Events
Publications
Latest imagesAsylum
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 1 of 50
Page 1 of 50 • 1, 2, 3 ... 25 ... 50 
Asylum
by metilda 6/6/2021, 21:44
Nije okus života uvijek lijep. Ima dana kada se čini sve lijepo izvana, ali iznutra opet mnoge stvari ne štimaju. Dišeš, ali ne punim plućima. Vjeruješ, ali opet s nekom dozom sumnje. Živiš, ali više je tu navike nego pravog života. I s vremenom pristaneš na sve to. A i probude se neke stare rane kad se najmanje nadaš. I zaboli tamo gdje si se pravio da je sve u redu. Vjerojatno to život ima neku svoju logiku koju mi teže razumijemo. I teže se s njome nosimo.
A život je čudo. Bez upustava. I nisi ga dobio odjednom cijelog. Dobio si današnji dan. A sutra ćeš možda dobiti drugi. I ne možeš puno stvari kontrolirati, sve što možeš je iskontrolirati sebe kada stvari ne budu po tvome. I nadati se da je sve to dio jednog velikog plana. Uživaj malo u ovom danu. A sutra ćeš ponoviti isto. To je formula ispunjenog života. I svi je znaju. Ali ne drže mnogo do nje. Očekuju neke posebne teorije a zapravo im je sva mudrost već dana. Samo živi danas.
- Mario Žuvela
A život je čudo. Bez upustava. I nisi ga dobio odjednom cijelog. Dobio si današnji dan. A sutra ćeš možda dobiti drugi. I ne možeš puno stvari kontrolirati, sve što možeš je iskontrolirati sebe kada stvari ne budu po tvome. I nadati se da je sve to dio jednog velikog plana. Uživaj malo u ovom danu. A sutra ćeš ponoviti isto. To je formula ispunjenog života. I svi je znaju. Ali ne drže mnogo do nje. Očekuju neke posebne teorije a zapravo im je sva mudrost već dana. Samo živi danas.
- Mario Žuvela
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 07:17
Nikad ne zaboravite zahvaliti...
Zahvalite onome tko vam je pružio ruku pomoći, nazvao i poslao poruku kad vam je bilo najpotrebnije.
Zahvalite onom koji vas je izvukao iz kuće, pozvao na kavu, izmamio osmijeh na lice kad je sve postalo sivo.
Ne zaboravite zahvaliti svima koji vas slušaju kad se trebate osloboditi svih svojih tuga, koji su vas čvrsto prigrlili svom srcu kad vam je trebao netko da ublažite bol.
Zahvalite onima koji vas tješe, motiviraju, podržavaju i sprečavaju da ne padnete.
Zahvalite onome koji je ostao kad su svi ostali otišli jer na svijetu nećete naći ništa što vrijedi toliko i košta toliko malo koliko ljudska dobrota i dobro srce...
Stjepan Ivan Horvat
Zahvalite onome tko vam je pružio ruku pomoći, nazvao i poslao poruku kad vam je bilo najpotrebnije.
Zahvalite onom koji vas je izvukao iz kuće, pozvao na kavu, izmamio osmijeh na lice kad je sve postalo sivo.
Ne zaboravite zahvaliti svima koji vas slušaju kad se trebate osloboditi svih svojih tuga, koji su vas čvrsto prigrlili svom srcu kad vam je trebao netko da ublažite bol.
Zahvalite onima koji vas tješe, motiviraju, podržavaju i sprečavaju da ne padnete.
Zahvalite onome koji je ostao kad su svi ostali otišli jer na svijetu nećete naći ništa što vrijedi toliko i košta toliko malo koliko ljudska dobrota i dobro srce...
Stjepan Ivan Horvat
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 08:37
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 10:33
Smisao života i patnje (3)
Trpljenje je često i određena kušnja za čovjeka. Poput Kristovih patnji, u toj
se slabosti istodobno događa i uzvišenje snagom uskrsnuća i vidljiv je paradoks
slabosti i snage. Ljudske slabosti mogu biti prožete Božjom spasonosnom snagom
koja je vidljiva u križu, te se kroz trpljenje čovjek tomu otvara. Čovjek je pozvan
na krepost ustrajnosti u podnošenju kroz nadu i svijest o smislu života (SD
23). Kristovo otkupljenje izvršeno snagom ljubavi trajno je otvoreno za svaku
ljubav koja se očituje u ljudskom trpljenju, svakoj ljudskoj patnji, kako bi njegovo
otkupiteljsko trpljenje bilo neprestano nadopunjano (SD 24). U ljudskim patnjama
Krist živo djeluje iznutra posredstvom svojeg Duha Istine i Tješitelja. Kroz
patnju čovjek je pozvan ući u otajstvo otkupljenja i vječnog spasenja te na taj
način odgovor na pitanje „zašto“ i koji je smisao patnje, čovjeku Bog daje s križa.
Taj je odgovor ujedno i zov na susret s Kristom i na slijeđenje Krista. Uzimajući
svoj križ, čovjek se duhovno sjedinjava s Kristovim križem i u svojem trpljenju
može pronaći mir, čak i duhovnu radost, čime je nadvladan osjećaj beskorisnosti
i besmisla trpljenja (SD 26, 27). Patnja ima nadnaravni smisao zato što je ukorijenjena
u božansko otajstvo otkupljenja svijeta. Taj je smisao i duboko ljudski jer
u njemu čovjek nalazi samoga sebe, osobnu čovječnost, dostojanstvo, poslanje
(SD 31).
1.3. Kršćanski odgovor na patnju — nasljedovanje Krista
Osim teološkog tumačenja križa važna je i njegova egzistencijalna dimenzija,
koja se odnosi na čovjekov život i put. Kristovim križem otvoren je prostor po
kojem čovjekov osobni život pronalazi novo okružje. Otajstvo križa uključuje čovjeka
i njegovu životu daje novu razinu (Ratzinger, 2011, 225).
Kršćanski odgovor na patnju i njezin smisao je križ, odnosno raspeti i trpeći
Krist. Bog nas u patnji ne ostavlja same, nego trpi s nama i za nas. Prati nas na
našem putu boli i naš je suputnik, te svoju patnju možemo živjeti zajedno s Njim.
Bog trpi jer ljubi i ljubi ako trpi. U smisao otajstva i misterija patnje čovjek može
proniknuti onoliko koliko prihvaća dubinu božanske ljubavi. U našoj patnji i boli
daje nam dostojanstvo i vrijednost ako mu ju darujemo i s Njim se predamo iz ljubavi.
Ujedinjenjem svoje patnje s Kristovom čovjek postaje aktivan u preobrazbi
svijeta. Time kroz patnju sudjelujemo u otkupljenju, postajemo sudionik otkupiteljske
Kristove patnje, postajemo suotkupitelji i poniremo u mistične duhovne
dubine kršćanskog smisla patnje. Tako ljudska patnja postaje spasonosna kroz
spasonosni znak Kristova križa, postiže otkupiteljsku vrijednost i dobiva smisao.
Trpljenje je često i određena kušnja za čovjeka. Poput Kristovih patnji, u toj
se slabosti istodobno događa i uzvišenje snagom uskrsnuća i vidljiv je paradoks
slabosti i snage. Ljudske slabosti mogu biti prožete Božjom spasonosnom snagom
koja je vidljiva u križu, te se kroz trpljenje čovjek tomu otvara. Čovjek je pozvan
na krepost ustrajnosti u podnošenju kroz nadu i svijest o smislu života (SD
23). Kristovo otkupljenje izvršeno snagom ljubavi trajno je otvoreno za svaku
ljubav koja se očituje u ljudskom trpljenju, svakoj ljudskoj patnji, kako bi njegovo
otkupiteljsko trpljenje bilo neprestano nadopunjano (SD 24). U ljudskim patnjama
Krist živo djeluje iznutra posredstvom svojeg Duha Istine i Tješitelja. Kroz
patnju čovjek je pozvan ući u otajstvo otkupljenja i vječnog spasenja te na taj
način odgovor na pitanje „zašto“ i koji je smisao patnje, čovjeku Bog daje s križa.
Taj je odgovor ujedno i zov na susret s Kristom i na slijeđenje Krista. Uzimajući
svoj križ, čovjek se duhovno sjedinjava s Kristovim križem i u svojem trpljenju
može pronaći mir, čak i duhovnu radost, čime je nadvladan osjećaj beskorisnosti
i besmisla trpljenja (SD 26, 27). Patnja ima nadnaravni smisao zato što je ukorijenjena
u božansko otajstvo otkupljenja svijeta. Taj je smisao i duboko ljudski jer
u njemu čovjek nalazi samoga sebe, osobnu čovječnost, dostojanstvo, poslanje
(SD 31).
1.3. Kršćanski odgovor na patnju — nasljedovanje Krista
Osim teološkog tumačenja križa važna je i njegova egzistencijalna dimenzija,
koja se odnosi na čovjekov život i put. Kristovim križem otvoren je prostor po
kojem čovjekov osobni život pronalazi novo okružje. Otajstvo križa uključuje čovjeka
i njegovu životu daje novu razinu (Ratzinger, 2011, 225).
Kršćanski odgovor na patnju i njezin smisao je križ, odnosno raspeti i trpeći
Krist. Bog nas u patnji ne ostavlja same, nego trpi s nama i za nas. Prati nas na
našem putu boli i naš je suputnik, te svoju patnju možemo živjeti zajedno s Njim.
