Asylum

"Nezadovoljan čovjek unosi nemir u kuću.
Uvjek gunđa, svemu se ruga, posvuda zamjera i negoduje,
čini stan nenastanjivim i život neizdrživim.
Nezadovoljnik u kući smrt je svih životnih radosti.

Zadovoljan čovjek sunce je i blagoslov. S njime u kuću ulazi komadić neba. On donosi mir i radost.
Za svakim stolom je prijateljstvo.
A kad padne mrak, on pali zvijezde i pomaže svima da svladaju brige.
Zadovoljan čovjek je anđeo koji u kuću donosi sunce, nebeski suvenir."

Phil Bosmans

Kako je taj čovjek dizao moral, kako je u rovove skakao, borio se za zemlju do zadnjeg daha kao i što je obećao. Dočekao je neovisnu a onda je mogao dati mirno život za nju. Prvi u napadu, zadnji u povlačenju. Kad je on poginuo, naš zapovjednik, kola su krenula nizbrdo. Legenda! Hvala ti Generale", samo je jedna od posveta punih poštivanja prema heroju Zadri.
Na današnji dan 1991. ubijen je heroj Domovinskog rata, junak Trpinjske ceste i zapovjednik obrane Borova Naselja - Blago Zadro. Pokoj ti duši ljudino!

Sve vrijedne stvari u životu čuvaš, držiš blizu sebi i ne puštaš. Učini tako i s ljudima. Ako ti nešto znače. I ako želiš da ti traju. I kad dođu ona teška vremena kada bi preko usta tako lako prešla ona gruba riječ. Ugrizi se za jezik. I ne daj joj vanka. Nemoj zbog jedne male svađe izgubit nešto jako vrijedno. Nisu ljudi roba da, kada je iznosiš i odereš, da je skineš i baciš. Sigurno ne bi volio da to isto netko s tobom učini.

Nemoj se pitati tko te ne voli, kome se ne sviđaš, kome ideš na živce. Pitaj se tko su oni s kojima tvoja duša oživi. S kime ti je lijepo i kad dođu teški dani. I kad te život razlomi na male komadiće, pogledaj tko je onaj tko će doći do tebe, sakupiti svaki od tih komadića i ponovno te sastaviti u cjelinu. Lijepom riječju. Pogledom koji miluje. Tišinom koja srce zacjeljuje. Čuvaj te ljude. Čuvaj sebe. Čuvajte se u ovom svijetu.

- Mario Žuvela

Kršćanski mistik

U kršćanskoj tradiciji mistik je osoba obdarena darom duboke kontemplacije i najčešće viđenja Božje prisutnosti. Najbolji primjer te ulivene milosti jest sv. Terezija Avilska, koja je u svom duhovnom zapisu „Zamak duše“ opisala kako se očituje ta milost. Mistik može, osim tih darova, imati i karizmatske darove, poput govora u jezicima, dar liječenja, proroštva. Bog je svojim odabranicima udijelio mistične darove uvijek i isključivo s određenom apostolskom svrhom. Za službu poslanja u zajednici. Život mistika može, a ne mora, biti obilježen čudima, privatnim objavama, stigmama, levitacijom, bilokacijom, poznavanjem budućih događaja i prorokovanjem. Kada govorimo o ovim darovima, moramo objasniti da nisu namijenjeni osobnoj dobrobiti niti ih je Bog darovao da bi se osoba njima služila u privatne svrhe. Te darove Bog daje pojedincu za službu u zajednici i opće dobro kršćanske zajednice.

Misticizam – pojam i značenje

Riječ misticizam dolazi od grčkog, μυω, muo, „sakriti“, „načiniti tajnim“, „utajiti“), predstavlja put traženja, postizanja i ostvarivanja spajanja, zajedništva ili sjedinjenja s Bogom. Dakle, misticizam je egzistencijalno molitveno-životni put vjerovanja u postojanje Boga-Istine i njegove Prisutnosti. Misticizam je individualno, osobno iskustvo i izravan put po molitvi i ekstazi, i najčešće viđenja, k Bogu. Kao takav bio je snažan i značajan u povijesti kršćanstva i još uvijek je snažno prisutan u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.

