Asylum

Kuharica Perla 


(Priča o ženi koja je skuhala posljednju večeru) 


Narudžba je glasila: dva janjeta, gorko zelje, beskvasni kruhovi i domaće crveno vino. Kud baš mene da udesi toliko naručenih pečenih janjadi i toliko hrane oko svetkovine Pashe, razmišljala je kuharica Perla, galameći na supruga koji je primio narudžbu za dostavu večere za trinaestoricu muškaraca koji dolaze u Jeruzalem te su ondje iznajmili prostoriju za objed. Suprug je ukalkulirao da će profit ovog blagdana biti veći nego svih prošlih jer mnogo više hodočasnika dolazi u grad, ali nije računao da će veći dio tereta pasti na leđa njegove supruge koja je već kuhala za nekoliko gostinjaca u Jeruzalemu, koja je čistila i spremala dvorane za hodočasnike te prenoćišta. 
Poslovi kuhanja i spremanja, bili su rezervirani za strance, za ljude nižeg staleža i slabije obrazovane. Radišnost je Perli i njezinom suprugu bio izlaz iz kruga siromaštva te garancija da će njihova djeca pohađati kvalitetne rabinske škole i tako se uspeti po ljestvama društvene hijerarhije. 
Obitelj je doselila iz Jordana u Jeruzalem pa nije bila prihvaćena među židovskom religioznom i društvenom elitom, premda je Perlin suprug bio Židov. Židov koji se zbog mistične ljepote njezine kose i očiju, njezinog lica, stasa, slatkoće njezinih usana i poput bisera, kao što joj i ime kazuje, bijelih zubi, zaljubio u Perlu.  Ljubav ne poznaje ni vjeru ni naciju, a Bog se neće ljutiti na mene ako ljubavlju prema njoj i djeci pokazujem ljubav prema Njemu, mislio je suprug. 


Ta napisano je: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svoga ljubi kao sebe samoga.", ponavljao si je vazda tu misao u glavi. 


Pladnjevi i tanjuri bili su servirani, čisti i izglačani stolnjaci te tepisi na drvenom podu oko niskog stola. 
Perla je priredila limeni lavor i toplu vodu u vrčevima kako bi oprala noge trinaestorici muškaraca. 
Čovjek o kojem je čula već neke riječi, od golubara Stjepana, kako je prevrnuo njegov stol i kako je rastjerao trgovce iz hrama, prišao je Perli te uzeo lavor i ručnike. Zamolio ju je samo da mu pomogne oko tople vode i vrčeva. Nakon toga pozvao je sve one muškarce te im oprao noge. Obavio je dio njezinog posla. Uradio je ono najprljavije i najodvratnije što je ona trebala učiniti. 


Nakon što je bacila prljavu vodu iz lavora, te sebe oprala, Perla je preuzela glinene ćupove u kojima je njezin suprug dostavio večeru. 
Dok je slušala razgovor muškaraca za večerom vidjela je kako onaj čovjek kojeg su zvali Jehošua, lomi kruh i pije vino te kazuje: 


"Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo, uzmite i pijte ovo je moja krv. Ovo činite meni na spomen" 


Nije joj, kao ni tim muškarcima oko, stola bilo jasno kako to može biti njegovo tijelo, a kako to tek može biti njegova krv. 
Čula je da postoje neki narodi koji blaguju ljudsko meso i piju ljudsku krv, prolazili su ju trnci i oblijevao znoj. Valjda ovi ne pripadaju takvim nekim nastranim kultovima. 


Pokupila je ostatke hrane nakon večere te tanjure i povukla se u minijaturnu kuhinju pokraj dvorane da bi oprala suđe i pospremila sve za iduće goste. Dug je i naporan radni tjedan pred njom. 


Iduća tri dana Perla nije vidjela ni sunca ni mjeseca, samo posluživanje hrane, spremanje dvorana, pranje veša, ribanje masnoća . Spavanje i rad. 


Načula je kako su onog čovjeka razapeli te kako su se njegovi prijatelji razbježali. Načula je i kako se skrivaju u onoj dvorani gdje je bila večera. 


Umorna i sva slomljena od posla vraćala se u nedjelju kasno navečer kući u predgrađe Jeruzalema. U dvorištu kuće, pokraj vatre, sjedio je čovjek i grijao se. Perla mu je prišla, premda je znala da udane žene ne prilaze nepoznatim muškarcima pa makar oni sjedili u njihovim dvorištima. 


