Events
Publications
Latest imagesSplit: Kronika jedne propasti
Page 1 of 10
Page 1 of 10 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 
Split: Kronika jedne propasti
by debotoijusto 1/4/2018, 10:37
rastao sam u prizemlju kuće podno tvrđave na Gripama, nadomak samom povijesnom središtu Splita. Do tamo – do Pazara i Palače – s Gripa su se spuštale tri ulice: Rokova, Partizanska i u sredini moja, Prilaz VIII. korpusa, danas Glagoljaška. Bila je to mirna četvrt, sa starom bačvarijom, kemijskom čistionicom, pekarom, mesnicom, vinarijom, frizerom, malom radnjom za izradu ključeva, jednom automehaničarskom radionicom, kvartovskim dućanom mješovite robe koji su naši stari po predratnom vlasniku zvali ‘Ferić’ i čoporima bučne, polugole i tamnopute djece.
Na mjestu stare bačvarije danas je Evanđeoska crkva Radosne vijesti, koja tu gradi veliki betonski kompleks s tridesetak apartmana, a veliku apartmansku zgradu pored nje gradi i američka tvrtka Cross Holding LLCiz Ohija. Na mjestu kemijske čistionice danas su Apartments Miraflores, pekara je turistička agencija Emanuel, a frizerska radnja je postala Apartman studio Vanilla. Vinarija je danas ArtStudio suvenirnica, a u turističke apartmane pretvoreni su čak i automehaničarska radionica, mala kvartovska mesnica i Ferićev dućan. Samo je butiga starog meštra za izradu ključeva zaključana i prazna, premala za apartman.
Djece više nema, nema više ljudi. Sve kuće, u sve tri ulice koje se s Gripa spuštaju prema Pazaru i Palači, danas su označene firmama hostela ili plavim tablama s natpisom ‘Apartman’. U cijeloj Partizanskoj ulici danas živi valjda još samo Jurica Pavičić.
Nešto niže, nekoć glasovita pučka Radunica potpuno je ispražnjena od stanara: čista, uredna, uzorno uređena i potpuno pusta. Studio, apartman, soba, hostel. I groteskni Dani Radunice, kada se jedan dan u godini domoroci na privremenom životu u prigradskim favelama vrate u svoju slavnu ulicu, pa za korejske i australske turiste peku srdele i igraju turnire u briškuli. Naša stara osnovna škola – nekad Bruno Ivanović, danas Lučac – nekoć jedna od najvećih u državi, što je onomad radila u tri smjene, ove će jeseni upisati manje od dva razreda prvašića. Ne u Ličkoj Dubravi ili Kninu, ne u predgrađu Vinkovaca, nego u centru drugog najvećeg grada u državi.
Naše djetinjstvo, recimo, bile su Bačvice, pučka plaža za djecu, penzionere, piciginaše i male Slavonce, što bi gore iznad plićaka, iz sobe u dječjem odmaralištu Crvenog križa Osijeka, prvi put gledali more. Sve kuće u prstenu oko Bačvica danas su označene firmama hostela ili plavim tablama s natpisom ‘Apartman’. Studio, apartman, soba, hostel. Putokaz koji je na raskršću iznad plaže donedavno upućivao na hotel Park, jedini na ovoj strani grada, svake godine se povećava i izdužuje novim tablama, i danas je bizarni, pet-šest metara visoki totem s nazivima dvadesetak hotela. Iznad same plaže ovih dana niču još tri, slavni stari hotel Park pretvoren je u generički nekakav luksuzni resort, i ostala je među njima samo mala zgrada osječkog Crvenog križa. Malih Slavonaca, međutim, više nema: dječje odmaralište danas je, jasno, Hostel Vila Mikica.
Na mjestu stare bačvarije danas je Evanđeoska crkva Radosne vijesti, koja tu gradi veliki betonski kompleks s tridesetak apartmana, a veliku apartmansku zgradu pored nje gradi i američka tvrtka Cross Holding LLCiz Ohija. Na mjestu kemijske čistionice danas su Apartments Miraflores, pekara je turistička agencija Emanuel, a frizerska radnja je postala Apartman studio Vanilla. Vinarija je danas ArtStudio suvenirnica, a u turističke apartmane pretvoreni su čak i automehaničarska radionica, mala kvartovska mesnica i Ferićev dućan. Samo je butiga starog meštra za izradu ključeva zaključana i prazna, premala za apartman.
Djece više nema, nema više ljudi. Sve kuće, u sve tri ulice koje se s Gripa spuštaju prema Pazaru i Palači, danas su označene firmama hostela ili plavim tablama s natpisom ‘Apartman’. U cijeloj Partizanskoj ulici danas živi valjda još samo Jurica Pavičić.
Nešto niže, nekoć glasovita pučka Radunica potpuno je ispražnjena od stanara: čista, uredna, uzorno uređena i potpuno pusta. Studio, apartman, soba, hostel. I groteskni Dani Radunice, kada se jedan dan u godini domoroci na privremenom životu u prigradskim favelama vrate u svoju slavnu ulicu, pa za korejske i australske turiste peku srdele i igraju turnire u briškuli. Naša stara osnovna škola – nekad Bruno Ivanović, danas Lučac – nekoć jedna od najvećih u državi, što je onomad radila u tri smjene, ove će jeseni upisati manje od dva razreda prvašića. Ne u Ličkoj Dubravi ili Kninu, ne u predgrađu Vinkovaca, nego u centru drugog najvećeg grada u državi.
