Asylum

Uglavnom, radi se o tome da se ostvaruju proroštva o posljednjim vremenima. Nekako se čovjek nada da je sve to na simboličkoj razini, da neće biti baš tako strašno, ta tri dana tame, potresi, ratovi, glad, smrt, anđeli s trubama i pečatima... Oko nas buja proljeće, jagode, prve trešnje, mačići, unuci, sadim cvijeće... sve izgleda savršeno dok ne otvorim medije. Izbjegavam to da si ne zagorčavam život. Ali nekad ih ne možeš izbjeći. Hoću reći, kad sve sagleda čovjek ne može ne pomisliti kako pravda jednom mora doći. Od čovjeka očigledno ne može, sva nada nam ostaje u Bogu. Stvar je u tome da Eurosong nije samo puka razbibriga ma koliko god se trudili staviti ga na to mjesto. On je pokazatelj stanja duha. Ohrabruje činjenica da ima još onog zdravog duha u ljudima i da će baš zbog te zdrave polovice Bog naći smilovanja u vremenu koje slijedi.

DEDICATED TO ALL MOTHERS


A woman is strong but when a woman becomes a mother her strength triples. A mom knows she has to be strong for her children no matter what. But sometimes a mother can give in. And as much as she tries to be strong and invincible, the fragility, the desire to explode takes over. Having a child is wonderful but having a child can also hurt a lot. It hurts that constant crying of a newborn that won't let her rest. Those screams of a child hitting his feet on the ground and demanding everything goes his way hurt. The insults that her son addresses her hurt because as a teenager she wants to be left alone. It hurts to see a child choosing the wrong friends. The tears a child shed when he is not well hurt. It hurts having to deal with a child's illness. The absence of a son who lost his life hurts.
Never judge a mother. If you see a screaming mom on the street don’t judge her. If you see a mom with tears in her eyes don't judge her. If you see a mom with her gaze off, don't judge her. A mama swallows many bitter toads. A mother is happy because she experienced the greatest joy but she suffers a lot more than you think.
Never judge a mother but understand her. Mothers are not unbreakable .
Mother is the most beautiful and hardest role in the world.
Best wishes to the moms who give in, who cry, who are afraid, whose hearts are broken and who despite the pain they feel, don’t give up.
A mother is strong but also immensely fragile. A mother deserves understanding, respect and love.

Majka

Uvijek kad stignem u neki novi kraj
Pa nijem od ljepote lutam bez prestanka,
Iz očiju mi sine nakupljeni sjaj:
O, da je uz mene sad i moja majka.


To mi se događa u trenutku svakom:
Na putu, u kući, u pisanju ovom…
Svaki moj uzdah obojen je Majkom.
Svaka pjesma moja, njenim diše slovom.


Jesam li upozno neko drago biće,
Il nekoj knjizi radovo se jako,
Kroz svaku mi poru miso prostrujit će:


Kad bi sad uz mene i ti bila, Majko.
Molio se Bogu, blagovao ili plako –
Samo da si i ti sad uz mene, Majko.


Enes Kišević

metilda wrote:Dobro, jutro je dobro iako smo sinoć izgubili od lgbt agende. Mada Eurosong ne gledam od 2014. kad je pobijedio onaj Končita Vurst sinoć bih, da imam televiziju, gledala zbog našeg Marka nadajući se da je u Europi ostalo makar malo zdravog razuma. Ali to je bila samo nada jer sam znala da će Švicarac pobijediti. Zaspala sam negdje oko pola 8 i jutros mi je prva misao bila jesmo li slučajno pobijedili. Nismo. Dobro, zašto baš uvijek moram biti u pravu!?

I što je najsmješnije, nitko se u mainstream medijima ne usudi reći da je morao pobijediti LGBT aktivist. Sad je pobjeda Švicarske produkt borbe protiv Izraela. Koja smijurija. Ali pokazuje nešto strašnije: židovski lobi je slabiji od homoseksualnog. I to smo uspjeli dočekati. Jer da je bilo to u pitanju žiri je mogao sve te dvanaesticu dati i Hrvatskoj kao favoritu publike. Ali nije. To je suštinska razlika.

Molitva za moju majku 


Neka je tamo ništa i nikad ne boli
ni jedna soba tamo neka joj nije hladna, 
neka od ranog jutra, onako kako voli
kuhati počne, neka ne bude nikad gladna 


nek ima mali špaher i mali lonac plavi
da može juhu sebi spravljat, da može 
luk popeći malo, prije nego ga u nju stavi, 
mlinac neka ima da uz čegrtav zvuk


njegov polako kavu melje, neka ima lijepi
udoban krevet, jastuk visok i mek pod glavom, 
od gazde neka nikad nikakvog ne strepi, 
i neka ključ svoj ima i ormar s malom bravom


oduvijek neispravnom, neka joj cvijeće buja
i raste bolje, ljepše od samog rajskog cvijeća, 
neka za sva vremena plaćena joj je struja, 
stanarina i voda, neka svaki mjesec veća


mirovina joj bude, i neka joj se vid
popravi, i kao nekad, tako da u svoj kantun
sjedne i veze, kao u mladosti, na zid
neka joj svoju sliku stavi sam sveti Antun!


Neka je tamo ništa i nikad ne boli
i neka topla bude tamo joj soba svaka, 
neka od ranog jutra, onako kako voli 
kuhati počne, neka joj nebesa budu laka.


Luko Paljetak 


Neka Luki Paljetku, nebesa budu laka! Počivao u miru Božjem!

For a happy life, start every day with a smile and think with joy about what you have, and not about what you lack! Good morning!

Kako volim kad naiđem na potvrdu mojih iskustava i razmišljanja.

 

Dobar dan, svijete!

Slika je uklonjena s fejsa radi uznemirujućeg sadržaja. Koga bi to mogao toliko uznemiriti dokaz zločina na krvnikovu dlanu?

Čovjek u životu ne traži i ne treba puno. Tek da ima neku osobu pokraj sebe. Koja će i u dugim zimskim noćima i u proljetnim jutrima biti tu. Kada je teško. I kad nije. Na koju može računati. I s kojom u miru može kavu popiti. Pričati nešto znajući da će biti saslušan. Ali kada nađe takvu osobu problem počinje kada pomisli „možda bi mogao imati bolju“. Atraktivniju. Zanimljiviju. I tada izgubi sve.


Zapamti jedno pravilo. Ljudi nisu stvari da ih možeš koristiti po potrebi. I kada ti više ne trebaju onda ih odbaciti. Nisi čovjek ako to činiš. Nauči sebe što ti doista treba za život. I tada ćeš sve stvari dovesti u red. I vidjet ćeš da ti ne treba nečije savršenstvo. Ni izvana, ni iznutra. Da ti ne treba neka super moć. Jer nitko je nema. Samo netko da ti vrati osmijeh na lice kada ga nema. I nekoga tko se malo trudi da te ne izgubi.


- Mario Žuvela

Odavno nitko nije ostavio ovako pozitivan dojam na mene kao naš Marko. Ono, doslovno me podigne iz mrtvih i napuni pozitivnom energijom. Zadnji put mi se to dogodilo kad je poginuo Toše Proeski, danima sam ga slušala. Osjeti se ta neka iskrenost i prirođena dobrota sa kojom se možemo povezati i poistovjetiti. Go, Marko, go! 

Pratimo...

Pored svih analiza Eurosonga naišla sam na definitivno najbolju. Doduše, pere malo i mene i moje navijanje za Markovu pobjedu, iako sam od same predstave poslušala osim Markove samo pola Nemove pjesme. Dalje nisam mogla, bila je predosadna.
Ali pročitajte, zanimljivo razmatranje sa mistične kršćanske razine.

STO NAM JE EUROVIZIJA OTKRILA O NAMA?


Netko je napisao: 
" Ne bojte se sotonisticke ikonografije na pozornici..."


Odgovorit cu rijecima mudrog kardinala Saraha:
"Narodi se anesteziraju sve vulgarnijom zabavom. Kao biskupu, moja je duznost upozoriti Zapad:
Barbari su vec u gradu!" 


Otvorena djavolska ikonografija i okultni obred izvrsen nad gledateljima, trazi od krscanina koji je tomu sebe izlozio, odricanje od istoga i Svetu ispovijed!
Zabava, koja se nepromisljeno podrzavala  potvrdjuje poraznu cinjenicu: 
Djavao se vise ne skriva, posao je odradjen, Europa je duhovno poharana od zloga, a mnogi krscani bez imalo pameti i razlucivanja prihvacaju sve sto im se iz tog kuznog okruzenja nudi. 


Dragi ljudi, u mjesecu svibnju, koji je na poseban nacin posvecen nasoj Majci Mariji,  Kraljici Neba i Zemlje, ne moze se u isto vrijeme pjevati "Marijo, svibnja Kraljice" i onda zaplesati i zapjevati na zlim zabavama svijeta.
Krscanin uvijek pred ocima ima jasan Cilj - spasenje duse i zeli li se spasiti, drzat mu se Puta Kristova 
Gospodin nam jasno kaze:
"Vi niste od svijeta!", zatim:
"Tko slusa Moje Zapovijedi i vrsi ih, Moj je!"
Udaljujuci se od Njih, udaljujemo se od Milosti i ulazimo u podrucje zloga, jer ne postoji neki medjuprostor u kojemu bismo mi samostalno djelovali bez ikakva duhovnog utjecaja. 
Mi znamo, nismo svoji vec Bozji, slobodni smo ipak, uzeti svoju slobodu i udaljiti se od Boga, ali smo onda prepusteni zlom djelovanju. 
Cuvat nam je dusu svoju u Bozjem podrucju i ne napustati ga, te krotiti potrebe koje nas vuku vani. Svako nase vrludanje, malo s Bogom, malo sa svijetom, znaci nasu razdijeljenost, a Krist kaze kako svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno propada.
Popravljajmo to, Rijec Bozja nam sve zamke otkriva.


Uvijek nam je gledati duhovnu pozadinu dogadjaja kroz Svjetlo Rijeci Bozje i ne ici tamo gdje Bog nije dobrodosao. Bez Boga, lako padaju obrane nase duse.
Kuga grijeha osvaja covjeka gotovo neprimjetno.
Izlozenost slikama, pjesmama, govoru, mjestima, dogadjajima koji u sebi nose i laki grijeh, mijenja nasu nutrinu, trne izostrenost duha za prepoznati gresne stvari i prilike.
Polako se privikavamo na grijeh, umrtvljuje se duh Bozji u nama, a mlitavost onda lakse popusta pred tezim grijesima.
Budi se i preuzima nasa tjelesnost i njezine zudnje, dok djavao preko misli sapuce:
"Pa to je samo zabava, to je potreba, ne budi fanatik, ne treba pretjerivati."
Nase duhovne brane popustaju ne ostanemo li u zoni Bozjeg djelovanja, prije svega ustrajnom molitvom, predajuci se vodstvu Duha Svetoga i opiruci se grijehu do krvi, kako kaze sveti Pavao. Jer ovaj zivot je prije svega krvava borba za spasenje dusa i to uvijek trebamo imati na umu. 
Klonimo se stoga, radoznalog virenja u spilje razbojnicke, klonimo se veselica u kojima Bog nije dobrodosao, ali nikad ne prestanimo zarko moliti za duse koje su tamo, zarobljene laznom slobodom. Jer, koliko god se Bogu klanjali, nismo Ga dostojni ako sucutne Ljubavi nemamo za te duse. U jednoj objavi svetoj Faustini, Isus kaze kako Ga gubitak svake duse ponovo baca u bolnu agoniju. To su Bozje duse, od Boga izasle i mozemo li reci da Boga ljubimo, ako Bogu duse mile preziremo, zapustimo?


Podijelit cu nedavni razgovor s nasom trpecom sestrom. Kad sam ju pitala, sta se s tobom dogadja u jeku demonskih napada kad preuzimaju tvoje tijelo, glas...
Odgovorila mi je, unutra sam potpuno zbijena na dno, tlacena, pritisnuta, razoruzana i vapim u sebi Isusu da mi pomogne. Cesto ne mogu ni to ili ne znam sta se desava sa mnom." 


Kad je nedavno egzorcist na molitvi u jednom trenutku poceo njezno zazivati njezino ime, demoni su ljutito vristali: "Nema je ovdje, mi smo ovdje, ona je nasa". Ali, svecenik je ustrajao, zazivajuci je glasom punim Ljubavi i priblizavao joj se polako s ispruzenom rukom. Gledali smo kako se pred nasim ocima robusnost demona topi, rasplinjuje, kako se uvlace u sebe, nestaju i u strahu bjeze. I kad ju je egzorcist uhvatio njezno za ruku i rekao, "preuzimaj kontrolu", prihvatila je njegovu ruku, lice joj se preobrazilo i vratilo ono njezino, ali  jos umilnije. Umirila se, pala na pod i plakala:
" Zelim svojoj kuci, zelim u Nebo k Isusu."
 Poslije mi je ispricala:
" Kad je svecenik poceo njezno i s puno Ljubavi zazivati moje ime, demonima je to bilo poput udaraca cekicem po glavi. Ali svecenik je ustrajao zovuci me, a ja sam, onako zbijena i prestrasena unutar svoga izmucenog tijela, satrana od njih, slijedeci taj glas Ljubavi koji mi ime zaziva, podigla pogled u pravcu iz kojeg je dolazio.I vidjela sam kako se iznad mene u svoj toj tami, otvara kao neki otvor kroz koji prodire svjetlost koja me poziva da izidjem.
Kao nikad, osjetila sam silnu ceznju za Nebom i u srcu mi se objasnjavalo, Nebo je moj pravi Dom!"


"Imenom sam te zazvao!
Ti si Moj!" ( Izaija 43,1), pade mi na pamet.
Boze, kako si Velik i svaka Tvoja Rijec je 
Istina , Zivot i Sloboda dusama nasim!


Sve duse zarobljene grijehom, bilo da su nasi bliznji, bilo nama neznani, javne osobe, ne zovimo nikada pogrdnim imenima!  
Prvo, tako sebi dajemo "dijagnozu" - Ljubavi Bozje nema u nama, neprocisceni smo i jos sabiremo grijeh dusi svojoj.
Zle rijeci, misli i djela nisu od Boga, Bog je Svet, pa razmislimo komu tada sluzimo.
Drugo,  pomazemo neprijatelju da stegne obruc oko zarobljene duse koja sebe tada zivi bezvrijednijom i gubi nadu, predaje se.
Samo Ljubavlju unosimo Svjetlo Bozje i otvara se Put izlaska. 
Trece, nase ime je prevazno, osobito ono koje smo primili kod Krstenja. Po njemu nas Bog poznaje i zaziva. I zato, svako pogrdno ime upuceno nekome, dolazi od djavla i obezvredjuje dostojanstvo osobe.
Umjesto toga, blagoslivljajmo, zazivajmo osobu imenom i izgovarajmo, makar i na daljinu:
 "Ti si ljubljeno dijete Bozje!"
Koji bijes se prosipa iz demona kad urlaju :
"Ona je nasa!", a mi tiho uz molitvu izgovorimo: " Ona je Isusova!" 
Ustrajat nam je u govoru Ljubavi i za sebe, kad smo izlozeni kusnjama i napastima i kad se obracamo drugima ili molimo za njih.
Po tomu se prepoznajemo kao Bozji, odvajamo zle radnje od dusa koje ih cine.
Ni Marka zato, nikad necu nazvati Bejbi Lazanja! Kako je samo vazno, izmedju ostaloga, drzati se svoga krsnog imena!


Svi znamo da je Eurovizija postala svojevrsna "modna revija" na kojoj se promicu "novonormalne" vrijednosti koje krojaci iz sjene iskroje i promoviraju ono sto bismo trebali  "nositi" - prihvatiti u narednim godinama. Zato ne cudi ni pobjednik koji je po njihovu kroju.
Nazalost, dekristijanizacija Europe i svijeta je sveprisutna, pa oni koji su pozvani, skolovani ili od naroda izabrani  pomoci zbunjenim i ranjenima to ne cine, vec koriste njihove slabosti kako bi promovirali svoje zle planove, ozakonjujuci grijeh kao prirodan i pozeljan. 
I iz ovogodisnjeg "pobjednika" Eurovizije, njegova izgubljenost i ranjenost, zove u pomoc i zato molimo za njega.


Razmotrimo li svatko svoj pristup Euroviziji, otkrit ce nam kako stojimo.
Ako smo domoljublje stavili iznad Bogoljublja,
ucinili smo grijeh protiv Prve Zapovijedi Bozje, 
a onda popadali i u drugima. Da ne nabrajam, 
ali gledati, glasati, navijati za pobjedu i dolazak tog Bogu protivnog cirkusa u vlastitu zemlju, cini svjetovni, niposto Bozji duh u nama. Promovirati svog kandidata i u isto vrijeme se gnusati zabave na koju ga saljemo svojim odobravanjem, svjedoci o nutarnjoj razdijeljenosti svih koji tako cine.
Naivno je vjerovati kako ce Marko tamo evangelizirati, jer spominje vjeru i Isusa, sto je svakako dobro i ne sudim ovdje o njegovoj nutrini.
Ja mu zelim dobro i rekla bih mu :
"Sine, Bog te zove da Ga slavis svojim glasom 
I darovima koje ti je dao. Ne idi u spilju razbojnicku, gdje ces, zelis li pobjediti, morati i pjevati na nacin da im se svidis, plesati na isti nacin, oblaciti se slicno njima....
Znam da necu imatu priliku reci to Marku, ali cu molitvom Ocu govoriti o Marku i svima koju su tamo i tu moc svi imamo. A ona je jaka i ne poznaje granice, iskoristimo je.
Dragi ljudi, moze li dojence (Marko), opstati medju vukovima? Ne moze i ako je osvojio vasa srca, onda bi bilo ispravnije moliti za njega da ga Bog izbavi od tog puta koji je siguran put ropstva. 


Jedan takav pokusaj evangelizacije, zavrsio je porazno. Sjecate se "sorelle Kristine", mlade casne sestre ursulinke, koja se zaputila na talijanski "Voice" evangelizirati? Dobila je blagoslov svoje nadredjene, cak i pape Franje kaze, a sestre su je dosle bodriti. A sestra Kristina je izabrala pjevati svjetovnu pjesmu i jos povremeno koristila i ono "znakovlje" i uzvike, kako bi zadobila simpatije. Naivno je vjerovala kako ce ih pridobiti za sebe ako preuzme nesto njihova, a tako je ustvari sama izlazila iz Milosti i oni su pridobili nju. 
Pa, iako je bilo boljih kandidata za pobjedu kazu, djavlu je jako stalo da sestra Kristina pobjedi i da joj ponudi snimanje albuma, kako bi je izvukao iz samostana. I pobijedila je, naravno, snimila album te opijena pocetnom slavom, redovnicki poziv i odjecu zamijenila uskom crvenom haljinim, visokim potpeticama i jakom sminkom. Djavao je postigao svoje, napustila je samostan i redovnistvo i tu je njezina slava zavrsila.
Sada zivi u Spanjolskoj i radi kao konobarica i tjesi se rijecima, koje obicno izgovaraju oni koji zele opravdati svoj promasaj:
" Covjek mora stalno evoluirati i ici naprijed, istrazivati svoje mogucnosti", nesto tako.
Zar je to zaista bilo naprijed?
Jer Kristina bijase u Kristu i izidje, ali Krist je nije napustio. Ne tvrdim da je ona napustila Njega, ali svijet i djavao su se svakako umijesali  u njezin Put s Kristom.Mi je zato stavimo u molitve, kao i sve one duse zavedene. Molimo da nadju Put povratka. 
Svi koji bi "zbunjenum" ljudima trebali pomoci, uvjeravaju ih da su na pravom putu. 
Mi krscani cinimo drukcije, molimo za njih zarko! Gdje ne mozemo "dohvatiti" mi, moze Bozja Milost. Ne gubimo vjeru u Bozja obecanja, ali i ne prihvacajmo ono sto se Bogu gadi. Sam Bog nam svjedoci o Sebi da Mu se gadi i najmanji grijeh, jer je Triput Svet.
Ali mi, poput Lutera, cesto imamo potrebu oblikovati Boga po svojoj volji, kad nam se ne da teziti svetosti koju Bog zahtijeva.
A Bozja Pravednost i Ljubav, koja ne dira u darovanu nam slobodu, sve to dopusta, ali i ceka da Joj se raskajani vratimo.
Ne odugovlacimo, jer ne znamo Casa.
Molimo, puno i zarko, na to smo pozvani.

Jelena Burazer

Vrijeme je za poslijepodnevnu kavu