Asylum

Neka mir, vedrina i sreća budu u svakome danu tvoga života.
Sunce neka ti da radost i svjetlost dana ,a nebo protkano zvijezdama, neka ti se smiješi noću.
Vjetar neka ti udahne život i nezaustavljivu snagu ljubavi.
Neka te oblaci približe osobama koje voliš
a lagana kiša neka njiše tvoje snove.
Neka cvijeće razveseli tvoje oči
i ispuni mirisom tvoje osjećaje.
Pjev ptica neka ispuni skladom tvoje vrijeme.
I sve nek ti pomogne da tvoj život bude simfonija ljubavi.
Neka tvoje srce uvijek pronađe put do svjetlosti,
najiskreniju sreću u najljepšim trenucima
i potrebnu snagu u najtežim trenucima.
Neka ti duša bude mirna i u miru sa svima,
kako bi uvijek mogla pjevati pjesmu vedrine.
Neka te Bog blagoslovi i zauvijek štiti
a Djevica Marija nek ti se smiješi i bdije
nad tobom i tvojom obitelji nježnošću majke.


Don Giancarlo Pravettoni
 

Molitva mijenja


Da bi molitva mogla ostvariti obećanja koja je Isus dao, potrebno je da se događa u zakonitostima evanđelja, a ne svijeta. Isus kaže: tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve ostalo će vam se nadodati. Kraljevstvo Božje je stvarnost koju je Isus donio u evanđelju ili radosnoj vijesti. Po toj zakonitosti bitna je razlika između evanđelja i svijeta.
Svijet vjeruje da ljudi mogu biti sretni i osmišljeni izvanjskim djelovanjem, a evanđelje da je to moguće samo promjenom čovjekova srca, dakle nutarnjim djelovanjem. Svijet vjeruje da se može ratom stvoriti mir, da se može čovjeka tehnikom učiniti zadovoljnim, da čovjek može s visokim standardom biti i etički dobar, da znanost može riješiti sve čovjekove muke i konflikte.


Evanđelje naprotiv kaže da sva zla u svijetu dolaze iz čovjekova srca, a to znači iz zla kojima čovjek truje i uništava prirodu, neprijateljski se suprotstavlja ljudima, te psuje i odbija Boga. Kada se srce oslobodi tada čovjek nalazi smisao života, svestranu sreću i mogućnost vrhunskog razvoja znanosti, kulture, vjere, međuljudskih odnosa, društva i gospodarstva. Sva sila za mijenjanje svijeta dolazi od Boga kroz srce.
 
Želiš li nekoga promijeniti onda promijeni svoj odnos prema njemu, a to znači pokušaj razumjeti tog čovjeka, oprostiti mu i zavoljeti ga te Bogu za njega zahvaljivati i vidjet ćeš da ćeš ga promijeniti. No ti si tada promijenio i sebe. Sada si prijatelj s Bogom, s ljudima i sa sobom. Zapamti, najprije promijeni sebe, iziđi iz svijeta zla i uđi u Božji svijet ili Božje kraljevstvo. Tu počinje preobrazba društva.


Tomislav Ivančić 

metilda wrote:Paganizam i neopaganizam ko


U čemu je bit poganskog duha, kojega je u povijesti zamijenio etički monoteizam, ali koji tom istom etičkom monoteizmu danas opet postaje konkurencija?


1. Poganstvo je mnogoboštvo. Svaki pojedinac i svaka skupina ima svog vlastitog boga ili božicu. Raznoliko shvaćanje vrijednosti, mjerila, ciljeva i zakona pojedinih bogova određuje život njihovih sljedbenika.


2. Društva obilježena poganstvom su polivalentna, dakle imaju mnoštvo vrijednosti. Ne postoji jedan jedinstveni i isti etički kriterij za sve ljude. Zato nijedan bog i nijedna vrijednost ne stoji iznad drugoga, osim ako se ne nametne silom.


3. Društva obilježena poganstvom nisu egalitarna. Različita mjerila za različite skupine vode do razmrvljivanja i konkurencije. S vremenom, težnja za moći postaje jedino pravilo. Tko vlada, taj određuje što je pravo. Sila stvara zakon i zauzima njegovo mjesto. Zeus vlada samo i isključivo zato što je najjači. On sigurno nije ni najinteligentniji ni najmudriji, a fair-play ionako ne poznaje.


