Asylum

metilda wrote:

Ra wrote:Uh ovdje je opet bilo napeto. :(

Šteta. Uzalud prosuta energija.

Metka, zainteresirala si me za Žuvelu. 
Zanimljiv lik. Sviđa mi se :)

Ma to je uobičajeni povremeni forumski folklor. Ništa strašno.

Žuvela je izvrstan. Nedavno sam tek naišla na njegove tekstove koji su mi potvrdili način života kojim sam odlučila ići. Ne kopati po prošlosti osim da iz pogrešaka nešto naučim i da ih ispravom, ne brinuti o budućnosti jer brigom ništa neću postići, ali naravno imati cilj kojemu težim, i na kraju i ono najvažnije - živjeti sadašnji trenutak jer samo njega sigurno imam i nastojati ga živjeti punim plućima, zahvaljujući za sve što u tom trenutku imam, sve one naizgled male i nevažne stvari od kojih je zapravo satkan cijeli život.

Ma znam da je, sve je regularno i već prakticirano i s moje strane. 
Samo što folklor potakne neke emocije koje nikom ne trebaju pa sam sve manje i manje folklorična. Starim :D

Da. Lijepo je kad naiđeš na potvrdu svojih odluka. Kao da dobiješ i legalnu uputu za sreću, a do tad si se liječio, ono, alternativno. 

Čovjek se zapita kako je moguće da je ljudima upravo te najjednostavnija pravila teško prakticirati, a dostupne su svima i ne koštaju ništa?
Možda je krivo upravo to što je dostupno i besplatno. :)

Ra wrote:Ma znam da je, sve je regularno i već prakticirano i s moje strane. 
Samo što folklor potakne neke emocije koje nikom ne trebaju pa sam sve manje i manje folklorična. Starim :D

A ja stalno osjećam potrebu ispričavati se za moj prijašnji način pisanja pun sarkazma, ironije i cinizma. Nije bilo uvijek tako, ali jest u folklornim situacijama. :D
A kod jedne teme ljutnju nisam nikako mogla iskontrolirati. Pravdala sam to Isusovim načinom ophođenja prema farizejima i pismoznancima, ali niti su moji sugovornici bili farizeji i pismoznanci niti sam ja Isus. Srećom sam to shvatila. :D  U tome mi je pomogao ovogodišnji Hod za život, mislim da sam to jednom i spomenula.
A takav način komunikacije ne priliči kršćaninu. Istina, nije lako komunicirati sa sugovornicima koji imaju odbojnost prema kršćanstvu a posebno prema Crkvi. Ali uz malo dobre volje može se naći način, posebno jer sugovornike ne možemo promijeniti ali možemo sebe. Sebe jedino i možemo promijeniti. Možda sam pred sebe opet postavila visok cilj - "Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski!" posebno jer čovjek za ovoga života ne može biti savršen, ali valja nastojati. Uložiti stostruk trud da bi dobili stostruk plod. Ne zadovoljavati se samo desetorostrukim plodovima.
I razmisliti o tome kako je hodati u sugovornikovim cipelama. 
A valjda prste u svemu tome imaju i moje godine. :D Bliži se smiraj života, vrijeme žetve i sabiranja plodova. Lijepo je na forum i doći i s njega otići radostan. :)

Ra wrote:Da. Lijepo je kad naiđeš na potvrdu svojih odluka. Kao da dobiješ i legalnu uputu za sreću, a do tad si se liječio, ono, alternativno. 

Čovjek se zapita kako je moguće da je ljudima upravo te najjednostavnija pravila teško prakticirati, a dostupne su svima i ne koštaju ništa?
Možda je krivo upravo to što je dostupno i besplatno. :)