Sve odatle, s Gripa i Lučca sedamdesetih, geografija Splita – geografija odrastanja moje generacije – postala je nešto poput izmaštane mape iz kakve Tolkienove fantazije.Gradonačelnikovu rečenicu valjat će upisati kao epitaf Splitu. ‘Nema smisla da gradske službe zauzimaju prvi red do mora.’ Nema smisla da išta za urođenike zauzima te lokacije. Ni gradska uprava, ni pošte, ni fakulteti, ni knjižare… Ni stanovi za življenje ljudi
Naše djetinjstvo, recimo, bile su Bačvice, pučka plaža za djecu, penzionere, piciginaše i male Slavonce, što bi gore iznad plićaka, iz sobe u dječjem odmaralištu Crvenog križa Osijeka, prvi put gledali more. Sve kuće u prstenu oko Bačvica danas su označene firmama hostela ili plavim tablama s natpisom ‘Apartman’. Studio, apartman, soba, hostel. Putokaz koji je na raskršću iznad plaže donedavno upućivao na hotel Park, jedini na ovoj strani grada, svake godine se povećava i izdužuje novim tablama, i danas je bizarni, pet-šest metara visoki totem s nazivima dvadesetak hotela. Iznad same plaže ovih dana niču još tri, slavni stari hotel Park pretvoren je u generički nekakav luksuzni resort, i ostala je među njima samo mala zgrada osječkog Crvenog križa. Malih Slavonaca, međutim, više nema: dječje odmaralište danas je, jasno, Hostel Vila Mikica.
debotoijusto- Posts : 31574
2014-04-12
Re: Split: Kronika jedne propasti
by debotoijusto 1/4/2018, 10:41
Onih godina s Bačvica sam upao u srednju školu i otkrio alkohol, rock’n’roll, filmove i čudesnu mogućnost zarade vlastitog novca: u početku krađama po knjižarama i prodajom pročitanih knjiga antikvarijatima, a onda i poštenim radom preko Student-servisa ili pomažući ocu u njegovim faturetama za HNK. Nije bilo mobitela, ali nalazili smo se bez nesporazuma – naš je mobitel bila telefonska govornica u zgradi glavne gradske pošte. Otamo, s plaćom Student-servisa nalazili smo se u Holcerovu baru ‘Bili as’ na Pjaci, s ostacima plaće u jeftinim brodovima-buffetima Dioklecijan i Istranka usidrenima na Rivi, s babinim džeparcem u Klubu ratnih vojnih invalida – popularnoj birtiji ‘U po noge’ – a bez novca u podrumima Dioklecijanove palače, posljednjem utočištu moje generacije, gdje bismo zajebavali legendarnog splitskog konceptualnog umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta u njegovu revolucionarnom antimuzeju: naši su fast-foodovi bili vojna pekara kraj Ekonomske škole i Bobisova tvornica, u kojoj smo u sitne sate kupovali vruće krafne.
Bobisova tvornica danas je, naravno, Art Hotel, a nekadašnja vojna pekara kraj Ekonomske – hotel Time. Dioklecijanovi podrumi odavno su šareni vašar suvenirske galanterije za one Korejce i Australce, a na mjestu Trokutova antimuzeja danas je otužni konfekcijski Souvenir Shop. Legendarna ‘U po noge’ postala je nekakav Eat & Drink kurac & palac, na mjestu brodova-buffeta za radničku klasu i omladince odzvanja čudovišna pseudodalmatinska muzika s brodova za BreathTaking Sunset Panoramic City Cruises, a ‘Bili as’ – u čijemu smo izlogu zalutalim strancima nekad pokazivali originalan Peleov dres, koji je Holcer užicao na Kraljevoj oproštajnoj utakmici na Marakani – danas se uređuje u recepciju luksuznog Piazza Heritage Hotela.
Čuveni generacijski dućani ispod Holcerova bara, u kojima smo kupovali prve Starke i Levi’sove petsto jedinice, danas su Barbarossa Pub & Grill i Kitchen 5 Food & Wine, a u glasovitoj Zadarskoj ulici, Splićankama poznatoj po bezbrojnim prodavaonicama cipela, ostala je jedna jedina mala butiga cipela. Sve ostalo je studio, apartman, soba, hostel, pub, grill, food, wine.
Nema trgovina, nema knjižara, nema antikvarijata, nema ni naših kina u kojima smo pušili prve cigarete i držali prve ženske sise. Nekad slavno po matinejama i pornićima, kino Tesla danas nezainteresiranim Korejcima i Australcima nudi bizarnu izložbicu prepariranih žaba, kino Marjan je Caffe-restaurant Bajamonti, a kino Central sada je Central The Club s plesačicama, sushijem i šampanjcem. Jeftino kino doma splitskog brodogradilišta, popularnog Vickovog doma – u kojemu smo slavili mature – srušeno je zajedno sa zgradom Doma i danas je tu hotel Globo, a zajedno s kinom srušena je i zgrada nekadašnjeg Doma JNA, važno mjesto opusa češkog arhitekta Josefa Kodla i splitske arhitektonske moderne, na čijem mjestu vlasnik njemačkog Birkenstocka gradi, jasna stvar, megaluksuzni hotel.
Bobisova tvornica danas je, naravno, Art Hotel, a nekadašnja vojna pekara kraj Ekonomske – hotel Time. Dioklecijanovi podrumi odavno su šareni vašar suvenirske galanterije za one Korejce i Australce, a na mjestu Trokutova antimuzeja danas je otužni konfekcijski Souvenir Shop. Legendarna ‘U po noge’ postala je nekakav Eat & Drink kurac & palac, na mjestu brodova-buffeta za radničku klasu i omladince odzvanja čudovišna pseudodalmatinska muzika s brodova za BreathTaking Sunset Panoramic City Cruises, a ‘Bili as’ – u čijemu smo izlogu zalutalim strancima nekad pokazivali originalan Peleov dres, koji je Holcer užicao na Kraljevoj oproštajnoj utakmici na Marakani – danas se uređuje u recepciju luksuznog Piazza Heritage Hotela.
Na Pjaci više nema ni knjižara iz kojih smo krali knjige, Morpurgo i Naprijed su zatvoreni, knjižara na kantunu ispod ure danas je Fast Food Ciprianis, izdavačka kuća Logos postala je Palace Judita Heritage Hotel, a obližnji Svijet knjige – Olive Oil Bar.
Osim hipsterskih barova, authentic restorana i heritage hotela na Pjaci više nema ničega i nikoga, zatvoreni su čak i butici. Vlasnik restorana Pjaca preuzeo je ovih dana i kultni Jugotonov dućan, u kojemu sam kupio prvu ploču u životu: drugu ploču u životu kupio sam u robnoj kući Prima, tamo gdje je danas Prima Luce Luxury Rooms. Prvu gitaru – sjećam se, Hagstromov fretless-bass – čeznutljivo sam gledao na odjelu muzičkih instrumenata u robnoj kući Dalma, na mjestu današnjeg Hostela Quasimodo, a prvu kupio u robnoj kući Koteks, tamo gdje je danas, jasno, En Route Hostel.
Čuveni generacijski dućani ispod Holcerova bara, u kojima smo kupovali prve Starke i Levi’sove petsto jedinice, danas su Barbarossa Pub & Grill i Kitchen 5 Food & Wine, a u glasovitoj Zadarskoj ulici, Splićankama poznatoj po bezbrojnim prodavaonicama cipela, ostala je jedna jedina mala butiga cipela. Sve ostalo je studio, apartman, soba, hostel, pub, grill, food, wine.
Nema trgovina, nema knjižara, nema antikvarijata, nema ni naših kina u kojima smo pušili prve cigarete i držali prve ženske sise. Nekad slavno po matinejama i pornićima, kino Tesla danas nezainteresiranim Korejcima i Australcima nudi bizarnu izložbicu prepariranih žaba, kino Marjan je Caffe-restaurant Bajamonti, a kino Central sada je Central The Club s plesačicama, sushijem i šampanjcem. Jeftino kino doma splitskog brodogradilišta, popularnog Vickovog doma – u kojemu smo slavili mature – srušeno je zajedno sa zgradom Doma i danas je tu hotel Globo, a zajedno s kinom srušena je i zgrada nekadašnjeg Doma JNA, važno mjesto opusa češkog arhitekta Josefa Kodla i splitske arhitektonske moderne, na čijem mjestu vlasnik njemačkog Birkenstocka gradi, jasna stvar, megaluksuzni hotel.
debotoijusto- Posts : 31574
2014-04-12
Re: Split: Kronika jedne propasti
by debotoijusto 1/4/2018, 10:46
Konačno, nema ni Student-servisa ni pošte: tamo gdje se nekoć nalazio Student-servis sada je luksuzni hotel Cornaro, koji je odnedavno zauzeo i cijelu monumentalnu zgradu glavne gradske pošte. Čak i na mjestu radionica iza zgrade HNK-a, u kojima sam s ocem radio scenografije za teatar, danas su hosteli Le Monde i Split Garden. Uskoro neće više biti ni banke u kojoj sam tada od HNK-a i Student-servisa podizao prve honorare: čuvena Šegvićeva zgrada Splitske banke na Peristilu – u kojoj je smješten i Filozofski fakultet – postat će, razumije se, hotel.
Zajedno s njima, nestale su jedna po jedna i geografske točke naših studentskih dana. Prostorije mog fakulteta – studija likovne kulture i povijesti umjetnosti – vraćene su crkvi i danas je to gorda palača splitske nadbiskupije. Kultnu Kadu – nekadašnji zatvoreni bazen, tada bilijar-klub u kojemu smo kratili studentske dane – Grad je mijenjao s vlasnikom hotela Luxe i danas tamo nezainteresiranim turistima nudi bizarnu izložbicu prepariranih riba i figura dinosaura, ambiciozno nazvanu Prirodoslovni muzej. Popularna ‘Tribina’ kraj Zlatnih vrata, okupljalište splitskih intelektualaca i studenata – u kojoj su održavane izložbe, paneli i jazz-koncerti – danas je šminkerski restaurant O’Zlata, u kojemu Australce i Korejce zabavlja Popularni Jole.
Moje studentske osamdesete, recimo, obilježila su tri Zvonka, alternativni teatar i omladinske novine. U trošnom stanu dopisnika Borbe i kazališnog entuzijasta Zvonka Tarle u palači Augubio kraj Peristila pripremali smo fantastičan ulični teatar, koji smo kasnije uselili u bivši Gusarov dom na Matejušci; kod drugog jednog Zvonka, starog obiteljskog prijatelja i profesora književnosti Zvonka Kovača, uselio sam se napustivši roditeljski dom, otkrivši u njegovoj biblioteci u Velom Varošu rusku avangardu; s trećim pak Zvonkom, Krstulovićem, u potkrovlju zgrade rektorata splitskog sveučilišta otkrili smo novinarstvo i radili Omladinsku iskru.
Zvonko Tarle odavno se odselio iz stana kraj Peristila, u kojemu smo se igrali Brechta – tamo su danas hotel Palace Augubio, Gothic Palace Luxury Rooms i restaurant Augubio Congo – a pustoš na mjestu srušenoga Gusarova doma, još jedne važne točke Kodlova opusa i splitske moderne, sada je okupljalište britanskih backpackera. Stan profesora Kovača danas je, hvala Bogu, apartman – eno ga odmah kraj hotela Villa Marjan – a zgradu rektorata, u čijemu je prizemlju bila redakcija Omladinske iskre, nedavno je pak kupio investitor koji će je adaptirati u – što drugo? – heritage hotel. Čak i opskurni kvartovski buffet, u kojemu smo uz pelinkovac promišljali nove brojeve Iskre, danas je hostel Spalato.