4. Društva i kulture obilježene poganstvom su ili panteistički ili animistički. Bogovi i božice nastanjuju prirodni svijet i s njim su jedno. Priroda je dio božanstva i zato joj se klanjanju kao božanstvu. Nema jasne razlike između stvoritelja i stvorenoga, stvoritelja i stvorenja. To pak vodi tome da se čovjek ne klanja samo prirodi „izvana“, nego i vlastitoj prirodi „unutra“, t.j. svojim prirodnim instinktima kao što su glad, seksualnost, agresivnost ili žudnja općenito. Drugim riječima: čovjek se klanja samom sebi.


5. Budući da se spiritualiziraju prirodne sklonosti i instinkti, pogansko „bogoslužje“ samo po sebi teži nasilnosti, hedonizmu i orgijama. Poganski rituali u najvećoj mogućoj mjeri bude instinkte i nagone, napose seksualnost i agresivnost. Kada su instinkti zadovoljeni, postiže se najveći mogući užitak i time najveća moguća religiozna ekstaza. Konzumiranje droge, hramska prostitucija, ritualno ubijanje neprijatelja, samoozljeđivanje, čak žrtvovanje djece: iz perspektive poganskog svjetonazora sve to nije patološko, nego je predvidljivi rezultat razularene ljudske naravi. Jesu li takve prakse postojale samo u starim poganskim kulturama i jesu li nama posve strane? Samo uključimo televiziju ili pomislimo na knjige koje uzvisuju nasilje ili na nedavni holokaust, na nagli porast nasilja i kriminaliteta, ili na to kako je danas lako otarasiti se neželjene djece prije nego što se rode. Vidimo da su te prakse sve samo ne iznimke. Jadni noćni život u homoseksualnom miljeu, takozvani „hod s divlje strane“ (walk on the wild side – rock zvijezda koja pjeva tu pjesmu slavi se zbog svoje androgenosti) – sve to slavi naša pop-kultura. Sve su to samo znakovi transformacije zapadnog društva u smjeru neopaganizma.


6. Iz svega ovoga vidi se sljedeće: poganstvo nije bogoštovlje nego idolopoklonstvo. Poganski usmjeren čovjek za mjerilo dobra uzima ono, što nalazi u svojoj ljudskoj naravi. Svoju ljudsku prirodu uzdiže na razinu božanstva, nečeg obožavanog. Čovjek je mjerilo svih stvari. Ne bi li se moglo reći da to nije fair prema humanizmu? Ne smijemo zaboraviti da su se najgora ubojstva u povijesti događala upravo u zemljama koje su bile obilježene humanističkim uvjerenjima: u Francuskoj, Rusiji, Njemačkoj i Kini[i]. Uspoređivanje modernog humanizma i antičkog poganstva, koje u početku može izgledati čudno, postaje razumljivo kada se sjetimo da znanstveni humanizam i njegova namjera objasniti i protumačiti čovjeka isključivo putem znanosti, zapravo vodi dokidanju čovjeka, zato što čovjeka svodi na stroj.

Pojasnimo još jednom postojeće razlike:


1. Judeo-kršćanski monoteizam je jednoboški. Postoji samo jedan Bog, i nema boga izvan Boga. Svaki pojedinac i svaka skupina, bez obzira na to kako se po svojoj naravi razlikovali, bez obzira na razlike u sklonostima, talentima ili ograničenjima, odgovorni su pred tim jednim Bogom.


2. Monoteistički obilježeno društvo je univalentno, t.j. jednovrijednosno. To znači da su svi ljudi odgovorni pred jednim jedinim vrijednosnim sustavom, pred istim ciljevima i zapovijedima. Pred tim Bogom, koji je stvorio jedinstveni zakon za sve, svi su ljudi jednaki – neovisno o tome izgleda li im to kao neposredni probitak ili kao nepogodnost.


3. Monoteistička društva su po tendenciji egalitarna – ne u rezultatima, ali prema tome streme. Monoteistički Bog ne pravi razlike među ljudima, položajima ili staležima.


