Asylum

Dragi pratitelji Asyluma, sve vas lijepo pozdravljam, od večeras zatvaramo, vruće je i vrijeme je za lake teme.
Čitamo se opet najesen. 

Tema je teška, ali moram napisati komentar na aktualne događaje. Kultura smrti grabi koracima od sedam milja. Kultura života se izgleda bezuspješno bori za život.

Dijelim fb status Marina Miletića. Kritika Fredovog izvješća, ali i kritika kleru i vrhu Crkvine hijerarhije. Umjesto kojekakvih zgrada trebalo bi financijski podržati majke jer često je neimaština razlog za pobačaj. Evo Marinovog statusa, svakako pogledajte video do kraja, svi ste stariji od 18 godina. Stojim iza svake Marinove riječi.
Pogledajte kako izgleda pobačeno dijete i upitajte se je li to čovjek ili nije.

Fredovi mesari


Neki bebofobi i pripadnici ekstremističkih interesnih skupina žele prikazati abortus kao turistički odlazak u neki pitoreskni gradić na izložbu suvremene umjetnosti.


Abortus je ipak nešto sasvim drugo. Ovo je video o toj istini abortusa. Teška, surova, užasna - istina.

https://fb.watch/6tfRamPjVG/

https://fb.watch/6tg6VDJ5zi/

https://fb.watch/6tgfsmSL3P/


Nažalost, veza se ne otvara.

Ipak je ovaj treći link

E da, izgleda da je fb cenzurirao Marina.
No svejedno, istinu nitko nikada nije uspio ušutkati.
Evo jednog statusa, sličnu reakciju sam i sama imala nakon izglasavanja fredovog izvješća.

FRED I JA


Frede Matiću, ti i ja nakon ovoga života nećemo biti zajedno! 
Iako još ima nade.


Ako je Isus Krist Bog, ako je Bog tvorac života i ako Njemu pripada ljudski život, u što ni trena sumnjao nisam, a sad umremo, ti i ja zajedno nećemo biti.


Ako je Isus Krist Put, Istina i Život, Frede, i ako imalo ima pravde, ti i oni koji žive i misle kao i ti, te ja i oni koji žive i misle kao ja, nećemo biti zajedno.


Tebi to možda i nije neka vijest.
Jer ti si od onih koji se sada raduju. I koji vjeruju samo u ovozemaljski život i u to da čovjek može činiti što ga je god volja, radi svoga interesa.
Ti si od onih koji vjeruju da su na strani dobra, a debelo su na strani zla, ti si od onih koji misle da su na strani života, a debelo su na strani smrti i ljudske propasti.


Ne bi se nikad volio naći u koži onih koji su digli ruke na Stvoritelja, iako Isus sa križa moli Oca: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!".
O kad bi barem tako i bilo.


Ovaj svijet ide svome kraju. Barem ovaj naraštaj.
Ljudi su tako odabrali. 
Odbacili su Boga, kao što su to radili cijelu ljudsku povijest. Odbacili su svoga Stvoritelja i postali kao nikad "bogovi bez Boga", poigravajući se sa temeljima ljudskoga života.


Ako Boga ima, a ima, bit će i suda za naše živote.
A nakon toga, oni koji sada plaču, oni će se radovati, a oni koji sada likuju, osjetit će plač i škrgut zubi.
Nije to moja želja, nije to moja volja, nije ni Božja, da itko od nas ljudi propadne, ali mnogi su sami odabrali taj put.
Bog je čista ljubav, ali Bog je i pravda.
Isus jasno govori u Svetome pismu i svojim prispodobama, sve rečeno Njegov je nauk.
"A ti Petre (ti čovječe), što ti kažeš tko sam ja?!".


Frede Matiću, nećemo dugo još živjeti ovozemaljski život, ni ti ni ja. 
Ja se još uvijek grčevito borim za svoje spasenje i Vječnost u Gospodinu i ne znam kako stojim i što bi bilo da sad umrem.
Ali budi siguran, ostanu li stvari ovakve kakve su danas i ne obratiš li se ti i svi koji misle i žive kao ti, svi ćete propasti. 
To je sigurno kao i to da će vaš "kurvin, europski i svjetski, pir" doći svome kraju.


Bog vam da' da se obratite, u što nažalost  sumnjam, pa da vam se smiluje s tog izgleda.


A vi lažni vjernici, lažni narode, lažni svećenici, lažni biskupi, vi licemjeri, dvoličnjaci, kukavice, sebične duše, odlučite se tko ste i čiji ste, jer dolazi Dan kad će ovce ići na jednu stranu, a jarci na drugu.


