Asylum

BITI MANJI, A BITI VEĆI
EFA RIJEČI, 29. 5.


(Mk 10,42-45) 


Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.




Vlast i moć su kao neko trik-pitanje. Ili kao zamka. Ne kaže se bez razloga da, ako hoćeš vidjeti kakav je netko čovjek, daj mu neku vlast ili nekakvu poziciju moći. Onda se, nažalost, nerijetko vidi kako se ponašamo jedni prema drugima onako kako ne treba. Sveti Franjo bio je svjestan toga. Poziva na oprez jer bi čak i posjedovanje knjiga moglo potaknuti nekog brata da naredi drugom bratu da mu tu knjigu donese kao što bi se to naređivalo kakvom sluzi.


Neka ne bude tako među vama… Da, u nekom idealnom svijetu. Kad god čitam evanđeoske retke i kad god treba nešto progovoriti na tu temu, vidim da živimo u stalnom raskoraku između onoga što Gospodin govori svojim učenicima (a to sam ja!) i onoga kako izgleda stvarnost. Valjda zato nije teško shvatiti zašto je ispovijed tako čest i tako potreban lijek svakome tko ozbiljno shvaća Gospodinove riječi.


Ne daj mi gledati svisoka na druge. Ne daj mi biti veći od drugih. Nauči me biti manji. Nauči me živjeti onu Tagoreovu mudrost koja je jamačno nadahnuta odozgor: Kad sam došao na svijet, bio sam najbjedniji od svih bića, ovisan o svima, zato bi bio neoprostiv grijeh prezirati bilo koga i rušiti što nisam sagradio.


Pripremio: fra Željko Barbarić

Opašite bedra istinom,
obucite oklop pravednosti,
potpašite noge spremnošću za evanđelje mira!
U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga.
Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.
Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.


(Ef 6,14-18)

Pođi za mnom!


Mi nismo počeli dogovorom
niti sam ja u početku imao svoj plan.
Sve je išlo brzo.
Ti si došao i rekao:
Pođi za mnom!
i ja sam ostavio sve i pošao za Tobom.
Bio sam u Tvojoj blizini.
Gledao, slušao, učio.


A onda sam
zatvorio oči, 
pustio da me odvuku drugi glasovi 
i učio sve sporije i teže.
Tumarao sam kao da Tebe nema
tražeći među ljudima
nekoga nalik Tebi. 
Uzalud!
Ničiji glas nikada 
nije zvučao Tvojom vlašću
i ničije riječi 
nisu izranjale iz vječnosti
kao Tvoje.


A onda si Ti opet došao 
i rekao isto što i prvi put:
Pođi za mnom!
I ja sam opet
ostavio sve i pošao za Tobom.


Tada si mi otvarao oči
da gledam što sve nisam vidio
i slušam što sam sve krivo čuo.
Trudio si se da naučim učiti
kroz bol svoje izgubljenosti
i patnju ljudi koje si mi slao.  


Nisi odustao od mene
ni onda kada bih ja bio odustao od sebe.


Okrenem se i opažam: 
što sam duže s Tobom
sve mi je teže zamisliti život bez Tebe.


Svijet nije nestao
otkako si Ti došao,
ali svijet više nije isti.


Gledam more i planinu,
slušam ptice i vjetar,
a slutim Tvoju mudrost.


Moje su police prepune knjiga
i moji ormari odjeće,
a ja u njima, bez Tebe,
vidim samo ispraznost. 
Ne oskudijevam ni u čemu
i svega imam u izobilju,
ali ništa nije ravno Tvojoj riječi:
Pođi za mnom!


Osvrnem se unatrag i vidim kako su se
prepreke javljale i nestajale,
tužbe pisale i odbijale,
neprijateljstva bujala i blijedila.
Ti bi mi uvijek pokazao put 
koji ja vidio nisam.
Jedino je uhođenje stalno.
Uporno, dosadno, neumorno i odvratno,
ali slutim da Ti i njega okrećeš na dobro.


Više Te ne molim da me ičega oslobodiš.
Htio bih ići za Tobom,
a da Ti više ne moraš ponovo reći:
Pođi za mnom!


U ono vrijeme: Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja — i u budućem vijeku život vječni.
Mk 10, 28-30


Ante Vučković

Let  everything  be  simple  today:  a  calm  morning,  good  news,  aromatic  coffee...
And  quiet  happiness  in  the  soul    
Good morning and happy day

Život nam često bježi između nepotrebnih svađa, prosipamo vrijeme na ljutnju i zavist, previše mrzimo, a premalo praštamo.


