tehnološki razvitak, niko nije poduzeo bilo kakve daljnje korake. Uprkos ovome, Millerov eksperiment se još uvijek naučava u udžbenicima kao evolucionističko objašnjenje najranije generacije živih bića. Evolucionisti namjerno izbjegavaju takve eksperimente, budući da su svjesni činjenice da ih takve studije ne podržavaju i da, naprotiv, pobijaju njihove teze.
http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija2.htm

by Michael1 4/6/2014, 15:51

"Život je jedan koncept koji je daleko iznad obične gomile molekula
Hajde da na trenutak zaboravimo sve ove nemogućnosti i da pretpostavimo da je proteinska molekula ipak formirana u najnepogodnijim uvjetima i u najnekontroliranijoj okolini kao što su bili uvjeti na prvobitnoj Zemlji. Formiranje samo jednog proteina ne bi bilo dovoljno; ovaj protein morao bi strpljivo čekati hiljadama, a možda i milionima godina u ovoj nekontroliranoj okolini, bez popravljanja bilo kakvog oštećenja, dok se ne formira druga molekula pored nje, slučajno i pod istim uvjetima. Morala bi čekati dok milioni korektnih i potrebnih proteina ne budu formirani jedan pored drugog, u istim okolnostima, a sve to "slučajno". One koje su formirane ranije morale su biti dovoljno strpljive da čekaju da druge budu formirane upravo do njih, a bez da budu uništene, uprkos ultravioletnim zracima i grubim mehaničkim djelovanjima.

Tada bi se ovi proteini u adekvatnom broju, svi potekli sa istog mjesta, trebali sakupiti i složiti, praveći značajne - svrhovite kombinacije i formirajući ćelijske organele. Nijedan vanjski materijal, štetna molekula ili neiskoristivi proteinski lanac, "ne bi ih smjeli" ometati. Onda, čak i ako bi se ove organele skupile na jedan ekstremno harmoničan i kooperativan način, unutar plana i poretka, one bi morale uzeti neophodne enzime izvan njih samih (iz okoline) i postati pokrivene sa membranom, s tim što bi prostor unutar nje morao biti ispunjen specijalnom tekućinom da bi se pripremila okolina idealna za njih. E sada, čak i kad bi se svi ovi "visoko nevjerovatni" događaji slučajno desili, da li bi ova gomila molekula postala živa?
Odgovor je NE, zato što su istraživanja otkrila da puka kombinacija ovih materijala potrebnih za život nije dovoljna da bi život i otpočeo.
Čak i kada bi se svi potrebni proteini sakupili i stavili u pokusnu tubu, ovi napori ne bi rezultirali proizvodnjom žive ćelije. Svi eksperimenti koji su izvedeni o ovoj temi pokazali su se neuspješnim. Sva promatranja i eksperimenti pokazuju da život može poteći samo iz života. Tvrdnja da je život evoluirao iz neživih tvari, drugim riječima, "abiogeneza" jedna je bajkovita priča koja postoji jedino u snovima evolucionista i potpuno je u nesuglasju sa rezultatima svakog eksprimenta i promatranja.

S obzirom na ovo, prvi život na Zemlji mora da je potekao iz nekog drugog "života". A to je Allah, "Hayy" (Živi; Posjednik života). Život može otpočeti, trajati i završiti se jedino Njegovom voljom. Što se tiče evolucije, ne samo da nije u stanju objasniti kako je život počeo nego, također, nije u stanju objasniti kako su se formirali materijali neophodni za život i kako su se oni sastavili."
Isti izvor kao i gore!

by Michael1 4/6/2014, 15:52

Dizajn i slučajnost

U prethodnom poglavlju razmatrali smo koliko je nemoguće slučajno formiranje života. Hajde da opet, na momenat, prihvatimo ove nemogućnosti. Hajde da pretpostavimo da se prije niza miliona godina formirala jedna ćelija, da je "oživjela" stekavši sve što je neophodno za život. Na ovoj tački evolucija opet kolabira. Jer, čak i da je ova ćelija postojala jedno vrijeme, ona bi jednog dana umrla, a poslije njene smrti ne bi preostalo ništa i sve bi se vratilo tamo gdje je i počelo. Ovo je razlog zbog čega ova prva živa ćelija, ne posjedujući nikakvu genetsku informaciju, ne bi bila u stanju razmnožavati se i započeti novu generaciju. Život bi se zavšio sa njezinom smrću.