Bog trpi jer ljubi i ljubi ako trpi. U smisao otajstva i misterija patnje čovjek može
proniknuti onoliko koliko prihvaća dubinu božanske ljubavi. U našoj patnji i boli
daje nam dostojanstvo i vrijednost ako mu ju darujemo i s Njim se predamo iz ljubavi.
Ujedinjenjem svoje patnje s Kristovom čovjek postaje aktivan u preobrazbi
svijeta. Time kroz patnju sudjelujemo u otkupljenju, postajemo sudionik otkupiteljske
Kristove patnje, postajemo suotkupitelji i poniremo u mistične duhovne
dubine kršćanskog smisla patnje. Tako ljudska patnja postaje spasonosna kroz
spasonosni znak Kristova križa, postiže otkupiteljsku vrijednost i dobiva smisao.
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 12:52
Kad ste u teškim životnim situacijama ne zaboravite ove stvari!
Podržite sami sebe!
Ako ste ikada u teškim životnim trenucima požalili da su vas svi napustili, možda ste i bili u pravu, ali niste računali na nekoga na koga ste trebali računati više – na samoga sebe. Ipak vi poznajete sebe bolje nego što vas poznaju drugi ljudi. Možda su zbog nepoznavanja otišli ili zbog nekih drugih vama manje znanih razloga. Ali ostaje jedna nepoznanica, zašto ste sami od sebe digli ruke, zašto ste sebi dopustili predaju iako ste ostali sa borcem koji jedini može dobiti i izgubiti sve bitke, a to ste vi sami. Podržite sami sebe!
Pronađite razlog da budete jači!
Kada zapadnete u neku životnu krizu nemojte se pitati zašto se to baš vama dogodilo, ili koliko duboka ona može biti, nemojte se pitati gdje su ljudi koji su vas nekoć podržavali, već samo nađite razloga da budete jači od trenutne boli. Razlog koji nađete promijenit će vašu percepciju, natjerati vas da postavite drugačija pitanja i ne promatrate sebe samo kao žrtvu već kao onoga koji ima mogućnost izbora u životu i mudro koristi taj izbor.
Nikada ne odustajte!
Nije bitan strah koji osjećate, nije bitna sumnja, nije bitno obeshrabrenje ili zapreka na putu do vašeg cilja, bitno je ono što dolazi nakon svega toga, bitno je saznanje da sve to možete nadići. Nisu uspjeli najpametniji, ni najnadareniji, uspjeli su samo oni koji nisu željeli odustati. Do cilja se ne dolazi odjednom, već dolazi korak po korak. Trebamo učiniti samo onaj korak koji je pred nama, koliko god on bio težak, koliko god bio bolan. Nikada ne odustajte!
Bog je s vama kada vam je najteže
Onda kada vam se čini da vam je najteže i da su vas svi napustili sjetite se da vam je u tim trenucima Bog najbliže. Bog vas u trenucima vaše slomljenosti nosi na svojim rukama i govori vam koliko ste mu važni. Bog vas u trenucima vaših najtežih kriza priprema za nešto novo u vašim životima, nešto čije ćete razmjere otkriti samo u situaciji ukoliko i vi budete ostali u njegovoj blizini. Ne udaljavajte se od njega, on se nije udaljio ni od vas!
Podržite sami sebe!
Ako ste ikada u teškim životnim trenucima požalili da su vas svi napustili, možda ste i bili u pravu, ali niste računali na nekoga na koga ste trebali računati više – na samoga sebe. Ipak vi poznajete sebe bolje nego što vas poznaju drugi ljudi. Možda su zbog nepoznavanja otišli ili zbog nekih drugih vama manje znanih razloga. Ali ostaje jedna nepoznanica, zašto ste sami od sebe digli ruke, zašto ste sebi dopustili predaju iako ste ostali sa borcem koji jedini može dobiti i izgubiti sve bitke, a to ste vi sami. Podržite sami sebe!
Pronađite razlog da budete jači!
Kada zapadnete u neku životnu krizu nemojte se pitati zašto se to baš vama dogodilo, ili koliko duboka ona može biti, nemojte se pitati gdje su ljudi koji su vas nekoć podržavali, već samo nađite razloga da budete jači od trenutne boli. Razlog koji nađete promijenit će vašu percepciju, natjerati vas da postavite drugačija pitanja i ne promatrate sebe samo kao žrtvu već kao onoga koji ima mogućnost izbora u životu i mudro koristi taj izbor.
Nikada ne odustajte!
Nije bitan strah koji osjećate, nije bitna sumnja, nije bitno obeshrabrenje ili zapreka na putu do vašeg cilja, bitno je ono što dolazi nakon svega toga, bitno je saznanje da sve to možete nadići. Nisu uspjeli najpametniji, ni najnadareniji, uspjeli su samo oni koji nisu željeli odustati. Do cilja se ne dolazi odjednom, već dolazi korak po korak. Trebamo učiniti samo onaj korak koji je pred nama, koliko god on bio težak, koliko god bio bolan. Nikada ne odustajte!
Bog je s vama kada vam je najteže
Onda kada vam se čini da vam je najteže i da su vas svi napustili sjetite se da vam je u tim trenucima Bog najbliže. Bog vas u trenucima vaše slomljenosti nosi na svojim rukama i govori vam koliko ste mu važni. Bog vas u trenucima vaših najtežih kriza priprema za nešto novo u vašim životima, nešto čije ćete razmjere otkriti samo u situaciji ukoliko i vi budete ostali u njegovoj blizini. Ne udaljavajte se od njega, on se nije udaljio ni od vas!
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 13:56
metilda wrote:metilda wrote:Indeed, being faced with Tolkien’s Catholicism might unsettle viewers, and cause them to jump to faulty and uninformed conclusions—to assume that because he was a Catholic, he must have been a narrow-minded bigot.
Tolkien was a devout Catholic, who practiced his faith throughout his life and considered it of paramount importance.
Tolkien je nekoč dejal: “Kristjan sem in seveda bo to, kar pišem, izhajalo iz tega bistvenega stališča.”
Nisam dovršila izlaganje o Tolkienu, zaokupila me količina ljudske patnje pa onima koji pate pokušavam ponuditi jedan konzistentan koncept su-otkupiteljskog sudjelovanja u Kristovoj patnji.
Nego, pročitah sad da bi Violator ispljuskala kršćanske misionare koji gadljivo prisvajaju Tolkienovo djelo, pa evo, nađoh ovu rečenicu na slovenščini uz već citirani osvrt s jednog engleskog bloga pridodajem i ovog zatucanog pisca: "Knjiga, ki jo je napisal mednarodno priznani poznavalec Tolkiena Devin Brown, je razumljiva in duhovita, oboževalcem Hobita, tako knjige kot filmske priredbe, pa ponuja svež pogled na njegovo vsebino.
https://www.bukla.si/knjigarna/knjizevnost-in-jezikoslovje/knjige-o-knjigah/hobit-neizreceno-krscansko-sporocilo.html
Dakle, kao što rekoh, nisu kršćani prisvojili Tolkiena, prisvaja ga newage jer ne može prihvatiti da takav genij može proizaći iz kršćanskog svjetonazora, no nismo mi krivi za takav narrow-minded mentalitet.
Za one koji neće otvoriti link stavljam recenziju:
Popularno literaturo oz. njene zgodbe – zlasti takrat, ko nam jih na platnih pričarajo filmi – pogosto spremljajo študije, ki želijo pojasniti zgodovinska ozadja in pojave, prek katerih neka pripoved zareže v sodobno družbo. Spomnimo se le niza knjig o Da Vincijevi šifri, filozofskih analiz Matrice ali razprav o Harryju Potterju. Tudi ozadje Tolkienovega Srednjega sveta je v Gospodarju Prstanov od A do Ž podrobno obravnaval prevajalec Branko Gradišnik, medtem ko je tokrat prišel na vrsto Gospodarjev predhodnik Hobit, ki bo v tem in naslednjem letu prišel na filmska platna s preostalima deloma trilogije. Devin Brown gradi svojega Hobita na Tolkienovi izpovedi, da je bil »kristjan, in seveda bo to, kar pišem, izhajalo iz tega bistvenega stališča«. Poglavja odstirajo koncepte, ki jih je oče fantazijske literature povzel iz svoje religije: božja previdnost (»Prav neverjetna sreča«), namen (»Zate koristno«) in moralni zemljevid (»Ne zdi se mi prav«). Zraven se vpletajo Tolkienovi citati, odlomki iz Svetega pisma ter analogije iz preostalih knjig, ki so obravnavale krščanske razsežnosti hobitskega življenja. Presenečenje?
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 14:13
„Iz tame mog vlastitog života, toliko frustriranog, stavljam pred vas jedinu veliku stvar ovoga svijeta vrijednu ljubavi: Presveti Sakrament. Tu ćete pronaći romansu, slavu, čast, vjernost i pravi put za sve vaše zemaljske ljubavi, i više od toga: Smrt. Prema božanskom paradoksu, jedino kušanjem onoga što skončava život i traži savršeno predanje svega možemo pronaći ono što tražimo u našim svjetovnim vezama (ljubav, vjernost, radost) i tome dati vječnu protežnost, što je primarna žudnja svakog ljudskog srca.“
(J.R.R. Tolkien, Pismo 250)
https://www.bitno.net/kultura/j-r-r-tolkien-tajni-agent-krscanske-objave-4-povijest-meduzemlja-utjelovljenje/
(J.R.R. Tolkien, Pismo 250)
https://www.bitno.net/kultura/j-r-r-tolkien-tajni-agent-krscanske-objave-4-povijest-meduzemlja-utjelovljenje/
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by Guest 7/6/2021, 15:53
metilda wrote:metilda wrote:metilda wrote:Indeed, being faced with Tolkien’s Catholicism might unsettle viewers, and cause them to jump to faulty and uninformed conclusions—to assume that because he was a Catholic, he must have been a narrow-minded bigot.