Kod mene je taj proces počeo kad sam prije desetak godina imala problema s plućima i disanjem. Često nisam mogla duboko disati jer je bilo bolno pa sam naučila disati plitko. Kad bih uspjela duboko udahnuti bio je to pravi mali praznik. :D
Tada sam shvatila da mnoge stvari shvaćamo bogomdanima i nismo ni svjesni koliko nam te bogomdane stvari čine život. Disanje, vid, sluh, kretanje, svi refleksi koje imamo i koji nisu slučajni, sve nam je to Bog darovao a mi nismo zahvalni. A tek svaki novi dan, novo buđenje kao jedan mini život u kojemu imamo šanse sve početi iznova. Sa znanjem o starim pogreškama koje, ako smo mudri, više nećemo ponoviti.
Počela sam se svaku većer, u kojoj bih zahvalila za sva dobra proteklog dana, radovati novom buđenju. A sljedećeg jutra mali svakodnevni rituali, ispijanje kave koju je muž skuhao, zahvalnost što smo svi živi i zdravi, zahvalnost za kišu, zahvalnost za sunce, za mogućnost da proživim još jedan dan. Radovanje svakom trenutku. :) Nevjerojatno je koliko dobra imamo u životu a najčešće kraj njega prolazimo slijepi i gluhi.
Ja sam izabrala zahvalnost i radost i osjećam da se svakim danom umnožavaju. :)
Bogu hvala na tom daru. :) I želim ga svakom čovjeku, a posebno onima koje susrećem ili ovdje ili u mojoj sredini. :)

Jedan je čovjek ostavio dječaka samog u čekaonici na aerodromu.
Na ukrcaj putnika dječak je stigao prvi.
Malo je gledao oko sebe, a onda je počeo bojati dječju bojanku.

Ušao je u avion, pronašao slobodno mjesto i zavalio se u sjedalo.
Dok je stjuardesa davala upute putnicima sjedio je sasvim mirno.
Ostao je miran i kad se avion počeo kretati pistom.

Za vrijeme leta avion je upao u veliku oluju koja ga je počela nositi kao list na vjetru.
Turbulencije i iznenadna propadanja aviona izazvali su paniku kod putnika.
A dječak je sasvim mirno sjedio na svom mjestu.

Jedna putnica, koja je sjedila s druge strane hodnika, sva u panici upitala je dječaka: “Ti se ne bojiš?”

“Ne gospođo, ne bojim se”, odgovorio je ne dižući oči sa svoje bojanke.

“Pilot aviona je moj otac!”

Htio sam nešto reći o subotnjem (Mt 6, 24-34) i nedjeljnom evanđelju (Mk 4, 35-41) gdje Isus govori o našem strahu koji je besmislen jer je On uvijek s nama. Neke riječi Božje ne mogu komentirati jer su prejake, prejasne. Jedne treba tumačiti jer je značenje skriveno, alegorijsko. Druge su toliko jasne da bilo kakav komentar ili dvojba nemaju nikakav smisao. Bog nekada traži naš angažman, molitvu i razmišljanje da bi shvatili duhovnu poruku. Nekada, kao ove subote i nedjelje je savršeno jasan na svakom jeziku:

"Ne budite dakle zabrinuti za sutra.
Sutra će se samo brinuti za se.
Dosta je svakom danu zla njegova" (Mt 6, 23) (subota)

"Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" (Mt 4, 41) (Nedjelja)

Otac je pilot. Otac je Bog. Nedjeljna nakana je vaša.

Krešimir Josip

Pripazi kako dotičeš ljude, neki su jako krhki!
Nešto je u njima što ih je naveliko rastrglo i na sami doticaj pucaju. Pripazi kakvim riječima pristupaš drugima jer riječi mogu povrijedi više nego najopakija oružja. Ponavljaj svakoga dana svoju misiju, ljubaznost i nježnost nek te vode kroz sve dane. Nemoj misliti da su odnosi zato da se trebaš dokazivati, da su prostor iskazivanja svoje nadmoći ili nečega drugoga, tu su da pokažeš blizinu.

Pripazi kako dotičeš ljude, sigurno si i sam mnogo puta osjetio što to znači biti povrijeđen, kako je to kada te ignoriraju, kako je to kada čine da se osjećaš manje vrijednim, kada te zaobilaze ili sklanjaju pogled. A samo jedan pogled, jedna riječ, jedan znak pažnje mogu čovjeka podignuti na nebo ili ga baciti u blato. Nemoj nikada povrijediti ono najbolje što ljudi nose u sebi radi nekog svog niskog i prljavog interesa jer će na kraju to tebe najviše boljeti.

