Asylum

metilda wrote:Mate, moram ići. :)
Ti postavi pitanje a ja ću odgovoriti kad opet dođem. :) :x

Pođi u miru :)

Volio bih da mogu vratiti vrijeme. Ne bih se više živcirao zbog beznačajnih stvari. A jako puno vremena sam na njih potrošio. Na listi želja stavio bih unutarnji mir na prvo mjesto. A makao one puste želje koje sam godinama stavljao kao prioritete, a ništa mi nisu donijele. Neke bih ljude volio sresti ranije, a neke bih najradije da još nisam sreo. Manje bih se uspoređivao s drugima. Sad vidim da s uspoređivanjem sve ove godine ništa nisam dobio.

Volio bih da makar malo mogu vratiti vrijeme. Prije bih raščistio stvari sa sobom. Pola života sam vodio bitke s drugim ljudima, a zapravo sam problem imao sam sa sobom. Manje bih govorio „ne mogu“, a više kazivao „pokušat ću“. I stvarno pokušao. Ne mogu ni izračunati koliko sam u životu izgubio s tom strašnom frazom. A možda vrijeme i ne moram vraćati, dovoljno je samo započeti promjenu sada. Bolje ikada, nego nikada.

- Mario Žuvela

Prvi put da se ne slažem sa Žuvelom. Ne bih željela vratiti vrijeme. Sve što sam proživjela i svaka pogreška koju sam učinila dovelo me je do ovoga sada, sve me je to oblikovalo u osobu kojom sam potpuno zadovoljna, u osobu koja je sretna ovdje i sada,
A i sam je u kontradikciji sa prije puno puta napisanim stavom da ne treba razmišljati o prošlosti nego živjeti ovaj trenutak koji nam je darovan.
Svatko može pogriješiti, pa i Žuvela.

Metka, prekrasna si, upravo takva kakva jesi!

mativka wrote:Metka, prekrasna si, upravo takva kakva jesi!

hvala Mate!

Možda mi je nešto promaklo na denkiju, ali ne razumijem čemu onakva hajka na kica i abena, pogotovo kica zbog stavljanja nekog citata o anketi od prije 100 godina. Posve sam sigurna da i sada ima djece koja bi radije radila nego išla u školu, a to govorim kao netko tko je odrastao s roditeljima prosvjetnim radnicima i u porodici koja ima 13 prosvjetnih radnika. Istina je čak i gora jer bi se taj jedan dio djece radije bavio sitnim kriminalom nego učio i radio.

Sve mi je jasno Metka.
Ajmo ovdje biti vesele i zaigrane :)

Kica i Abena zapravo nije briga..
Sve je to tek zbog promidžbe i vidljivosti ;)

mativka wrote:Sve mi je jasno Metka.
Ajmo ovdje biti vesele i zaigrane :)

Nisam ja u tvojim mladim godinama.
Kad se sjetim koliko je zezanja bilo na Iskonovom forumu, znala sam plakati od smijeha. Sad više nisam zaigrana. Volim ozbiljne teme. A na ovom forumu nema zdravog humora.

mativka wrote:Kica i Abena zapravo nije briga..
Sve je to tek zbog promidžbe i vidljivosti ;)

Pa ne bih rekla, kica je briga, a aben kao aben, zabavlja se u svakoj situaciji.

A evo i jedan religiozni vic za laku noć. Mate! :)

U raju
Umre deda, 90 godina. Posle par dana umre i baba. I tako šetaju oni kroz raj, sve divno, ptičice, cveće, divota. Okrene se deda i lupi babi šamar! Baba u čudu, pita ga:
• Pa što šamar? Tolike godine u braku, nikad me nisi udario, što sad?
Deda:
• Mogli smo da dođemo ovde još pre 30 godina. Ti i tvoja zdrava hrana!

.

-

O prijateljstvu

"Vaš je prijatelj odgovor na potrebe vaše.

On je njiva koju zasijavate s ljubavlju,

i koju žanjete sa zahvalnošću.

On je vaše kućište i ognjište vaše.

jer vi mu dolazite gladni,

a i da potražite od njega uspokojenje.

Kad vam prijatelj kaže otvoreno što misli,

ne bojte se njegovog "ne" u svome duhu,

i ne zazirite od njegovog "da".

A kada šuti,

neka vaše srce ne prestane osluškivati njegovo,

jer i bez riječi, među prijateljima, sve misli,

sve želje, sva iščekivanja, rađaju se i dalje,

s radošću koja ne traži povlađivanje.

Kad se rastajete od nekog prijatelja,

ne tugujte zbog toga.

Jer ono sto u njemu ponajviše volite,

može za njegovog odsustva biti još jasnije,

kao što putnik planinu s podnožja jasnije vidi.

I neka u prijateljstvu ne bude drugog cilja

Osim produbljivanja duha.

Jer ljubav što traži išta osim razjašnjenja

osobne tajne,

i nije ljubav nego bačena mreža:

hvata se samo ono što je nekorisno.

Neka ono što je u vama ponajbolje

bude za prijatelja vašeg;

ako zna dokle uleže vaša oseka,

neka zna dokle doseže i vaša plima.

Jer što je za vas prijatelj

kog tražite samo da ubijete vrijeme?

Tražite ga samo da biste

to vrijeme odista proživjeli.

Jer njegovo je da vam ispuni želje i potrebe,

a ne vašu prazninu.

I neka u dragosti prijateljstva bude i smijeha,

i zajedničkih radosti.

Jer u rosi sitnica srce nalazi svoja jutra,

i biva okrijepljeno."



Prorok, Khalil Gibran

Danas slavimo sv. Antuna Padovanskog. Prozvan je 'Svecem cijelog svijeta' zato što se na svim dijelovima svijeta može pronaći oni koji ga štuju, njegove slike i pobožnost. Čak je i u današnje vrijeme poznat kao najveći čudotvorac svih vremena, a njegov postupak za proglašenje svetim bio je najkraći u povijesti, proglašen je svetim za manje od godinu dana nakon smrti.
Zaštitnik je siromaha, putnika, zidara, pekara i pošte.

Sv. Ante, uzoru velike svetosti, pomozi mi da živim pravim kršćanskim životom, vjeran milosti i obećanjima svoga krštenja.
Ti dobro znaš kolike me poteškoće i pogibli okružuju. Jačaj me da ih požrtvovno svladavam i da uvijek spremno svjedočim svoju vjeru. Isprosi mi da Boga ljubim iznad svega i da trajno prihvaćam njegovu svetu volju – i onda kada to od mene zahtijeva žrtvu i odricanje. Daj mi da iskreno i velikodušno ljubim i svoju braću, da se nikada ne zatvorim u sebe već da služim svomu bližnjemu, da tješim žalosne i pritječem u pomoć siromašnima.
Zagovaraj me i jačaj svojim primjerom kako bih mogao živjeti i umrijeti u milosti i prijateljstvu Božjem. Amen.

Mk 4:26-34

He also said, ‘This is what the kingdom of God is like. A man scatters seed on the land. Night and day, while he sleeps, when he is awake, the seed is sprouting and growing; how, he does not know. Of its own accord the land produces first the shoot, then the ear, then the full grain in the ear. And when the crop is ready, at once he starts to reap because the harvest has come.’ He also said, ‘What can we say that the kingdom is like? What parable can we find for it? It is like a mustard seed which, at the time of its sowing, is the smallest of all the seeds on earth. Yet once it is sown it grows into the biggest shrub of them all and puts out big branches so that the birds of the air can shelter in its shade.’ Using many parables like these, he spoke the word to them, so far as they were capable of understanding it. He would not speak to them except in parables, but he explained everything to his disciples when they were by themselves.



How wonderful is the mystery of our baptism, in which the seed for supernatural life is sown in us! A simple and unobtrusive act, but so significant. If this seed receives the right nourishment, it will grow into a great tree in the Kingdom of God, whose fruits ripen and become food for others.


The great task for us Christians is to allow God to grow in us those graces that He wants to give us. In fact, the growth and maturation of the divine life happens in such a way that we often do not even notice it, because the Kingdom of God does not come with loud noise and great outward signs.

Rather, his Kingdom unfolds in us to the extent that our whole human life is transformed by the Spirit of God. Virtues grow, disordered passions are restrained, our thinking is shaped by truth, our acting – following the promptings of the Holy Spirit – becomes more and more God’s acting in us, with which we willingly cooperate with the freedom we have been given. The often self-centred interests of our own ‘I’ become, under the influence of the Holy Spirit, a genuine concern to seek first the Kingdom of God (cf. Mt 6:33) and to learn to meet our neighbour in God’s love.


The Kingdom of God, whose coming we pray for every day in the Lord’s Prayer, must first take shape within us. As far as our own sanctification is concerned, we can actively co-operate; as far as other people are concerned, we can only offer them help and invite them by our example to take the path of holiness.

But when we think and act in the Holy Spirit, we are already contributing to the expansion of the Kingdom of God, because, although His Kingdom is not of this world, as Jesus said to Pilate (cf. Jn 18:36), it is to work in this world darkened by fallen humanity. The disciples are to be salt for the earth and light for the world (cf. Mt 5:13-15)! In this sense, the Kingdom of God does not remain only a transcendent and interior reality; it wants to take visible form in this world.

This is also one of the fundamental reasons why faith cannot be allowed to be relegated to the private sphere: God’s reign is a real reign, even and precisely if it is not imposed by earthly means! Here again lies the great responsibility that we Christians have, not only with regard to our personal lives and our family environment, but also because we are always Catholics. This means that the seriousness of our following of Christ has a universal character in God’s hands, and we are always called to collaborate so that His Kingdom can grow.

Undoubtedly, it is God himself who provides the nourishment for the seed of His Kingdom to grow, and it is His Wisdom that drives everything. But He, in His goodness, has wanted to integrate us into His plan of salvation, not as puppets or marionettes that can be pulled by strings, but as His beloved children and collaborators in His Kingdom.