Tolkien was a devout Catholic, who practiced his faith throughout his life and considered it of paramount importance.
Tolkien je nekoč dejal: “Kristjan sem in seveda bo to, kar pišem, izhajalo iz tega bistvenega stališča.”
Nisam dovršila izlaganje o Tolkienu, zaokupila me količina ljudske patnje pa onima koji pate pokušavam ponuditi jedan konzistentan koncept su-otkupiteljskog sudjelovanja u Kristovoj patnji.
Nego, pročitah sad da bi Violator ispljuskala kršćanske misionare koji gadljivo prisvajaju Tolkienovo djelo, pa evo, nađoh ovu rečenicu na slovenščini uz već citirani osvrt s jednog engleskog bloga pridodajem i ovog zatucanog pisca: "Knjiga, ki jo je napisal mednarodno priznani poznavalec Tolkiena Devin Brown, je razumljiva in duhovita, oboževalcem Hobita, tako knjige kot filmske priredbe, pa ponuja svež pogled na njegovo vsebino.
https://www.bukla.si/knjigarna/knjizevnost-in-jezikoslovje/knjige-o-knjigah/hobit-neizreceno-krscansko-sporocilo.html
Dakle, kao što rekoh, nisu kršćani prisvojili Tolkiena, prisvaja ga newage jer ne može prihvatiti da takav genij može proizaći iz kršćanskog svjetonazora, no nismo mi krivi za takav narrow-minded mentalitet.
Za one koji neće otvoriti link stavljam recenziju:
Popularno literaturo oz. njene zgodbe – zlasti takrat, ko nam jih na platnih pričarajo filmi – pogosto spremljajo študije, ki želijo pojasniti zgodovinska ozadja in pojave, prek katerih neka pripoved zareže v sodobno družbo. Spomnimo se le niza knjig o Da Vincijevi šifri, filozofskih analiz Matrice ali razprav o Harryju Potterju. Tudi ozadje Tolkienovega Srednjega sveta je v Gospodarju Prstanov od A do Ž podrobno obravnaval prevajalec Branko Gradišnik, medtem ko je tokrat prišel na vrsto Gospodarjev predhodnik Hobit, ki bo v tem in naslednjem letu prišel na filmska platna s preostalima deloma trilogije. Devin Brown gradi svojega Hobita na Tolkienovi izpovedi, da je bil »kristjan, in seveda bo to, kar pišem, izhajalo iz tega bistvenega stališča«. Poglavja odstirajo koncepte, ki jih je oče fantazijske literature povzel iz svoje religije: božja previdnost (»Prav neverjetna sreča«), namen (»Zate koristno«) in moralni zemljevid (»Ne zdi se mi prav«). Zraven se vpletajo Tolkienovi citati, odlomki iz Svetega pisma ter analogije iz preostalih knjig, ki so obravnavale krščanske razsežnosti hobitskega življenja. Presenečenje?
Osim sto si isfrustrirana i zlocesta, glupa si k'o stup, no to je vec odavno poznato pa ti ni planina citata nije od pomoci...
Pusa!
Guest- Guest
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 16:19
violator wrote:metilda wrote:
Tolkien je nekoč dejal: “Kristjan sem in seveda bo to, kar pišem, izhajalo iz tega bistvenega stališča.”
Nisam dovršila izlaganje o Tolkienu, zaokupila me količina ljudske patnje pa onima koji pate pokušavam ponuditi jedan konzistentan koncept su-otkupiteljskog sudjelovanja u Kristovoj patnji.
Nego, pročitah sad da bi Violator ispljuskala kršćanske misionare koji gadljivo prisvajaju Tolkienovo djelo, pa evo, nađoh ovu rečenicu na slovenščini uz već citirani osvrt s jednog engleskog bloga pridodajem i ovog zatucanog pisca: "Knjiga, ki jo je napisal mednarodno priznani poznavalec Tolkiena Devin Brown, je razumljiva in duhovita, oboževalcem Hobita, tako knjige kot filmske priredbe, pa ponuja svež pogled na njegovo vsebino.
https://www.bukla.si/knjigarna/knjizevnost-in-jezikoslovje/knjige-o-knjigah/hobit-neizreceno-krscansko-sporocilo.html
Dakle, kao što rekoh, nisu kršćani prisvojili Tolkiena, prisvaja ga newage jer ne može prihvatiti da takav genij može proizaći iz kršćanskog svjetonazora, no nismo mi krivi za takav narrow-minded mentalitet.
Osim sto si isfrustrirana i zlocesta, glupa si k'o stup, no to je vec odavno poznato pa ti ni planina citata nije od pomoci...
Pusa!
Dakle, na temi Tolkien napisala si ovo:
Citala sam prije koji tjedan onaj neki clanak sto je Metka postavila na Asylum o Tolkienu kao "tajnom agentu krscanske objave" i doslo mi je da autoru teksta prisarafim par samara - iskasapio je njegovu fantastiku... To je ono sto mi je oduvijek gadljivo kod kojekakvih misionara i vjerskih zaludjenika - prisvajanje tudjih zivota i djela koja zatim svode na ravan njima poznatu i bitnu.
https://www.ex-iskon-pleme.com/t26070p40-tolkien#1862910
I jesam li ja prenijela išta više od toga? Ne.
Ti komentiraš na svojoj, ja na svojoj temi. Nisam otišla tamo obračunati se s tobom ad hominem, kao što si ti učinila ovdje.
Možeš li argumentiranmo ustvrditi da Tolkien nije bio katolik i da u njegovim djelima nema elemenata kršćanske Objave?
Ako ne možeš, tko je onda isfrustriran, zločest i glup?
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
metilda likes this post
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 17:23
Puno puta ćeš se u životu osjećati potrošeno, iskorišteno, napušteno. Gledat ćeš svijet oko sebe, a ništa nećeš vidjeti. Slušati, a ništa nećeš čuti. Sve to zahvaljujući jednoj stvari koju si najdublje osjetio na svojoj koži. Da je od svih lijepih riječi na svijetu najljepša ona održana. Koliko si samo prekrasnih obećanja čuo. A iza njih nije stajalo ništa. I kao da su te ljudi u koje si imao beskrajno povjerenje naučili da više ne vjeruješ nikome. Ali nemoj tako! Nisu svi ljudi isti!
Tko god te povrijedio, vjeru u život nikada nemoj izgubiti! Bori se za nju! I ako kažeš da ne možeš više i dalje, život će ti pokazati da možeš i natjerati te da moraš. Dužan si to sebi i onima koji te vole. Ima nešto u tome da se svijet uvijek gleda novim očima. Pronađeš nove razloge za živjeti. I shvatiš da sutra nije samo još jedan novi dan, sutra je jedan dan života manje. A prekosutra još manje. I zato ne gubi nadu! Čudo uvijek može da se dogodi. Samo ti to trebaš htjeti!
- Mario Žuvela
Tko god te povrijedio, vjeru u život nikada nemoj izgubiti! Bori se za nju! I ako kažeš da ne možeš više i dalje, život će ti pokazati da možeš i natjerati te da moraš. Dužan si to sebi i onima koji te vole. Ima nešto u tome da se svijet uvijek gleda novim očima. Pronađeš nove razloge za živjeti. I shvatiš da sutra nije samo još jedan novi dan, sutra je jedan dan života manje. A prekosutra još manje. I zato ne gubi nadu! Čudo uvijek može da se dogodi. Samo ti to trebaš htjeti!
- Mario Žuvela
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 17:31
Budi takav čovjek, kakvoga bi sam htio susresti...
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 22:16
metilda wrote:violator wrote:metilda wrote:
Tolkien je nekoč dejal: “Kristjan sem in seveda bo to, kar pišem, izhajalo iz tega bistvenega stališča.”
Nisam dovršila izlaganje o Tolkienu, zaokupila me količina ljudske patnje pa onima koji pate pokušavam ponuditi jedan konzistentan koncept su-otkupiteljskog sudjelovanja u Kristovoj patnji.
Nego, pročitah sad da bi Violator ispljuskala kršćanske misionare koji gadljivo prisvajaju Tolkienovo djelo, pa evo, nađoh ovu rečenicu na slovenščini uz već citirani osvrt s jednog engleskog bloga pridodajem i ovog zatucanog pisca: "Knjiga, ki jo je napisal mednarodno priznani poznavalec Tolkiena Devin Brown, je razumljiva in duhovita, oboževalcem Hobita, tako knjige kot filmske priredbe, pa ponuja svež pogled na njegovo vsebino.
https://www.bukla.si/knjigarna/knjizevnost-in-jezikoslovje/knjige-o-knjigah/hobit-neizreceno-krscansko-sporocilo.html
Dakle, kao što rekoh, nisu kršćani prisvojili Tolkiena, prisvaja ga newage jer ne može prihvatiti da takav genij može proizaći iz kršćanskog svjetonazora, no nismo mi krivi za takav narrow-minded mentalitet.
Osim sto si isfrustrirana i zlocesta, glupa si k'o stup, no to je vec odavno poznato pa ti ni planina citata nije od pomoci...
Pusa!