Pripazi kako dotičeš ljude, bezbroj je tu kombinacija, ili ćeš ostati upisan velikim slovima, ili ćeš nakon nekog vremena biti zaboravljen. Kada svakodnevno živite svoj mir, svakodnevno ovaj svijet činite boljim mjestom za život. Ne upadajte u tuđe živote kao neki grabežljivac, stranac ili lešinar već pristupajte drugima kao što biste pristupili svojoj braći i sestrama, ili kao onima koje duboko nosite u svom srcu.



Pripazi kako dotičeš ljude, u tebi je moć kojom svijet možeš promijeniti, na bolje ili na gore. Kad vidiš osmijeh na licu nemoj misliti da je u tom životu sve savršeno posloženo, možda se iza površine tog osmijeha nalazi tisuće rana ali je osoba odlučila vjerovati u bolje bolje sutra i ići naprijed bez obzira na sve. Pripazi kako dotičeš ljude jer sve se u životu vraća, i zato neka tvoj doticaj uvijek bude doticaj nježnosti i blagosti, doticaj ljubavi.

Mario Žuvela

metilda wrote:

Ra wrote:Ma znam da je, sve je regularno i već prakticirano i s moje strane. 
Samo što folklor potakne neke emocije koje nikom ne trebaju pa sam sve manje i manje folklorična. Starim :D

A ja stalno osjećam potrebu ispričavati se za moj prijašnji način pisanja pun sarkazma, ironije i cinizma. Nije bilo uvijek tako, ali jest u folklornim situacijama. :D
A kod jedne teme ljutnju nisam nikako mogla iskontrolirati. Pravdala sam to Isusovim načinom ophođenja prema farizejima i pismoznancima, ali niti su moji sugovornici bili farizeji i pismoznanci niti sam ja Isus. Srećom sam to shvatila. :D  U tome mi je pomogao ovogodišnji Hod za život, mislim da sam to jednom i spomenula.
A takav način komunikacije ne priliči kršćaninu. Istina, nije lako komunicirati sa sugovornicima koji imaju odbojnost prema kršćanstvu a posebno prema Crkvi. Ali uz malo dobre volje može se naći način, posebno jer sugovornike ne možemo promijeniti ali možemo sebe. Sebe jedino i možemo promijeniti. Možda sam pred sebe opet postavila visok cilj - "Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac nebeski!" posebno jer čovjek za ovoga života ne može biti savršen, ali valja nastojati. Uložiti stostruk trud da bi dobili stostruk plod. Ne zadovoljavati se samo desetorostrukim plodovima.
I razmisliti o tome kako je hodati u sugovornikovim cipelama. 
A valjda prste u svemu tome imaju i moje godine. :D Bliži se smiraj života, vrijeme žetve i sabiranja plodova. Lijepo je na forum i doći i s njega otići radostan. :)

Zašto bi se stalno ispričavala? 
Ispričaš s jednom, a kasnije djelima dokažeš da si iskrena. I to je to. 

Jesi spomenula si.
Gle, nije bitno kako i preko koga si došla do nečeg što te čini boljom osobom (po tvojim kriterijima, jer oni bi ti i trebali biti najbitniji), do toga da možeš odbaciti neke krive postupke, bitno je da si uspjela.  

Možda nemaju odbojnost prema Crkvi i kršćanstvu koliko prema načinu kojim im se sve skupa prezentira. 

Meni komunikacija s takvima nikad nije bila problem. 
Ne poistovjećujem Crkvu s Isusom i cijelim kršćanstvom. Crkva je samo institucija u kojoj su kao i u svakoj drugoj ustanovi zaposleni dobri i slabi radnici. Ako ih netko kritizira, kritizira ljude koji možda dobro rade, ali možda i ne, ali ta kritika ne znači da se kritizira ono što je najbitnije u kršćanstvu-Bog.

Forumaši s kojima sam pisala sve ove godine znaju da sam kršćanka i vjernica, nikad to nisam zatajila, ali nisam svoju vjeru koristila kao barjak kojim bih mahala pred tuđim nosevima. 

Izuzev jednog primjera nisam zbog vjere imala ni podsmijeha ni problema kako s ateistima tako ni s nekim drugim religijama. Uglavnom bi me povremeno pljucnuli baš moji. :)
Možda je to tako jer je moj stav da se o vjeri ne raspravlja, vjera se živi ili se ne živi. 