Nije, naravno, problem što moga Splita nema. Uvijek je tako bilo i uvijek je tako trebalo biti, da nečiji gradovi više nisu njihovi. Tako grad nastaje i živi. Moj Split, recimo, nastao je na ruševinama Smojinog. Problem je kad grad više nije ničiji. Kad se preseli iz sebe, pa se građani povuku u predgrađa, a grad na Instagram profile svjetskih usputnika.
Na koncu, kao simboličko, obredno samoponištavanje grada splitski je gradonačelnik nakon susreta s premijerom prije koji tjedan izjavio kako ‘nema smisla da gradske službe zauzimaju prvi red do mora’, najavivši kako će i golemi kubus nekadašnje Banovine na Zapadnoj obali, danas zgrada Gradskog vijeća, postati – ekskluzivni hotel.
Gradonačelnikovu rečenicu valjat će upisati kao epitaf Splitu. ‘Nema smisla da gradske službe zauzimaju prvi red do mora.’ Nema, eto, nikakvog smisla da službe koje služe građanima zauzimaju atraktivne i skupe gradske lokacije. Nema smisla da išta za urođenike zauzima te lokacije. Ni gradska uprava, ni pošte, ni fakulteti, ni knjižare, ni kina, ni trgovine cipelama, ni radnje za izradu ključeva. Ni stanovi za življenje ljudi.
‘Nema smisla’, pisat će na deset svjetskih jezika na nadgrobnoj ploči antičkog Splita, veličanstvenog mediteranskog grada koji su vlast, struka i građani cijeloga ispraznili, iznajmili i amputirali od urbanog života, kako bi turisti neometano uživali u autentičnom mediteranskom urbanom životu.
Grada bez ikakvog urbanog, socijalnog, kulturnog i svakog drugog pojedinačnog smisla.
https://www.portalnovosti.com/split-kronika-jedne-propasti
Zajedno s njima, nestale su jedna po jedna i geografske točke naših studentskih dana. Prostorije mog fakulteta – studija likovne kulture i povijesti umjetnosti – vraćene su crkvi i danas je to gorda palača splitske nadbiskupije. Kultnu Kadu – nekadašnji zatvoreni bazen, tada bilijar-klub u kojemu smo kratili studentske dane – Grad je mijenjao s vlasnikom hotela Luxe i danas tamo nezainteresiranim turistima nudi bizarnu izložbicu prepariranih riba i figura dinosaura, ambiciozno nazvanu Prirodoslovni muzej. Popularna ‘Tribina’ kraj Zlatnih vrata, okupljalište splitskih intelektualaca i studenata – u kojoj su održavane izložbe, paneli i jazz-koncerti – danas je šminkerski restaurant O’Zlata, u kojemu Australce i Korejce zabavlja Popularni Jole.
Moje studentske osamdesete, recimo, obilježila su tri Zvonka, alternativni teatar i omladinske novine. U trošnom stanu dopisnika Borbe i kazališnog entuzijasta Zvonka Tarle u palači Augubio kraj Peristila pripremali smo fantastičan ulični teatar, koji smo kasnije uselili u bivši Gusarov dom na Matejušci; kod drugog jednog Zvonka, starog obiteljskog prijatelja i profesora književnosti Zvonka Kovača, uselio sam se napustivši roditeljski dom, otkrivši u njegovoj biblioteci u Velom Varošu rusku avangardu; s trećim pak Zvonkom, Krstulovićem, u potkrovlju zgrade rektorata splitskog sveučilišta otkrili smo novinarstvo i radili Omladinsku iskru.
Zvonko Tarle odavno se odselio iz stana kraj Peristila, u kojemu smo se igrali Brechta – tamo su danas hotel Palace Augubio, Gothic Palace Luxury Rooms i restaurant Augubio Congo – a pustoš na mjestu srušenoga Gusarova doma, još jedne važne točke Kodlova opusa i splitske moderne, sada je okupljalište britanskih backpackera. Stan profesora Kovača danas je, hvala Bogu, apartman – eno ga odmah kraj hotela Villa Marjan – a zgradu rektorata, u čijemu je prizemlju bila redakcija Omladinske iskre, nedavno je pak kupio investitor koji će je adaptirati u – što drugo? – heritage hotel. Čak i opskurni kvartovski buffet, u kojemu smo uz pelinkovac promišljali nove brojeve Iskre, danas je hostel Spalato.
Nije, naravno, problem što moga Splita nema. Uvijek je tako bilo i uvijek je tako trebalo biti, da nečiji gradovi više nisu njihovi. Tako grad nastaje i živi. Moj Split, recimo, nastao je na ruševinama Smojinog. Problem je kad grad više nije ničiji. Kad se preseli iz sebe, pa se građani povuku u predgrađa, a grad na Instagram profile svjetskih usputnika.
Iz Splita tako nije samo kirurški odstranjen svaki trag života, već i samog sjećanja na život. Baš svaka čuka geografije naših bivših života danas je hotel ili hostel, pub & grill ili food & wine. U apartman je uređena, recimo, i trošna kućica u kojoj je živjela moja baba, apartman je danas i trošni stan u Palači u koji se onomad iz Komiže doselio moj djed, apartman je i stan u Getu u kojemu mi je rođen otac. Baš svaki stan u kojemu sam kasnije podstanario i živio – a bilo ih je mnogo i bilo ih je svugdje, od Varoša do Bačvica, od Dimitrove do Domaldove, od Kruševića gumna do Cankareve poljane – danas je turistički apartman. Čak i općinska zgrada u kojoj se moja generacija vjenčavala odnedavno je adaptirana u hotel Corner.
Na koncu, kao simboličko, obredno samoponištavanje grada splitski je gradonačelnik nakon susreta s premijerom prije koji tjedan izjavio kako ‘nema smisla da gradske službe zauzimaju prvi red do mora’, najavivši kako će i golemi kubus nekadašnje Banovine na Zapadnoj obali, danas zgrada Gradskog vijeća, postati – ekskluzivni hotel.
Gradonačelnikovu rečenicu valjat će upisati kao epitaf Splitu. ‘Nema smisla da gradske službe zauzimaju prvi red do mora.’ Nema, eto, nikakvog smisla da službe koje služe građanima zauzimaju atraktivne i skupe gradske lokacije. Nema smisla da išta za urođenike zauzima te lokacije. Ni gradska uprava, ni pošte, ni fakulteti, ni knjižare, ni kina, ni trgovine cipelama, ni radnje za izradu ključeva. Ni stanovi za življenje ljudi.
‘Nema smisla’, pisat će na deset svjetskih jezika na nadgrobnoj ploči antičkog Splita, veličanstvenog mediteranskog grada koji su vlast, struka i građani cijeloga ispraznili, iznajmili i amputirali od urbanog života, kako bi turisti neometano uživali u autentičnom mediteranskom urbanom životu.
Grada bez ikakvog urbanog, socijalnog, kulturnog i svakog drugog pojedinačnog smisla.
https://www.portalnovosti.com/split-kronika-jedne-propasti
debotoijusto- Posts : 31574
2014-04-12
jastreb- Posts : 34059
2014-04-22
Re: Split: Kronika jedne propasti
by debotoijusto 1/4/2018, 11:05
jastreb wrote:Ovo sam jučer pročitao. Odličan članak.
odem povremeno obic 3 mirovinski stup u split , kad imas odmak od desavanja bolje vidis kuda to sve vodi a zivit se mora
ne znam sto ce prije biti , puknuce turistickog balona ili nestanak ljudi
debotoijusto- Posts : 31574
2014-04-12
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 11:35
Oleg Maštruko
March 30 at 2:46pm ·
Ovo je dobar tekst, kao tekst.... dobro je napisano, i bez (vidljive) ideologije. Nije da se autor zalaže za ukidanje Ubera, ne gadi po Bakiću, čak se suzdržao da ijednom spomene "neoliberalizam", što je sigurno tražilo brutalnu samokontrolu, poredivu s onom kad uzmeš samo jedan čips iz vrećice. Dakle OK, tekst je nostalgičarsko prisjećanje na grad nečije mladosti, kojeg više nema. Svatko od nas starijih od 4 banke, a 5 ili 6 da i ne govorim, bi mogao napisati neki sličan, ali literarno vjerojatno lošiji tekst o svom gradu, koji god on bio, i na koji se god način promijenio. Svaki se grad promijenio, zapravo sačuvajbože da neki nije.
Možda baš zato što je tako benigan i nekonfliktan, tekst je dobar primjer da na njemu analiziramo, odnosno svi se skupa zajednički čudimo, kad je to ljevica od neke avangarde i progresive, postala okupljalište starih, gunđavih, u principu konzervativaca, koji plaču za "starim dobrim vremenima"? (Koja kad se hladno analiziraju uopće nisu osobito dobra, osim u njihovim uspomenama.)
Sve što Boris u tekstu opisuje, u principu su pozitivni pomaci. Centar grada koji je, kako ga on sam opisuje, bio zakurac (a ni moj Zadar nije bio bitno bolji) sada je svjetski hit, grade se hoteli, opći šušur i muvana, metar nekretnine vrijedi više nego ikad u povijesti, sve pršti od aktivnosti. Kinezi, Korejci, Kanađani, Švabe.... plaćaju puste novce da dođu u taj Split ili Zadar.... čuda neviđena!
A opet, on sve to opisuje gotovo kao tragediju.
Naslov je "Kronika jedne propasti". Po čemu je ovaj napredak koji se opisuje u tekstu - "propast"?!?
U čemu je, zapravo, problem? Pitam, dobroćudno, i bez želje za konfliktom. Slobodno mi pokušajte objasniti....
Da li autora jebe samo to što se "društveno uređenje" promijenilo? Bi li ga rast "smještajnih kapaciteta" radovao da se dešava u Jugi ili socijalizmu? (Ne pitam pakosno, zbilja me zanima, nisam Jugo-hejter.) Bi li to onda bio progres i napredak? Je li problem zavist? Što netko drugi zarađuje a on ne? Objasnite mi što je problem?
Ili je autor, jednostavno, postao klasični konzervativac? Samo što njegova "dobra stara vremena" nisu 1935 ili 1955 nego 1975 ali svejedno.
U tekstu autor recimo ne govori svoj stav o Uberu, bitcoinu, Farmeronu ili autonomnim autima. No, iz količine frustre i hejta kojom opisuje najobičnije hotele, iz količine konzervativizma koja iz teksta izbija, mislim da možemo s dosta pouzdanosti zaključiti da bi i te fenomene hejtao. Ako ti smeta novi heritage hotel ili wine & food bar na mjestu neke stare mesnice, bačvarije ili prodavaonice vida i brukava, onda nema teorije da te neće smetat i Uber i bitcoin. To je jednostavno takav mentalni sklop.
Mislim da je problem što se hrvatska ljevica od nečeg što je prihvaćalo novitete i pokušavalo biti za progres, pretvorilo u gunđave, frustrirane hejtere ama baš svakog pomaka na novo, čak i kada je on evidentno i nesumnjivo pozitivan, kao ovo što opisuje u tekstu.
Postali su kočničari i konzervativci.
Pamtim citat Stevea Albinija iz Big Blacka, s omota Songs About Fucking: slowly, without trying, everyone becomes what he despises most (y)
PS. Koga zanima analiza "propasti ljevice" u Hrvatskoj ili cijeloj EU, trebao bi početi od ovakvih tekstova (i ovog mog komentara :-D ) a ne od nekih ideološki nabrijanih tlapnji o Marxu i "radničkim pravima". Ključ razumijevanja tog lijevog konzervativizma je ovdje. Ovi ljudi svojim djedovskim gunđanjima ne mogu pokrenuti mase, zainteresirati nove glasače itd. Mogu samo kočiti i smetati one koji žele probati nešto novo.