Venus wrote:

Speare Shaker wrote:

Venus wrote:

Motivacija može biti pozitivna i negativna. Energija je uvijek neutralna. 
Nazivi "pozitivna" i "negativna" energija su se ustalili u svakodnevnom govoru.
Vibracijske razine su različite i to je ono što ti nazivaš pozitivnom i negativnom, a ja to gledam iz drugačijeg ugla, no to više nije bitno. 

Neutralna je samo energija u čisto fizikalnom smislu te riječi i potpuno "neobojena" osobnim obilježjem vlastitog izvora. Poput energije Sunca, npr.
Izvor te energije nije neka osoba i ista ne može ni biti "obojena" osobnošću izvora.
Čim bilo kakvu energiju upotrijebi bilo koja osoba i na taj način je "oboji" vlastitim što izvorom što željama i težnjama, energija gubi obilježje neutralnosti.
Upravo je prepoznavanje tog obilježja energije o kojem sad govorimo i glavni uzrok činjenice da su se pridjevi poput pozitivne i negativne uz imenicu energija i ustalili u kolokvijalnom govoru.
Riječ je o mudrosti generiranoj iz dubokog iskustva cijelog ljudskog roda.
O vibracijskim razinama je bolje ne govoriti, jer to nema uporište niti u religijskim učenjima niti u fizici (teorija struna se smatra definitivno propalom, što je zaključio čak i Sheldon iz Teorije velikog praska).
To je samo obično new age prenemaganje.

Kako bih ti rekla, a da se tvoj ego ne povrijedi jako...dosadan si mi. 

Ovo jučer nisam stigla prokomentirati. Ja sam upotrijebila dosta vremena smisleno i konstruktivno odgovarati na tvoje refleksije. Pobrala sam smijeh i procjene mog emotivnog stanja. Speare se ovdje potrudio dati fizikalno objašnjenje energije, što je potvrdilo moju primjedbu da je energija neutralna samo u fizici ali da me to trenutačno ne zanima u kontekstu u kojemu govorimo. I kako si ti reagirala na Speareov post? Poput adolescentice. Zapravo, tako reagiraš na većinu postova koji su ti upućeni sa one "druge" strane tvom svjetonazoru. I tvoje trčanje po odobravanje u tvoj tabor nekako pokazuje da je tvoje pisanje negdje na granici adolescencije. Možda i griješim glede tvojih godina, ali tako to izgleda.
I kako onda tvoje upise shvaćati ozbiljno. Dapače, oko njih se zapravo uopće ne treba zamarati što savjetujem i kicu.

Svaki dan je nastavak tvog životnog putovanja. Ali zapamti, život nisu kilometri koje si prošao. Niti oni koji će tek doći. Život je onaj dio puta kojim sada ideš. Upravo sada. Pogledaj dobro one ljepote sa strane puta. Lica ljudi koji s tobom putuju. Pitaj ih ponekad kako se osjećaju. Odakle su pošli i gdje se zaustavljaju. Ispričaj im svoje najbolje priče, povjeri svoje najdublje snove. Daj na trenutak da se lijepo osjećaju u tvojoj blizini.

Jednom će doći kraj vašeg putovanja. Nemoj da kasnije žališ što si s premalo srca putovao svijetom. Što nisi uživao u sitnicama koje ti život pruža. Što si cijelo vrijeme bio na nekoj distanci i od svijeta i od ljudi. Imaj hrabrosti zavoljeti ono što je vrijedno, a odmaknuti se od onoga što te slama. Zaboravi na utrku i putuj tempom koji određuje tvoja duša. Život postaje čarolija kad svaki dan ispuniš onim nježnim osjećajima. I za sebe i za druge. Putuj punim plućima, živi punim plućima!

- Mario Žuvela

Ne moraš svaki dan biti dobre volje. Prštati od neke radosti. Širiti osmijeh od uha do uha. Ima dana kada ti nije ni do čega. Kada bi se najradije zavukao u neku mišju rupu i čekao da prođu. Štoviše imaš pravo da se povučeš i od svijeta i od ljudi. I živiš život bez ikakvog moranja. Pokazivanja. Dokazivanja. Bilo čega. Ima dana kada ti se ne prepričava ljudima što ti je i zbog čega si takav kakav si. Dana kada si slab i kada tu slabost osjećaš u svakoj svojoj pori.

Ima dana kada bi pobjegao u neku divljinu da nitko ne zna gdje si. Punio srce mirisima prirode. Pogledom u daljinu. Dogodi se jednostavno da i sam sebi ideš na živce. I nije te briga što te drugi gledaju kao čudaka. Ima dana kad sve preživiš, a onda staneš i zbrajaš gubitke. I shvatiš koliko ih je puno. Ima dana kada sve izgubljene komadiće sebe trebaš ponovno sastaviti zajedno. A nemaš nikoga da ti u tome pomogne. Samo dišeš i živiš, pa što život donese.

- Mario Žuvela