Genetski sistem ne sastoji se samo od DNA. Slijedeći faktori bi također trebali postojati u istoj okolini: enzimi - da pročitaju šifru na DNA , messenger (glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizveden nakon čitanja ove šifre, ribozomi - na koje će se ova messenger RNA postaviti prema ovoj šifri i vezati radi proizvodnje, transfer RNA - da prenese aminokiseline do ribozoma da bi bile upotrijebljene za proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi - da izvedu brojne intermedijarne procese. Takva okolina ne može postojati nigdje drugo do samo u potpuno izoliranoj i potpuno kontroliranoj okolini poput ćelije, gdje postoje sve neophodne sirovine i energetski resursi.

Kao rezultat, organska materija može se samoreproducirati jedino ako postoji kao potpuno razvijena ćelija, sa svim svojim organelama i u prikladnoj okolini - gdje ona može preživjeti, izmjenjivati materijale i dobiti energiju iz svoga okruženja. Ovo znači da je prva ćelija na Zemlji formirana "sva odjednom", sa svom svojom nevjerovatno kompleksnom građom.

Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksna građa nastala sva odjednom, šta onda to znači?

http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija4.htm

by Michael1 4/6/2014, 15:55

Otpornost na antibiotike i imunitet na DDT nisu dokazi u korist evolucije

Evolucionisti tvrde da su otpornost koju bakterije razvijaju protiv antibiotika i imunitet koji neki insekti razvijaju na DDT (DDT - sredstvo za uništavanje gamadi, koje se po američkom načinu izgovaranja slova u abecedi izgovara di-di-ti, skraćenica je od: dihlor-difenil-trihlormetil-metan; to je bijela kristalna tvar slabog aromatskog mirisa koja se odlikuje svojstvom da je za bilje i više životinjske organizme sasvim neškodljiva, ali je za kukce jak živčani otrov; izumitelj švicarac Paul Müller 1939., Nobelovu nagradu dobio 1948. - op. E. I.) dokazi za evoluciju. Oni kažu da su ovo primjeri stečene otpornosti i imuniteta koji su postignuti mutacijama što su se odigrale u živim organizmima koji su bili izloženi ovim supstancama.
U oba slučaja, i u bakterija, i u insekata, ove karakteristike nisu osobine koje su bile postepeno stečene protiv DDT-ija ili antibiotika kao rezultat mutacija. Neke od varijacija ovih živih bića posjedovale su ove karakteristike prije nego je populacija kao cjelina bila izložena antibioticima ili DDT-iju. Scientific American, premda je jedan pravi evolucionistički časopis, donosi slijedeće priznanje u svom martovskom broju iz 1988.:
"Mnoge bakterije posjedovale su otpornosne gene čak i prije nego su komercijalni antibiotici ušli u upotrebu. Znanstvenici ne znaju tačno zašto su ovi geni bili razvijeni i održavani."131
Kao što se može vidjeti, genetske informacije koje donose otpornost i koje su postojale prije izlaganja antibioticima ne mogu biti objašnjene od strane evolucionista i to dokazuje da je tvrdnja njihove teorije lažna.
Činjenica da su rezistentne bakterije bile prisutne godinama prije otkrića antibiotika izražena je u Medical Tribune, jednoj izvanrednoj znanstvenoj publikaciji, u decembarskom broju iz 1998. godine. Članak se bavi jednim interesantnim događajem: u studiji koja je izvedena 1986., tijela nekih mornara, koji su se razboljeli i umrli za vrijeme polarne ekspedicije 1845. godine, nađena su očuvana u ledu. U njihovim tijelima nađeni su neki tipovi bakterija karakteristični za XIX stoljeće, a kada su testirani, istraživači su bili iznenađeni nalazima da su ove bakterije bile otporne na mnoge savremene antibiotike koji nisu bili proizvedeni sve do XX stoljeća.132
U medicinskim krugovima je dobro znana činjenica da je ova vrsta otpornosti bila prisutna u mnogih populacija bakterija i prije otkrića penicilina. Zbog toga je apsolutno obmanjivo smatrati ovu otpornost bakterija jednim evolucijskim razvitkom. Kako se onda odigrao proces takozvanog "bakterijskog sticanja imuniteta"?