Mislim da sam već napisala da je vjernikov odnos s Bogom nešto najintimnije što čovjek može doživjeti. Jedino pred Njim smo ono što smo, bez maski, bez laži, onakvi kakvi doista jesmo, sa svim manama i vrlinama. Tu svoju najdublju intimu rijetko mogu dijeliti i s vjernicima, kako onda da je dijelim s nekim tko nema pojma o čemu pričam. 

Nadalje, nikad, ali baš nikad nisam nikog pokušala "osvijestiti" i dokazati mu da Bog postoji, daviti ga svojom vjerom ili se prepucavati i svađati ako tvrdi da ga nema itd itd. jer je to jednostavno nemoguća misija. 
Jednako tako očekujem isti tretman s druge strane. Ako me netko počne maltretirati s dokazima kako nečeg nema, nametati mi svoj kut gledanja,  odžagat ću ga iz svog života zauvijek, jer ako ja puštam svakom slobodu da ima svoj stav o tome, poštujem te stavove, s pravom inzistiram na svojoj slobodi odabira. 

Drugi razlog zašto ne raspravljam na tu temu je što se uglavnom religija koristi kao sredstvo da se oholi vjernici izdignu kao bolji, da se drugog degradira i ponizi dokazujući mu da je glup i primitivan jer vjeruje ili pak zao i pokvaren jer ne vjeruje. Upravo zato nikad u ovih 17-18 godina (koliko pišem na forumu) ni jedan jedini post nisam napisala na Iskonu na PDF-u Religiji kao ni na drugim kultnima kad su se otvorili. Ljudima je bilo važnije dokazati da su u pravu nego sam sadržaj napisanog. Nije to tema za prepucavanje. barem ne bi trebala biti onima koji tvrde da su vjernici. 


Ovdje sam počela pisati tek na tvojoj temi, jer sam te po prvi put osjetila, povjerovala ti da se mijenjaš, da razumiješ i stojiš iza onog što pišeš. 
Tema je lijepa, ima za svakog nešto što bi ga moglo inspirirati da bude bolji čovjek.


A i nije lijepo kad si na tom svom putu sama. Lakše je kad imaš kome reći kako se osjećaš. ;)

Život ima nešto neobjašnjivo u sebi. U jednom trenutku pobjeđuješ, u drugom gubiš. U jednom trenutku sav sijaš od sreće, u drugom si sav nikakav. No nekada je između njih samo jedan mali trenutak koji dijeli sve to i opet ne znaš što je u njemu. Doista smo kao more, nekada plime a nekada oseke u nama. Beskrajne oseke. Tajna do tajne. Stotine pitanja bez odgovora. Ali jednu stvar nikad nemoj smetnuti s uma. Nikada nemoj zaboraviti koliko vrijediš!

No jedna stvar nije sigurna. Ne znaš koju će ti opciju život danas donijeti. Ali budi spreman na sve. Na euforiju prekrasnih osjećaja ali i na saznanje da ti u jednom trenutku neće biti ni do čega. Možda ćeš jedan trenutak imat osjećaj da dotičeš zvijezde, a drugi da si na dnu dna. No nemoj se obeshrabriti! Nemoj se predati! Sve ima svoje razloge. Uspone i padove. Život doista može biti lijep. Na tebi je danas otkriti tu ljepotu. I živjeti je. A sve ostalo će doći na svoje.

- Mario Žuvela

Ra wrote:Izuzev jednog primjera nisam zbog vjere imala ni podsmijeha ni problema kako s ateistima tako ni s nekim drugim religijama. Uglavnom bi me povremeno pljucnuli baš moji. :)
Možda je to tako jer je moj stav da se o vjeri ne raspravlja, vjera se živi ili se ne živi. 

Mislim da sam već napisala da je vjernikov odnos s Bogom nešto najintimnije što čovjek može doživjeti. Jedino pred Njim smo ono što smo, bez maski, bez laži, onakvi kakvi doista jesmo, sa svim manama i vrlinama. Tu svoju najdublju intimu rijetko mogu dijeliti i s vjernicima, kako onda da je dijelim s nekim tko nema pojma o čemu pričam. 

Ra, dotaknula si puno tema pa ću se postepeno na njih referirati, a uz to jutros imam i svoju duhovnu oseku. :)
No ovaj dio mi je zanimljiv. :) Znam da si nekoliko puta napisala da je vjera  tako intimna da o njoj ne možeš pisati, pa čak i da ne razumiješ kako ostali mogu pisati o svojim najintimnijim vjerskim osjećajima. Mogu to shvatiti jer si ti takva i to je tvoj stav. No da je to doista tako ostali bismo uskraćeni za svu religioznu pa i teološku literaturu ne samo kršćanstva nego i svih svjetskih religija.  A ona je doista impresivna. Ostali bismo uskraćeni prije svega i za Bibliju, a posebno za onaj dio s apostolskim poslanicama u kojima autori, posebno Pavao, uz teološke upute opisuje i svoje osjećaje. Ostali bismo uskraćeni za sva djela kršćanskog misticizma, za djela Ivana od Križa, Augustinove ispovijesti, mistične doživljaje Terezije Avilske, a posebno za mistiku Faustine Kowalske. Ni njima nije bilo lako pisati o svojim doživljajima i odnosu s Bogom, ali su to uradili jer su znali da su ta svjedočenja bitna za duhovni rast Crkve. Uz to, Isus je sam rekao apostolima: Idite po svem svijetu i propovijedajte  Evanđelje.

Vjera uistinu prožima cijelo čovjekovo biće na svim njegovim razinama. Ja recimo nisam govorni tip, nikada ne bih mogla svjedočiti kako često gledam na yt. Ljudi stanu za govornicu i u sat vremena ispripovijedaju cijeli svoj život prije obraćenja i nakon njega. Ali sam pisani tip. Mogu pisati o svojoj vjeri jer u Bogu živim, Boga udišem i izdišem. Moja kuća je puna Boga. Ja sam u Njemu i On u meni. Da nije tako, ne bi bilo ni ove teme. Ali da, shvatila sam da govor o mojim vjerskim stavovima i osjećajima sugovornike na ovom forumu uzrujava. I zato sam izabrala ovaj način – pisati na samo jednoj temi, pa neka svatko uzme što mu odgovara ili neka temu jednostavno zaobiđe. I mislim da je tako najbolje.

Na drugim forumima, posebno na Iskonu bilo je jako puno kvalitetnih rasprava iz kojih sam puno naučila. Da nije bilo nickova koji su negativno pisali o mojoj vjeri možda nikada ne bih pročitala toliko literature da uspijem odgovoriti na te prigovore. Nije uopće bitno što je to bila neka vrsta nadmudrivanja. Bog piše i na krivim crtama. Mislim da je prije svega najvažnije imati čisto srce i dobre namjere, makar znam i za uzrečicu da je put u pakao popločan dobrim namjerama. :D

Možda da pokušaš pričati o svom odnosu s Bogom? Možda bi te to odvelo u neke nepoznate predjele duha, a nama bi bilo od koristi. :) Vrijedi eksperimentirati. Vjeruj mi. :)

Ra wrote:Ne poistovjećujem Crkvu s Isusom i cijelim kršćanstvom. Crkva je samo institucija u kojoj su kao i u svakoj drugoj ustanovi zaposleni dobri i slabi radnici.

Recimo, ovo je pogrešno shvaćanje Crkve jer Crkva nije (samo) institucija. Ja sam također Crkva, svaki katolik je Crkva. Stavit ću malo kasnije jedan tekst o tome što ispovijedamo kad u Vjerovanju govorimo: Vjerujem u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu.
Nadam se da ovo nećeš shvatiti kao uvjeravanje nego samo kao ispravak pogrešnog navoda. :) Ali sada još uvijek pijem kavu i slušam živkanje vrabaca u bambusima. :)

Crkva može pričekati, dvije tisuće godina tamo - 'vamo. :D

Evo i citata. Malo je podulji pa ću ga razdvojiti u nekoliko postova. Puno sam puta ovo objašnjavala svojim riječima, međutim i dalje opažam da s epod Crkvom smatra isključivo kler i njegova hijerarhija, što naravno nije točno.

Citat:

2. Vjerujem u Svetu Crkvu Katoličku.

2.1 Otkrivenje Crkve

Crkva je otajstvo (usp. Rim 16:25-27), to jest stvarnost u kojoj Bog i ljudi dolaze u kontakt i ulaze u zajedništvo. Pojam "crkva" dolazi od grčkog "ekklesia", što znači zbor onih koji su "sazvani". U Starom zavjetu to je bio izraz koji se koristio za prevođenje "quahal Yaweh", skupština izabranog naroda pred Bogom da ga časti uslijed bogoslužja. Primjeri za to su bili skupština na Sinaju, i skupština sazvana u vrijeme kralja Jošue koja je slavila Boga i povratak čistoći Zakona. U Novom zavjetu, u kontinuitetu s Starim zavjetom, ima nekoliko različitih značenja, ali se posebno označava narod što ga Bog saziva i sabire iz svih krajeva zemlje kako bi stvorio zajednicu onih koji po vjeri i krštenju postaju djecom Božjom, udovima Kristovim i hramom Duha Svetoga (usp. Katekizam, 777, Kompendij, 147).

U Svetom pismu Crkva dobiva velik broj različitih imena, od kojih svako iskazuje neki određeni aspekt otajstva zajedništva Boga i ljudi. "Božji narod" je ime koje je pripadalo Izraelu. Kada se primjenjuje na Crkvu, "novi Izrael," znači da Bog nije odabrao spasiti ljude kao izolirane pojedince, nego pretvarajući ih u jedan narod okupljen u jedinstvu jedinstva Oca i Sina i Duha Svetoga, kako bi ga mogli priznati u istini i služiti mu u svetosti. [3] To također znači da je Crkva izabrana od Boga kao vidljiva zajednica među narodima, putujući prema konačnoj domovini. U tom narodu svi imaju zajedničko dostojanstvo kao Božja djeca, zajedničku misiju da budu sol zemlje i zajednički kraj, koji je Kraljevstvo Božje. I svi sudjeluju u trojakoj Kristovoj službi: svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj (usp. Katekizam, 782-786).

Kada kažemo da je Crkva "Tijelo Kristovo", znači da je Krist, slanjem Duha Svetoga, ujedinio vjernike sa sobom na intiman način, osobito u Euharistiji. On ih pripaja u sebe po Duhu, tako da oni rastu u jedinstvu kroz milosrđe i čine jedno tijelo, čuvajući pritom raznolikost. Pod tim pojmom također izražavamo da zdravlje ili slabost bilo kojeg člana ima odjeka na cijelo tijelo (usp. 1 Kor 12:1-24), a da su vjernici, kao članovi Krista, njegovo sredstvo za djelovanje u svijetu (usp. Katekizam, 787-795).

Crkva se također naziva "Zaručnica Kristova" (usp. Ef 5:26 ff.), što naglašava i jedinstvo i razliku između Krista i njegove Crkve. Taj naziv također podrazumijeva da je Božji savez s ljudima definitivan, jer je Bog vjeran svojim obećanjima, a Crkva pak vjerno odgovara tako što je plodonosna Majka svih sinova i kćeri Božjih.

Crkva je također "Hram Duha Svetoga", jer on živi u tijelu Crkve te je izgrađuje u ljubavi preko Riječi Božje, sakramenata, kreposti i karizmi. [4] Budući da je Krist istinski hram Duha Svetoga (usp. Iv 2:19-22), ta slika također podrazumijeva da je svaki kršćanin hram Duha Svetoga. Karizme su "osobiti darovi Duha Svetoga udijeljeni pojedincima za dobro ljudi, za potrebe svijeta i posebno za izgradnju Crkve. Prosudba karizmi je zadaća Učiteljstva" (Kompendij, 160;. Usp. 1 Sol 5:20-22).

"Svoj početak i ispunjenje Crkva ima u vječnome Božjem naumu. Stari ju je zavjet pripravio izborom Izraela, što je znak budućega zajedništva svih naroda. Utemeljena riječima i djelima Isusa Krista ostvarena je ponajprije po njegovoj otkupiteljskoj smrti i uskrsnuću. Zatim se očitovala kao otajstvo spasenja izlijevanjem Duha Svetoga na Pedesetnicu. Svoje će ispunjenje imati na koncu vremena kao nebeski zbor svih otkupljenih" (Kompendij, 149;. Usp Katekizma, 778).

https://opusdei.org/hr-hr/article/tema-12-vjerujem-u-duha-svetoga-vjerujem-u-svetu-crkvu-katolicku/

Pozovi Isusa da stiša oluje u tvom životu, pozovi ga da donese svoj mir.
Žaleći se na njih nećeš ništa promijeniti. Zatvarajući se u svoj mali svijet nećeš pronaći rješenje za probleme koji su napunili tvoj život. Strah i sumnja koji su se uvukli u tvoje kosti ne mogu nestati ako ne pozoveš Isusa u svoj život i zatražiš od njega pomoć. Ne možeš vidjeti svoje bolje sutra ako Isus nije prisutan u tvome danas, u tvom sadašnjom trenutku.

Pozovi Isusa da stiša oluje u tvom životu, pozovi ga da ti da mudrosti razriješiti dvojbe u koje si upao. Povratit ćeš svoju snagu ako svu svoju slabost prepustiš njemu. Isus dolazi da ti kaže da si jedinstven i da naučiš držati glavu gore, te da će ti dati snagu za novi život, ali prvo moraš imati hrabrosti obračunati sa grijesima svoje prošlosti, sa svojim negativnim navikama, sa pogrešnim uvjerenjima, sa svim onim što te vuče na dno.

Moraš pustiti taj uteg za kojeg si se uhvatio, uteg svojih sumnji i strahova, uteg malodušja i nepovjerenja, uteg lažnih obzira. Moraš se osloboditi lanaca svojih izgovora, potrebe da kontroliraš sve svari, moraš se osloboditi lanaca svoga ega i potrebe da si uvijek u pravu. Osloboditi se etiketiranja drugih ljudi, pravljenja da si savršen, glume da je u tvom životu sve sjajno, otpora promjeni i prepustiti se u njegove ruke.



Pozovi Isusa da stiša oluje u tvom životu i shvati kako te oluje nisu tu bile bez razloga. Sve one imaju svoj smisao kojega možda još ne možeš vidjeti ali će ti jednoga dana biti jasan. Bile su da prodube tvoju snagu i ojačaju tvoju vjeru, da pokažu tvoje pouzdanje u njega i da shvatiš da si na ranama koje si s njima zadobio postao zrelija i odgovornija osoba koja više cijeni život. S olujama u svom životu postao si bolji čovjek.

Mario Žuvela

Ra wrote:Gle, nije bitno kako i preko koga si došla do nečeg što te čini boljom osobom (po tvojim kriterijima, jer oni bi ti i trebali biti najbitniji), do toga da možeš odbaciti neke krive postupke, bitno je da si uspjela. 

I ovdje imamo različita mišljenja. Mislim da je korisno navesti što me je promijenilo, što je utjecalo na promjenu mog mišljenja, ponašanja. Jer možda taj izvor bude koristio i nekom drugom, a prešućivanjem bih toga drugoga uskratila za vrlo vjerojatno važnu životnu promjenu. Nisam u ovome svemu najvažnija ja i moja promjena. Važno je to da se svakome otvara mogućnost uvida u neke životne spoznaje i situacije. Ne treba ih usvojiti. Ali sada ih ima na uvid. Bio to Hod za život, Žuvela, Ivančić ili netko drugi. Sve to spada u domenu naših duhovnih spoznaja i iskustava. 
Nemoj previdjeti da sam već rekla kako ne mogu pisati kao dvostruka ličnost - jedna koja je unutar svoja četiri zida i druga koja je na forumu. Jer ja sam cjelovito biće koje ne kalkulira. I prije svega ne nastojim se nikome svidjeti. Čak niti Bogu, jer kao što si rekla, On zna kakvi smo bez uloga, maski i velova. :)

Ra wrote:A i nije lijepo kad si na tom svom putu sama. Lakše je kad imaš kome reći kako se osjećaš. ;)

Nikada nisam sama, a ni usamljena. :D A ovdje iznosim svoje osjećaje i iskustva bez problema. Možda će sada nastati problem jer sam komentirala ono oko čega ne dijelimo isto mišljenje. :) Nadam se ipak da neće. :)

Ima ljudi koji su nasmijani čak i u svojim teškoćama, to su veliki ljudi, ti ljudi su svladali umijeće življenja.
Koliko im god udaraca život zadao oni se neće predati već će gledati koje korake mogu poduzeti da ih uteg života ne bi potpuno prignječio. Ima ljudi koji su nasmijani čak i u izdajama koje doživljavaju jer shvaćaju da im je sve to bila jedna životna škola od koje će sada mnogo mudrije i pametnije u životu postupati.

Ima ljudi koji su nasmijani čak i onda kada im drugi oduzimaju nadu jer shvaćaju da im nitko osim njih samih ne može dati, ni oduzeti nadu. Ti ljudi ne slijede crna predviđanja drugih već hrabro i s vjerom u najcrnjoj noći kreću na put prema novom jutru. Ima ljudi koji su nasmijani čak i u tragedijama koje su prošli jer shvaćaju da se nakon njih nema smisla potpuno uništiti i predati, pogotovo kada je život već potopio sve njihove flote.

Ima ljudi koji su nasmijani čak i onda kada im u životu ništa ne ide. Oni znaju da je to samo jedan period koji će nakon nekog vremena proći i zato se njime previše ne opterećuju. Oni znaju da zadržati pozitivan pogled na svijet ponekad znači više nego dobiti na lotu. Ima ljudi koji su nasmijani čak i onda kada se svi oko njih na nešto žale i mrmljaju jer ne žele pristati na nešto manje od onoga što zaslužuju i što vjeruju da mogu postići.



Ima ljudi koji su nasmijani čak i kada se cijeli svijet oko njih raspada jer znaju da je volja za boljim životom važnija od problema koji ih okružuju. Oni svijet gledaju na način u kojem ih ništa ne košta iskazati povjerenje u drugoga, dati drugom podršku, radovati se tuđem uspjehu i vjerovati da će sutra i za njih biti bolje. Upravo zbog toga što tako pozitivno gledaju svijet i vjeruju Bogu, Bog im vraća ono što daju. Tada se oko njih počinju događati čuda, čuda života.

Mario Žuvela

Mudrost jutra:

Zemlja će uvijek ostati okrugla bez obzira što neki misle da je ravna ploča.

A Mate neće svratiti ako ne stavim vic:

Fićo ne uspjeva zakočiti na semaforu i svom silom se zabije u zadnji dio novog BMW-a...

Na displeju BMW-a se ispisuje poruka:

- "Found new hardware..Install ?"

metilda wrote:A Mate neće svratiti ako ne stavim vic:

Fićo ne uspjeva zakočiti na semaforu i svom silom se zabije u zadnji dio novog BMW-a...

Na displeju BMW-a se ispisuje poruka:

- "Found new hardware..Install ?"

tema lijepo teče, a kad vidim takvo što, uživam u zvuku

O Mate Prvi put se okupala ove godine. Tih 12 km do mora ovaj put zvuči kao gnjavaža. A na plaži paklenski vruće. Nikad do sada nisam željela pobjeći s plaže a ni na terasi uz more nije bilo ugodnije. Još je puhao i istočnjak. Uhvatila sam malo farbe. ️ Ljeto zablistalo punim sjajem.

Svako jutro imaš šansu probuditi se u svijetu u kojem ljudi imaju više poštovanja jedni prema drugima. I gdje su više ljudi. Svijetu u kojem je više lijepe riječi, a manje trača. Svijet u kojem ljudi na putu do cilja jedni drugima nastoje skinuti teret se pleća, a ne ga još dodatno natovariti. Svijet u kojem se bližnjem prilazi s vjerom da je iskren, pravedan i pošten pa i onda ako nije, a ne suditi ga, jer nemamo nikakvo pravo na to.  

Svako jutro imaš šansu probuditi se u svijetu u kojem ljudi drže do svoje riječi i obećanja i neće je pogaziti iz nekog jadnog interesa. Svijetu u kojemu se ljudi manje plaše, jer ne stvaraju nama traume neke nakaze i čudovišta, nama traume stvaraju drugi ljudi, ljudi poput nas, ljudi koji još nisu raščistili sve sa sobom. Imaš šanse probuditi se u takvom svijetu ako ti odlučiš biti takav. Tvoja je promjena dovoljna da započne promjena svijeta. Isprobaj to!

- Mario Žuvela

Dragi pratitelji Asyluma, sve vas lijepo pozdravljam, od večeras zatvaramo, vruće je i vrijeme je za lake teme.
Čitamo se opet najesen.