March 30 at 2:46pm ·
Ovo je dobar tekst, kao tekst.... dobro je napisano, i bez (vidljive) ideologije. Nije da se autor zalaže za ukidanje Ubera, ne gadi po Bakiću, čak se suzdržao da ijednom spomene "neoliberalizam", što je sigurno tražilo brutalnu samokontrolu, poredivu s onom kad uzmeš samo jedan čips iz vrećice. Dakle OK, tekst je nostalgičarsko prisjećanje na grad nečije mladosti, kojeg više nema. Svatko od nas starijih od 4 banke, a 5 ili 6 da i ne govorim, bi mogao napisati neki sličan, ali literarno vjerojatno lošiji tekst o svom gradu, koji god on bio, i na koji se god način promijenio. Svaki se grad promijenio, zapravo sačuvajbože da neki nije.
Možda baš zato što je tako benigan i nekonfliktan, tekst je dobar primjer da na njemu analiziramo, odnosno svi se skupa zajednički čudimo, kad je to ljevica od neke avangarde i progresive, postala okupljalište starih, gunđavih, u principu konzervativaca, koji plaču za "starim dobrim vremenima"? (Koja kad se hladno analiziraju uopće nisu osobito dobra, osim u njihovim uspomenama.)
Sve što Boris u tekstu opisuje, u principu su pozitivni pomaci. Centar grada koji je, kako ga on sam opisuje, bio zakurac (a ni moj Zadar nije bio bitno bolji) sada je svjetski hit, grade se hoteli, opći šušur i muvana, metar nekretnine vrijedi više nego ikad u povijesti, sve pršti od aktivnosti. Kinezi, Korejci, Kanađani, Švabe.... plaćaju puste novce da dođu u taj Split ili Zadar.... čuda neviđena!
A opet, on sve to opisuje gotovo kao tragediju.
Naslov je "Kronika jedne propasti". Po čemu je ovaj napredak koji se opisuje u tekstu - "propast"?!?
U čemu je, zapravo, problem? Pitam, dobroćudno, i bez želje za konfliktom. Slobodno mi pokušajte objasniti....
Da li autora jebe samo to što se "društveno uređenje" promijenilo? Bi li ga rast "smještajnih kapaciteta" radovao da se dešava u Jugi ili socijalizmu? (Ne pitam pakosno, zbilja me zanima, nisam Jugo-hejter.) Bi li to onda bio progres i napredak? Je li problem zavist? Što netko drugi zarađuje a on ne? Objasnite mi što je problem?
Ili je autor, jednostavno, postao klasični konzervativac? Samo što njegova "dobra stara vremena" nisu 1935 ili 1955 nego 1975 ali svejedno.
U tekstu autor recimo ne govori svoj stav o Uberu, bitcoinu, Farmeronu ili autonomnim autima. No, iz količine frustre i hejta kojom opisuje najobičnije hotele, iz količine konzervativizma koja iz teksta izbija, mislim da možemo s dosta pouzdanosti zaključiti da bi i te fenomene hejtao. Ako ti smeta novi heritage hotel ili wine & food bar na mjestu neke stare mesnice, bačvarije ili prodavaonice vida i brukava, onda nema teorije da te neće smetat i Uber i bitcoin. To je jednostavno takav mentalni sklop.
Mislim da je problem što se hrvatska ljevica od nečeg što je prihvaćalo novitete i pokušavalo biti za progres, pretvorilo u gunđave, frustrirane hejtere ama baš svakog pomaka na novo, čak i kada je on evidentno i nesumnjivo pozitivan, kao ovo što opisuje u tekstu.
Postali su kočničari i konzervativci.
Pamtim citat Stevea Albinija iz Big Blacka, s omota Songs About Fucking: slowly, without trying, everyone becomes what he despises most (y)
PS. Koga zanima analiza "propasti ljevice" u Hrvatskoj ili cijeloj EU, trebao bi početi od ovakvih tekstova (i ovog mog komentara :-D ) a ne od nekih ideološki nabrijanih tlapnji o Marxu i "radničkim pravima". Ključ razumijevanja tog lijevog konzervativizma je ovdje. Ovi ljudi svojim djedovskim gunđanjima ne mogu pokrenuti mase, zainteresirati nove glasače itd. Mogu samo kočiti i smetati one koji žele probati nešto novo.
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 11:38
Denis Kuljiš Ah, išlo mi je na živce - urtalo mi je - kad je napisao da su se ”građani povukli...” Kakvi građani? I otkad je feralovce briga za građane? Njihova je autentična pozicija uvijek bila antigrađanska. Vlaji, ši, komunjare, pijanci, gradske budale, redikuli, Mosor, sva ta avangarda iz kaleta i mračnih portuna (delle botteghe oscure), da, a građanima su se uvijek podsmjehivali ili su ih prezirali, stare profešure, bivše ljude od supstance, sve lokalne veličine... Tipična pozicija varoške kvazi-inteligencije koja se digla kroz novine ili politiku, a osnovno im je stilsko sredstvo bilo poruga, tobož satira, lokalni humor.
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 11:39
Zhuge Liang
Follow · Yesterday ·
Wine kurac & palac
Prije punih šest godina, dok se igralo evropsko prvenstvo u nogometu u Poljskoj i Ukrajini, mi smo otvorili prvi vinski bar u Splitu. Nismo ga mogli registrirati kao vinski bar jer ta mogućnost nije bila predviđena kategorizacijom ugostiteljskih objekata. Stoga ga kategorizirasmo kao konobu i nazvasmo Paradox, Wine & Cheese Bar Paradox. Tada smo se glasno pitali kakva je to vinska zemlja koja u svojoj kategorizaciji nije predvidjela vinski bar, a jeste recimo pivnicu. Paradoks, zar ne...
Šest godina aktivno promoviramo skoro isključivo dalmatinske vinske kuće i autohtone sorte i prenosimo svijetu jedinu uspješniju hrvatsku priču od nogometne, onu vinsku. Šest godina kasnije, dok se pripremamo za svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji, koja je u međuvremenu postala bogatija za komad Ukrajine, spoznajem da je paradoks našeg Paradoxa izgleda puno veći jer evo čitam tekst cijenjenog Bore Dežulovića iz kojeg vidim da smo i mi svojim paradoksalnim djelovanjem uz ostale ugostiteljske wine & foodove i bar & grillove aktivno sudjelovali u propasti grada Splita. Kao konceptualni tvorac prvog wine kurca & palca u gradu osjećam utoliko i veću odgovornost. Samo mi je malo paradoksalno da je za propast grada starog bezmalo dva milenija dovoljno manje od dva mundijalska ciklusa...
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by dijagram 1/4/2018, 11:40
Kakvo prenemaganje.
Pet recenica i odustanem.
Pet recenica i odustanem.
dijagram-
Posts : 18912
2015-08-09
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 11:47
Goran Cacic Sa urbanog, kulturoloskog, socioloskog i inog drugog stanovišta Dežulović je apsolutno u pravu. Samo je rekao nepobitnu istinu. Grad cine ljudi a ne zgrade ( i vasi pomodni anglosaksonski lokali), rekao je nekad davno čuveni teoretičar urbanizma Konstantin Doksijades. Ovo sto vi pokušavate da odbranite, proglašavajući Dezulivica, nostalgicarom je svojevrsna verbalna masturbacija. Urbicid branite.
Oleg Maštruko Koji kurčev urbicid? Urbicid, kaže lik s 15 zastava Juge na profilnoj. Meni je jasno odakle vi dolazite i di idete, ja nemam patološku mržnju prema Jugi, sve OK, ali brate lijepo kažite mi volimo sve što nas podsjeća na Jugu i aj bog. Mene to ne smeta.
Ali prestanite kočiti budućnost radi svoje povijesno nostalgičarske bolesti, prestabnite blokirat sve od Ubera preko bitcoina i food and wine barova radi vaše jebene jugofilije i radi toga šta ste neprilagođeni za 21 stoljeće ka i biskup Košić!
4
Last edited by Pinochet on 1/4/2018, 11:47; edited 1 time in total
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by marcellus 1/4/2018, 11:47
lik žali za Splitom iz vremena kad je pola mlađih od 30 bilo na igli... i kad si poso mogo dobit samo preko veze a izgubit ga kasnije nisi mogo nikako...
treba vidjet rijeku, tamo se ništa nije promijenilo od 75., sve je isto (čak i autobusni kolodvor) samo njega nema...
treba vidjet rijeku, tamo se ništa nije promijenilo od 75., sve je isto (čak i autobusni kolodvor) samo njega nema...
_________________
marcellus- Posts : 46005
2014-04-16
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 11:49
Oleg Maštruko Kad vidim da mi netko sa 15 zastava države koja je pokojna već 30 godina, glumi avangardu i komentira sadašnjost i budućnost, dođe mi muka.
Inače nemam ništa protiv Juge kao povijesne tvorevine. Bila, neko vrijeme funkcionirala, pa neko vrijeme nije, dogorila ka svića, i to je to. Danas je bitna koliko i DDR.
2
Oleg Maštruko
Oleg Maštruko Iman doma čak i majicu na Tita, nosin je iz zajebancije po zemljama trećeg svijeta, ali ne temeljim na njoj prosudbe wine and bar trendova
Inače nemam ništa protiv Juge kao povijesne tvorevine. Bila, neko vrijeme funkcionirala, pa neko vrijeme nije, dogorila ka svića, i to je to. Danas je bitna koliko i DDR.
2
Oleg Maštruko
Oleg Maštruko Iman doma čak i majicu na Tita, nosin je iz zajebancije po zemljama trećeg svijeta, ali ne temeljim na njoj prosudbe wine and bar trendova
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 11:49
Pratim Olega Maštruka na fejsu, naprska je dežulovića i njegove apologete u ovoj raspravi.. Debelotijesto jel čitaš
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by crvenkasti 1/4/2018, 11:52
A najviše mu nedostaje što je nekad mogao krasti knjige, a sad ne može.
Pišti ono na izlaznim vratima, valjda..
Pišti ono na izlaznim vratima, valjda..
crvenkasti-
Posts : 29707
2014-04-17
Re: Split: Kronika jedne propasti
by dijagram 1/4/2018, 11:53
Place sto ce uskoro crknuti, a toliko ce hrane ostati nepozderane:)crvenkasti wrote:A najviše mu nedostaje što je nekad mogao krasti knjige, a sad ne može.
Pišti ono na izlaznim vratima, valjda..
dijagram-
Posts : 18912
2015-08-09
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 11:56
marcellus wrote:lik žali za Splitom iz vremena kad je pola mlađih od 30 bilo na igli... i kad si poso mogo dobit samo preko veze a izgubit ga kasnije nisi mogo nikako...
treba vidjet rijeku, tamo se ništa nije promijenilo od 75., sve je isto (čak i autobusni kolodvor) samo njega nema...
ovako, početkom 2000tih sam počeo izlaziti iz predgrađa u centar STa sa ekipom.... dok još nije bilo turizma.. ovako.. početkom 2000tih je bilo sve još puno bolje, nego 90tih i 80tih kada je sve bilo puno šprica.. međutim..
taj centar STa. - uđeš u jednu sporednu ulicu u palači, gdje se sada nalazi "wine bar, hostel, gdje je 100% čisto kao u apoteci", tada bi - sve smrdilo na pišalinu, govna, tu i tamo koja šprica, razbijene flaše od "jure" itd. stanovi su bili oronuli i raspadali se. varoš, prvi kvart odmah do palače - isto tako - većina starih kuća nije imala čak niti sanitarni čvor, hrpa kuća se doslovno raspadala. stare kuće pa se raspadaju, jer se uopće nije isplatilo ulagati u njih. sada radi turizma, te kuće su obnovljene(ali u dalmatinskom kamenu), sve čisto kao apoteka, nema više govana, šprica , pišaline, razbijenih flaša(ne kao prije), i eto na svakom drugom koraku je neki "đus bar" "wine bar" "apartman" to je bitna razlika.
nije samo centar Splita, svi kvartovi uz obalu su sređeni.. ono kada prođen Zagrebom svako par godina, čim se makneš od centra ZGa, fasada se raspada sa zgrada, oronule kuće, dok u Splitu, kvartovi uz obalu - tip -top sređeni. tip top.
Isto tako dežulović se sjeća svoga djetinstva iz 80tih ili 70tih, pa ga opisuje, međutim, njegovo djetinstvo iz 78godine je puuuno drugačije, nego djetinstvo nekog splićanina iz 1938 godine, kada je Split bio sam palača i 500metara dalje od palače i imao manje stanovnika nego Imotski i Sinj... kada ćemo se vraćati?
uglavnom naprskalo Dežulovića i Debelogtijesto i to uglavnom ga naprskalo od strane "liberala"
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 12:00
da i to, as se hvali kako je krao knjige . jbt likacrvenkasti wrote:A najviše mu nedostaje što je nekad mogao krasti knjige, a sad ne može.
Pišti ono na izlaznim vratima, valjda..
Guest- Guest
Re: Split: Kronika jedne propasti
by dijagram 1/4/2018, 12:05
to je bilo in, a ne sadit masline il mijesat beton.Pinochet wrote:da i to, as se hvali kako je krao knjige . jbt likacrvenkasti wrote:A najviše mu nedostaje što je nekad mogao krasti knjige, a sad ne može.
Pišti ono na izlaznim vratima, valjda..
dijagram-
Posts : 18912
2015-08-09
Re: Split: Kronika jedne propasti
by aben 1/4/2018, 12:09
ki je ot oleg mastruko? imo neprijateljsko ime i prezime.
split je, ko i cela hrvacka, bi obicna komunisticka ciganlia. komanda je ruglo i izvunka i iznutro i sun bog place nad cinjenicon da je jos u vlosnistvu drzave, isto ko i fakultet i dom jna u zadru.
split je, ko i cela hrvacka, bi obicna komunisticka ciganlia. komanda je ruglo i izvunka i iznutro i sun bog place nad cinjenicon da je jos u vlosnistvu drzave, isto ko i fakultet i dom jna u zadru.
_________________
Insofar as it is educational, it is not compulsory;
And insofar as it is compulsory, it is not educational
aben- Posts : 35490
2014-04-16
Re: Split: Kronika jedne propasti
by Guest 1/4/2018, 12:26
aben wrote:ki je ot oleg mastruko? imo neprijateljsko ime i prezime.
split je, ko i cela hrvacka, bi obicna komunisticka ciganlia. komanda je ruglo i izvunka i iznutro i sun bog place nad cinjenicon da je jos u vlosnistvu drzave, isto ko i fakultet i dom jna u zadru.
gle cigane hrvatski da ti objasnim nekoliko stvari ali ti to opet ne budeš želio shvatiti kao ni većina cigana na ovom forumu jer si cigan hrvatski kao i većina hrvata. cigani ste bili pod Austrijom. bili ste cigani pod Italijom, bili ste uber cigani u zločinačkoj koloniji NDH, bili ste cigani u SFRJ i sad ste veliki državotvorni cigani u vašoj klerofašističkoj udbaškoj tj. šizofreno psihopatskoj rvackoj. gle cigane nikakve veze nema bivša SFRJ zato jer ste vi po defaultu cigani. jer i Slovenija je bila u SFRJ ali majstore hrvatski ciganu tamo na ulici ONDA daleke 1975. nisi na ulici Ljubljane jedan jebeni čik opušak mogao naći na ulici a kamo li papirić ili neko veće smeće bilo je ONDA sve čisto kao apoteka nasuprot Zagrebu koji je izgledao ko Bukurešt....gradski autobusi su ONDA išli takvom točnošću u sekundu da si po busu mogao sat narihtati!!!! ONDA su slovenci već odvajali otpad i imali posebne kontejnere za baterije, za staklo, za papir itd. dakle nije do KOMUNIZMA NEGO STE VI HRVATI PROKLETI CIGANI SMEĆE OD LJUDI. kanibali jebo vam pas mater.
Guest- Guest
Page 1 of 10 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Similar topics» crna kronika, split
» Domoljubni HDZov čardak ubica, pušten iz zatvora nakon ubojstva dvije osobe(jedne mlade djevojke i jedne starice)
» Plenki usrecio Puljka i Split!.Split ima koncesiju na plazu Znjan
» KRONIKA JEDNOG PORAZA. I PROGONA, ZAŠTO NE REĆ?
» Evo jos jedne
» Domoljubni HDZov čardak ubica, pušten iz zatvora nakon ubojstva dvije osobe(jedne mlade djevojke i jedne starice)
» Plenki usrecio Puljka i Split!.Split ima koncesiju na plazu Znjan
» KRONIKA JEDNOG PORAZA. I PROGONA, ZAŠTO NE REĆ?
» Evo jos jedne
Page 1 of 10
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum