Asylum

Oče moj, dolazim u Tvoju prisutnost na samom početku ovog dana. Dolazim naći MUDROST da ne pravim nerazborite greške, tako da znam kada treba govoriti, a kada ostati u šutnji, kada djelovati, a kada ne. Dolazim naći MIR, tako da me danas ništa ne zabrine i ne smete.


Dolazim naći HRABROST da budem strpljiv/a, da ne izgubim nadu, da prihvatim razočarenje, znajući da ćeš Ti sve okrenuti na moje dobro. Dolazim naći LJUBAV, tako da me ništa ne učini ogorčenim/om, tvrdim/om i neljubaznim/om.


Dođoh početi ovaj dan s Tobom i želim ga nastaviti s Tobom, tako da to bude dan bez ikakve žalosti. Oče, Ti si moja providnost, znam da ćeš Ti providjeti sve moje potrebe.


Oče, Ti si moj zaštitnik, sačuvaj me ovoga dana od svih mračnih sila, prekrij me predragocjenom Krvlju Tvoga Sina Isusa i okruži me svojim anđelima. Ovo te molim u Isusovo Ime. Amen!

NAJVAŽNIJI POPIS NA SVIJETU
EFA RIJEČI, 10. 7.


(Mt 10,1-4)


U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani s Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.




Vjerujem da ne postoji važniji popis u povijesti čovječanstva od ovoga koji smo upravo pročitali. Ovih dvanaest imena pokazuju nam da nije dovoljno biti stalno uz Isusa kako bismo mu do kraja pripadali. Juda ga je, unatoč svemu, ipak izdao, a Šimun zatajio. Ipak, Isus računa s njima. Nakon Uskrsa išli su svijetom i propovijedali sve ono što su vidjeli i čuli i tako promijenili cijeli svijet jer su u njega unijeli Isusa.


Današnji popis Isusovih učenika puno je duži od ovoga. I tvoje se ime nalazi na tom popisu. Zašto nam je danas teško u svijet unijeti Isusa? Ako su to mogla njih dvanaestorica, uz Pavla, što nedostaje nama? Nismo pozvani nikom ništa dokazivati, nego samo svjedočiti sve ono što Bog čini u naše vrijeme. Dokle god šutimo, svijet o tome neće ništa znati. Kakav bi tek svijet bio da su apostoli šutjeli o svemu što su vidjeli i čuli? Zapitajmo se onda kakav će svijet biti nakon nas, hoće li znati da je Bog i danas živ i da čini čudesa, ili poziv svjedočenja prepuštamo drugima?


Pripremio: fra Nikola Jurišić

Radio Mir Međugorje




BIBLIJSKA PORUKA 12. 7. 2024. I TUMAČENJE FRA TOMISLAVA PERVANA: NEMINOVNOST PROTIMBE U   SVIJETU 


Mt 10, 16-23


Reče Isus svojim apostolima: »Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje će vas i kraljeve vodit poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti.


Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen. Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi.


Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji.«


 


Kad čovjek čuje gornje teške riječi iz Isusovih usta, pita se, a što je s onim početnim zanosom, mirom, gotovo idiličnim stanjem njegovih početaka u Galileji, kad je naviještao, liječio, ozdravljao, izgonio zle i nečiste, demonske sile iz ljudi, kad su mnoštva za njim hrlila. Što je s onom miroljubivošću, s onim mirom koji je trebao donijeti Isus na zemlju? Na zemlji mir ljudima, Božjim miljenicima. Nije li smisao svakoga govora o Bogu među ljudima njihovo pomirenje, razumijevanje, harmonija. To bi morali biti prvi plodovi čovjekova obraćenja – u snošljivosti (danas popularno isticanoj ‘toleranciji’ ili solidarnosti), otvorenosti, čovječnosti, čovjekoljublju, u radosnom ophođenju jednih s drugima?


Kako shvatiti gornje Isusove riječi, u kojima govori o razdvajanju, razaranju obitelji, podvojenosti, mržnji svijeta na njegove glasnike, vjesnike novoga? Je li to svjedočanstvo za istinitost ovoga što Isus veli? Progoni, uhićenja, zatvaranja, osude, podvojenost i razdvajanje u društvu? Pitamo se, je li to plod Božjega utjelovljenja u ovome svijetu?


Nemoguće je tim Isusovim riječima skinuti ili oduzeti odn. otupjeti oštricu. U njima se jasno naznačuje budući trajni sukob Radosne vijesti s postojećim svijetom. Kao da se već ovdje najavljuje rat Isusovu djelu i osobi u svijetu, za sva potonja vremena. Riječ je o prekidu i lomu s prošlim i bivšim, sa sinagogom, sa starim Izraelom, koji se zatvara novomu u Isusu Kristu. Sve što je poslije uslijedilo logična je posljedica iz sudbine samoga Isusa Krista i njegove poruke. Kad čovjek živi kao što je Isus živio, nikakvu drukčiju sudbinu ne može niti očekivati.


Isusove riječi vrijede pogotovo danas. U Isusovoj osobi, riječi i djelu, u njegovoj naravi ima nešto nalik trajnoj revoluciji u svijetu, stalnom prevratu. Taj se izriče i u ovim riječima. Ono što Isus govori, sručuje se kao tropska oluja, tornado ili uragan na postojeće. I što se čovjek više udubljuje i ponire u Isusovu osobu, tim više shvaća dramatiku, opasnost, napetost, to više pojedinac shvaća što je zapravo Isus htio svojim dolaskom na zemlju.


On je trajna protimba i oprjeka postojećemu poretku i stanju. Isus nikada nije ni pomislio da bi se tijekom povijesti mogli smanjiti sukobi oko njega i njegove osobe. Štoviše, kad ljudi budu shvatili ili sve dublje shvaćali što on zapravo hoće, tim će se žešće obrušavati na njegove riječi – to je njegova predodžba budućnosti, i bliže ali i daljnje.


Isus jednostavno kaže: „Evo, šaljem vas kao ovce među vukove!“ Nema tu nikakva jamstva pobjede, naprotiv. Oni će se suočiti s neprijateljskim raspoloženjem, s društvom koje ne želi poruku. Isus nema dobrodošlice u svijetu, rastočenu mržnjom i ratovima. Iskusit će oni u svome životu sudbinu onoga tko ih je poslao – svoga Odašiljatelja. Svijet će se prema njima odnositi ravnodušno, nekada čak i s vučjim raspoloženjem.


I danas je najpogubnije za vjeru upravo ravnodušnost, indiferentnost, nezainteresiranost. Čini se da je svijet samodostatan, da mu Radosna vijest ne treba. Pogotovo ne govor o nekakvu drugom svijetu i s drugoga svijeta. Bog je postao suvišan u društvu, a Isus smeta.


Ravnodušnost je u biti gora od neprijateljstva ili progona. Pojedincu je svejedno. Za progona čovjek ima mogućnost reći javno što misli, može javno iznijeti svoj pogled i navijestiti: Na trgu, u sinagogi, pred političkom javnošću, pred kraljevima i namjesnicima, na sudovima. Upravo kao što to čine apostoli u Djelima apostolskim, kao što to čini Pavao pred rimskim namjesnicima i kraljem Agripom. A indiferentnost, nezainteresiranost je ravna nijekanju.


Isusov glasnik nema nikakve druge ovlasti osim onoga tko ga šalje. Ništa osim Božje snage koja se očituje u slabosti, u ludosti križa, Ne će i ne želi Isus pustolova, fanatika i zanesenjaka, nego zrelih, promišljenih, osvjedočenih i oduševljenih pojedinaca.


Prema Isusovu poimanju Crkva ne treba nikakve državne zaštite. Njezina snaga nije u konkordatima, pravnim ugovorima, nego u autentičnosti navještaja i života. Rana Crkva nije imala nikakve pravne zaštite, zapravo je bila nešto usuprot svih postojećim režimima. Što se više Crkva stavlja pod državni plašt i zaštitu, tim je ona slabija, nemoćnija, pa čak i beznačajna za društvo kao takvo.


Crkva uvijek mora računati s progonima, a nigdje u Evanđelju nije zapisano kako se Crkva, izostane li joj uspjeh na svjetskoj pozornici, treba prilagoditi svijetu, paktirati sa svijetom. Ali joj je stavljeno u povoje da će se, makar posrnula i pala, ponovno podignuti. Tako bijaše od samoga početka.


Jedan se njemački političar, agnostički kancelar očitovao, kako s vremenom Crkvu treba učiniti suvišnom u društvenom poretku. Ona treba tome društvu možda kao paravan ili smokvin list, kao karitativna ustanova, ali ne kao ona koja donosi trajne vrijednosti i vječnu istinu. Njezina se snaga uvijek sastoji u pouzdanju u svoga Gospodina, u vjeri u onoga koji je šalje. I upravo ta snaga malenih i slabih kadra je prkositi i zlosilnicima i tiranima, a ta sol vjere čuva zemlju od truleži.