http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija4.htm

by Michael1 4/6/2014, 15:56

Otpornost bakterija na antibiotike

Bakterije imaju brojne varijacije unutar svojih tipova. Neke od ovih varijacija posjeduju genetsku informaciju da budu otporne na različite lijekove, hemikalije ili neke druge supstance. Kada se bakterije podvrgnu određenom tipu lijeka, one bakterije koje nisu otporne na taj lijek bivaju uništene, dok one koje su otporne prežive i dobiju šansu da se još razmnožavaju. Neotporne bakterije uskoro nestaju iz populacije i bivaju zamijenjene onima koje su otporne, a koje se tada brzo razmnožavaju. Na kraju, završavamo sa bakterijskom kolonijom koja je sačinjena jedino od individua koje su otporne na određeni antibiotik i, od tada pa nadalje, taj antibiotik postaje neefikasan protiv ovog tipa bakterija. Ključna stvar je da je bakterija još uvijek ona ista bakterija i da je vrsta još uvijek ona ista.
Ovdje je važno istaći da se, suprotno tvrdnjama evolucionista, nije odigrao evolucioni proces u kojemu bi neotporne bakterije mutirale i prešle u rod otpornih bakterija nakon što su bile izložene antibioticima i tako stekle novu genetsku informaciju. Ono što se odigravalo je bila eliminacija određene varijacije bakterija iz ukupne populacije otpornih i neotpornih bakterija koje su postojale od samoga početka. Ovo ne znači pojavu nove vrste bakterija: to nije "evolucija". Nasuprot tome, jedna ili više postojećih varijacija je iščezla, što je sasvim suprotan proces, budući da je genetska informacija izgubljena.

http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija4.htm

by Michael1 4/6/2014, 15:57

Imunitet insekata na DDT

Još jedan fenomen koji su evolucionisti nastojali iskriviti i ponuditi kao dokaz za evoluciju je naizgled "stečeni" imunitet insekata na DDT, koji smo spomenuli na početku ovoga poglavlja. Ovaj imunitet razvija se na isti način kao bakterijska otpornost na antibiotike. Za imunitet na DDT nikako se ne može reći da je "stečen" od strane pojedinih inividua populacije insekata. Neki insekti već su bili otporni na DDT. Nakon otkrića DDT-ija, oni instekti koji su bili izloženi ovoj hemikaliji, a nisu imali ovaj nasljedni imunitet, bili su eliminirani iz populacije, izumrli su. Oni koji su bili imuni, a njih je od početka bilo samo nekoliko u populaciji, vremenom su povećali brojnost. Najzad, cijela vrsta insekata postala je populacija čiji su svi članovi bili imuni. Kada se to desilo, DDT je prestao biti efikasan protiv ove vrste insekata. Ovaj fenomen je općenito, ali obmanjujuće, bio smatran kao "sticanje imuniteta na DDT kod insekata".
Evolucionista, biolog Francisco Ayala priznaje ovu činjenicu kazavši: "Genetske varijante potrebne za otpornost na najrazličitije vrste pesticida očito su bile prisutne u svakoj od populacija izloženih ovim jedinjenjima napravljenim od strane čovjeka."133
Budući da su dobro svjesni da većina ljudi nema priliku učiti o mikrobiologiji ili provoditi istraživanja na tom polju, evolucionisti su se u ovom slučaju (rezistencije i imuniteta) poslužili čistom obmanom. Oni stalno navode ove primjere kao važan dokaz za evoluciju. Kako bi do sada trebalo biti veoma jasno, niti rezistencija bakterija na antibiotike, a niti imunitet insekata na DDT ne pružaju dokaze za evoluciju. Ono što oni pružaju, jesu dobri primjeri izvrtanja i metoda obmanjivanja kojima evolucionisti pribjegavaju u namjeri da opravdaju svoju teoriju.