Dakle, na temi Tolkien napisala si ovo:
Citala sam prije koji tjedan onaj neki clanak sto je Metka postavila na Asylum o Tolkienu kao "tajnom agentu krscanske objave" i doslo mi je da autoru teksta prisarafim par samara - iskasapio je njegovu fantastiku... To je ono sto mi je oduvijek gadljivo kod kojekakvih misionara i vjerskih zaludjenika - prisvajanje tudjih zivota i djela koja zatim svode na ravan njima poznatu i bitnu.
https://www.ex-iskon-pleme.com/t26070p40-tolkien#1862910
I jesam li ja prenijela išta više od toga? Ne.
Ti komentiraš na svojoj, ja na svojoj temi. Nisam otišla tamo obračunati se s tobom ad hominem, kao što si ti učinila ovdje.
Možeš li argumentiranmo ustvrditi da Tolkien nije bio katolik i da u njegovim djelima nema elemenata kršćanske Objave?
Ako ne možeš, tko je onda isfrustriran, zločest i glup?
Tolkien tell us that:
"The Lord of The Rings is of course a fundamentally religious and Catholic work, unconsciously at first, but consciously in the revision". Elsewhere he states "I am a Christian (which can be deduced from my stories), and in fact a Roman Catholic" (ibid.). In 1958 he wrote that The Lord of the Rings is "a tale, which is built on or out of certain ‘religious’ ideas, but is not an allegory of them."
So this is more than allegory, much much more; and what were those "certain ‘religious’ ideas" that inspired Tolkien?
https://www.ewtn.com/catholicism/library/jrr-tolkien-catholicism-and-the-use-of-allegory-4135
Tekst koji slijedi je podugačak za citiranje pa ostavljam dobroj volji čitača da ga pročita. Uglavnom, radi se o još jednom autoru kojega bi trebalo ispljuskati jer objašnjava elemente katoličke vjere u Tolkienovim djelima. A možda bi, zbog boldane Tolkienove izjave trebalo ispljuskati i Tolkiena samog? Tko zna, možda je i on isfrustriran, zločest i glup kao stup.
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 23:05
violator wrote:Ipak, nije sve tako crno. Ima i crnije od toga.. na jednom drugom topicu, imas osobu, nimalo hladnokrvnu, ali potpuno pomracena uma, koja u krizu vidi jedinu nadu, a smisao zivota u smrti, osobu koja 'onima koji pate pokušava ponuditi jedan konzistentan koncept su-otkupiteljskog sudjelovanja u Kristovoj patnji'. :-/
Pa dobro, ako hoćeš ovako preko goluba pismonoša, može.
Dakle, ta osoba potpuno poremećenog uma stavlja citate različitih ljudi s kojima dijeli isti svjetonazor i razmišljanja. Najčešće citira Marija Žuvelu koji se bavi valuesterapijom i koji najčešće vjeru i Boga uopće ne spominje nego se bavi traženjem smisla života u malim jednostavnim prekrasnim stvarima koje se svakom čovjeku događaju svaki dan. Ti, Violator, očito nisi pročitala ni jedan od tih tekstova.
Koncept križa i su-otkupiteljske patnje nije misaoni produkt gore spomenute osobe poremećenog uma nego mnoštva vrhunskih teologa i filozofa. Svi su oni dakle osobe poremećenog uma? Pa da te parafraziram, po čemu si ti bolja od mene i katoličkih teologa i filozofa? Što ti u tvom intelektu daje toliku samovažnost i kompleks više vrijednosti da se stavljaš iznad drugih ljudi koji ne dijele tvoj svjetonazor?
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 7/6/2021, 23:28
„Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.“ (1 Kor. 1, 18)
Ove riječi meni bi dale za pravo postaviti se iznad onih koji se izruguju s konceptom križa. Ali budući da je Bog stvorio i jedne i druge i da smo svi djeca jednog Oca, nije na meni da sudim tko je bolji a tko gori čovjek, tko je mentalno zdrav a tko pomračenog uma. Odakle bih crpila to pravo? Odakle itko crpi to pravo?
Ove riječi meni bi dale za pravo postaviti se iznad onih koji se izruguju s konceptom križa. Ali budući da je Bog stvorio i jedne i druge i da smo svi djeca jednog Oca, nije na meni da sudim tko je bolji a tko gori čovjek, tko je mentalno zdrav a tko pomračenog uma. Odakle bih crpila to pravo? Odakle itko crpi to pravo?
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 8/6/2021, 06:45
Navečer najbolje shvatiš kako tvoj svijet ne treba puno ljudi. Ni puno stvari. Ni puno iskustava. Samo jedan osjećaj mira. I saznanje da si ono što si danas prošao – prošao s dušom. Ne gledajući i ne slušajući puno tko ti što kaže. I ne dopuštajući ranama koje si danas zadobio da te definiraju. Ni povredama. Ni razočarenjima. Ostaviš prostora samo za dobro. I lijepo. I smiriš se u toj maloj oazi koju si sam stvorio.
Prošli su danas neki ljudi kroz tvoj život. Jedni su slamali tvoje srce, a otvarali oči. A drugi zacjeljivali rane tih istih. Kako god bilo nakon svakog tog udarca više nisi ostajao isti. Sutra upamti samo jednu stvar. Postani izbirljiv kad se tiče ljudi, stvari, misli koje ulaze u tvoj život. Biraj samo ono nakon čega se takvog života nećeš kajati. I nastavi život sistemom eliminacije. Ako te ne ispunja, odbaci! Ništa na silu. Ili sa srcem ili nikako.
- Mario Žuvela
Prošli su danas neki ljudi kroz tvoj život. Jedni su slamali tvoje srce, a otvarali oči. A drugi zacjeljivali rane tih istih. Kako god bilo nakon svakog tog udarca više nisi ostajao isti. Sutra upamti samo jednu stvar. Postani izbirljiv kad se tiče ljudi, stvari, misli koje ulaze u tvoj život. Biraj samo ono nakon čega se takvog života nećeš kajati. I nastavi život sistemom eliminacije. Ako te ne ispunja, odbaci! Ništa na silu. Ili sa srcem ili nikako.
- Mario Žuvela
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 8/6/2021, 07:50
metilda wrote:violator wrote:Ipak, nije sve tako crno. Ima i crnije od toga.. na jednom drugom topicu, imas osobu, nimalo hladnokrvnu, ali potpuno pomracena uma, koja u krizu vidi jedinu nadu,
Već sam jednom objašnjavala, ali nije naodmet ponoviti.
Dakle, jednom sam na temu stavila ovo:
S ovim riječima je Edith Stein otišla u smrt u plinskoj komori. Riječi su na forumu izazvale neopisivu histeriju.
Zbog ovih riječi me ti proglašavaš osobom pomračenog uma, a time i svetu Edith Stein koja ih je izrekla:
Zdravo Križu - nado jedina!
Znanost križa se može zadobiti samo ako se osjeća njegova težina u svoj svojoj mučnosti. O tome sam se uvjerila od prvog trenutka te sam rekla: Ave Crux, spes unica! - Zdravo Križu, nado jedina!
Sv. Edith Stein
Iz svega što si napisala razvidno je da sebe smatraš inteligentnijom, obrazovanijom, openminded osobom dok smo mi glupe k'o stup, zatucane i narrow-minded.
Pretenciozno je da uspoređujem sebe sa Edith Stein kao filozofkinjom, ali po pitanju vjere nije nimalo.
No da vidimo bibliografiju katoličke svetice koja je u križu vidjela jedinu nadu:
In German
1917, Zum Problem der Einfühlung Halle: Buchdruckerei des Waisenhauses. (Doctoral Thesis).
1916-1220, Einführung in die Philosophie, lectures taught at a proseminar in Freiburg in 1916-1918 and, later, privately in Breslau in Edith Stein House in 1920[34]
1921, Freiheit und Gnade. This work has for years been wrongly identified and quoted as Die ontische Struktur der Person und ihre erkenntnistheoretische Problematik, a title that appeared in print after WWII due to an incorrect connection between title page and work.[35][36]
1922, Beiträge zur philosophischen Begründung der Psychologie und der Geisteswissenschaften, in Jahrbuch für Philosophie und phänomenologische Forschung 5, Halle: Max Niemeyer, 1-284.
1924, Was ist Phänomenologie?
1924, Was ist Philosophie? Ein Gespräch zwischen Edmund Husserl und Thomas von Aquino
1925, Eine Untersuchung über den Staat, in Jahrbuch für Philosophie und phänomenologische Forschung 7, Halle: Max Niemeyer, 1-123.
1929, Husserls Phänomenologie und die Philosophie des heiligen Thomas von Aquino. Versuch einer Gegenüberstellung, in Festschrift Edmund Husserl zum 70. Geburtstag gewidmet, (Jahrbuch für Philosophie und phänomenologische Forschung 10), Ergänzungsband, Halle: Max Niemeyer, 315–338.
1930/1931, Die weltanschauliche Bedeutung der Phänomenologie
1931, Potenz und Akt. Studien zu einer Philosophie des Seins
1932, Der Aufbau der menschlichen Person. Vorlesung zur philosophischen Anthropologie
1933, Was ist der Mensch? Theologische Anthropologie. Das Menschenbild unseres Glaubens
1928-1933, Die Frau. Fragestellungen und Reflexionen
1935/1936, Endliches und ewiges Sein. Versuch eines Aufstiegs zum Sinn des Seins, written with two supplements:
Die Seelenburg zu Endliches und ewiges Sein
Martin Heidegger’s Existenzphilosophie
1940/1941, Wege der Gotteserkenntnis. Studie zu Dionysius Areopagita
1941/1942, Kreuzeswissenschaft. Studie über Johannes vom Kreuz
Dakle, osoba koja je napisala sve ove filozofske radove je osoba pomračenog uma?