4. Monoteizam je teistički. Postoji, dakle, bitna razlika između stvoritelja i stvorenoga, stvoritelja i stvorenja, dakle i između stvoritelja i čovjeka. Čovjek kao čovjek, dakle ne kao biomolekularni stroj, u sebi nosi duboku ne-naravnu sposobnost otvaranja prema Duhu koji je u njemu. Taj Duh nije od ovoga svijeta, ali u svijetu djeluje, to znači da je čovjek dualno stvorenje. Ne da se objasniti samo u kategorijama uzroka i posljedica. Njegove etičke odluke su u određenoj mjeri u suprotnosti s njegovim instinktivnim, naravnim sklonostima i impulsima. Monoteisti znaju vrlo dobro koja ja vrijednost naravnih sklonosti, ali svaki impuls koji cilja neposrednom zadovoljavanju mora biti podređen jednom jedinstvenom nadređenom cilju. Prirodni nagon mora biti posvećen, t.j. moduliran, usmjeren i ograničen, a katkada mu se treba i posve uskratiti zadovoljavanje.


5. Židovsko i kršćansko monoteističko bogoslužje odvraća čovjeka od svega što je nasilno, hedonističko i orgijastičko. Ljudske su sklonosti stvorenjske, nisu božanske. Zato ne smiju biti posljednje važeće mjerilo za dobro i zlo, niti za pojedinca niti za društvo. Drugim riječima: naravnim sklonostima se ne klanja. Povijest starog Izraela, kako je prenesena u Starom zavjetu, je velikim dijelom dvotisućljetna borba za klanjanje jednom Bogu umjesto klanjanja naravnim sklonostima i instinktima, kako je to bilo rašireno u poganskim kulturama staroga Istoka. Riječ je o povijesti borbe izraelskoga Boga s poganskim idolom Baalom, koji predstavlja klanjanje seksualnosti – bila ona heteroseksualna, homoseksualna ili sa životinjama. To je i borba Božja protiv Baalove žene Anath/Astarte/Astaroth, božice, djevičanske razvratnice koja kopulira i začinje, ali ne rađa. To je i borba protiv idola Moloha, boga kojemu su žrtvovana neželjena djeca tih seksualnih praksa.


6. Konačno, judeo-kršćanski monoteizam podiže se protiv pretvaranja bilo čega stvorenoga u božanstvo, i time se suprotstavlja humanizmu. Iz vjernosti jednom pravom Bogu, on odbija smatrati „božanskim“ bilo što drugo, bili to idoli od drva ili kamena, bili to proizvodi ljudskoga uma ili elementi ljudske naravi.


Pristalice tog monoteizma znaju da zadovoljavanje instinktivnih nagona donosi užitak, ali znaju isto tako da ne donosi pravu radost. Znaju da smo zbog naše dualne naravi tako stvoreni, da trebamo nešto što ide dalje od običnog zadovoljavanja. Težnja za užitkom neovisno o Bogu neizbježno vodi u prazninu i očajavanje. Apsolutiziranje užitka i „klanjanje“ užitku na koncu konca vodi u beznađe i smrt.


Tako shvaćena, svaka ljudska težnja za neposrednim zadovoljenjem instinkta ukazuje na nešto što je nadilazi, na nešto drugo ili nekog drugog, na nešto, što se ne može naći samo u čovjeku i što ne može biti svedeno samo na ljudsko. Ta je težnja neizmjerno snažna. Ako je ne uspijemo usmjeriti na vječni objekt koji joj je primjeren, i ako je umjesto toga fiksiramo na instinktivno zadovoljavanje, onda nagon za zadovoljavanjem te težnje postaje prisila, ovisnost, nešto razorno. Narkoman u drogi, alkoholičar u piću, ženskar u seksu, kockar u igri, žderonja u hrani – svi oni traže jednoga Boga, pa makar to i ne znali. I zato se svi oni klanjanju svojim „idolima“.


Neprestani otpor Boga Izraelova i njegovih proroka protiv idolopoklonskog i poganskog klanjanja kumirima, modernom čovjeku sigurno izgleda (u najboljem slučaju) kao neobična arhaička opsesija ili (u najgorem slučaju) kao odbojna manifestacija nacionalizma i šovinizma, kojega se on rado odriče. U sterilnim uvjetima modernoga vremena dobiva se dojam da bi bilo i te kako razumno takvu monomaniju u crkvama i sinagogama zamijeniti sinkretizmom, koji je uvijek iznova prilagodljiv i koji sebe naziva „duhovnošću“.

Isus Krist jedinstvena je osoba ljudske povijesti. Činio je bezbrojna čudesna djela, ozdravljivao svakoga, liječio psihički bolesne, tjerao zle duhove iz ljudi, oživljavao mrtvace, mijenjao prirodu i činio je poslušnom čovjeku, mijenjao je srca ljudi, govorio kako nitko nije govorio, prošao svijetom čineći samo dobro, uzeo na sebe krivnju svih ljudi, uskrsnuo od mrtvih i dalje živi, uzašao na nebo, stvorio najveću organizaciju u svijetu – Crkvu, govorio je da je od Boga došao, da je Božji Sin. Povijest čovječanstva ne pozna nikoga sličnoga na Zemlji. Osnivači religija bili su samo ljudi, ovozemni, ograničeni. Oni su stvorili samo neke religijske metode ili organizaciju koja prenosi njihov nauk. Filozofi ne mogu mijenjati svijet, jer nije dosta samo znanje. Generali, političari, znanstvenici, profesori, bogataši, nemoćni su pred zlom svijeta.


 
Svi su ljudi odozdo. Isus dolazi odozgo. Svi su ljudi zatvoreni u začarani krug grijeha i zemaljskog života. Samo je Isus slobodan, izvan toga kruga, svemoćan. Isus je, dakle, jedinstvena osoba svijeta. Nije li onaj za kojim u svojoj dubini svi čeznemo? Povijest je registrirala njegov dolazak i njegove riječi i djela među nama. On je jedan od velikana naroda Izraela. Crkva i kršćanstvo grade na njemu svoju egzistenciju. Mnoštvo ljudi koji su mu povjerovali činili su djela kao on. Treba, dakle, upoznati toga Isusa. Početi temeljito čitati Novi Zavjet.


Vlč. Tomislav Ivančić 

Munich's Municipal Law Library, built between 1867 and 1908 by Georg von Hauberrisser

Danas slavimo sv. Augustina, sveca koji je veliki dio života poživio daleko od Boga, ali kad ga je upoznao, njegov život postao je pravi biser kršćanstva. 
U Ispovijestima Augustin priznaje: “Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.”
Osobno, ovo su meni njegove najdraže misli:
"Ako šutiš – šuti iz ljubavi; 
ako govoriš – govori iz ljubavi; 
ako opominješ – opominji iz ljubavi;
ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi."

This is the Titan Erum.  The largest flower in the world.

Žabica svetog Ante

Dwarf Donkeys
They came to the US in the ’20s. (from Italy)
Jacks are another name for males and Jennets for females.
The dwarf donkey weighs 15lbs at birth. It only grows to about 35 inches tall.
They have very good memories and can be stubborn.
KneeHi, the world’s smallest donkey is just 25.29 inches tall.

The Valais Blacknose is a domestic sheep that originates from the mountainous Valais region of Switzerland.
Aside from their face, they also have black ears, knees, hocks, and feet. To top things off, both males and females have spiral horns.

The Bald Eagle is a large bird of prey.  
Native Americans consider the bald eagle and the golden eagle to be sacred. Because eagles are the highest flying birds, they were seen to be nearer to the Creator. 

The United States of America adopted the bald eagle as its official symbol because they are unique to North America, majestic, bold, and a symbol of strength and determination. 
Their sense of hearing is as good as that of humans and their distance vision is up to 3-4 times better.
Their grip strength is 10 times that of the average human.
They can’t smell but have a perfect sense of taste.  If food tastes spoiled, the eagle will not eat it.
The bald eagle is believed to have descended from an ancient bird called a "kite," which lived about 36 million years ago.