http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija4.htm

by Michael1 4/6/2014, 15:58

Zabludu o degeneriranim (nepotrebnim) organima

Dugo vremena se koncept "nepotrebnih organa" učestalo pojavljivao u evolucionističkoj literaturi kao "dokaz" evolucije. Na kraju je taj koncept, kada je dokazano da je nevažeći, sasvim tiho ostavljen po strani. Ali neki evolucionisti još uvijek vjeruju u njega i, s vremena na vrijeme, neko pokuša promovirati "degenerirane organe" kao važan dokaz evolucije.
Pojam "degenerirani organi" je prvi put upotrijebljen prije jednog stoljeća. Kako bi rekli evolucionisti, u tijelima nekih bića postoji jedan broj nefunkcionalnih organa. Ovi organi naslijeđeni su od predaka i zbog toga što nisu bili korišteni, postepeno su postali "degenerirani"
Cijela pretpostavka je sasvim neznanstvena i potpuno je bazirana na nedostatnom znanju. Ovi "nefunkcionalni organi" bili su, ustvari, organi čija "funkcija još nije bila otkrivena". Najbolji pokazatelj ovoga je bilo postepeno, a ipak znatno smanjenje duge liste organa koje su evolucionisti držali za "degenerirane organe." S. R. Scadding, i sam evolucionista, složio se sa ovom činjenicom u članku nazvanom "Mogu li degenerirani organi biti dokaz za evoluciju?" objavljenom u magazinu Evoluciona teorija:
"Budući da nije moguće nedvosmisleno identificirati beskorisne strukture i budući da struktura argumenata koja je upotrebljena nije znanstveno punovažna, zaključio sam da "degenerirani organi" ne osiguravaju neki poseban dokaz za teoriju evolucije."134

Lista degeneriranih organa koju je napravio njemački anatom R. Wiedersheim 1985. godine, sadržavala je otprilike oko 100 organa, uključujući slijepo crijevo i trtičnu kost. Sa napretkom koji je napravila znanost, otkriveno je da ovi organi sa Wiedersheimove liste, ustvari, imaju vrlo važne funkcije u tijelu. Naprimjer, otkriveno je da je slijepo crijevo, za koje se pretpostavljalo da je degeneriran (nepotreban) organ, ustvari, limfoidni organ koji se bori protiv infekcije u tijelu. Ova činjenica je postala jasna 1997. godine: "Drugi tjelesni organi i tkiva - timus, jetra, slezena, slijepo crijevo, koštana srž, i male nakupine limfnog tkiva, kao što su krajnici u grlu i Peyerove ploče u tankom crijevu - također su dio limfnog sistema. Oni, također, pomažu tijelu u borbi protiv infekcije."135
Također je otkriveno da krajnici, koji su bili uključeni u istu listu degeneriranih organa, imaju značajnu ulogu u zaštiti grla od infekcije, pogotovo do doba adolescencije. Pronađeno je da trtična kost, koja se nalazi na donjem kraju kičmenog stuba, podržava kosti oko zdjelice i da je ona tačka konvergencije nekih malih mišića. U godinama koje su slijedile shvatilo se da timus podstiče odbrambeni sistem u ljudskom tijelu aktivirajući T-ćelije, da epifiza brine o lučenju nekih važnih hormona, da je štitna žlijezda efikasna u osiguravanju stalnog rasta beba i djece i da hipofiza kontrolira korektno funkcioniranje mnogih hormonalnih žlijezda. Svi oni su jednom bili smatrani degeneriranim organima. Polumjesečasti nabor u oku, koji je smatran degeneriranim organom od strane Darwina, ima, ustvari, funkciju čišćenja i podmazivanja očnih vjeđa.

Postojala je jedna veoma važna logička greška u evolucionističkoj tvrdnji o degeneriranim organima. Kao što je upravo objašnjeno, tvrdnja evolucionista bila je da su degenerirani organi naslijeđeni od predaka. Međutim, neki od navodno "degeneriranih" organa, nisu nađeni u živim vrstama za koje se tvrdilo da su preci ljudskih bića! Naprimjer, slijepo crijevo ne postoji u nekih majmunskih vrsta za koje se govorilo da su preci čovjeka. Čuveni biolog H. Enoch, koji je uputio izazov teoriji degeneriranih organa, izrazio je ovu logičku grešku slijedećim riječima:
"Majmuni posjeduju slijepo crijevo, dok ga njihovi manje napredni rođaci, niži majmuni, ne posjeduju. Slijepo crijevo se opet pojavljuje kod sisara više građe, kao što je oposum. Kako ovo evolucionisti mogu objasniti?"136
Jednostavno rečeno, scenario degeneriranih organa, promoviran od strane evolucionista, sadrži izvjestan broj ozbiljnih logičkih defekata i taj scenario je, u svakom slučaju, dokazan kao znanstveno lažan. Ne postoji nijedan naslijeđeni degenerirani organ u ljudskom tijelu budući da ljudska bića nisu, kao rezultat slučaja, evoluirala iz drugih bića, nego su stvorena u svojoj sadašnjoj, kompletnoj i perfektnoj formi.