Na jučerašnji dan, 16. listopada 1978. godine Karol Wojtila izabran je za Papu. Uzima ime Ivan Pavao II., a prve su mu nastupne riječi bile:
"Hvaljen Isus, evo kardinali su pozvali papu iz daleke zemlje. Ne znam hoću li se dobro izraziti na vašemu, našem talijanskom jeziku. Ako pogriješim, ispravite me."
Već tim prvim riječima osvojio je srca ljudi na Trgu sv. Petra, ali i diljem svijeta. Ivan Pavao 2. je 264. izabrani Papa u povijesti Crkve. Bio je Papa gotovo 27 godina (9665 dana). Za to vrijeme rušio je predrasude i oborio mnoge rekorde. Bio je prvi Papa koji nije bio talijan od 1522. godine. Također prvi Papa slavenskog porijekla. Bio je prvi Papa koji je na tiskovnim konferencijama odgovarao na pitanja novinara. Kada je riječ o međunarodnim putovanjima, posjetio je 132 zemlje, 900 gradova. Prešao je 1 650 900 km. Tijekom putovanja održao je oko 2400 službenih govora. Prvi je Papa koji je posjetio džamiju, sinagogu i luteransku crkvu. Proglasio je 1318 osoba blaženima i 478 osoba svetima. U službenim audijencijama primio je 1350 političara. Nijedan prethodni Papa nije čitao bez naočala i prvi je Papa koji je nosio sat na ruci. Bio je strastveni sportaš, tako da je i kao Papa išao na skijanje, na kajake, na plivanje i na planinarenja. Prvi je Papa koji je sudjelovao na rock koncertu. Govorio je 7 stranih jezika (engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski, ruski i latinski), a poznavao još četiri (litavski, ukrajinski, mađarski i češki). Prvi je Papa koji je napisao službeno pismo djeci... Posljednja Papina riječ bila je "Amen".

Danas se diljem svijeta obilježava Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Ne zaboravimo na potrebite.
P.S. Prije svega, budi čovjek...

Već neko vrijeme razmišljam o riječima koje je netko napisao na vip-u: kako se osjećaju djeca kad ih na ulasku u crkvu dočeka razapeti krvavi čovjek na križu. To bi kao za djecu trebao biti šok i stres koji im već u djetinjoj dobi počinje uništavati život.
Bacilo me to u razmišljanje, prisjećala sam se svog djetinjstva i susreta s Isusom na križu, prisjećala sam se odgoja svoje djece i kako smo ih upoznavali s Isusom.
Mi smo imali vjeronauk u župi, nije bilo onoga u školi. Susretali smo se sa smijehom i igrom, baš kao djeca na bilo kojem mjestu. Uz smijeh i igru upoznavanje s Isusom bilo je sasvim lagano. On nije bio samo razapeti čovjek na križu, istovremeno je bio i prijatelj koji sluša sve naše djetinje probleme i želje, brine za nas, voli nas, čeka nas u raju. Uz to ima i mamu Mariju koja ga podsjeća na nas ako on slučajno zaboravi. Uz to ima i tatu koji je stvoritelj svega lijepoga i dobroga i koji kažnjava onog zločestog koji na svijetu stvara ratove, glad, mržnju, zavist, neprijateljstva. Za to shvatiti nije nam trebala nikakva teologija i filozofija, nije uzalud Isus rekao: ako ne postanete kao djeca nećete baštiniti kraljevstvo nebesko. Djeca sve razumiju.

Tako sam odgajala i svoju djecu. Razapeti krvavi čovjek na križu bio je naš brat i prijatelj koji nam je svima svojom mukom omogućio ulazak u raj. Stvarali smo sveobuhvatnu sliku Isusove ekonomije spasenja i djeca nisu imala nikakve šokove i stresove, dapače.
Znali su da i kada tata i mama nešto ne mogu, kad ne mogu zaustaviti razredne nasilnike, kad ne mogu nahraniti svu gladnu djecu na svijetu i zaustaviti ratove, postoji dobri Bog koji će na neki način usrećiti one koji pate. Nismo im lagali da to uvijek ide lako i da će patnja nestati pucketanjem prstiju. Mi se trebamo truditi a za ono što je izvan naših moći postoji dobri Bog.

Naravno, kasnije su okolina, mediji, fakulteti i zli zamutili sliku dobrog Oca, ali sliku dobrog prijatelja Isusa nije ništa moglo izbrisati, čak i kod onih koji su za svoj svjetonazor izabrali lijevu opciju. Srećom, i oni su s vremenom shvatili da je lijevi put pogrešan put ako na njemu nema Onoga koji je mjera svih stvari. Ono što je zapravo unijelo traume u njihov izbor bilo je agresivno medijsko nametanje iskrivljene slike o Crkvi. No tada je to već postao njihov vlastiti put sazrijevanja koji smo mi kao roditelji mogli samo pratiti i eventualno polako usmjeravati.
Dakle, neka nitko ne brine o traumama sa susretom razapetog krvavog čovjeka. Zaključila sam da je vjera milost i dar Božji koji nam se daje već u djetinjstvu. I ne napušta nas ni onda kada smo odlutali s puta. Rekao je razapeti i uskrsli: ne bojte se, ja sam s vama do svršetka svijeta. Amen, dođi Gospodine Isuse!

