Asylum

JUTARNJA MOLITVA


Zahvaljujem ti Bože moj i Oče moj na još jednom poklonjenom danu,što sam dobro spavao i radostan se probudio,da te mogu hvaliti i slaviti na ovu divnu svetkovinu Tvoga Uzašašća na nebo.


Blagoslovi Oče moju obitelj, rodbinu, prijatelje, susjede, poznanike i sve ljude dobre volje. Molim te Oče blagoslovi i one koji mi ne misle dobro i budi milostiv prema njima, jer možda sam ih ja nečime izazvao te su takvi, možda sam ih nehotice povrijedio.


Bože moj, podari svoje milosrđe ozdravljenja svim onima koji su bolesni, zatočeni, pogođeni raznim nedaćama i zlom koje obilazi svijetom.


Isuse Kriste stavi svoje probodene ruke na sve one koji trpe u bolesti i ako ne mogu ozdraviti da njihova bol bude bar podnošljiva.


Marijo naša Majko zaogrni na svojim plaštem ljubavi i brani od svakog zla jer ti si naša Majka naša nada i naše ufanje kod Gospodina. Amen.

Vrijeme je za popodnevnu kavu

Dobro jutro!

BUDI LUDO ZALJUBLJEN U LJUBAV


EFA RIJEČI, 10. 5.


(Iv 16,20-21)


Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.«




Ako slijediš Krista, svijet će te mrziti jer ćeš biti izazov njegovu duhu. Provokacija njegovoj ravnodušnosti. Mrzit će te jer su najprije mrzili Krista. Jer svima je lako padati, a težak je k zvijezdama uspon. Težak je Kristov put. Često vodi kroz tamne noći vlastitog pročišćenja i umiranja. Put nimalo privlačan, nimalo primamljiv. A opet... Put koji zahtijeva sve tvoje snage, cijeli tvoj život. Put kojemu je cilj neki drugi svijet, neka druga domovina. Cjeloživotna je to avantura. Samo hrabri na njemu ustraju. Put je to koji zahtijeva dozu ludosti. Da, ludosti koja se očituje u ogromnoj težnji za ciljem. Ludosti koju neće obeshrabriti strmi usponi. Ludosti koju neće prestrašiti duboke provalije ili prepriječiti uski klanci. Ludosti koja se neće osvrtati na umor i osamljenost, kojoj neće smetati žuljavi tabani. Ludosti u kojoj će se sve moje žalosti i razočaranja pretvoriti u radost. Radost koju ti nitko neće moći oduzeti jer će izvirati iz tvoje zaljubljenosti u Krista koji će svemu dati smisao. I po kojem ćeš u svim svojim žalostima otkriti put svetosti.   


Pripremio: fra Marko Galić

As long as you haven't lost your childhood innocence, you still have chances to love cleanly. A child's eyes - two drops of heaven from where God smiles at us. 

Gina Barbu

Neponovljivi pater Zvjezdan i škola molitve

Propovijed karizmatika koju rijetki žele od slušati

Dobro, čemu se mi čudimo?
U svitu koji nikad više nije imao za ponudit, mi totalno prazni. 


Zalipljeni uz telefone,
pored čovika stojimo, a totalno sami. 
Koda nikoga pored nema. 


Nesritni.
Nesređeni. 
Lažljivci samih sebe.


Odnosi površni. 
Veze i brakovi sve 
više su sastavljeni od ljudi koji 
se ne poznaju. A misle da jesu. 
Prijateljstva su priče s rokom trajanja. 


Pa se svemu čudimo. 
Kako? Šta se događa?


A ne shvaćamo. 
Da se događa to da mislimo kako lijepo lice može zamijeniti to što on ne zna komunicirati. 
Ili da novac može kupiti nešto. 


A ne može. 
Jer ljubav kupiti ne možeš. 
Onu pravu, duboku, slobodnu. 
U kojoj on brine, a ona razumi. 
U kojoj ona padne, a on je digne.
Ne možeš. Osjećaj se prodat neda. 


Ili jesi ili nisi. 
Do kraja.
Sve drugo, promašena je priča. 


Ustvari je znaš, vrlo jednostavno.
Dok nemoral i sebičnost jedu lagano sve ispred sebe očima, ne triba se baš puno čuditi. 
Ono što smo posijali, to ćemo i žeti. (I.Klarić)

"Start a new day with courage in your heart, with the stubbornness of your intellect and the joy of living. Beauty is in every moment. Don't waste it!"

When you wake up in the morning,  think about the fact that you have again   received  the  precious privilege  of  being  happy:  breathing,
thinking,  loving  and  enjoying  life.
Good  and  happy  morning.  Have a nice day.!

A ovako to izgleda prije kave

Voda je moja mati




Voda – kažem – i već žeđ bivam i žega.
Odmah potom riječ mi u vodu potanja,
u vodu što tajnu pronosi postanja –
i na njenom putu ne postoji stega


koja bi joj mogla spregnuti silinu.
Jer i izvan toka ona ide k cilju.
Pronosi li voda samo svoju zbilju
Il’ sa sobom nosi i moju sudbinu?


Da je voda most, to vidi se po rosi –
most koji vidljivo s nevidljivim spaja.
O, koliko neba u mirisu nosi


ta obična kiša iz mog ključkog kraja!
Voda – oda svoda. Sve se u nju svodi.
Ova bistra voda oku tako godi


Ova bistra voda oku tako godi
da u meni druga polovica duge
dršće kao dijete kad ga Majka rodi –
i sav tako pun sam neke lijepe tuge.


Tko prolazi od nas? – reci meni rijeko.
Hajde, trči sa mnom! Tko će prije k moru?
Ponesi me malo, more je daleko –
il’ daj barem ruku ovom svome stvoru.


Najbolje bi bilo da se s tobom stopim,
da sve moje misli prodišu ko škrge –
i da te u oči ove plave sklopim



pa da skupa sa mnom trčiš ispod duge.
Što će meni pusti dvori iza brijega –
dovoljna je voda – pa da imaš svega.


Enes Kišević

Na ušću Neretve

Dobro, jutro je dobro iako smo sinoć izgubili od lgbt agende. Mada Eurosong ne gledam od 2014. kad je pobijedio onaj Končita Vurst sinoć bih, da imam televiziju, gledala zbog našeg Marka nadajući se da je u Europi ostalo makar malo zdravog razuma. Ali to je bila samo nada jer sam znala da će Švicarac pobijediti. Zaspala sam negdje oko pola 8 i jutros mi je prva misao bila jesmo li slučajno pobijedili. Nismo. Dobro, zašto baš uvijek moram biti u pravu!?

Uglavnom, radi se o tome da se ostvaruju proroštva o posljednjim vremenima. Nekako se čovjek nada da je sve to na simboličkoj razini, da neće biti baš tako strašno, ta tri dana tame, potresi, ratovi, glad, smrt, anđeli s trubama i pečatima... Oko nas buja proljeće, jagode, prve trešnje, mačići, unuci, sadim cvijeće... sve izgleda savršeno dok ne otvorim medije. Izbjegavam to da si ne zagorčavam život. Ali nekad ih ne možeš izbjeći. Hoću reći, kad sve sagleda čovjek ne može ne pomisliti kako pravda jednom mora doći. Od čovjeka očigledno ne može, sva nada nam ostaje u Bogu. Stvar je u tome da Eurosong nije samo puka razbibriga ma koliko god se trudili staviti ga na to mjesto. On je pokazatelj stanja duha. Ohrabruje činjenica da ima još onog zdravog duha u ljudima i da će baš zbog te zdrave polovice Bog naći smilovanja u vremenu koje slijedi.