Možeš li ti navesti svoju bibliografiju? Čisto argumentiranja radi.
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 8/6/2021, 10:04
violator wrote:A cuj, ovo je ipak njihov kutak, ovdje mogu sto pozele, bez nekih dugotrajnijih posljedica. Kao i ona lujka iznad..
https://www.ex-iskon-pleme.com/t45663p920-denkverbot#1863433
Umjesto argumentiranog odgovora i popisa vlastitih znanstvenih radova, violator opet pribjegava ad hominem karakterizacijama. Nigdje akademske rasprave mada se smatra najpametnijom osobom u sobi. Očekujem da će biti dosljedna pa napustiti forum ili će ona tugaljiva svadljivost prevladati i nastaviti s uvredljivim opaskama koje samo pokazuju intelektualnu i duhovnu nemoć.
Naravno, lujka iznad bih trebala biti ja.
Sjetila sam se i histerije oko citata Marijana Cipre.
Pa da podsjetim na ovog velikog hrvatskog kršćanskog filozofa:
Kada je 1978. otisnuta doktorska disertacija Metamorfoze metafizike Marijana Cipre, tko je mogao slutiti da se radi o jednoj od najboljih, najvažnijih i najoriginalnijih filozofskih knjiga napisanih na hrvatskome jeziku? Planirano kao četverosveščano, a ostvareno kao jednosveščano djelo o grčkoj metafizici, Ciprino je djelo stilski i filozofski briljantan dijalog sa starogrčkim misliocima o biti i istini filozofije. Pri tom Cipra izgrađuje izvornu periodizaciju filozofije utemeljenu prema hebdomadama, vremenskim razdobljima od sedam vremenskih jedinica (4×700 godina) unutar kojih se odigrava duhovna povijest filozofije od njezinih početaka 700. prije Krista do 2100.
Unutar te duhovne povijesti odigrava se tek neprekidna metamorfoza jedne te iste bivstvene cjeline istine, samo u različitim varijacijama i preobrazbama. Stoga je ključno pitanje: koji su to principi što upravljaju tim metamorfozama filozofije, i na osnovi kojih načela se jedna te ista istina uvijek javlja u drukčijim oblicima i na drukčiji način? (Tonči Valentić).
Ciprin se filozofski put u konačnici okreće od filozofije logosa i logosa filozofije k Logosu Objave, odnosno od grčke filozofije prema kršćanskoj filozofiji, dapače prema kristologiji u kojoj je čovjek uvrnuto ogledalo božanskog života.
Tonči Valentić
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 8/6/2021, 10:50
violator wrote:Ipak, nije sve tako crno. Ima i crnije od toga.. na jednom drugom topicu, imas osobu, nimalo hladnokrvnu, ali potpuno pomracena uma, koja u krizu vidi jedinu nadu, a smisao zivota u smrti, osobu koja 'onima koji pate pokušava ponuditi jedan konzistentan koncept su-otkupiteljskog sudjelovanja u Kristovoj patnji'. :-/
Još jedan detalj kojemu je nužno objašnjenje. Ali koji istodobno pokazuje koliko Violator ne poznaje kršćanstvo koje tako strastveno mrzi. Jer da poznaje ne bi ovakvo nešto mogla napisati.
Poznat je čovjekov strah od smrti. Rekla bih da je to iskonski strah kojemu se čovjek želi oduprijeti, prevladati ga i smrt odgoditi. Ali smrt je životna činjenica kojoj nitko ne može uteći. Smisao života pronalaziti u smrti izraz je dekadencije i dubokog filozofsko-psihologijskog konflikta.
Kršćanstvo nije filozofija smrti nego filozofija života.
U ono vrijeme: Dođu k Isusu saduceji koji vele da nema uskrsnuća i upitaju ga: "Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu."
Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama, ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.“ (Mk 12,18-27)
U čemu je tajna kršćanske pobjede nad smrću? U Kristovoj smrti na križu i njegovom uskrsnuću.
Krist živi. To je velika istina koja našoj vjeri daje sadržaj. Isus, koji je umro na križu, uskrsnuo je, On je pobijedio smrt, tamu, bol i strah. Ne bojte se! – taj su pozdrav anđeli uputili ženama koje su išle na grob. Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje (Mk 16, 6; Evanđelje iz mise za uskrsnu nedjelju). Haec est dies quam fecit Dominus, exultemus et laetemur in ea – Ovo je dan što ga stvori Gospodin: kličimo i radujmo se njemu (Ps 118, 24; graduale iz iste mise).
Uskrsno vrijeme jest vrijeme radosti, radosti koja se ne ograničava na ovaj dio liturgijske godine, već radosti koja kršćansko srce ispunja svakoga časa. Jer Krist živi, Krist nije lik koji je prošao, koji je jednom živio, a potom nestao ostavivši nam samo divnu uspomenu i dirljiv primjer.
Ne, Krist živi. Isus je Emanuel: Bog s Nama. Njegovo Uskrsnuće pokazuje nam da Bog svojih ne ostavlja. Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboravit neću (Iz 49,15), obećao je On. I On je izvršio svoje obećanje. Bog nalazi svoju radost među djecom čovječjom (usp. Izr 8,31). (Josemaria Escriva)
Budući da čovjek ima besmrtnu dušu ni nakon tjelesne smrti ne umire. Uskrsnuće je zalog vjere i Isusovog nauka da ćemo živjeti u Kraljevstvu živih. Duša do tog uskrsnuća tijela živi u iščekivanju ili u tami. Svaki čovjek sam izabire put kojim će ići.
No ostaje činejnica da Isus nije Bog mrtvih nego Bog živih.
Bilo bi dobro kad bi se pročitao makar Ratzingerov Uvod u kršćanstvo prije omalovažavanja kršćanske (ili bolje rečeno) katoličke doktrine.
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 8/6/2021, 14:23
Još nešto o čemu na temi izbjegavam često govoriti, kao što sam to radila prije, ali sam izazvana ovom optužbom da smisao života vidim u smrti.
Donosim bitne dijelove rada pod naslovom Kultura smrti.
Članak je poduži pa ga donosim u sljedećem postu.
Donosim bitne dijelove rada pod naslovom Kultura smrti.
Članak je poduži pa ga donosim u sljedećem postu.
_________________
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Re: Asylum
by metilda 8/6/2021, 14:28
„Sveti Otac Ivan Pavao II. nas je vrlo često upozoravao i prstom pokazivao da se oko nas plete jedna nova mračna kultura koju je on vrlo pogođeno imenovao “kultura smrti”.
Kad u redovitoj komunikaciji koristimo riječ kultura, kulturno, obično mislimo na nešto pozitivno, nešto što čovjeka oplemenjuje, izgrađuje, čini ga boljim, dok je “nekulturno” nešto negativno i vrijedno osude. Moglo bi se ukratko reći: kulturan čovjek je dobar čovjek, nekulturan čovjek je loš čovjek.
Navikli smo pod kulturom shvaćati umjetnost, obrazovanje i sl. Međutim u punom smislu riječi kultura nije samo to. Svaka kultura ima neku opće prihvaćenu filozofiju, ima svoje shvaćanje čovjeka i njegovo temeljno životno određenje, ima svoju religiju i u vezi s time svoju sliku o Bogu (ili bogovima), svoj moral i u vezi s time neki svoj pravni sustav itd. Kada ih međusobno uspoređujemo, na pr. s kršćanskom kulturom, onda uočavamo negdje podudarne točke, a negdje vidimo da su neke stvari s kršćanstvom nespojive.
Kultura koju ćemo nastojati pobliže upoznati je “kultura smrti” zato, jer je usmjerena prema smrti: i duhovnoj, i psihičkoj, i fizičkoj. Smrt je njezin smisao.
Ova je kultura bitno obilježena smrću, budući da je smrt cilj kome ona vodi. Dakako, ne zovu je tako oni koji se za nju zauzimaju i koji je šire. Taj naslov ona zaslužuje po plodovima koje proizvodi. Tu treba pažljivo otvoriti oči, jer su promicatelji ove kulture podmukli i vrlo vješti. Oni su oblikovali jednu zamršenu strategiju sastavljenu od poluistina, skrivanja istine i čistih laži koje su vrlo vješto maskirali da se ne prepoznaju, mijenjajući sadržaje nekim riječima i pojmovima i sl. «Vještina kojom prodaju svoju robu – reći će Judie Brown, predsjednica Američke lige za život – ne zaostaje za lakovjernošću onih kojima je nude, kao ni za spremnim prihvaćanjem od strane najvažnijih medija.»
Kultura smrti ima svoje ideologe, filozofe, “znanstvenike”, koji su kroz cijelo dvadeseto stoljeće (neki još i ranije) polako postavljali temelje mračnim zasadama koje su počele prožimati suvremeni društveni život. Neki su (de Marco – Wiker) ove imenovali vrlo pogođenim nazivom: arhitekti kulture smrti, jer to oni doista jesu. Ljudi su prihvaćali njihove ideje, a često ih i danas prihvaćaju slijepo, misleći koji put da prihvaćaju nešto dobro, napredno – kako im se to i prikazuje, i ne videći kako na taj način šire oko sebe hladan dah smrti. Tek onda kada se vidi kako su te ideje iznutra povezane jednim zajedničkim ciljem, kako međusobno čvrsto umrežene orkestrirano uništavaju život u svim njegovim aspektima, dobiva se prava slika kulture smrti. Logično je da to može čovjek toliko jasnije uočiti, koliko je bolje sačuvao svoj odnos prema životu kao svetinji, koliko je svaku ljudsku osobu u stanju vidjeti kao “sliku Božju” koliko god ona nagrđena bila. Ljudi koji su zahvaćeni idejama koje niču iz kulture smrti, ne mogu više imati tu jasnoću pogleda, oni su već više ili manje njezine žrtve.