Isuse, tako nas često zahvaća nemir i oluja. Vjerujemo da za to imamo puno razloga. Sve oko nas je nemirno. Ljudi su nervozni, ima puno nerješenih pitanja, ljudskih tragedija i boli. Sve nas to pogađa. Na osobit način proživljavamo to zajedno s našom domovinom i s našim narodom.
Danas otkrivamo, Isuse, da su i tvoji učenici često bili nemirni i bojažljivi. A tako su ti bili blizu, gledali te, osjećali te i slijedili. Međutim, njihovo je srce svejedno bilo nemirno, tjeskobno. Posebno u onoj zgodi kad ih je zahvatila oluja na moru. Ipak je čudesno tvoje ponašanje, Isuse! Ti si mirno spavao u toj situaciji, u istoj maloj lađici. Do tebe kao da nije mogla doprijeti oluja. Valovi te nisu mogli omesti u miru što si ga tada uživao. Ti si miran. U tebi je sigurnost. Počivaš nakon ispunjenja dana. Miruješ na krilu Očevu. Vjeruješ u ljubav svoga nebeskog Oca. Dobro znaš da je sve u njegovoj svetoj volji i da se izvan toga ništa ne događa. Potpuno si predan.


Isuse, htio bih da to nikad ne zaboravim. Oluja će uvijek biti; povećat će se neprilike, ali ti ostaješ isti, uvijek prisutan. Ti si i danas u lađici svoje Crkve, ti si i danas u tijeku ovog vremena duboko prisutan i ukorijenjen u našu sudbinu. Na tebe smijemo uvijek računati. Dođi, Učitelju, i jednostavno budi uz nas. Svojom prisutnošću unijet ćeš mir u naša srca, a po tome će onda biti stalniji i jasniji mir oko nas.


Fra Zvjezdan Linić

Svaki dan podsjeti sebe: Nikoga ne trebaš impresionirati! Nikada ne trebaš glumiti! Ljudi oko tebe nisu publika, samo su krhka i slaba bića koja traže malo pažnje i ljubavi kao i ti. I ne broji im krvna zrnca. Ne broji im greške. Ne važi im riječi. Ne znaš tko je što prošao i kakva mu je bila sudbina. Ljudi su pokraj tebe kao i ti. S hrpom strahova. S hrpom sumnji. S hrpom nesigurnosti. I jednim velikim osmijehom na licu sve to skrivaju. 


Šapni im ponekad neku lijepu riječ da se pitaju jesu li je stvarno čuli. Tko zna tko im je zadnji put nešto lijepo rekao. Možda misle da moraju biti bolji od tebe. A ti misliš da moraš biti bolji od njih. Ma nije važno tko je bolji. Tko je ljepši. Tko je snažniji. Bitno je samo da pokraj tebe osjete nešto lijepo i da požele da ta blizina potraje. Svaki dan podsjeti sebe: Nikoga ne trebaš impresionirati! Trebaš samo voljeti. I dosta ti je.


- Mario Žuvela 

Samo malo hrabrosti i shvatiš da su najbolje godine one godine kad se odlučiš zauzeti za sebe. Svako jutro udahnuti i izdahnuti život ispočetka. Bez da kažeš što se mora. Bez da gledaš kamo idu drugi. Spontano preuzeti inicijativu i oblikovati svoj život onako kako osjećaš. Ne žaliti se na njega. Shvatiti da ti je danas pravac kojim ideš mnogo važniji od brzine. I neka to bude pravac srca. Sa suputnicima na koje uvijek možeš računati. I najbolje stvari dolaze bez da si ih zvao.


Započni dan s jednom odlukom. Nećeš se danas nikome pravdati. U kakav te god tjesnac život gurnuo, bori se pošteno. I ustani nakon pada. Svaki put. Jer svatko ima neku ulogu u tvom životu. I oni koji su te gurnuli i oni koji su ti dali ruku da se podigneš. Svi su oni tu da bolje razumiješ stvari i otkriješ kolika je snaga u tebi. Nije da je čuvaš. Ona je da rasteš, razvijaš se, osjećaš i budeš najbolji što možeš biti. Već danas, ne čekajući za to neki trenutak u budućnosti.


- Mario Žuvela 

metilda wrote:

https://en.wikipedia.org/wiki/The_Song_of_Bernadette_(film)

Nakon dva tjedna kod jedne kćeri u Zagrebu, sada s drugom kćeri na moru. Opet kod starca Milovana.

Jutarnja kava na plaži, neprocjenjivo.