http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija4.htm

by Michael1 4/6/2014, 16:01

Teorija evolucije nema embriološku bazu

Ono što se nazivalo "rekapitulacionom teorijom" već duže vrijeme je izbačeno iz znanstvene literature, ali se još uvijek predstavlja kao znanstvena realnost od strane nekih evolucionističkih publikacija. Termin "rekapitulacija" je sažetak izreke "Ontogeneza rekapitulira filogenezu", formulirane od strane evolucioniste biologa Ernsta Haeckela na kraju XIX stoljeća.
Ova teorija postavljena od strane Heackela smatra da embrioni živih bića ponovo proživljavaju evolucioni proces koji su prošli njihovi pseudopreci. On je postavio teoriju da za vrijeme svog razvoja u majčinoj utrobi ljudski embrio prvo ispoljava karakteristike ribe, a zatim karakteristike reptila i, na kraju, čovjeka.
U godinama koje su uslijedile nakon toga dokazano je da je ova teorija potpuno lažna. Danas je poznato da su "škrge", za koje se pretpostavljalo da se pojavljuju u ranim stadijima ljudskog embrija, ustvari inicijalna faza kanala srednjeg uha, paratireoidne žlijezde i timusa. Za embrionski dio koji je upoređen sa "kesom od žumanca jajeta" ispostavilo se da je bio vrećica koja proizvodi krvne ćelije za dijete. Dio koji je, od strane Heackela i njegovih sljedbenika identificiran kao rep, ustvari je kičma koja podsjeća na rep zato što dobija svoj oblik prije nego noge.
Ovo su, u znanstvenom svijetu, općepoznate činjenice i one su prihvaćene čak i od samih evolucionista. George Gaylord Simpson, jedan od osnivača neodarvinizma piše:
"Haeckel je na pogrešan način izložio evolucioni razvoj. Sada je čvrsto ustanovljeno da ontogeneza ne oslikava filogenezu."142
U članku objavljenom u American Scientist čitamo:
"Zasigurno, biogenetički zakon je mrtav. Iz udžbenika biologije konačno je izbačen pedesetih godina XX stoljeća. A kao tema ozbiljnog teoretskog istraživanja iščezao je već u dvadesetim..."143

Još jedan interesantan aspekt bila je činjenica da je Ernst Haeckel bio šarlatan koji je iznosio lažne crteže u namjeri da podrži teoriju rekapitulacije koju je postavio. Haeckelovi falsifikati udešeni su tako da pokažu da riblji i čovječiji embrio podsjećaju jedan na drugi. Kada je razotkriven, jedina odbrana koju je ponudio bila je to da su i drugi evolucionisti počinili slične prekršaje:
"Nakon ovog kompromitirajućeg priznanja "falsifikata" trebao bih biti obavezan da smatram samoga sebe osuđenim i uništenim, kada ne bih imao utjehu da vidim uporedo sa mnom na optuženičkoj klupi stotine kolega krivaca, između kojih su mnogi najpovjerljiviji istraživači i najcjenjeniji biolozi. Velika većina dijagrama u najboljim udžbenicima biologije, studijama i časopisima, navukla bi isti stepen optužbe za "falsifikat" zato što su svi oni netačni i, više ili manje, dotjerani, udešeni, prerađeni i konstruirani."144

Profesor Michael Denton: "Evolucija je teorija u krizi"

http://www.angelfire.com/psy/zmaj/evolucija4.htm

by e-one 5/6/2014, 04:00

speare_shaker wrote:

Čak niti kao snažnu mogućnost objektivne istine u smislu opisa postojeće stvarnosti?

koja bi to bila, pa da bi morali izaći iz ovog univerzuma da bi ga objasnili? ako ne možemo ovog objasniti kako zamišljaš da ćeš objasniti nekog o kojem tek ništa ne znaš? time se postavlja samo još više pitanja (regresija) i problema, npr: ako se iz toga stvorio ovaj da li je ovaj zadnji u nizu ili se iz ovoga može stvoriti slijedeći (i tako redom. uostalom, za ostvarenje svih mogućnosti nisu ni potrebni drugi univerzumi: ima i u ovom puno svijetova.
"... there's so many different worlds
so many different suns ..." brothers in arms by dire straits

speare_shaker wrote:Što ti je religijski um toliko snažno ograničen svojim svjetonazorom da se ne usuđuje niti razmotriti bilo što od onoga suprostavljenog njegovoj religijskoj percepciji pojavnog svijeta.