"Čuo sam da izvrsno kuhaš i uvjerio sam se blagujući tvoju večeru. Tvoja obitelj i ti imat ćete kruha uvijek u izobilju, a tvoj sin  Savao završit će visoke rabinske škole. On će mi biti oruđe izabrano da poganima navijesti radosnu vijest o Bogu koji ljubi svakog pa i najmanjeg čovjeka. O Bogu kojem su znane tvoje muke ovih dana kada si morala raditi od jutra do sutra" 


Uzeo je tada kruh i polomio ga. Prvi dio dao je Perli. 
Dalje nije trebao govoriti, Perla je znala da je to On. 
Osjetila je kako je upravo On vidio da se ona poput tog kruha lomi za svoju obitelj. 


Maštala je o tome što je rekao za njezinog sina Savla kojeg je rodila u Tarzu.


(Kad ukoričim, ako Gospodin da zdravlja i života, ove svoje priče, nadam se da ću od njih skupiti i za platiti večeru svima koji mi pomažu da u svojoj župi živim uskrsno i barem malo bivam i ja oruđe izabrano pa makar bio i Božji buzdovan, tvrdoglavi))

Ivan Bassi

Petak je, Isus se moli, Petar spava, Juda izdaje, ali Nedjelja dolazi.
Petak je. Pilat se muči, vijeće kuje zavjeru, svjetina ponižava.
Oni ne znaju da Nedjelja dolazi.
Petak je. Učenici bježe kao ovce bez pastira. Marija plače. Petar niječe.
Ali oni ne znaju, da Nedjelja dolazi.
Petak je. Rimljani udaraju mog Isusa, odijevaju ga grimiznim plaštem, krune ga trnjem. Ali, oni ne znaju da Nedjelja dolazi.
Petak je. Gledam Isusa kako ide prema Kalvariji, njegova krv se prolijeva, Isus se spotiče i pada, i njegov duh je pod bremenom. Ali vidite, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.
Petak je, svijet pobjeđuje, ljudi se vesele i zlo se cereka.
Petak je, vojnici pribijaju ruke moga Spasitelja na križ i podižu ga do zločinaca.
Petak je, ali dopustite mi da vam nešto kažem, a to je da Nedjelja dolazi.
Petak je. Učenici se pitaju što se to dogodilo njihovom Kralju. Farizeji likuju jer je njihov plan uspio. Ali oni ne znaju, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.
Petak je. On visi na križu i osjeća se napušten od svoga Oca, ostavljenim u smrtnoj borbi. Zar ga nitko ne može spasiti?
Petak je, ali Nedjelja dolazi.
Petak je. Zemlja se trese, nebo je potamnilo, moj Kralj ispušta svoj duh.
Petak je, nada je izgubljena, smrt je pobijedila, grijeh je sve osvojio i Đavao se samo smije.
Petak je. Isus je pokopan, vojnici stražare kraj groba i stijena je navaljena na ulaz.
Ali, to je tek petak, a Nedjelja dolazi!

S. M. Lockridge

[VELIKI PETAK]


Danas je Veliki petak. Dan kad je poginuo na križu Isus iz Nazareta, Bog i čovjek.


Mrak sramote zahvatio je ovaj dan. Sva zlodjela ljudske povijesti skupila su se u njemu.


Ova zemlja nosi zločin nad samim Bogom. Krug zemaljski i ljudska povijest na križu nose uzdignutoga Sina Božjega, kao jezivi znak užasa čovjekovih grijeha, perverznosti, mržnje, nečovječnosti i bijede. Užasavaju nas ratni zločini, ne možemo vjerovati svojim očima kada gledamo masakriranja, silovanja, ubijanja, otimanja, rušenja, sravnjivanja sa zemljom svega što je bilo ljudsko, kulturno i vjersko. Ne možemo vjerovati da je to učinio čovjek. No, otkad ova zemlja u svojoj povijesti nosi Veliki petak, svi zločini su premaleni prema onom koji je čovjek tada učinio. On je ubio svoje vlastito srce, svoju vlastitu životnu silnicu, ubio je samog svog Stvoritelja, Spasitelja, uzdržavatelja, Gospodara neba i zemlje. Možda si još ne možemo pravo predstaviti sav užas ovoga dana, drhtaj čitavog neba i ljudske povijesti i svega što postoji. Možda ćemo to spoznati tek nakon Sudnjeg dana, kad započne vječni život. Isus je uzeo na sebe naše grijehe, naše rane i bolesti, njegove su nas modrice iscijelile. Svi smo mi išli, svaki svojim putem, a Bog je na njega stavio krivicu sviju nas. Bio je poput grožđa koje se gniječi u tijesku, najjadniji čovjek ljudske povijesti, oskvrnjen, izrugan, pogažen, prezren i pribijen na dva balvana - na križ. A bio je jedini čovjek ljudske povijesti koji je bio bez grijeha.


Veliki petak je rječit govor što je ova zemlja, tko je čovjek, što je svijet i kakva je ljudska povijest. Ali, Veliki je petak i silna utjeha. Ako je Bog ušao u tijesak patnje, užasa i masakriranja, ako je bio prognan i raspet, onda sva naša razapinjanja, progonstva, bolesti, smrti, užasavanja, preziri, izrugivanja i ponižavanja imaju smisla i doživjet će pobjedu. S nama je Bog. Kad god ulaziš u neku patnju, bolest, strah, tjeskobu, znaj da su to vrata iza kojih nalaziš Isusa Krista. Tvoja patnja tako postaje susret sa živim Bogom. Zato su patnici blagoslov zemlji, društvu i domovini. Patnja otvara put slave, pobjede, posjedovanja zemlje i života bez kraja. Patnja i prezir čovjekovo su dostojanstvo; progonstvo, muka i gaženje čovjeka nisu više znak neprijateljske pobjede, nisu znak besmisla, poraza, nego naprotiv pobjede, radosti, sigurnosti. Bog je s nama.


Svaka borba za boljeg čovjeka, mučna izgradnja pravednijeg društva, svaki izgubljeni život za dobro drugih od sada je blagoslovljen i pripravljeno mu je kraljevstvo. Patnici su miljenici Božji, oni koji se bore za mir, slobodu i pravdu Božji su najmiliji sinovi.


Veliki petak tako preokreće ljestvicu vrednota. On predstavlja užas svima koji masakriraju, koji počinju ratove i kojima čovjek nije važan, svim karijeristima koji na ovom svijetu hoće slavu, svima koji traže da se o njima govori i piše, svima koji se boje prezira, ogovaranja i klevete. Oni nisu na strani Boga i Bog nije na njihovoj strani. Oni su vječni gubitnici. Veliki petak je potvrda da se isplati živjeti za čovjeka, biti čovjek za druge, stajati uz Boga za čovjeka.


Potrebno je naći trenutak mira, zastati u ovom danu, jer u ovaj dan je zastala ljudska povijest. U ovom danu je uništena naša krivica, izliječene naše bolesti, u ovom je danu izbačen i osuđen knez ovog svijeta, Sotona, neprijatelj čovjeka. U ovom danu su osuđeni svi koji progone ljude, koji ih masakriraju, otimaju im, gaze ih i spaljuju njihova imanja. Ovo je dan poraza za svakog koji je protiv čovjeka. Dan je to velikog razdjeljenja čovječanstva. Ovo je za svakoga od nas dan odluke.


Blaženi oni koji pate, koji tuguju. Blaženi krotki, blaženi mirotvorci, blaženi siromašni duhom, blaženi, jer ovo je njihov dan, ovo je njihov blagdan, njihova pobjeda. Jao nasilnicima, jao onima koji se bogate na tuđi račun, jao onima koji se bore protiv čovjeka, jao onima koji nemaju milosrđa, sućuti i ljubavi, ispružene ruke za drugoga. Ovaj dan je njihov poraz.


Moramo se danas opredijeliti. Učinimo to odmah. Ovaj je dan za to najprikladniji.


(Oaze života - Tomislav Ivančić)

A single block of marble - four different figures In the Cathedral of Saint Mary Assunta Built between 1570 and 1579 - Sculptor: Ippolito Scalza

[USKRS]


Uskrs je eksplozija svjetla, mira, slobode i ljubavi. Uskrs je prolaz u život, u pobjedu, u povjerenje, u ljudskost koja više nikada ne može prestati. Uskrs je dan koji unosi stravu i nemir u sve neprijatelje čovječanstva. Uskrs je dan čovjeka, to je dan vječne nade, dan nove povijesti čovječanstva.


Isus je uskrsnuo, prvi u povijesti svijeta. On nije oživio poput Lazara, nego je njegovo tijelo uskrslo, a to znači preobraženo, oslobođeno od raspadanja, smrti i bolesti. Nad njim stari bezbožni svijet nema nikakvu vlast. To je, dakle, spas ljudskog tijela i ljudske naravi od raspadanja.


Isus, dakle, nije oživio da živi negdje na zemlji. Time se ne bi dogodilo ništa novo u ljudskoj povijesti i u prirodi. On je preobrazio ljudsku narav, otvorio vrata za preobrazbu čitave prirode, svakog čovjeka, cijelog čovječanstva i ljudske povijesti. To znači da je oduzeo mogućnost da pakao, Sotona, grijeh i smrt imaju vlast nad čovjekom. Čovjek, dakle, ima izlaz, ima spas, može se osloboditi patnje, masakriranja, smrti, ubijanja i nepravde. Neprijatelj čovjeka i čovječanstva je zauvijek izgubio bitku. Smrt, grijeh, đavao, mrak i patnja su pobijeđeni.


Uskrs ne znači da je Isus nekamo otišao od nas. On je upravo ostao među nama. No, on nije prisutan na naš, tjelesni način, on ne zauzima neki prostor nego istovremeno zauzima sve prostore, čitav je kod svakog čovjeka, istovremeno na nebu i na zemlji. On sjedi zdesna Bogu, a to znači da kao čovjek ima svu vlast nad nebom i nad zemljom. On je i na zemlji, kroz službenike Crkve dijeli sakramente, propovijeda, čini nas dionicima svoga uskrsnuća i dijeli nam svoju baštinu, upravlja Crkvom i ljudskom poviješću.


Uskrs je stvarnost koja u nama živi i želi se u nama razviti. Tek Uskrs pokazuje kako veličanstvenu perspektivu i život u izobilju ima čovjek. Stoga Uskrs treba slaviti. Taj dan treba imati najbolja jela i pića i najbolje odijelo, najbolje ukrasiti svoj dom. Sve oko nas bi nas trebalo podsjećati da nismo podložni smrti, raspadanju, umiranju i zlu, da nijedan neprijatelj čovjeka i čovječanstva nema vlast nad nama, da smo uvijek u Božjoj ruci i da je konačna pobjeda naša. Posljednju riječ ima Uskrs. Novo nebo i nova zemlja čeka na nas, gdje će neprijatelj biti pobijeđen, gdje će vidjeti uzaludnost svojih protučovječanskih napora, gdje će vidjeti da je prevaren i da se jedino nije isplatilo činiti zlo.


Uskrs govori svakom patniku da izdrži svoj Veliki petak i Veliku subotu, govori ranjeniku da se ne boji, jer će dobiti svoje ruke i noge, svoje oči i usta, govori svakom gubitniku radi pravde i slobode da će dobiti svega u izobilju. Zbog Uskrsa nema besmislenih života, nema izgubljenog vremena ni izgubljenih radosti, nema želja i čežnji koje neće biti ispunjene. Sve naše čežnje su ispred nas i odlaze u ispunjenje i život bez kraja.


Tu pobjedu treba čestitati. Pružimo si ruke i zaželimo da svaki od nas sretno uđe u Uskrs. To je jedina nada, jedino što ne smijemo promašiti.


Aleluja je danas poklik koji najviše odzvanja i ori se crkvom i svijetom. On znači: “Slavite Gospodina”. To je poziv da kličemo, da podignemo svoj glas i svoje srce i reknemo Bogu hvala što smo smjeli biti ljudi, jer živimo vječno. Što Bog sve nije učinio za tebe? Stvorio te, otkupio i vodi te u nezamislivu baštinu života koji nikada ne može prestati. Radost koja nema kraja. Ljubav u kojoj ćeš plivati i koju ćeš moći dijeliti svima.


(Oaze života, Tomislav Ivančić)

SUSRET SA ŽIVIM
EFA RIJEČI, 31. 3.


(Iv 20,1-2) 


Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«




I u vrijeme korone i sada u vrijeme rata poseban je doživljaj otići na Grob rano ujutro, još za mraka. Sada su ulice puste. Trgovine su još uvijek zatvorene. Nema hodočasnika. Tišina.


Pitam se nije li bilo jako tiho i ono Jutro. Toliko sam puta imao priliku u mračnom Grobu, pod slabim svjetlom svijeća i žarulja slaviti misu, rano ujutro, još za mraka. I pročitati upravo ove riječi. Rano ujutro. Još za mraka. Kamen dignut. Uzeše Gospodina…


Ne možemo svi fizički danas otići rano ujutro na Grob. Možda mogu jutros ili danas koji put udahnuti i izdahnuti duboko i još jedanput se prisjetiti – Grob je prazan. To je ono što čestitamo jedni drugima. I ne samo to. Živ je! Ne čekaju toliki ljudi u redu ući u Grob vidjeti ništa. Oni se žele i sami uvjeriti da je Grob prazan, ali i poći korak dalje. Susresti Živoga. Ne tražiti ga više među mrtvima. Živ je! Želim nam svima, i tebi i sebi, danas i svaki dan – susret sa Živim! Sretan ti Uskrs! Živ je! Aleluja!


Pripremio: fra Željko Barbarić

Prekrasno

Hallelujah na kraju ovog blagoslovljenog dana! 

Dođe vrijeme kada ti je sve ono što ti je potrebno – mir.
Mir u glavi i u srcu.
Svjesnost da su tvoji najdraži blizu i da su zdravi.
Sve drugo, za što biste možda prije par godina otišli na drugi kraj svijeta i bili spremni neprospavati mnogo noći, više ne vrijedi gotovo ništa.
Život vam je uspio pokazati koji ljudi vrijede. Znate kome ste spremni posvetiti svoje vrijeme, a od kojih se ljudi treba odmaknuti.
Svaki čovjek je vrijedan, no nekima ste jednostavno dali već previše prilika.
Želite se odmaknuti od ljudi koji govore jedno, misle drugo, a rade treće.
Želite iskrene, poštene i normalne ljude oko sebe, a ne one zbog kojih ćete često morati vaditi „nož iz leđa“.
Dođe kada želiš oko sebe imati ljude kojima se ne moraš stalno dokazivati, već je dovoljno da budu uz tebe.
Dođe vrijeme kada ne želiš srljati za gomilom, biti na vrhu, biti "u trendu"...
Nije vas više toliko briga što itko misli o vama.
Bez obzira jeste li nekome po ukusu ili ne.
Odgovara li vaš život drugima.
Kritizira li vas netko zbog vaših postupaka.
Dođe vrijeme kada želiš mir.
Sveti mir.
Sve ovo nije znak da ste dosadni.
To je znak da ste sazreli.
(Nepoznat autor)

Na svakom jeziku i u svakoj interpretaciji predivno

❀
May life be a beautiful song to be played, with every note of this song a miracle sprouts in us, purity of the soul is to feel the melody and simply exist, float, on the wings of love and peace. May the sound never miss, the touch of hope never die, may it be a ballet of emotions and colors vibrating in a beautiful choir called Faith. Wherever I go, I know that God, my Father, my Master, will be with us and living will always be the music sung by grateful hearts and fed with the noblest of feelings... May this flame and this love never go out within us.


Daniela Lucas

https://medjugorje-news.com/cudesno-svjetlo-koje-u-crkvi-svetog-groba-izbija-iz-kamena/?fbclid=IwAR2GjJOB6F1TJJPerrrPsoxRY9azx0SDV0JoBpL1bcUga0MuIXvyR7pi4fI

O. MONTECALVO, +, UZ DANAŠNJE EVANĐELJE:

 Dira me jedna stvar u vezi dvojice učenika iz Emausa, a to je sljedeće: uvijek govore o Isusu. Isus im je ne samo na usnama već i u srcu. Istina, ne govore uvijek ispravno o Isusu. Ali ga ljube. Zato im se Isus, Uskrsnuli, pokazuje u životu da ih rasvijetli i poduči kako bi postali navjestitelji njegova USKRSNUĆA od mrtvih.
Tko uistinu ljubi Isusa ne srami se oduševljeno pričati o Isusu. Vidim da se u duhovnim grupama mnogo priča o Isusu. Isus je uistinu središte obraćenja. Isus se uvijek spominje s ljubavlju i oduševljenjem. Ono što me dira jest to što i muškarci pričaju o svom sinovskom odnosu s Isusom. Naravno, njihova teologija nije uvijek savršena, ali Gospodina više zanimaju zanosi ljubavi prema Njemu nego posjedovanje teološkog znanja bez duha ljubavi. Nažalost, često se događa da među svećenicima i u redovničkim zajednicama ima mnogo teologije, ali se malo govori o Isusu. Skoro da se srame staviti Isusa u središte svojih razgovora. Prema nekim svećenicima i časnim sestrama, o Isusu treba pričati samo u Crkvi. Ali kad je središte njihovih razgovora politika, sport ili bilo koja svjetovna tema, onda svi žarko sudjeluju.
Uzmimo za primjer svetog Pavla apostola, koji, kako možemo primijetiti u poslanicama koje je slao zajednicama koje je utemeljio, uvijek spominje Isusa.
Ponekad slušam homilije u kojima se Isus nikad ne spominje. Govori se o svemu, ali ne o Isusu. Tko ljubi Isusa, nije mu samo u srcu već i na usnama.
Radost Uskrsnuloga su evangelizatori koji, u zgodno i nezgodno vrijeme, žarko naviještaju da je Isus Gospodin. Ne srami se govoriti o Isusu gdjegod da te Duh potakne. Naravno, o Isusu dobro govori samo onaj koji vrši Njegovu riječ. Amen. Aleluja.