Asylum

Jedan od braće Brkan, Ante ili Zvonimir

Sokrata jednog dana potraži neki čovjek i reče:
– Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?
– Trenutak, odgovori Sokrat, prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?
– Tri sita?
– Da, odgovori Sokrat. Pije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?
– Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju. Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?
– Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.
– Dakle, nastavi Sokrat, želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?
– Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.
– Dakle, zaključi Sokrat, ono što mi želiš ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.

Svaka večer svodi se na isto pitanje: Kome se pokušavaš svidjeti? Što si danas sve činio da bi se nekome dodvorio? Nekome dopao? Izigravajući možda od sebe ili nekog drugoga ne znam što. A jesi li možda koga pritom povrijedio? Kome leđa okrenuo? I kad sve zbrojiš i oduzmeš, što si na kraju dobio? Ništa! Molim te, nemoj se pod svaku cijenu pokušavati dopasti svima. Opasan je to sport. I ne završava nikada dobro. Bar ne za tebe. Jer uništiti ćeš svoju dušu. I sebe.

Najveća lekcija koju sam u životu naučio je da ne treba forsirati ništa. Pogotovo ne ono što je na klimavim nogama. Odnose, stvari, iskustva. Ionako će sve biti onako kako treba. I kada treba. Ne vrijedi ti se živcirati. I znaj da ne trebaš ići putem kojim idu drugi, samo zato što se bojiš ostati sam. Ako imaš sebe, imat ćeš snage u hladnim noćima ohrabriti se i reći: Borit ću se i dalje koliko god bilo teško! Neću pokleknuti! Jer sutra je novi dan.

- Mario Žuvela

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. (Lk 5, 1-11)

Istinski susret s Isusom vodi čovjeka do spoznaje o samome sebi, o svome realnom stanju, o onome što čovjek zaista jest. I u tom susretu dolazi do prepoznavanja i svih onih tamnih strana vlastitog postojanja: u Božjem svjetlu na površinu izbija čovjekova tama. I zbog toga taj susret nije lagan, i rado ga se izbjegava.

No, u tom susretu Bog ne ostavlja čovjeka u njegovoj vlastitoj tami i uronjenog u tužnu istinu vlastitih grijeha. Čak to kao da mu i nije ni važno: čovjeku daje dostojanstvo kakvo do tada nije imao, uzdiže ga na svog vlastitog suradnika kako bi drugima išao naviještati istinu o Božjoj ljubavi prema čovjeku.

don Boris Vidović

Dopusti Bogu da na tebe računa! Stavi mu na raspolaganje sve svoje sposobnosti, stavi mu sve svoje dobre i loše strane u ruke i reci neka on s njima učini što treba. Upotrijebio je tako i Petra, Pavla, Andriju, Tomu i druge. Stavi se i ti na njegov popis, ima za tebe zadatak koji jedino ti na ovom svijetu možeš napraviti. Otkrit ćeš koji je to zadatak kada to napraviš. Kada ostaviš svoju lađu žalu i dopustiš mu da na tebe računa otkrit ćeš koliko su silne tvoje sposobnosti u njegovom planu i njegovim rukama. Tek tada ćeš osjetiti što to znači živjeti ispunjen život.

Mario Žuvela

Sestra Emmanuel Maillard iz Međugorja: „Prosvjetljenje savjesti stiže…“ Ovo će prosvjetljenje biti za svakoga i bit će užasno za one koji su u grijehu, jer će sa užasom vidjeti kakav će grijeh biti i biti će u iskušenju očajavati

Ovako je sestra Emmanuel Maillard iz Međugorja kazala o prosvjetljenju savjesti: „…Ono neće biti poput prve Pedesetnice, ali to će se ticati cijelog čovječanstva: Duh Sveti sići će na nas i svatko će moći vidjeti svoju dušu onako kako je vidi Bog, možete to nazvati Prosvjetljenjem savjesti. I ovo će prosvjetljenje biti za svakoga i bit će užasno za one koji su u grijehu, jer će sa užasom vidjeti kakav će grijeh biti i biti će u iskušenju očajavati. Vidjevši užas grijeha i posljedice koje je on prouzročio, taj će grijeh biti nesnosna patnja, ali za one koje Bog dotakne, to će biti prekrasna milost. Iz tog nam je razloga Gospa već 36 godina ponavljala: ‘Idite na ispovijed, napustite grijeh’. Umjesto toga, grijeh je postao toliko raširen da sada mislimo da je pobačaj normalna stvar.