Mir i ljubav Gospodina Isusa Krista sa svima nama!


Fra Lazar Perica (25.6.2021.)

Da, fb je uklonio video sa vrlo kratkim prikazom pobačenog djeteta kojemu se vidi otkinuta nožica, ručica i glava. Jer ako bi se to dozvolilo vidjeti nitko ne bi mogao tvrditi da to nije čovjek. Ovako mainstream mediji drže svoje "ovce" u potpunom neznanju. A one misle da su napredne i openminded. Ja za sebe mogu reći samo jedno: Bože hvala Ti što sam Tvoja ovca. I što vidim i čujem. I što si mi dao dar razuma i spoznaje. Amen!

metilda wrote:
At 11 weeks into her pregnancy, Tiffany Burns lost baby Ezekiel

Mislite li da je ovo samo nakupina stanica u ženinu tijelu?

Potresno svjedočanstvo: Žena koja je pobacila devet puta


U svojoj knjizi pod nazivom „The Walls Are Talking“ poznata zagovornica života, Abby Johnson, zapisala je svjedočanstva bivših zaposlenika klinike za pobačaje iz prve ruke. Svaki od njih progovara o događajima koji su im se urezali u pamćenje. Jedna od tih priča je o Angie, mladoj ženi koja je pobacila devet puta.


Anonimna pripovjedačica ovog poglavlja objašnjava kako su žene koje su opetovano dolazile izvršiti pobačaj zaposlenici nazivali „čestim putnicama“. Iako su zaposlenici promovirali i obavljali pobačaje, ipak su s određenom osudom gledali na žene koje su u kliniku dolazile i po nekoliko puta. Jedna od zaposlenica prisjeća se žene koja je po deveti put došla provesti pobačaj i svoje nevjerice da je ona opet tu. Htjela je i sama da ta žena osjeti barem neki oblik kajanja, da pokaže barem trunku zdravorazumskog srama.
Međutim, ta žena imenom Angie nije pokazivala nimalo krivnje ili uznemirenosti prilikom dolaska u kliniku za pobačaje. Smijala se kada je došla prvi put, smijala se i kada je došla deveti put. Njezino ponašanje su opisali kao priliku da izvede svoju vlastitu komediju. Šalila se na račun svoga zdravstvenog kartona, a zatim se pravila važna pred djevojkama u čekaonici govoreći da sve to skupa nije ništa posebno. „Napravila sam to osam puta i uopće ne žalim.“, rekla je. Iako je bila simpatična zaposlenicima, njezina lakomislenost ih je zapanjila.


Pripovjedačica se prisjeća mnogih žena koje je tješila jer su prolazile kroz proceduru sa strepnjom i u plaču. Neke druge su čvrsto držale Bibliju na svojim grudima i molile za oprost čak i prije nego bi doktor započeo pobačaj. Ostale bi, pak, legle na stol poput mrtvoga tijela ne reagirajući tijekom cijelog procesa. Nisu uopće bile prisutne duhom. Međutim, Angie se nikada nije ni pokušala opravdati, a bilo kakav razgovor o kontracepciji koju koristi bi pristojno odbila i odmahnula rukom.


Međutim, nešto se dogodilo. Angie je zasigurno već prije čula naučene govore zagovaratelja pobačaja o tome kako se radi samo o odstranjivanju nakupina stanica, komada tkiva ili nerazvijene mase. No, nakon devetog abortusa htjela je i sama pogledati taj „komad tkiva“. S 13 tjedana njezino je dijete bilo potpuno oblikovano. Zaposlenica koja prepričava ovaj događaj sjetila se da je razmišljala hoće li nabacati dijelove tako da ne budu prepoznatljivi ili će ih spojiti kao i obično kada provjeravaju da je sve na broju. Budući da nije postojalo pravilo oko toga, odlučila je spojiti dijelove.


Nije se htjela rastati od svog unakaženog djeteta


Angiena reakcija bila je neočekivana. Zahvalila je uz osmijeh, međutim, kada je pogledala u posudu, oštro je uzdahnula i po prvi je put potpuno ušutjela. Njezino je tijelo obuzela jeza. Kada je htjela dodirnuti tijelo, zaposlenica je povukla posudu, no ona ju je zaustavila. Zurila je u sadržaj posude i pala na koljena. Djevojke u čekaonici su shvatile da se nešto događa i postalo je neugodno.