šta ti je um kad ne zna razlikovati da je zaglavio u maštanjima i apstrakcijama. kad govorimo o mogućnostima onda valja reći da ih nije beskonačno puno, odnosno da ih je konačan broj, ma koliko velik bio u početku on s vremenom opada. primjer: igraš šah sa nekim i broj kombinacija/mogućnosti jedno vrijeme raste, ali onda počne padati i svede se na kraju samo na jednu. što biva sa univerzumima u kojima su sve mogućnosti iscrpljene i što biva sa osobom koja je sve svoje mogućnosti potrošila?

speare_shaker wrote:Nije da u tom smislu predstavljaš nešto posebno orginalno, čitave su horde pripadnika takvih osudile Galilea jer je posredovao jednu znanstvenu istinu suprostavljenu njihovoj percepciji svijeta zasnovanoj na primitivnom literalizmu kako po njima jedino ispravnom pristupu u tumačenju biblijskih tekstova.
Njihov poraz je bio vrlo snažan, upravo dramatičan, a vidim da neki ni do danas nisu naučili odgovarajuće lekcije iz te nesretne epizode u povijesti Crkve pa su osuđeni ponoviti njihove pogreške.

snažan, upravo dramatičan, poraz?!? heliocentrizam je teorija po kojoj je Sunce centar cijelog svemira. po tome je jednako pogrešan i jednako točan kao i geocentrizam. proglašavati pogrešnim jedno na osnovu drugog je promašaj.

speare_shaker wrote:Nego, ako se kaže da pametan čovjek uči na tuđim pogreškama, a budala samo na svojim, kako onda možemo opisati one koji ne uspjevaju učiti čak niti iz tuđih pogrešaka?

pa eto, ukazuje ti se prilika da učiš i na galileovoj i na svojoj pogrešci.

speare_shaker wrote:Pa gle, ako ne razumiješ razliku između jednog iznimno složenog sustava koji se sastoji od ogromnog broja elemenata i samih tih pojedinačnih elemenata koji mu pripadaju, onda zaista ovaj naš razgovor nema apsolutno nikakvog smisla.
Dapače, ne samo da je besmislen nego upravo i apsurdan.

taj "iznimno složeni sustav" može imati elemenata koji su složeniji od samog sustava. ono: univerzum i "univerzum u malom". ako je sustav u kojem se neki element nalazi iznimno složen to ne znači da taj element nije još složeniji.

by e-one 5/6/2014, 04:22

oldie wrote:
čak i sprdačine na račun kreacionista pokušavate okrenuti u svoju korist, ali neće ići...ovo je naime izvornik:

ajd da je rekao da sad treba nešto bar veličine mišolovke da se evoluirana beštija utamani, a ovako i nije nešto. tek nemušti pokušaj duhovitosti od strane ateista. B-)

by e-one 5/6/2014, 04:54

Michael1 wrote:
Sada ces vidjeti kako ce prijeci iz stanja mirovanja i stanje pokreta, nekultiviranosti i ad hominem tirada.

ma neka ga, nek kmeči.

nego reci ti meni nešto o falsificiranju teorije. da je neka teorija znanstvena to se potvrđuje time što ju se može falsificirati, jel tako?
na jednoj strani imamo informacije o stvaranju u Postanku, a na drugoj pokušaje opovrgavanja tih informacija uz pomoć teorije evolucije. dakle ti pokušaji falsificiranja biblijskih izvještaja upravo potvrđuju znanstvenost Postanka.
a to što se teoriju evolucije ne može falsificirati pokazuje da nije znanstvena teorija pogotovo stoga što je TE falsifikacija/negacija navoda iz Postanka.

by Sponsored content