Izvor: Izdavačka kuća Kyrios; Book.hr


Autentična izvješća svetaca i mistika Crkve koji su govorili o danu kada ćemo svi vidjeti svoju dušu u svjetlu istine, i zadivljujuće priče onih koji su to već iskusili možete pronaći u knjizi “Upozorenje. Svjedočanstva i proročanstva prosvjetljenja svijesti”, autorice Christine Watkins.

Jedan pobožna bakica ulazi na ispovijed i skrušeno se prekriži.
-Recite što ste sagriješili - pita svećenik.
-Prevarila sam muža.
-Kada?
-Prije 50 godina.
-Ali ne morate to svaki put ispovijedati, Bog vam je oprostio već prvi put.
-Znam velečasni, ali lipo se je sitit.

Nabacim vic za Matu, a Mate nema.

metilda wrote: Sestra Emmanuel Maillard iz Međugorja: „Prosvjetljenje savjesti stiže…“ Ovo će prosvjetljenje biti za svakoga i bit će užasno za one koji su u grijehu, jer će sa užasom vidjeti kakav će grijeh biti i biti će u iskušenju očajavati .

I kad sve završi. Kad se oči zatvore, ruke sklope, sat stane, zvono otkuca, ljudi se skupe. Kad prijeđemo u zemlju živih, u koju se stiže preko granice što se zove "smrt". Umrijet će i moje moguće razočaranje u Boga. Umrijet će moja ljutnja na Boga. Umrijet će moje mišljenje da je Bog bio nepravedan prema meni ili nekom mom. Kao dim se rasplinuti sva moja ogorčenost. Ostat ću bez teksta. Postiđen. Ogoljen. Jer, vidjet ću dobrotu Gospodnju. Vidjet ću kako me Bog silno ljubio u svakom trenutku, pa čak i onda kad sam mislio da me kažnjava. Vidjet ću kako je svaki detalj, križ, svaka neuslišana molitva, svaki neshvatljivi događaj - imao smisla.

Vidjet ću da doista nisam trebao brinuti nego samo vjerovati, ne vikati nego moliti, ne psovati i proklinjati nego slaviti i zahvaljivati. Vidjet ću kako je Bog krivim crtama mog života pisao ravno. Vidjet ću svu Njegovu pažnju i brigu i poteze koje je skrovito činio u mom životu. Jednom riječju, da, vidjet ću dobrotu Gospodnju. Neću više žaliti jer mi je posao propao, jer sam se razbolio, jer Bog "nije uslišao" kad sam molio onu devetnicu pred svetog Antu 1996. i još za nj čak i postio, ili jer mi je dao križ, jer me bacio na koljena, jer me "puknuo" po obrazu časti i ega kad sam htio biti bog. Ah, ništa više neće biti važno, neću brinuti više nizašto. Sve će nestati u sjeni Njegove dobrote.

Neću ništa ni pitati. Sve će biti jasno. Čim mu pogledam u oči i vidim tu dobrotu Gospodnju, past će k zemlji pljusak mojih suza, jer žalit ću... ne jer umrijeh, nego jer "živjeh" bez vjere, bez ljubavi, u sumnji, mučeći se mjesto da uistinu živim, jer sam propustio tolike prilike za činjenjem dobra. Vidjet ću doista ono da je jedina prava tragedija zapravo ne biti svet. To je jedini promašaj života.

Onaj bogataš iz prispodobe, u paklu, imao je samo tu želju da mu Bog dopusti da se vrati i kaže svojoj braći istinu o dobroti Gospodnjoj. To i svi naši dragi pokojni žele, ne da žalimo za njima, nego da vjerujemo Gospodinu čiju su oni dobrotu sada upoznali. Oni zbog smrti ne žale, možda žale zbog svog lošeg života i prokockane prilike, ali ne i zbog smrti. Oni ne krive Boga ni najmanje, možda krive sebe zbog svojih ludosti i grijeha, ali Boga ne, jer su vidjeli Njegovu dobrotu, koju sad jedino traže.