Život ide brzo, prebrzo, ne zaustavlja se, ne čeka.
Često nam ne daje drugu priliku.


Mnogi kažu da kad bi se ponovno rodili, kad bi imali još jedan dodatni život, sa svim iskustvima i lekcijama koje su naučili, više ne bi činili iste greške i živjeli bi drugačije, mudrije.


No, često zaboravljamo kako je svako jutro nova prilika.
Zato se ne osvrći, ne žali se, ne budi ljubomoran, ne svađaj se.
Živi s osmijehom na usnama, ljubavi u srcu i ispruženoj ruci prema svakom čovjeku. Kažu stariji, mudriji, da je u tome životna sreća i mir srca.

Zastani na trenutak i promisli


Prije početka 
svakog velikog posla, 
svake nove životne odluke, 
polaska na put 
ili za vrijeme neizvjesnog čekanja 
promisli o milosti i darovima Duha Svetoga.


Barem jedna trenutak posveti sebi 
i zamoli Boga da ti podari:


LJUBAVI,
kako bi mogao pobijediti strah od neizvjesnosti;


RADOSTI
za sve one koje ćeš tužnije od sebe susresti;


MIRA
koji će ti povratiti sigurnost u vlastiti odabir;


STRPLJIVOSTI
da te ne pokoleba prva prepreka na koju naiđeš;


VELIKODUŠNOSTI
u molitvi i praštanju;


USLUŽNOSTI
koja će lomiti tvoj ponos da budeš što bliže Bogu;


DOBROTE
prema onima koje ju ne znaju cijeniti;


KROTKOSTI
u trenucima kad ostaneš sam sa svojim pitanjima, mislima i kušnjama;


VJERNOSTI
svome pozivu;


BLAGOSTI
prema sebi i drugima;


UZDRŽLJIVOSTI
od teških riječi, lakih uvreda i brzih odluka;


ČISTOĆE
misli, riječi i djela,
jer tvoja ljepota duše može potaknuti druge 
da budu za trenutak 
bolji, 
strpljiviji, 
uslužni, 
milosrdniji, 
velikodušniji 
da budu djeca Božja.


Odmor duše - fra Zvonko Benković

9 grijeha jezika:


1. LAŽLJIVI jezik
    Đavao je otac lažljivaca.


2. LASKAVI jezik
     Ne hvalite nekog radi koristi.


3. OHOL jezik
     Oholi vjernici puni su sebe i ništa ne uče od                 drugih.


4. PRETJERANO KORIŠTEN jezik
     Budimo ljudi od malo riječi.


5. BRZ jezik
     Govorimo, a ne slušamo.


6. HIMBEN, PRIJETVORAN jezik
    Dobre stvari govorimo u lice, a poslije iza   leđa loše.


7. TRAČERSKI JEZIK
     Bog mrzi jezik koji ogovara.


8. PSOVAČKI jezik
    Psovanje je Bogu mrsko.


9. Jezik koji BODE
     Nikad se ne rugaj nikome, izravno ili neizravno.

Danas je Dan djeteta, ali i međunarodni dan roditeljstva. 


I tom prilikom malo dječjih bisera:


ŠTO JE KARAKTER?


To je sport. Moj brat je karakterista.


To sam vidio u zoološkom vrtu. Ima rogove, ali nema rep.


ŠTO JE DJETINJSTVO?


To je moj život kad sam bio mali.


To dobijemo kad se rodimo, pa poslije prođe.


Djetinjstvo je kad gledaš slike žute boje.


ŠTO JE PUBERTET?


Neizlječiva je to bolest. I doba kad ti brkovi narastu preko noći.


Pubertet je život sastavljen od gluposti.
To je kad prestaneš biti djevojčica i slobodno se možeš šminkati.


Kad sam s djedom stalno pričamo o djevojkama iz tog puberteta.


KAKO SE PRAVE BEBE?


One se prave od babica u rodilištu.


Sram me je to reći jer je to bezobrazan posao.


Prave se noću, zato žmire kad se rode.


To je jedan glupav posao za koji se prima dječji doplatak.


Bebe se prave od rode ili od kupusa. Kako tko voli.


Bebe se prave kad si dobar pa ti rode brata, a onda je on glavni pa si uzalud dobar.

#čitajknjigu

POSLJEDICE LJUBAVI U MALOM
EFA RIJEČI, 16. 6.