Vrijedi uvijek iznova naglašeno isticati sudbinsku povezanost Učitelja i učenika, Odašiljatelja i odaslanika. Oni su – prema slici iz Ivanova Evanđelja – mladice na trsu, žiljem i životnim sokovima povezani s njime. Pripadnost Isusu, u patnjama i sramoti, središnja je značajka nasljedovanja.


Isus zauvijek ostaje domaćin, učitelj, gospodar kuće, a učenici njegove sluge, prijatelji, njegovi ukućani. Jedincatost njegova puta nudi im mogućnost da se zapute komad dionice puta s njime. To je iskustvo koje ima samo onaj tko pokuša krenuti za Isusom, u iskustvu Duha koji je prožimao, nadahnjivao i vodio samoga Isusa.


Kršćanstvo nije niti je ikada bilo filozofija koju bi se moglo poučavati ili naučavati, docirati ili demonstrirati s pomoću logičkih ili racionalnih argumenata. Nikada ono nije bilo svjetonazor ili znanstveno mišljenje, nikada ono nije bilo predmetom učenih raspri ili disputa. Naš život ne nosi umijeće govora ili filozofiranja, nego svatko u sebi nosi odbljesak Vječnoga, samoga Boga. U svakome od nas živi snaga njegova Duha, koja ostaje i dalje živjeti, pa i onda kad nestane ove naše fizičke pojavnosti.

Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Jer ljudi se ne znaju zaustaviti. Progutat će te, sažvakati, a onda ispljunuti. Uzet će i ono što trebaju i ono što ne trebaju. Radit ćeš za njih i ono što oni ne mogu učiniti, ali i ono što mogu. A onda ćeš se odjednom sam osjetiti posramljeno. Iskorišteno. Odbačeno. Jer su davno prešle sve granice dobrote. Jer pola onoga što si im činio nije trebalo. Ali su uzimali kada se daje.


Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Nemoj da sve odjednom sklizne u iskorištavanje. A nekada je tako malo potrebno. I onda se pitaš kako je sve to s dobrim namjerama loše završilo. Brzo ljudi zaborave. Sve zaborave. I kasnije ti kažu da nisu od tebe ni tražili sve što si im davao. I budu u pravu. Neće tu doći osjećaj zahvalnosti. Niti jedan drugi osjećaj. Doći će samo pitanje kako prije nisi otvorio oči i vidio tu ludu igru manipulacije.


- Mario Žuvela

I heard my mother asking the neighbors for salt. But we had salt at home. I asked her why she asked the neighbors for salt. And she replied, 'Because our neighbors don't have a lot of money, and they often ask us for something. From time to time, I also ask them for something small and inexpensive, so they feel that we need them too. This way, they will feel more comfortable and it will be easier to continue asking us for everything they need.'


And that's what I learned from my mother... let's raise empathetic, humble, and supportive children with too many values to mention! 


Unknown author"

This is what grief is.
A hole ripped through the very fabric of your being.
The hole eventually heals along the jagged edges that remain. It may even shrink in size.
But that hole will always be there.
A piece of you always missing.
For where there is deep grief, there was great love.
Don’t be ashamed of your grief.
Don’t judge it.
Don’t suppress it.
Don’t rush it.
Rather, acknowledge it.
Lean into it.
Listen to it.
Feel it.
Sit with it.
Sit with the pain. And remember the love.
This is where the healing will begin.

Do not look forward to what may happen tomorrow; the same everlasting Father who cares for you today will take care of you tomorrow and every day. Either He will shield you from suffering, or He will give you unfailing strength to bear it.


-St. Francis De Sales

Tko nastoji popraviti druge, a da prije ne popravi samoga sebe, uzalud mu i vrijeme i trud.


Ako se ljubavi i finoći ne pridruži istina, onda one prestaju biti ljubav i finoća pa su samo obmana i taština


Opasno je željeti da svi dođu do savršenstva idući istim putem, no još je opasnije nastojati mjeriti druge svojom vlastitom mjerom.


Ne čini niti govori nikad ništa prije nego promisliš da li se to što kaniš učiniti ili reći sviđa Bogu, je li to korisno za tebe i za dobro bližnjega.


Tko želi učiniti velike stvari za Gospodina, neka se ponajprije čuva oholosti.


U dobroj kući stariji treba da žive kao mladi, a mladi kao stari; od prvih se traži oduševljenje mladih, a od drugih zrelost starijih.


Onome tko ima Boga, makar i ništa ne imao, ipak ništa ne manjka.


Ako Bog dopušta da mnogo trpiš, imaš dokaz da te želi učiniti velikim svecem.


Obično se više pogibelji krije u tome kad netko ne mari za male grijehe negoli kad ne mari za velike.


Onaj tko se želi uspeti do najviših stvari, treba se spustiti do najnižih.


Kad opaziš da se na tvoj račun množe klevete, moli Boga da zlo koje ti pripisuju nikad ne odgovara stvarnosti.


Promjena podneblja ne mijenja ćudi; ako nesavršen čovjek ne ostavi sebe, teško će biti bolji drugdje nego tamo gdje jest.


Mnogo se više nauči u pola sata samoće s Bogom nego sa svim onim što nam učeni ljudi mogu dati.


Sv. Ignacije Lojolski

Dođe vrijeme kada ti je sve ono što ti je potrebno – mir.
Mir u glavi i u srcu.
Svjesnost da su tvoji najdraži blizu i da su zdravi.
Sve drugo, za što biste možda prije par godina otišli na drugi kraj svijeta i bili spremni neprospavati mnogo noći, više ne vrijedi gotovo ništa.
Život vam je uspio pokazati koji ljudi vrijede. Znate kome ste spremni posvetiti svoje vrijeme, a od kojih se ljudi treba odmaknuti.
Svaki čovjek je vrijedan, no nekima ste jednostavno dali već previše prilika.
Želite se odmaknuti od ljudi koji govore jedno, misle drugo, a rade treće.
Želite iskrene, poštene i normalne ljude oko sebe, a ne one zbog kojih ćete često morati vaditi „nož iz leđa“.
Dođe kada želiš oko sebe imati ljude kojima se ne moraš stalno dokazivati, već je dovoljno da budu uz tebe.
Dođe vrijeme kada ne želiš srljati za gomilom, biti na vrhu, biti "u trendu"...
Nije vas više toliko briga što itko misli o vama.
Bez obzira jeste li nekome po ukusu ili ne.
Odgovara li vaš život drugima.
Kritizira li vas netko zbog vaših postupaka.
Dođe vrijeme kada želiš mir.
Sveti mir.
Sve ovo nije znak da ste dosadni.
To je znak da ste sazreli.
(Nepoznat autor)

Izvor: fb Stjepan Ivan Horvat 

U mojoj garaži

Life passes so quickly that sometimes the soul does not have time to grow old ...

Svakog dana u životu kucaš na mnoga vrata. Zapamti, otvaraju ti se ona gdje budeš najuporniji. Ona gdje nekome još nešto značiš. Svakog dana kucaš na neka vrata i pitaš se jesu li iza njih isti oni ljudi koji su i nekoć bili. Jer stvari se mijenjaju. Ljudi pogotovo. Kažu da te vole. A sutra okrenu leđa. I nemoj se iznenaditi. Ponovit će ti se taj scenarij mnogo puta u životu. Ali nemoj protiv sebe. Ti makar sebe nemoj izdati.


Shvatit ćeš jednog dana i da si kucao na mnoga pogrešna vrata. Ali u tom trenutku to nisi mogao znati. Jer si vjerovao. Nadao se. Ljubio. Jer si bio čovjek koji je u ljudima vidio samo dobro. I nemoj tada sebe prekoravati za to iskustvo. Najveće su to životne lekcije. Jer nakon njih više nisi ostao ista osoba. Samo jednu stvar napravi prije nego što napustiš ta vrata i otiđeš dalje. Poželi ljudima sreću. Vidjet ćeš, tebi će se jako brzo vratiti.


- Mario Žuvela

Ovo je sjajno! Ne, nije na Balkanu, u Japanu je.

Iran je postavio jumbo plakate Posljednje večere Isusa Krista i podršku kršćanstvu diljem zemlje, kao odgovor na ludost Olimpijskih igara


'Zaista, Mesija, Isus Krist, Sin Marijin, je Božji poslanik.'


Panoi su postavljeni kao odgovor na skrnavljenje svete Posljednje večere na Olimpijskim igrama u Parizu.

Svake godine najmanje milijun ljudi diljem svijeta počini samoubojstvo. 
To znači da si jedna osoba oduzima život svakih 40 sekundi.
Ljudi koji vode borbe s besmislom i patnjom često se skrivaju iza lijepog osmijeha zbog čega drugi misle da su dobro i da nitko neće primijetiti koliko su slomljeni iznutra i boje se reakcije okoline na njihove probleme, često se osjećaju kao da su sami na svijetu.
Zato je toliko važno biti uz ljude oko sebe u svakoj situaciji. Nemojmo ih samo pitati "kako si?", nego pitati "kako si i što mogu učiniti za tebe?" 
U ovim čudnim i bolesnim vremenima svi se osjećamo kao da se vozimo na roller coasteru – puno je onih koji se muče, koji vrište u sebi i vape za pomoć, a nitko ih ne čuje.
Vrijeme koje proživljavamo je za mnoge zastrašujuće iako kod mnogih to ne primjećujemo, takvi ljudi žive oko nas, nama jako blizu. Možda si i ti jedna osoba od takvih. Molim te, potraži pomoć, nemoj odustati, ne isplati se...
Mnogi dolaze nama svećenicima na razgovore podijeliti svoje muke i sve ih je više, no postoje oni koji nemaju hrabrosti doći ili ne nalaze tu mogućnost. Iskreno, ni ja ne stignem svima odgovoriti na poruke niti vas sve primiti na razgovor, i žao mi je što je tako.
Stoga vas molim dragi ljudi, promatrajte ljude oko sebe pažljivije s više brige. Dopustite im da vam se otvore.
Jer mnogi su izgubili posao, zdravlje, voljene osobe i boje se što će im se sutra dogoditi. 
Ne budimo ravnodušni, podijeljeni, budimo blizu svojih najmilijih. 
Budimo takvi kakvi bismo željeli da drugi budu za nas.
Budimo tu jedni za druge, budimo ljudi...

Pater Stjepan Ivan Horvat

Vratila sam se sa jednodnevnog hodočašća u Šurkovac gdje djeluje poznati karizmatik fra Ivo Pavić. Dakle, od kada se čulo za ozdravljenja u Šurkovcu bila sam skeptična što je u skladu s mojom naravi. Sve uvijek moram sto puta provjeriti. Ovaj put mi je trebalo 12 godina. I vjerojatno ne bih nikad otišla da se muž nije razbolio od karcinoma i rečeno mi je "Idi u Šurkovac!" Otišla sam već sljedeći dan, molila za muža i on se oporavio od operacije u rekordnom roku i najnoviji nalazi su mu uredni. Od tada idem jednom mjesečno na to mjesto gdje se događaju čuda. Do tamo je 7 sati vožnje autobusom, danas je to moja kičma dobro podnijela, bez bolova. Zatim 4 sata čiste sreće na tom svetom tlu i novih 7 sati vožnje sa osjećajem beskrajne zahvalnosti i radosti. Naš Bog je silan Bog!

Zna Isus što čini


EFA RIJEČI, 12. 8.


(Mt 17,22-23)


 U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.« I ožalostiše se silno.




Nakon ovih Isusovih riječi Petar je prisiljen platiti porez za Isusa, što je još jedan znak da se Učitelj u potpunosti podredio zakonima ovoga svijeta. Ali taj novčić kojim Petar plaća porez ne dolazi iz džepa nekoga od apostola ili samog Isusa. Na providonosan i čudesan način, novčić je izvađen iz ulovljene ribe, što ide u prilog navještaju muke zbog koje su se učenici rastužili. 


Da, Isus prihvaća smrt i muku, ali posve je izvan moći i nadzora onih koji će mu tu muku priuštiti, kao što je i porez plaćen iz utrobe ribe posve neočekivan i čudesan. Isus je taj novi Jona iz utrobe kita koji će svojom žrtvom otkupiti svijet. Kako je znao da će čudesno pronađenim novčićem platiti čovjekov porez, tako je znao i da će nakon muke, boli i smrti slavno uskrsnuti. Ne žalostite se, vi Isusovi učenici, prijatelji, nasljedovatelji. Sve je pod njegovom kontrolom.   


Pripremio: br. Marinko Klaić

"Wound and Scars Changes Us"


The deepest and most hurtful wound is not from physical trauma but the pain that is inculcated in our soul. This injury is caused by abandonment, neglect, and abuse that has a lingering effect. 


Yet we are designed by God to be clothed with courage and strength to have the will to withstand and conquer the agony and suffering through His redeeming grace.   


God is saving and restoring us and it takes our commitment and cooperation to heal and rebuild our life. Although remembering our memories is part of our continuity yet it has a downside that can be debilitating to our soul. Distressing memories from the past can disrupt us that is why repetitive dwelling in our past can't give us a solution. 


Emotional and Spiritual Wounds can stagnate us, it changes our positive view of life into unfavorable outcomes. It weakens our souls, and it distracts us from living our life today. Dwelling on the past and our uncertainty does not heal the past and even bring healing and grace to the future.  


Some of us do not heal emotionally and have concerned about attaining trust in God because of our past fear and anxiety. Always remember that once you have surrendered to God, your past and inequities it is already forgiven. Heaven is open for us, grace and mercy are available for us according to His will. God instructs us to be patient and not let the enemy lure us as the ancient serpent did to Adam and Eve. Dwelling on past sins and worrying is the playground of the devil. 


Keeping house on the past will make us slaved of fear and sadness, and slavery is not part of God's plan for us. God liberates us, and He wants us to experience true freedom, love, and hope. 


“It is for freedom that Christ has set us free. Stand firm, then, and do not let yourselves be burdened again by a yoke of slavery.”


 ~Galatians 5:1

Velika Gospa i mi "mali foteljaši" 


Par kratkih misli o nebesoj udobnosti i onome što nas žulja na zemlji. 


"Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome spasitelju."


Gospa je ovdje primjer žene (čovjeka) koji sve svoje pouzdanje stavlja u Boga, njezina radost je Gospodin, ona ne treba svoju slavu i čast, nego želi da njezina djela, da njezin cijeli život bude slavljenje Boga. 
Je i to nama danas moguće? 
Mi "mali foteljaši" ne slavimo Gospodina, ne želimo slaviti nikoga većeg od sebe, mi želimo da se nas časti, da nas se vuče za rukav, moli i preklinje pomoć, mi želimo što veću moć, mi svoj život usmjeravamo zgrtanju bogatstva koje nas slavi. 


"Što pogleda na neznatnost službenice svoje: 
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, 
sveto je ime njegovo."


Gospa slavi Boga zbog njegovih djela u njezinom život. Kakva su bila ta djela, jesu li ju usrećivala, jesu. Jer je svoju sreću našla u Božjem planu. Svi naraštaji zovu ju Blaženom. 


Mi "mali foteljaši" želimo biti slavljeni zbog naših djela, ne zbog Božjih. Smatramo sebe malim bogovima i želimo da drugi mole našu milost. Želimo da svi znaju naše ime, da budemo popularni, da budemo u medijima, na plakatima, da naše lice sjaji našim egoizmom. 


"Iskaza snagu mišice svoje, 
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, 
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, 
a bogate otpusti prazne!" 


Bog čini djela koja raspršuju naše planove, našu umišljenost, naše materijalizme, naše časti, naše beneficije, pred Njim smo ogoljeni onakvi kakvima zapravo jesmo. 


Mi "mali foteljaši" činimo obrnuto, mi se uzvisujemo, uzoholjujemo, punimo materijalno i proždrljivi smo za dobra sebi. 


"Prihvati Izraela, slugu svoga, 
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje 
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." 


Gospa pripada svome narodu, ona donosi spasenje svim narodima, svakom čovjeku, ona je Zagovornica svima nama kod Boga. Ona je svjesna da Bog ispunjava svoja obećanja i tako i živi, živi pouzdanje u Njega. 


Mi "mali foteljaši" zaboravljamo povijest, subraću i sugrađane, mi  u trku za svojim dobrom, otimamo dobro drugima, ili im ne želimo dati dobro koje im pripada. Mi smo se odnarodili. 


Gospa svojim bićem kazuje: 
"Slava Ocu i Sinu 
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda 
i u vijeke vjekova. 
Amen" 


Mi "mali foteljaši" kazujemo: 


Slava meni, mojima, mojem imanju
kako nam je dobro sada
tako ćemo zgrnuti da bude u vijeke, vjekova.


Gospa je okrunjena na nebesima, u zajedništvu je s Bogom i zagovara nas, a mi "mali foteljaši" se grčevito držimo zemaljskih fotelja, kao da nikada nećemo umrijeti, kao da se neće zaljuljati sve zemaljske fotelje našeg života.

Ivan Bassi