Shvaćajući što je učinila, zaposlenica je pokušala odnijeti posudu s krvavim ostacima, ali žena ju je čvrsto držala i nije dopuštala da je iščupa iz njezine ruke. Jedva čujnim glasom je rekla da je to bilo njezino dijete. Odjednom je naišla bujica riječi iz njezinih usta, a bivala je sve glasnija. Jecajući je žalila za tim što je učinila, a neke su djevojke u čekaonici počele plakati zajedno s njom. Neke su lice prekrile rukama, a druge su pognule glavu u naslonjač.


U konačnici su zaposlenici uspjeli oteti posudu, a Angie je postala histerična. Pokušali su je smiriti, no ubrzo je postalo očito da u tome neće uspjeti. Nisu je mogli ni podignuti s poda te su odlučili odvući je u kupaonicu. Otamo se barem neće čuti njezini jecaji. Bio je pravi spektakl gledati je kako urla i mlatara rukama i nogama. Ova je zaposlenica predložila da je umiju hladnom vodom, no njezin se plač i dalje čuo kroz vrata.


Angie se nije htjela rastati od svog unakaženog djeteta. Preklinjala je zaposlenike da ponese mrtvo dijete sa sobom kući. Međutim, oni su je odbili. Otišli su pripremiti papirologiju i pronašli Angien kontakt u slučaju hitne situacije. Na poziv se javio njezin tadašnji dečko koji je ubrzo stigao u kliniku. Trebalo mu je 45 minuta da nagovori Angie da iziđe iz kupaonice. Oboje su napustili kliniku u suzama.


Istina – najveći neprijatelj pobačaja


Angie više nikada nije došla u kliniku. Ne zna se što se dalje dogodilo, a možemo se jedino nadati da je pronašla put oporavka.


Otada je klinika uvela pravilo da nikada ne pokazuju ženama pobačene bebe. Kad bi se dogodila još koja scena kao s Angie, to bi naštetilo klinici u svakom smislu. Da bi klinika nastavila neometano, brzo i profitabilno djelovanje, zabranili su svim ženama da vide svoje pobačene bebe.


Zaposlenica koja je Angie pokazala pobačenu bebu ubrzo je napustila posao u klinici. Nije objasnila zašto, no Angiena je agonija neupitno na nju djelovala. Koliko žena dođe u kliniku za pobačaje ne znajući stupanj razvoja svoga djeteta? Koliko pacijenata ne zna da se od njihove djece čupa ud po ud i zatim baca u smeće ili se prodaju po dijelovima? Toga su dana svi zaposlenici otkrili da je istina najveći neprijatelj pobačaja. Podsjetili su se koliko je važno zatajiti činjenice od ranjivih žena ako žele provesti pobačaj do kraja. To je bio jedini način da na njima zarade.


Sarah Terzo – Live Action

metilda wrote:
At 11 weeks into her pregnancy, Tiffany Burns lost baby Ezekiel

Što kaže Libela - portal o rodu, spolu i demokraciji?
Tvrde da je mit da je pobačaj ubojstvo djeteta:

Temeljno ljudsko pravo žene je da odlučuje o broju, razmaku i vremenu rađanja ili ne rađanja. Opredjeljenje za pobačaj nije ubojstvo jer se plod ne može razvijati u potpunoj neovisnosti o ženinom organizmu. Opredjeljenje za pobačaj je odluka o neiznošenju neželjenog ploda u svom tijelu, odluka o nepreuzimanju materinstva (ili odluka o ne-trudnoći) u datim okolnostima i u konkretnom času. Pobačaj je legalan medicinski zahvat i nije ubojstvo, a najmanje je ubojstvo djeteta s obzirom na to da fetus jednostavno nije dijete. Zabrana pobačaja je čin prisile nad ženom koji dokida njenu slobodu samostalnog odlučivanja i pravo na vlastito tijelo i reprodukciju. Žene imaju pravo odluke na izbor bez uplitanja "treće osobe".




Pitala bih čitateljice Libele što je onda ovo na fotografiji ako nije dijete od 11 tjedana?

Dijete (fetus) poslije pobačaja

Još jedan apsurd lijevog nacizma. Zovem ga nacizmom jer godišnje izvrši holokaust nad 50 000 000 nerođene djece. Lijevi nacizam vrišti protiv Nikole Grmoje i njegovog antipedofilskog zakona. Što znači da nam sprema nesigurnu budućnost za našu djecu i onu koja uspiju preživjeti pobačaje. Istovremeno taj lijevi nacizam bubnja i vrišti protiv svećeničke pedofilije. Grmoja traži jednaku osudu za sve, lijevi nacizam traži aboliciju samo za svoje.
Baš kao u jednom drugom slučaju. Lijevi nacizam uništava instituciju braka i obitelji, ali vrišti da Crkva mora priznati homoseksualni brak. 
Tragikomedija se događa ženskoj lijevoj naci feminističkoj populaciji. Tražile su izjednačavanje s muškarcima, sada ih muškarci pod agendom transrodnosti izbacuju iz sporta pa i iz natjecanja ljepote. Koji apsurdi. Ljudi moji, probudite se ako već nije kasno.