A pocket full of love

This is Sharon, my mother-in-law.
She taught me it’s important work to see someone for who they are and not what you expect.
When I first met my mother-in-law I had a hard time understanding her thick south Virginia accent. And she seemed a little bossy in that southern passive aggressive polite way. But I knew she was important to the love of my life, so I accepted her grudgingly as some of us do when family is forced on us.
After 5 years I still didn’t really know her.
When my wife got leukemia at 30. When our world was shattered and changed forever, Sharon very quietly and very firmly stepped into the role she was born for. She moved, with her dependent Vietnam vet husband, into our house and became Michele’s caretaker too.
Over the last two years she bought most of the groceries, cooked almost every meal, did most of the laundry and cleaning, drove both dependents to almost every one of the 300+ doctor appointments, sorted tens of thousands of pills, and made sure they were all taken on time at every hour every day.
And she did this when she herself was diagnosed with cancer 6 months ago. When she was getting a mastectomy. When she is going through chemo.
She hums when she works. She talks to herself when there’s no one to listen, and she goes about every day with humility and grace.
I took this photo before I left work this morning. She didn’t know I was there.
This, friends, is what greatness looks like in a quiet moment. Waiting on oatmeal to cook for her daughter for the 300th time since she got sick.
Not everyone gets to have a real-world superhero in their lives. And for this I am filled with gratitude every day.

Scott Mann

ŠTO TEBI OVO GOVORI
Druga poslanica Timoteju

"A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem da spoznaju istinu."

Život je kratak. Tako je i patnja kratka. Kao i što je radost kratka. Ovo je moj Put. Bog me oblikovao kroz patnju koju smo intezivno prolazili s mojom Danijelom da sam potpuno siguran da za mene - drugog puta nema. Promijenio sam se. Sve nekako drugačije gledam. Osjećam. I ne mogu đonom na nikoga.

Kritizirat ću, ali u ljubavi. Nikada na čovjeka neću ići ispod pojasa. Ako pogriješim - ispričat ću se. Ovo je moj Put. Predlagati konkretno, zalagati se, izgarati.

Nikome u svom dvorištu neću dopustiti mržnju prema ikome, nikome u svom dvorištu neću dopustiti agresiju prema ikome. Ja vjerujem da se mirno i u ljubavi može - najviše postići. I to ću zagovarati.

Takve ljude želim okupljati. One koji shvaćaju da ovdje trebamo graditi mostove, rušitelja je ionako previše oko nas.

I na kraju - ja vam nemam neprijatelje među ljudima. To što se ne slažem s kolegama ili sam veliki kritičar HDZ-a ili SDP-a ili Možemo - to ne znači da su oni moji neprijatelji. Ja u svakome od njih vidim prvo - čovjeka. Moja borba je usmjerena protiv grijeha, protiv duhova ovoga svijeta koji su u tami. Moja borba je borba protiv korupcije, nepotizma, katastrofalnog demografskog stanja, za bolji i ljepši okoliš, za sport i rekreaciju, za pravo svakog živog bića da odlučuje o kvaliteti svoga života.

Ja takve ljude okupljam. I to ću činiti dalje. Dok jako Svjetlo sve te dobrote ne ušutka zle jezike, dok to Svjetlo koje mi živimo ne makne tamu koja je u mnogim srcima. Ja baš vjerujem u nadu. Vjerujem da naša Hrvatska može bolje. Vjerujem da će silna žrtva svih onih koji su utkali svoje živote u našu slobodu vratiti obilne plodove.

Kada? Pitate se. Još malo. Izraelski narod je imao svoj hod četrdeset godina kroz pustinju. I mi Hrvati od svoga početka demokracije prolazimo tu našu pustinju.

U molitvi ja baš jasno vidim.
Evo, tamo na obzorju. Naziru se nova svitanja.

Miletić Marin

Time is not measured by the years that you live
But by the deeds you do and the joy that you give--
And each day as it comes brings a chance to each one
To love to the fullest, leaving nothing undone
That would brighten the life or lighten the load
Of some weary traveler lost on Life's Road--
So what does it matter how long we may live
If as long as we live we unselfishly give.

Helen Steiner Rice

Taken last week at Terrigal.
On the road of life take time to check out the scenery on the way, and remember....... Giving brings a far greater blessing than receiving.

Tako je lako činiti dobro. Biti dobar u malim stvarima.

"Sitting in Taco Bell today, I laughed to myself as a group of young boys came stumbling into the air conditioned restaurant with loud voices, smiles, and a craving for a taco. But as they all sat down at a table, I noticed only one of them ordered anything. The other three sat and stared at the menu with hungry glances. As time went on, they began having conversations about school, girls, and about twenty other subjects...At a random moment, the man who was sitting in the corner of the restaurant stood up, came over to stand over the table...As all of the boys shrank back on view of this 6'5 giant, the words that issued forth made my day. "Y'all want a slushie? Come on up here, let's get you guys something.

" Within a few seconds, the three boys jumped out of their chair, ran to the counter, and happily ordered not only slushies, but found that the stranger also offered to buy them food. He quickly asked the cashier if he could pay before they started the food as he needed to get back on the road. Card swiped, a goodbye given, and this gentle man quickly went for the back door without asking for a thank you for the young boys. I nodded silently to him and flashed a smile as a signal that he had been seen. He lifted a hand in farewell towards the counter, and with smiles touching both sides of their faces, the little dudes all turned and yelled "thank you!" as he slipped out the door and jogged to his semi parked to the side of the building... Today, Love and Kindness looked like a 12 pack of soft tacos and 3 Starburst Freezes."

Credit: Josh Walker

BJEŽANJE

Zanimljivo je ovo vrijeme u kojem živimo. Ljudi grozničavo bježe od neminovnog. Istina svemira je ta da ćemo svi - umrijeti. A umrijeti ćemo kada dođe naše vrijeme umiranja. Mnogi zatvaraju oči pred ovim misleći kao malo dijete dok još nema razuma da ukoliko zatvori oči pred stvarnosti - da stvarnost nestaje. Ipak sve je tu. Svaki dah te približava posljednjem dahu. Svaka minuta koja je iza tebe te približava onoj minuti koja će biti tvoja posljednja minuta. Svaka kiša i zraka sunca koja te smoči ili ugrije te čini korak naprijed prema onome što će svaki čovjek iskusiti: smrt i dolazak ispred Krista Kralja.

I kada promatrate svoj život ovdje iz dimenzije onog vječnog ondje, stvarno, oko čega se brinete? Isus kaže da su nam sve dlake u kosi izbrojene, Isus kaže da se ne brinemo tjeskobno za sutra, jer će se sutra pobrinuti za sebe. Isus nas želi spasiti od zabrinutosti i tjeskobe koja nam miče fokus od života - danas. Ako si ti danas u strahu - miče ti se fokus sa tvojih voljenih. Ako si dopustiš biti danas tjeskoban, ne možeš se u potpunosti posvetiti onima kojima si darovan.

Strah nikada ne dolazi od Isusa. Strah uzrokuje reakcije koje nisu iz onog izvora evanđelja s kojega mi trebamo piti. Život je vrijedan. Zdravlje je vrijedno. Ali, nije apsolutna vrijednost. Dobro bi bilo u toj jurnjavi našeg života ne izgubiti - sebe. I shvatiti: nema smisla ovaj kratak život proživjeti u nekakvom strahu. Bit će sve točno onako kako biti mora. Dragi moji. Grlite svoje voljene. Muževi, grlite svoje žene. Sada. Danas. Jer, sutra? Sutra možda donosi neke posve drugačije priče. Danas živite. Danas stvarajte. Danas ljubite. I tako svaki dan. Dan po dan.

Marin Miletić

O Mate! Vidiš zašto ti govorim da je dobro imati Isusa za prijatelja.

[size=48]Činjenica je da će nam alkohol skratit života, ali videli smo duplo više! [/size]

Tako je to u Sanatoriju. Malo malo pa se pretvori u umjetnost.

A Mate, jesi ti pametna! Tako se to radi!

Mate, jesi li u klinču s majstorima? Ja malo kuham, malo Šarcu dajem. Ovaj film moram pogledati.

To ti je kad se susretnu tri umjetnosti:

Film isnpirisan pričom "The System of Doctor Tarr and Professor Fether" genijalnog Edgara Alana Poa!