Da bi se to postiglo, bilo je potrebno stvoriti neke preduvjete koji, sami po sebi još nisu uočljivi kao instrumenti kulture smrti (iako u najširem smislu to jesu, što postaje vidljivo tek kasnije). ,,Arhitekti” ili onaj čiji su oni svjesno ili nesvjesno bili poslušni sluge, za to su se sustavno pobrinuli.
Ateizacija
Prvi uvjet je ateizacija kršćanskog društva. Boga je u ljudskim glavama i srcima trebalo skinuti s njegova prijestolja. To se ne čini na način kako je to činio borbeni ateizam iz prošlosti. Taj je agresivnim mjerama, nasilno htio srušiti vjeru u ljudi. Mi smo svjedoci kako je to činio komunistički režim Staljinovog i Titovog tipa: progoneći, rušeći, braneći … No nije polučio velikog uspjeha već zato što su ga ljudi lako i jasno mogli prozreti, imao je jasne obrise.
Među komunističkim liderima onoga vremena bila je jedna iznimka. Antonio Gramsci, osnivač talijanske komunističke partije, tvrdio je da se prevlast komunizma i s njime ateizacija društva ne može postići prisilom. Njegova je ideja bila: ne progoniti, ne ukidati blagdane i sl. nego ih ispuniti drugim sadržajem. Drugim riječima, provesti kulturnu revoluciju, odnosno uvesti komunističko/ateističku kulturnu hegemoniju.
Raz-osobljenje
Drugi je uvjet raz-osobljenje čovjeka. Dostojanstvo ljudske osobe, čovjeka stvorena na sliku Božju, nedodirljiva je svetinja u kršćanskoj kulturi. Čovjek je najveća vrijednost stvorenog svemira. Izdvojen, iznad svega stvorenoga, sa svojim vječnim određenjem. Dok tako u društvu stvari stoje kultura smrti nema mnogo šanse
Zato se ljudska osoba u najvažnijim svjetskim dokumentima (UN, Europski parlament, … ) u usporedbi sa ranijim vremenima sve manje spominje; radije se kaže ljudsko biće. Antropocentrizam – čovjek u središtu, ustupa mjesto geocentrizmu – zemlja u središtu. (Ovdje se ne radi o su protstavljenim vrijednostima, nego o izvrnutom redu: Tko/što čemu treba da služi). Čovjek je samo jedno od živih bića na zemlji, razvijenije, ali u biti ne i vrednije.
‘Kamen temeljac’ takve antropologije postavio je Darwin, a nastavili su graditi Galton, Haeckel i mnogi drugi. Koliko je ljudska osoba u ovom shvaćanju obezvrijeđena dobro se vidi i kada se problem pogleda sa suprotne strane. Tada se može postaviti pitanje: ako čovjek već jest osoba, zašto to ne bi bile i životinje? Prof. Peter Singer (sveučilište Princeton, SAD) je u UN dao prijedlog da se orangutani (i drugi primati) proglase osobama.
Kaotičnost mišljenja i govora
Treći uvjet koji predstavlja izuzetno plodno tlo za kulturu smrti je kaotičnost mišljenja i, dosljedno, govora. Do ove se kaotičnosti dolazi poglavito na dva načina.
Prvi je brisanje granica. Dok postoje granice postoje i razlike. Dok postoje razlike čovjek može raspoznavati i zaključivati. Jednom riječi: misliti. (Stari su to lijepo izrazili rečenicom: Qui bene distinguit, bene docet. U slobodnom prijevodu: Tko zna dobro razlikovati, zna i dobro poučiti, objasniti.) Raspoznavajući jasno stvarnost/zbilju u kojoj živi, on se može sve više približiti istini kojoj po naravi teži. no, istina – to je opasno! Treba ljudski um usmjeriti da se kreće u takvim uvjetima kako bi na kraju morao zaključiti da istine zapravo nema. A nje doista nema ako je sve ‘svejedno’, ako su izbrisane granice između dobra i zla, ako je sve ‘relativno’ … Papa Benedikt XVI. prepoznaje u ovom relativizmu jedno od najopasnijih stanja današnjeg čovjeka, pojedinca i društva. Ova se mentalna kategorija relativizrna već nametnula kao diktatura ispod koje jedini bog “JA” odlučuje kako hoće o dobru i zlu, o sebi i drugima – dakako zavisno od moći koju ima u rukama.
(U ovom je segmentu New Age, što se tiče brisanja granica, majstorski odradio posao).
Drugi način koji dovodi do spomenute kaotičnosti je samosvijest ljudi u smislu da si uzimaju pravo proizvoljno definirati pojmove bez obzira što oni u stanovitoj kulturi imaju neko opće prihvaćeno značenje, donositi sudove o stvarima u koje se uopće ne razumiju, koristiti rije či i sintagme koje su im stavljene u usta a plasiraju se u čisto propagandne svrhe (često su ‘mjehur od sapunice’, ne znače zapravo ništa) … A sve to s uvjerenjem da oni ‘vladaju’ onim što govore. Posljedica je neminovna: nesnalaženje, prava komunikacija je prekinuta … Jednom riječi “Kula babilonska”.
Prepoznati kulturu smrti
To je naš prvi zadatak. No budući da je njezina ponuda gotovo uvijek vrlo vješto pomiješana s robom koja nije loša, nego čak dobra, to nije uvijek lako, odnosno, lako se čovjek prevari. Isus nam je mnogo pomogao kad je rekao: «Po plodovima ćete ih poznati».
Pogledajmo kako smrt uništava dio po dio života.
Duhovni su život uspjeli ugušiti ondje, gdje su uspjeli ugušiti vjeru i tako prekinuti vezu čovjeka s Bogom. Kada je čovjeku zatvoren put prema transcendenciji, onda ono što slijedi već ide lakše. Bez ukorijenjenosti u transcendenciji čovjek počinje vrludati. Ljudska se narav koja je stvorena za život još i tada žilavo opire, ali ju se dade prevariti.
Psihički se čovjeka dotuče kada se ‘uništi’ njegov razum, njegovu sposobnost logičkog zaključivanja; kada ga se onemogući da razlikuje istinu od laži, kada mu se uspije uliti lažno samouvjerenje kako je dobro informiran, samostalan, slobodan – a u stvari je obična igračka u rukama inžinjera javnog mnijenja, u rukama svojih i tuđih strasti, nesposoban uzeti doista «život u svoje ruke». Široka je paleta plodova kojima rađa ovakvo stanje: od običnog razočaranja preko osjećaja besmislenosti života do samoubojstva. Međufaze su kronična suženost ili otupjelost emotivnog života, radikalna sebičnost, agresivnost, neosjetljivost za druge, neodgovornost, nesposobnost odreći se nečeg zbog većeg dobra… itd…itd. Nije ni čudo što se takav čovjek ne može odreći bilo čega što mu je ugodno, kad veća vrijednost od njegove ugodnosti za njega i ne postoji. Čovjek je tada – nesposoban za bilo što od njega traži žrtvu – zapravo psihički uništen.
Isušiti izvore života
Generalno govoreći čovjek živi svoj život na tri razine: na duhovnoj, duševnoj i tjelesnoj razini. Njih međutim možemo odvajati samo kad želimo o njima pojedinačno govoriti. U stvarnosti se one žive zajedno i u stvarnosti su neodvojive. Sve su one za čovjeka «konstitutivne». Zato se i životna cjelina može razoriti, razarajući bilo koju od ovih. Može se početi bilo gdje, urušit će se pomalo cijelo zdanje, dio po dio.
Na duhovnoj razini izvor života je Bog. Dade ga se ‘ukloniti’. Slobodan čovjek to može, a promicatelji kulture smrti mu u tome izdašno žele pomoći.
Na duševnoj razini izvor života su razum i osjećaji. Dadu se ‘utući’. Razum se može skrenuti da više ne razlikuje istinu od laži, osjećaji se mogu povući u dubinu i pomiješati s najnižim strastima. Savjest se dade ušutkati (makar ne sasvim). «Arhitekti» kulture smrti pokazali su put kako se to efikasno postiže. Plodove smo ukratko spomenuli.
Na tjelesnoj razini nezaobilazan i zbog toga posebno osjetljiv izvor života je seksualnost. Ona ima svoje jasne prirodne obrise, no kod čovjeka nije prirodno regulirana kao kod životinja. Dana mu je u ruke kao i svi drugi prirodni darovi da raspolaže s njom ‘kako hoće’ imajući i razum koji mu (ako još nije ispario) kaže ‘kako treba’. Ona ima svoju svrhu i svoj tijek. Razoriti seksualnost u čovjeku znači lišiti ga tog elementarnog izvora života. Uništena seksualnost znači uništen život.
Pogledajmo što se događa kada ljudi na području svoje seksualnosti počinju gubiti orijentaciju. Čovječanstvo nije danas prvi put u svojoj povijesti izloženo toj opasnosti. Neki su se ljudi ozbiljno bavili istraživanjima na tom području. Prikazat ćemo par rezultata nekih ozbiljnih istraživanja, koji se inače od javnosti brižno kriju, što spada u okvir već spomenute strategije pobornika kulture smrti.