Razmišljam o još jednoj totalitarističkoj ideji naci feminizma izrečenoj kroz fredovo izviješće. Zabrana priziva savjesti. Ako ne možeš biti mesar - hodi ća, tj. napusti posao ginekologa. Koliko li je samo proturječja u ovome. To je kao kad bi država vegetarijance prisilila da budu mesari. Ako nećeš biti mesar hodi ća iz države. Kako bi se sve zelene i lgbt udruge podigle na stražnje noge.
Drugo proturječje je u tome da bi zdravstvo ostalo bez znatnog broja ginekologa i bilo bi prisiljeno uvoziti mesare djece prenatalne dobi. Vjerojatno bi prednost imali mesari imigranti. I sve što je država ulagala u školovanje domaćeg kadra propalo bi zbog tih dvaju politika - politike smrti i politike uvoza imigranata.
Ovo na žalost nije SF nego zbilja. Za sada nije ušla u zakonodavstvo ali su joj širom otvorena vrata.

Razmišljam kako i pedofilija iima dva predznaka. U današnjim mainstream medijima, naravno. Jedan je negativan i odnosi se na pedofiliju u Crkvi. Opravdano ima negativan predznak. Ali drugi je pozitivan i odnosi se na pedofiliju koju prakticira LGBT zajednica. Štoviše, pedofilija kao poželjna aktivnost kuca na vrata našeg obrazovnog sustava.

Prenosim status Marina Miletića.

Mi nećemo odustati - zaštititi djecu  
Nekome je seks desetogodišnje djece normalan? Nama je to pedofilija.


Radikalne skupine  okupljene oko LGBTQ zajednice, prisjetimo se, su organizirale u sklopu Querra Zagreb predavanje o temi “Počeci LGBT pokreta i seksualna revolucija”.  Profesor Gert Hekma je  iznio radikalni zahtjev da se dobna granica za legalni seksualni odnos spusti na deset godina, što je čista pedofilija.


Hekma kaže: "Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa seksati s nekim svojih godina ili starijim (a mislim da mnogi preferiraju starije partnere), to im treba biti dopušteno" – rekao je Hekma te dodao da je seks većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju. Zato djeca trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život. 


U jednom prijašnjem intervjuu Hekma iznosi još užasnije i odvratne stavove. Na pitanje novinara postoji li fundamentalna razlika između seksa s osmogodišnjom i seksa sa šesnaestogodišnjom djecom Hekma je odgovorio: – Da, mislim da postoje razlike, ali mislim da su te razlike stupnjevite. Ne možeš reći: dijete je napunilo dvanaest godina, sada mogu raditi sve. Tako to ne funkcionira. Ima šesnaestogodišnjaka koji o tome ništa ne znaju, a ima i šestogodišnjaka koji su već počeli živjeti seksualnim životom – rekao je Hekma.


Da podcrtam:
Svatko ima legitimno pravo živjeti kako želi i ne smije radi svoga opredjeljenja biti marginaliziran. 


Isto tako, mi imamo pravo reći da:
djeca imaju pravo na oca i majku
djeca imaju pravo odrastati bez pornografije i seksualizacije
djeca imaju pravo odrastati bez groominga LGBTQ ekipe.

Nedjelja, ranojutarnju mir i živkanje vrabaca koji se bude u bambusima. Jutarnja kava. Neprocjenjivi darovi Božji. 
Razmišljam o filmu Avatar i o euforiji koju je svojedobno izazvao. Svi su bili opčinjeni plavim bićima, njihovom ekološki razvijenom svijesti i povezanosti sa prirodom na čemu su razvili svoju religiju. Prirodno, jer sve stvoreno teži religioznosti. Sve stvoreno osjeća da izvan njega postoji nešto veće i više i to veće i više obožava i štuje. Mi kršćani štujemo Sina Božjega u Trojstvu. Pokret zelenih štuje majku Zemlju i svemir. Njihovo vjerovanje obilježeno je panteizmom. Razmišljam o kontradikcijama koje primjećujem u tom štovanju. Ako je Svemir Bog i majka Gea božica, ako je svako stvorenje Bog, utoliko da se kao vegetarijanci ili vegani odriču ubijanja životinja, kako to da bez ikakvog problema zagovaraju ubijanje djece u prenatalnoj fazi razvoja? Nisu li i ta djeca dio svemira, nisu li jednako vrijedna kao i životinje. Kontradikcija u vjerovanju. Zato je prenatalnom djetetu trebalo oduzeti status živog bića i osobe. Tako su naizgled riješili svoju disonancu. I zagovaraju pobačaj kao ljudsko pravo. Ubojstvo kao ljudsko pravo. Majka Gea natopljena je krvlju pobačene djece. Možda zvuči patetično  provokativno, no ovaj mirni jutarnji sat ne dopušta nikakav negativni pokret duha. Razmišljam o riječima padre Pia da bi jedan dan bez pobačaja zaustavio sve ratove. Velika je moć dana ženi. U njenoj su ruci rat i mir. Život i smrt. Žene, pazite da ne idete malene ispod zvijezda.