(Mk 4,30-33)


I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.« Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.




Gorušičino zrno ljudskom oku progovara, na možda najslikovitiji način, kakve mogu biti posljedice i kakve jesu posljedice življenja evanđelja, radosne vijesti u svakodnevnici obična čovjekova života. Najmanje od svega sjemenja donosi neočekivano i nesrazmjerno velik plod. Isus tom slikom ističe naoko beznačajni trud, djela, napore, sitne odabire dobra i u svemu tome gleda na plodove kojih najčešće nismo svjesni, a mogu biti ogromni. To je nešto poput malog puta sv. Male Terezije. Podići iglu s poda, u ljubavi prema bližnjemu, može se činiti naoko beznačajnom gestom, ali u Božjim očima prilika je to za ljubav, ljubav prema onome tko je iglu izgubio, ljubav prema onome tko bi se na nju ozlijedio ili onome kome bi mogla biti silno potrebna, a ne može ju pronaći, a u svemu tome krije se ljubav prema Bogu. I tko zna što bi se tom istom iglom dugoročno moglo učiniti i u čije bi se živote ta ista igla mogla ugraditi. Ta ista igla može biti tvoja strpljivost, tvoj osmijeh, tvoja riječ, čaša vode i tko zna što sve od naoko beznačajnih gesti ljubavi. 


Baš kao što čitamo u Lukinu evanđelju: Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran (Lk 16,10a).


Pripremio: br. Marinko Klaić

OKRENI NEPRAVDU U SVOJU KORIST
EFA RIJEČI, 17. 6.


(Mt 5,38-42)


U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onome tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.«




Udariti nekoga po desnom obrazu značilo je udariti ga lijevim dlanom, a to je pak za čovjeka Isusova vremena označavalo dodatno poniženje na koje se uglavnom odgovaralo srdžbom jer nije u pitanju običan šamar, već demonstracija klasne razlike, obezvrijeđenost svakog dostojanstva. Takav isti šamar prima i Isus na suđenju pred velikim svećenikom, ali on ipak odgovara: Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš? (Iv 18,23)


Je li Isus ovim pitanjima prekršio svoju pouku iz današnjeg evanđelja? 


Čini se da nije, jer u njegovoj reakciji stoji sasvim logično i mirno pitanje, zaslužuje li taj šamar ili ne. U toj se Isusovoj gesti krije tumačenje ovih zahtjevnih preporuka današnjeg evanđelja. Kršćanin nije netko tko ne smije postaviti pitanje, tko ne traži obrazloženje, tko ne pita za razloge, ali sve to čini u pravednom tonu, s argumentom, dostojanstveno, obrazloženo i bez trunke agresije i želje da odgovori starozavjetnim zakonom. Tim pitanjima Isus je samo potvrdio da je pravednost na njegovoj strani i da svaka njegova gesta na putu prema Kalvariji ima legitimitet čiste ljubavi. Život često donosi nepravde. Znademo li ih okrenuti u vlastitu korist poput Isusa i svakoj žrtvi, pravednoj ili nepravednoj, dati legitimitet ljubavi? 


Pripremio: br. Marinko Klaić

DA MI SE MALO ODMORITI OD LJUBAVI
EFA RIJEČI, 18. 6.


(Mt 5, 43-48)


U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«




Isuse, zar ne bismo i mi kršćani mogli biti malo sasvim obični, baš kao i drugi? Dovoljno pravedni da svoje ne damo, a tuđe ne diramo; možda čak i da oprostimo, ali ne i da zaboravimo; da ljubimo one koji nas ljube i ne zamaramo se s onima koji nam nisu bliski? Zašto sol mora biti uvijek slana i zašto svjetlo ne bi svijetlilo samo u naša četiri zida? 


#everyone, htio bih da i ti budeš dijete svoga Oca koji je na nebesima i da poput Mateja carinika i Samarijanke koja je ljubav tražila na krivim izvorima spoznaš Očevu ljubav poradi koje vrijedi biti sol koja ne bljutavi, svjetlo koje se vidi iz daleke tame, ljubav poradi koje vrijedi ljubiti one koji ljubav ne znaju uzvratiti. 


Priznajmo da je u našim crkvama premalo zaljubljenih kršćana, a previše onih koji bi se od ljubavi rado odmorili. Stanje koje su nakon obraćenja osjećali i carinik, i Samarijanka, i uzeti i mnogi drugi u evanđeljima ili u povijesti kršćanstva jest ljubav. A zaljubljenima je cilj da ljube i da budu ljubljeni i tada nisu ni svjesni da mogu činiti ono što se ljudskim snagama ne može činiti. 


Isuse, daj da te ljubim! I kad te ne ljubim, daj da te istog trena opet poželim ljubiti. Amen.


Pripremio: br. Marinko Klaić

SKUPI LAJKOVI
EFA RIJEČI, 19. 6.


(Mt 6,1-6) 


U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.




Danas je ova Isusova pouka jedna od zahtjevnijih i nepopularnijih. Kako, dok činimo nešto dobro, to isto ne objaviti na nekoj od društvenih mreža da se vidi? Jer što nije na mrežama, nije se ni dogodilo, govori nam logika 'Velikog brata'. Ta se ista logika neumoljivo trudi, ne samo na društvenim mrežama, srušiti čovjekovo pouzdanje i vjeru u dobrog Boga koji sve što je dobro u nama vidi. Mi kršćani, koji u teoriji znamo da Bog sve vidi, ipak volimo pomoći Bogu da vidi s više strana, na više očiju ili više ekrana. 


Isusova logika govori da bi nam se moglo dogoditi da pred Oca stanemo praznih ruku, netaknute knjige života, žrtava, djela, gesti ljubavi i sl. Pa bi moglo biti kako pjeva fra Bonaventura Duda: 


I moglo bi biti da k Bogu dođem kao da jesam,
a On će mi reći da nisam.
A tada bolje bi bilo da nije me bilo.


Premda smo u životu možda učinili puno, moglo bi biti da smo puno i 'naplatili'. Neka današnja efa i poruka evanđelja ostanu u tom gorkom okusu. Bolje danas u jednom običnom danu nego u vječnosti gdje bi nam bezazleni lajkovi za dobra djela mogli suditi. Nije tu riječ o nagradi, o zasluženom ili nezasluženom. Riječ je o povjerenju u Boga, jesam li, činim li, ljubim li poradi njega ili poradi sebe ili tko zna radi koga.


Pripremio br. Marinko Klaić

There are three sides of the story: mine, yours and the truth.






[size=24]There are three sides to the story: mine, yours, and the truth.[/size]

Kod nas ovdje temperatura 40 stupnjeva. U prosjeku prema različitim aplikacijama. Uglavnom samo ležim i ljenčarim.

Meša Selimović o strahu:


“Dugo je prošlo dok nisam otvorio usta i gotovo doslovno tako: otvorio usta.


Znao sam šta i kako treba da kažem, ali me je važnost trenutka toliko impresionirala, toliko je očiju bilo okrenuto prema meni, toliko je ušiju slušalo šta ću reći da nisam rekao ništa.


Promucao sam nekoliko nepovezanih reči, i sjeo poražen. 


Nisam ručao ni večerao tog dana, nisam spavao te noći. 
Bio je to jedan od mnogih mojih poraza u i životu, ali i jedan od najtežih, jer mi je tada izgledalo da se neću nikada moći uključiti u društvo svojih vršnjaka: moji strašni kompleksi su me potpuno blokirali. 


Srećom, imam prilično jaku volju i ne priznajem lako poraz. 


Posle nekoliko nedelja opet sam se javio da uzmem reč, i uzeo sam je: uspeo sam da kažem nekoliko rečenica.


U glavi mi je, doduše, tutnjalo kad sam sjeo, bio sam crven u licu i oznojen po celom telu, kao da su me progurali kroz užarenu peć, sve je ispalo slabo, ali već nije bilo beznadno. 


Gotovo celu godinu sam se tako borio protiv svoje bolesne osetljivosti, protiv straha od neuspeha, protiv fantoma koje je stvarala moja neurastentna emocija dok nisam počeo da govorim manje-više normalno. 


Nikad nisam zapažen po nekoj briljantnoj reči, po nekoj besedi, po nečem posebnom, ali je meni bilo dovoljno da ne budem zapažen po nespretnosti. 


Tako sam u zakašnjenju, uvek, u svemu: dok drugi odmah ispoljavaju ono što mogu, ja moram dugo da se rvem s mišlju da li treba to da radim, jesam li sposoban ili se možda prihvatam nečega za što nemam ni dara ni smisla.”

Sa stranice Ivan Bassi

Ovako je meni cijeli život

https://www.facebook.com/share/v/EFEKzk2o7V2FZGUm/

Sunce jutros iznad Neretve