I zato sada, i ti izaberi vjerovati u dobrotu Gospodnju, kao što vjeruješ da Boga ima - tako vjeruj i da je On dobar. I zato mu vjeruj. Ne uznemiruj se. Vjeruj u Njegove zapovijedi, namjere, poteze, planove. Ne viči. Ne drami. Vjeruj da Bog bdije nad tobom, da te čuva, vodi i da pritom zna što čini. Ništa nije uzalud. Ništa slučajno. Povjeruj. Već sada počni živjeti nebo - a to znači gledanje i uživanje dobrote Gospodnje, i uživanje mira koji proizlazi iz te vjere. Sve prolazi a samo Bog ostaje, i zato - samo Bog dosta je. Samo je bitno da smo Božji, za svim ostalim nemamo razloga žaliti.

metilda wrote:Nabacim vic za Matu, a Mate nema.

Opet mi majstori harače po kući, al' evo nešto :

O Mate. I kod mene danas radna akcija.

The Lord is my strength and my shield; my heart trusts in him, and I am helped. My heart leaps for joy and I will give thanks to him in song. - Psalm 28:7

Svaki put kada se smjestiš u Božju blizinu tvoj dan će biti mirniji. Imat ćeš i dalje iste stare dvojbe i izazove ali ćeš znati da si izborom Božjeg puta napravio dobru odluku. Neće nestati svi tvoji problemi, nećeš se izbrisati sve tvoje poteškoće ali ćeš znati da poput križeva imaju smisla jer te nešto uče, za nešto pripremaju, i od tebe čine drugu osobu koja slobodna od navezanosti u odgovornosti pristupa svijetu oko sebe.

Svaki put kada se smjestiš u Božju blizinu shvatit ćeš koliko se još treba mijenjati, koliko još u sebi moraš satirati one negativne strane koji ponižavaju tvoje dostojanstvo Božjeg djeteta ali ćeš uz Božju pomoć svaki dan ići korak po korak u tome. Svaki put kada se smjestiš u Božju blizinu osjetit ćeš kako sve one odličja i pobjede kojima si nekoć težio neće nikada ispuniti tvoje srce kao onaj trenutak zajedništva tebe i tvoga Nebeskog Oca.

Mario Žuvela

Svaki put kad vas netko povrijedi, pitajte ga je li mu sada lakše. Je li se osjeća bolje zbog toga što vam je učinio? Je li mu sada život ima više smisla? Svaki put kad vas netko povrijedi, pogledajte ga u oči, a onda se okrenite i otiđite. Ima taj neki čudni gen u čovjeku ili nešto drugo da kad je nezadovoljan svojim životom ima potrebu upropastiti i tuđi. A jednako tako ima nešto u sretnom čovjeku koji svoju sreću želi proširiti na druge.

Svaki put kad vas netko povrijedi znajte da se radi o umornoj osobi, osobi koja je umorna od života, koja više nije sigurna u sebe i koja ne zna koja je njena prava svrha. Vas će vaša rana boljeti neko vrijeme, a onda će se ta bol početi smanjivati. Ali ono što se događa u toj osobi neće proći samo od sebe ako nešto ne odluči napraviti. Ostaviti se tuđega života i pogledati u svoj. Prestati brinuti tuđe brige i pogledati u svoje. Ostaviti se drugoga i pozabaviti se sobom.

- Mario Žuvela

U ekonomiji koja upravlja Svemirom sve ima svoje opravdanje i svoje poslanje, koje treba izvršiti. Zvijezde, okrećući se daju nam svjetlo i odašilju zvjezdane sile koje utječu na plodnost manjih stvari i na zakone plime. Vode se pokoravaju vječnom zakonu koje im naređuje da siđu u kiši i snijegu iz oblaka u kojima se skupljaju da natope zemlju i da oblikuju ledenjake koji hrane rijeke koje, utječu u jezera i u mora, hrane ih svojim elementom i od njih čine golema spremišta iz kojih sunce crpi paru da napravi nove oblake koji daju kišu. Ribe, veoma bedaste ribe, služe čišćenju voda uz to što služe i kao hrana ljudima. Ptice služe uništenju insekata i za spontano sijanje sjemena cvjetova. Stabla, poštujući zakone vegetacije, oblače se granama u proljeće da naprave boravišta za gnijezda i sjenu čovjeku, ili se pokrivaju plodovima da nasite čovjeka i ptice dobroga Boga. Sjemena prihvaćaju da budu pokopana u zemlju, u kojoj pužu samo sitni crvi, te da izniknu u svoje vrijeme, kao stabalca koja daju kruh ili hranu svake ruke. Ovce se u jesen pokrivaju gustom vunom da bi na proljeće dale pramenove vune pticama koje prave gnijezda i toplinu haljinama za ljude. Pčele i leptiri služe da prenose pelud bez čega bi bilo beskorisno cvjetanje biljki. Vjetrovi imaju svoj razlog postojanja jer reguliraju vrućinu, čiste nebo, čiste mora i bivaju ženidbeni djeveri u biljnoj sprezi cvijeta sa cvijetom. Čak i kupina ima svoje poslanje. Ona je obrana gnijezdima koja vise, punima nježnog mesa, protiv zasjeda ljudskih i zmija, # služe kao kuka pramenovima vune traženima od ptičica i darovanima od stada.

Sve, sve u stvorenju ima svoje “zašto“ i sve ima svoje poslanje dano mu od Stvoritelja. Ja imam svoje: to da trpim, da zadovoljavam, da ljubim. Trpjeti za onoga koji ne zna trpjeti, zadovoljavati za onoga koji ne zna zadovoljavati, ljubiti za onoga koji ne zna ljubiti... Na sebe ne mislim. Kažem dobrom Bogu: “Pouzdajem se u Te!", to je sve što mu kažem.

Marija Valtorta

Kada u Americi kažete santa, svi pomisle na djeda mraza. U Španjolskoj Santa je samo jedna. Karmelićani ju zovu santa madre ili sveta majka.
Puno sam čitao i nešto pisao o Tereziji od Isusa iz Avile ali kada bih sažeo sve u jednu rečenicu rekao bih: "To je bila Žena!" To je pravi feminizam. Služenje i hrabrost u jednom, odlučnost i poniznost. Ljubav joj je ime, razboritost prezime.

Ako želite biti ludi od ljubavi, radikalni ali posve normalni, čitajte Tereziju. Ako ne želite biti fanatici ali dati sve od sebe, pratite ju. Rekla je jednom: "Sačuvaj me Bože priglupe pobožnosti i namrgođenih svetaca"!
Postala je prva žena naučiteljica Crkve, iako neuka, najbolje je shvatila molitvu napisavši da "Bog ne treba mnogo naših misli nego ljubavi".
Odnos sa Isusom je za nju bio prijateljstvo a molitva iskustvo Boga.
Da je mogu sresti rekao bih joj samo: "Stara, svaka ti čast i puno ti hvala".

Prije tri godine na svetkovinu Terezije položio sam doživotne svečane zavjete u Terezijinom Karmelu.
Taj dan sam bio najbliži nebu, te iako sam kasnije zaređen za đakona i prezbitera (svećenika), ti zavjeti, prostracija pred Bogom obečavši se potpuno do kraja života, bilo je za mene najljepše i nadnaravno iskustvo. Krenuo sam sa petero braće taj dan istim putem, sve predivni ljudi i budući sveci, moj ponos i sreća, u procesiji...te sam se osjećao kao Božji vitez. Zadnjim snagama sam zadržao suze da ne pokažem slabost kada trebam biti jak. Ležeći ponavljao sam "Bože moj, Bože moj, što si mi učinio. U ovom odijelu želim umrijeti".
Osjećao sam se kao Božji vitez čiji mač je ljubav Božja za svakog čovjeka, ponajviše najvećeg grešnika kakav sam i sam. Štit je molitva pod koju želim skloniti i sačuvati svakoga tko će mi biti povjeren.

"I ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje, jer tko ima Boga ima sve. Sve prolazi, samo Bog ostaje, samo Bog i dosta je!" (Terezija od Isusa)

Krešimir Josip

Na blagdan Terezije Avilske

"Nezadovoljan čovjek unosi nemir u kuću.
Uvjek gunđa, svemu se ruga, posvuda zamjera i negoduje,
čini stan nenastanjivim i život neizdrživim.
Nezadovoljnik u kući smrt je svih životnih radosti.

Zadovoljan čovjek sunce je i blagoslov. S njime u kuću ulazi komadić neba. On donosi mir i radost.
Za svakim stolom je prijateljstvo.
A kad padne mrak, on pali zvijezde i pomaže svima da svladaju brige.
Zadovoljan čovjek je anđeo koji u kuću donosi sunce, nebeski suvenir."

Phil Bosmans