Još jedna situacija u čardak državi Hrvatskoj - prijetnje smrću Nikoli Grmoji i Boži Petrovu jer su se usudili biti oponenti maunstream ideologiji. 

Prenosim objavu i fotografije s profila Nikole Grmoje. Takozvani premijer takozvane države izjavio je da su sami krivi. Uz to što planira nama koji se ne želimo cijepiti staviti žute trake na nadlaktice očekujem i da katolici uskoro dobiju svoje trake. Jedino nisam sigurna koje će boje biti, ali najvjerojatnije dugine.

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=3030246910596105&id=1758512924436183

Prijetnje se nastavljaju. Iako su prijavljene policiji.


Nakon jučerašnje izjave premijera Plenkovića u kojoj je ove prijetnje relativizirao i još me za njih proglasio odgovornim, prijetnje su se sinoć s od istih osoba i s istog profila nastavile u još jačem intezitetu. 


Andreju Plenkoviću treba biti jasno da ne upozoravam jer je mene strah. Upozoravam tako da cijela hrvatska javnost zna što se događa u našem društvu. Svi to trebamo znati. 


Danas je Hrvatska takva, da kada netko odluči javno iznijeti svoj stav, bude izložen gotovo pa linču, ako se slučajno taj stav ne poklapa s narativom koji nam se pokušava nametnuti kao jedini ispravan. I to je ono protiv čega se od početka borim. Bez obzira kakav se narativ nameće i od koga.


Poštujem jedino društvo u kojem nisam osuđen zbog svojih stavova, u kojem postoji međusobno uvažavanje i prihvaćanje. Andrej Kenwood Kenon, Habijan i slični svojim izjavama ne doprinose takvom društvu. 


Svojim perfidnim izjavama ohrabrili su one koji prijete mojoj obitelji. Svjestan sam da me ne vole, jer im remetim njihove krugove. 


Jednako kao i dio medija, jer se ne uklapam u njihov narativ pa i dalje šire lažne optužbe da sam bilo koga diskriminirao. 


To me neće zaustaviti da javno svjedočim svoja uvjerenja iako me za razliku od Plenkovića nitko ne štiti!






..

Nešto što je postalo uobičajeno u medijskom prostoru a što sam doživjela i na forumu:

"Jesi li spreman gledati svoje dijete kako leži u mrtvačkom sanduku?" To je sloboda govora!
"Spreman sam se boriti za obiteljske vrijednosti u koje vjerujem!" To je govor mržnje!

Treba hrabrosti da budeš čovjek, da budeš osoba, originalna, jedinstvena, da ne imitiraš druge nego da razvijaš svoju originalnost te zavoliš sebe i da nikada, nikada ne prezireš ljude. Treba nam hrabrosti da ne ogovaramo druge, da razlikujemo zlo od čovjeka i zlo uništavamo, a čovjeka ljubimo. Trebamo hrabrosti da počnemo moliti, da navečer u obitelji počnemo moliti krunicu, da volimo domovinu, svoju Crkvu, sav Božji svijet.


Postoje hrabri. Ne samo u svakome od nas, nego i oni doista vidljivi među nama. Njih se isplati susresti, porazgovarati s njima i ohrabriti se na njihovoj hrabrosti.


Hrabrost je snaga da bismo bili hrabri, da bismo uvijek stajali uz istinu, bili cjeloviti i humani i da nikad ne zatvorimo vrata vječnosti.


Tomislav Ivančić - Ostati uspravan

Ponekad ljudi oko tebe neće razumjeti tvoj put.
Neka te to ne čudi, ni ti ponekad nećeš razumjeti njihov, jer tvoj je stvoren za tebe, a neki drugi za nekoga drugoga.