Zanimljivo je da je Sigmund Freud, osnivač psihoanalize, iznio misao, tezu – koju inače nije sam znanstveno obrazlagao – da postoji stroga veza između stupnja kulture određenog društva i načina kako to društvo ophodi sa svojom seksualnošću, kako se ljudi na tom području ponašaju.
Na tom je tragu engleski antropolog J. D. Unwin, profesor na sveučilištu u Oxfordu, proveo vrlo opsežno istraživanje koje je 1934. g. objavio u zamašnom djelu «Sex and Culture» (Seksualnost i kultura). Istražio je 80 raznih primitivnih društava i visokih kultura tražeći odgovor na pitanje kakav utjecaj imaju seksualne norme jednog društva na nivo njegove kulture. Rezultat je, najkraće rečeno, bio ovaj: Što veće seksualno ograničenje, to viši kulturni nivo. Što manje seksualno ograničenje, to niži kulturni nivo. I – tvrdi Unwin u svojoj opsežnoj studiji – od ovog pravila nema iznimke!
Kulture se pojavljuju na pozornici povijesti kad je mogućnost seksualnog zadovoljavanja strogo normirana i nestaju s te pozornice kada se seksualnost razulari i spušta na razinu nereguliranog životinjskog nagona.
Unwin-u je njegovo istraživanje omogućilo da je mogao proučene kulture svrstati u tri kategorije prema tome kako se one odnose prema nevidljivim silama svijeta i svemira.
Deističke kulture (deus=Bog): kulture u kojima se časti Bog (posebno su važni hramovi).
Manističke kulture (manes= preci): kulture u kojima se Bog ne časti, ali se časte preci (posebno su važna groblja).
Zoističke kulture (zoon=životinja): kulture u kojima se ne časti ni Boga, ni pretke, ali se magijski časti prirodu i životinje.
G. K. Chesterton, veliki um XX. stoljeća, davno je rekao: “Gdje god postoji obožavanje životinje, imat ćemo ljudske žrtve.” Je li Chesterton imao pravo? Već iz ovoga je očito da jest. Imamo pravu poplavu abortusa (godišnje se ubije 50-ak milijuna nerođene djece), eutanazija ulazi u europsko zakonodavstvo na široka vrata, ovih dana čitam (gledam) kako studenti na jednom američkom sveučilištu potpisuju peticiju da se ozakoni “post-natalni abortus” (post-porođajni pobačaj) čime bi majke dobile pravo da mogu ubiti/dati ubiti svoje dijete do 5. godine života. Možda ćete se zgroziti? Radije shvatite da je to mladim studentskim mozgovima, koji su oprani ‘zdravstvenim i sl. odgojem’, normalno(!). (Ova je peticija bila namještena, eksperiment, no studenti to nisu znali. Htjelo se doznati njihov stav glede ovog pitanja. Zastrašujuće je da su peticiju skoro svi potpisali. A sutra će oni donositi zakone.)
Freud je taj odnos, vezu (seks i kultura) naslutio, Unwin ju je dokumentirao, Chesterton je već na najnižoj razini tog odnosa vidio plodove (smrt). A mi ….? (citat završen)
Nikola Radić, biskupija Krk, prosinac 2015.
Kad u redovitoj komunikaciji koristimo riječ kultura, kulturno, obično mislimo na nešto pozitivno, nešto što čovjeka oplemenjuje, izgrađuje, čini ga boljim, dok je “nekulturno” nešto negativno i vrijedno osude. Moglo bi se ukratko reći: kulturan čovjek je dobar čovjek, nekulturan čovjek je loš čovjek.
Navikli smo pod kulturom shvaćati umjetnost, obrazovanje i sl. Međutim u punom smislu riječi kultura nije samo to. Svaka kultura ima neku opće prihvaćenu filozofiju, ima svoje shvaćanje čovjeka i njegovo temeljno životno određenje, ima svoju religiju i u vezi s time svoju sliku o Bogu (ili bogovima), svoj moral i u vezi s time neki svoj pravni sustav itd. Kada ih međusobno uspoređujemo, na pr. s kršćanskom kulturom, onda uočavamo negdje podudarne točke, a negdje vidimo da su neke stvari s kršćanstvom nespojive.
Kultura koju ćemo nastojati pobliže upoznati je “kultura smrti” zato, jer je usmjerena prema smrti: i duhovnoj, i psihičkoj, i fizičkoj. Smrt je njezin smisao.
Ova je kultura bitno obilježena smrću, budući da je smrt cilj kome ona vodi. Dakako, ne zovu je tako oni koji se za nju zauzimaju i koji je šire. Taj naslov ona zaslužuje po plodovima koje proizvodi. Tu treba pažljivo otvoriti oči, jer su promicatelji ove kulture podmukli i vrlo vješti. Oni su oblikovali jednu zamršenu strategiju sastavljenu od poluistina, skrivanja istine i čistih laži koje su vrlo vješto maskirali da se ne prepoznaju, mijenjajući sadržaje nekim riječima i pojmovima i sl. «Vještina kojom prodaju svoju robu – reći će Judie Brown, predsjednica Američke lige za život – ne zaostaje za lakovjernošću onih kojima je nude, kao ni za spremnim prihvaćanjem od strane najvažnijih medija.»
Kultura smrti ima svoje ideologe, filozofe, “znanstvenike”, koji su kroz cijelo dvadeseto stoljeće (neki još i ranije) polako postavljali temelje mračnim zasadama koje su počele prožimati suvremeni društveni život. Neki su (de Marco – Wiker) ove imenovali vrlo pogođenim nazivom: arhitekti kulture smrti, jer to oni doista jesu. Ljudi su prihvaćali njihove ideje, a često ih i danas prihvaćaju slijepo, misleći koji put da prihvaćaju nešto dobro, napredno – kako im se to i prikazuje, i ne videći kako na taj način šire oko sebe hladan dah smrti. Tek onda kada se vidi kako su te ideje iznutra povezane jednim zajedničkim ciljem, kako međusobno čvrsto umrežene orkestrirano uništavaju život u svim njegovim aspektima, dobiva se prava slika kulture smrti. Logično je da to može čovjek toliko jasnije uočiti, koliko je bolje sačuvao svoj odnos prema životu kao svetinji, koliko je svaku ljudsku osobu u stanju vidjeti kao “sliku Božju” koliko god ona nagrđena bila. Ljudi koji su zahvaćeni idejama koje niču iz kulture smrti, ne mogu više imati tu jasnoću pogleda, oni su već više ili manje njezine žrtve.
Da bi se to postiglo, bilo je potrebno stvoriti neke preduvjete koji, sami po sebi još nisu uočljivi kao instrumenti kulture smrti (iako u najširem smislu to jesu, što postaje vidljivo tek kasnije). ,,Arhitekti” ili onaj čiji su oni svjesno ili nesvjesno bili poslušni sluge, za to su se sustavno pobrinuli.
Ateizacija
Prvi uvjet je ateizacija kršćanskog društva. Boga je u ljudskim glavama i srcima trebalo skinuti s njegova prijestolja. To se ne čini na način kako je to činio borbeni ateizam iz prošlosti. Taj je agresivnim mjerama, nasilno htio srušiti vjeru u ljudi. Mi smo svjedoci kako je to činio komunistički režim Staljinovog i Titovog tipa: progoneći, rušeći, braneći … No nije polučio velikog uspjeha već zato što su ga ljudi lako i jasno mogli prozreti, imao je jasne obrise.
Među komunističkim liderima onoga vremena bila je jedna iznimka. Antonio Gramsci, osnivač talijanske komunističke partije, tvrdio je da se prevlast komunizma i s njime ateizacija društva ne može postići prisilom. Njegova je ideja bila: ne progoniti, ne ukidati blagdane i sl. nego ih ispuniti drugim sadržajem. Drugim riječima, provesti kulturnu revoluciju, odnosno uvesti komunističko/ateističku kulturnu hegemoniju.
Raz-osobljenje
Drugi je uvjet raz-osobljenje čovjeka. Dostojanstvo ljudske osobe, čovjeka stvorena na sliku Božju, nedodirljiva je svetinja u kršćanskoj kulturi. Čovjek je najveća vrijednost stvorenog svemira. Izdvojen, iznad svega stvorenoga, sa svojim vječnim određenjem. Dok tako u društvu stvari stoje kultura smrti nema mnogo šanse
Zato se ljudska osoba u najvažnijim svjetskim dokumentima (UN, Europski parlament, … ) u usporedbi sa ranijim vremenima sve manje spominje; radije se kaže ljudsko biće. Antropocentrizam – čovjek u središtu, ustupa mjesto geocentrizmu – zemlja u središtu. (Ovdje se ne radi o su protstavljenim vrijednostima, nego o izvrnutom redu: Tko/što čemu treba da služi). Čovjek je samo jedno od živih bića na zemlji, razvijenije, ali u biti ne i vrednije.
‘Kamen temeljac’ takve antropologije postavio je Darwin, a nastavili su graditi Galton, Haeckel i mnogi drugi. Koliko je ljudska osoba u ovom shvaćanju obezvrijeđena dobro se vidi i kada se problem pogleda sa suprotne strane. Tada se može postaviti pitanje: ako čovjek već jest osoba, zašto to ne bi bile i životinje? Prof. Peter Singer (sveučilište Princeton, SAD) je u UN dao prijedlog da se orangutani (i drugi primati) proglase osobama.
Kaotičnost mišljenja i govora
Treći uvjet koji predstavlja izuzetno plodno tlo za kulturu smrti je kaotičnost mišljenja i, dosljedno, govora. Do ove se kaotičnosti dolazi poglavito na dva načina.
Prvi je brisanje granica. Dok postoje granice postoje i razlike. Dok postoje razlike čovjek može raspoznavati i zaključivati. Jednom riječi: misliti. (Stari su to lijepo izrazili rečenicom: Qui bene distinguit, bene docet. U slobodnom prijevodu: Tko zna dobro razlikovati, zna i dobro poučiti, objasniti.) Raspoznavajući jasno stvarnost/zbilju u kojoj živi, on se može sve više približiti istini kojoj po naravi teži. no, istina – to je opasno! Treba ljudski um usmjeriti da se kreće u takvim uvjetima kako bi na kraju morao zaključiti da istine zapravo nema. A nje doista nema ako je sve ‘svejedno’, ako su izbrisane granice između dobra i zla, ako je sve ‘relativno’ … Papa Benedikt XVI. prepoznaje u ovom relativizmu jedno od najopasnijih stanja današnjeg čovjeka, pojedinca i društva. Ova se mentalna kategorija relativizrna već nametnula kao diktatura ispod koje jedini bog “JA” odlučuje kako hoće o dobru i zlu, o sebi i drugima – dakako zavisno od moći koju ima u rukama.
(U ovom je segmentu New Age, što se tiče brisanja granica, majstorski odradio posao).
Drugi način koji dovodi do spomenute kaotičnosti je samosvijest ljudi u smislu da si uzimaju pravo proizvoljno definirati pojmove bez obzira što oni u stanovitoj kulturi imaju neko opće prihvaćeno značenje, donositi sudove o stvarima u koje se uopće ne razumiju, koristiti rije či i sintagme koje su im stavljene u usta a plasiraju se u čisto propagandne svrhe (često su ‘mjehur od sapunice’, ne znače zapravo ništa) … A sve to s uvjerenjem da oni ‘vladaju’ onim što govore. Posljedica je neminovna: nesnalaženje, prava komunikacija je prekinuta … Jednom riječi “Kula babilonska”.
Prepoznati kulturu smrti
To je naš prvi zadatak. No budući da je njezina ponuda gotovo uvijek vrlo vješto pomiješana s robom koja nije loša, nego čak dobra, to nije uvijek lako, odnosno, lako se čovjek prevari. Isus nam je mnogo pomogao kad je rekao: «Po plodovima ćete ih poznati».
Pogledajmo kako smrt uništava dio po dio života.
Duhovni su život uspjeli ugušiti ondje, gdje su uspjeli ugušiti vjeru i tako prekinuti vezu čovjeka s Bogom. Kada je čovjeku zatvoren put prema transcendenciji, onda ono što slijedi već ide lakše. Bez ukorijenjenosti u transcendenciji čovjek počinje vrludati. Ljudska se narav koja je stvorena za život još i tada žilavo opire, ali ju se dade prevariti.
Psihički se čovjeka dotuče kada se ‘uništi’ njegov razum, njegovu sposobnost logičkog zaključivanja; kada ga se onemogući da razlikuje istinu od laži, kada mu se uspije uliti lažno samouvjerenje kako je dobro informiran, samostalan, slobodan – a u stvari je obična igračka u rukama inžinjera javnog mnijenja, u rukama svojih i tuđih strasti, nesposoban uzeti doista «život u svoje ruke». Široka je paleta plodova kojima rađa ovakvo stanje: od običnog razočaranja preko osjećaja besmislenosti života do samoubojstva. Međufaze su kronična suženost ili otupjelost emotivnog života, radikalna sebičnost, agresivnost, neosjetljivost za druge, neodgovornost, nesposobnost odreći se nečeg zbog većeg dobra… itd…itd. Nije ni čudo što se takav čovjek ne može odreći bilo čega što mu je ugodno, kad veća vrijednost od njegove ugodnosti za njega i ne postoji. Čovjek je tada – nesposoban za bilo što od njega traži žrtvu – zapravo psihički uništen.
Isušiti izvore života
Generalno govoreći čovjek živi svoj život na tri razine: na duhovnoj, duševnoj i tjelesnoj razini. Njih međutim možemo odvajati samo kad želimo o njima pojedinačno govoriti. U stvarnosti se one žive zajedno i u stvarnosti su neodvojive. Sve su one za čovjeka «konstitutivne». Zato se i životna cjelina može razoriti, razarajući bilo koju od ovih. Može se početi bilo gdje, urušit će se pomalo cijelo zdanje, dio po dio.
Na duhovnoj razini izvor života je Bog. Dade ga se ‘ukloniti’. Slobodan čovjek to može, a promicatelji kulture smrti mu u tome izdašno žele pomoći.
Na duševnoj razini izvor života su razum i osjećaji. Dadu se ‘utući’. Razum se može skrenuti da više ne razlikuje istinu od laži, osjećaji se mogu povući u dubinu i pomiješati s najnižim strastima. Savjest se dade ušutkati (makar ne sasvim). «Arhitekti» kulture smrti pokazali su put kako se to efikasno postiže. Plodove smo ukratko spomenuli.
Na tjelesnoj razini nezaobilazan i zbog toga posebno osjetljiv izvor života je seksualnost. Ona ima svoje jasne prirodne obrise, no kod čovjeka nije prirodno regulirana kao kod životinja. Dana mu je u ruke kao i svi drugi prirodni darovi da raspolaže s njom ‘kako hoće’ imajući i razum koji mu (ako još nije ispario) kaže ‘kako treba’. Ona ima svoju svrhu i svoj tijek. Razoriti seksualnost u čovjeku znači lišiti ga tog elementarnog izvora života. Uništena seksualnost znači uništen život.
Pogledajmo što se događa kada ljudi na području svoje seksualnosti počinju gubiti orijentaciju. Čovječanstvo nije danas prvi put u svojoj povijesti izloženo toj opasnosti. Neki su se ljudi ozbiljno bavili istraživanjima na tom području. Prikazat ćemo par rezultata nekih ozbiljnih istraživanja, koji se inače od javnosti brižno kriju, što spada u okvir već spomenute strategije pobornika kulture smrti.
Zanimljivo je da je Sigmund Freud, osnivač psihoanalize, iznio misao, tezu – koju inače nije sam znanstveno obrazlagao – da postoji stroga veza između stupnja kulture određenog društva i načina kako to društvo ophodi sa svojom seksualnošću, kako se ljudi na tom području ponašaju.
Na tom je tragu engleski antropolog J. D. Unwin, profesor na sveučilištu u Oxfordu, proveo vrlo opsežno istraživanje koje je 1934. g. objavio u zamašnom djelu «Sex and Culture» (Seksualnost i kultura). Istražio je 80 raznih primitivnih društava i visokih kultura tražeći odgovor na pitanje kakav utjecaj imaju seksualne norme jednog društva na nivo njegove kulture. Rezultat je, najkraće rečeno, bio ovaj: Što veće seksualno ograničenje, to viši kulturni nivo. Što manje seksualno ograničenje, to niži kulturni nivo. I – tvrdi Unwin u svojoj opsežnoj studiji – od ovog pravila nema iznimke!
Kulture se pojavljuju na pozornici povijesti kad je mogućnost seksualnog zadovoljavanja strogo normirana i nestaju s te pozornice kada se seksualnost razulari i spušta na razinu nereguliranog životinjskog nagona.
Unwin-u je njegovo istraživanje omogućilo da je mogao proučene kulture svrstati u tri kategorije prema tome kako se one odnose prema nevidljivim silama svijeta i svemira.
Deističke kulture (deus=Bog): kulture u kojima se časti Bog (posebno su važni hramovi).
Manističke kulture (manes= preci): kulture u kojima se Bog ne časti, ali se časte preci (posebno su važna groblja).
Zoističke kulture (zoon=životinja): kulture u kojima se ne časti ni Boga, ni pretke, ali se magijski časti prirodu i životinje.
G. K. Chesterton, veliki um XX. stoljeća, davno je rekao: “Gdje god postoji obožavanje životinje, imat ćemo ljudske žrtve.” Je li Chesterton imao pravo? Već iz ovoga je očito da jest. Imamo pravu poplavu abortusa (godišnje se ubije 50-ak milijuna nerođene djece), eutanazija ulazi u europsko zakonodavstvo na široka vrata, ovih dana čitam (gledam) kako studenti na jednom američkom sveučilištu potpisuju peticiju da se ozakoni “post-natalni abortus” (post-porođajni pobačaj) čime bi majke dobile pravo da mogu ubiti/dati ubiti svoje dijete do 5. godine života. Možda ćete se zgroziti? Radije shvatite da je to mladim studentskim mozgovima, koji su oprani ‘zdravstvenim i sl. odgojem’, normalno(!). (Ova je peticija bila namještena, eksperiment, no studenti to nisu znali. Htjelo se doznati njihov stav glede ovog pitanja. Zastrašujuće je da su peticiju skoro svi potpisali. A sutra će oni donositi zakone.)
Freud je taj odnos, vezu (seks i kultura) naslutio, Unwin ju je dokumentirao, Chesterton je već na najnižoj razini tog odnosa vidio plodove (smrt). A mi ….? (citat završen)
Nikola Radić, biskupija Krk, prosinac 2015.
metilda- Posts : 5116
2021-02-20
Age : 64
Page 1 of 50 • 1, 2, 3 ... 25 ... 50
Similar topics» Asylum
» Asylum
» Asylum
» Asylum flow to industrial world
» Benefits are luring false asylum-seekers to EU, says Serbian PM
» Asylum
» Asylum
» Asylum flow to industrial world
» Benefits are luring false asylum-seekers to EU, says Serbian PM
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 1 of 50
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum