Asylum

This new day has greeted us with no rules; unconditional opportunity. Do not dilute the power of this new day with the hardship of yesterday. Greet this day the way it has greeted you; with open arms and endless possibility.

-Steve Maraboli

A cup of hot coffee,  of course,  won't save the world,  but will improve your mood  and  add
warmth and color to the morning.

We  are like books.  Most people only see the cover.  Some,  at  best,  read  only  the  introduction.  For many,  feedback from other readers  is  enough.  And only  a  few  know 
our  true  history.

"Have you ever thought that God is in love with you? He brings you flowers every spring. He sends you the Sun every morning. Whenever you want to talk, HE listens. He may live anywhere in the Universe, but he chose your heart. "

 Burt Wilson

Stablo oproštenja 


Bijaše čovjek koji je živio od pljačke, krađe, provala i tučnjava, silno okrutan, objestan, nemilosrdan čovjek. 
Jednog dana posjeti pustinjaka koji je živio u kolibi na stijenama. 


Ponadao se kako bi mogao dobiti oproštenje svojih grijeha. 


Stari ga je pustinjak saslušao. 
Na kraju se pustinjak nasmiješio, pokazao suho stablo koje grom bijaše pogodio i posvema spalio, te mu je rekao: 
"Vidiš li ono osušeno stablo? 


Kad ono prolista, tad će ti biti oprošteno" 


"Kakav si ti svetac, najbolje da se vratim svom razbojničkom životu" 


Govoreći ružne riječi, vratio se u dolinu gdje je nastavio živjeti starim životom punim nasilja i pljačke. 
Godinama je ljudima utjerivao strah u kosti. 


Jednoga dana, osjetivši ispraznost i tražeći mir, povukao se na samotno mjesto. U blizini bijaše koliba, pristupi prozorčiću kolibe, zavirio u sobiičak i ugledao ženu kako oko velikog lonca okuplja djecu i pjeva im. Ušao je u kuću i podigao poklopac. Kuhala se juha od povrća i lišća. Zgrabio je lonac i iznio ga van, kao da će ga rasipati, no umjesto toga izrezao je komadiće janjećeg mesa koje toga dana bijaše oteo. 
Vratio je lonac te rasplamsao vatru pod loncem i otišao granut tolikom ljubavlju. 


Onoga dana je prolistalo i procvjetalo suho stablo!


u "365 malih priča za dušu 2", Bruno Ferrero

Sa stranice Ivan Bassi

One day,  when you wake up in the morning,  you will suddenly realise, that everything remained in yesterday.  And it does not matter whether it is good or  bad,  it  has lost  its meaning.
There  is only  you and a new day.  And  a  blank  sheet.   And now  everything  depends 
on  what  you  start  writing...
Let  morning  will  be  good!

Kapljica vode


Jednom je jedan novinar pokušao isprovocirati Majku Tereziju:
Majko Terezijo, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?
Bez imalo nestrpljenja i s osmijehom koji osvaja odgovorila mu je:


Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav. 
Čini li vam se to mala stvar? 


Kao što se često događalo, u prostoriji nastade tajac. Nitko se nije usudio ništa reći. 
Majka se Terezija iznova okrenu prema novinaru pa mu kaza:
Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?
Da, Majko Terezijo.
Kažite ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?
Da, troje djece, Majko Terezijo.
Ispričajte to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero."


( u očima dobrih ljudi odsjaj je kapljice vode, dobrota je duhovna mladost)

Nije moja šalica čaja ali predobro

Dobro jutro!

TI SI S NAMA?
EFA RIJEČI, 26. 5.


(Mt 28,18-20) 


Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«




Postoje vremena, da parafraziram onog pradavnog Propovjednika, kad je lakše shvatiti, povjerovati, doživjeti, iskusiti Tvoju prisutnost, a postoje i ona vremena kad je to prilično izazovno i teško. Ti si blizu. Tako nas uče. Tako su mi govorili. A onda, ja moram, ali baš moram, u to se sam uvjeriti: da si Ti s nama u sve dane.


A Ti me poznaješ najbolje. Znaš da ima onih dana kad gledam prema nebu i pitam se i pitam Te: „Gdje si Ti?“ Znaš i bolje od mene o svemu ovome što se događa na zemlji. Ne trebam Ti pojašnjavati. Ne trebam Ti podnositi izvještaje. Ali opet, ne mogu ne biti čovjek, a pod tim mislim upravo na ta pitanja, tipična ljudska pitanja.


I povrh svega vjerujemo u Tebe kao u Trojstvenog Boga. Kao da si nam malo mističan, pa onda još i to. Kao da mi i ovo otajstvo daje naslutiti da si ujedno i blizu i daleko. I to je još jedna ljudska čežnja i ljudska tegoba spojena u jedno. Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri! I budi mi blizu. Sada i u sve dane do svršetka svijeta.


Pripremio: fra Željko Barbarić

Znam da ću u suton moga dana,
Uzeti torbu i svoj šešir stari, 
Pa ne reći nikom ni zbogom ni laku noć 
Otići u mir neznanog samostana.


Molit ću primite me kao najmanjeg brata!
Da štale čistim i stada gonim, 
Bdijem kraj teških vrata ili ko zvonar 
Da sedam puta dnevno zvonim!


Za odjeću dosta je skut kostrijeti, 
A za radost malo pjesme iz dola. 
Za odmor dosta je daska tvrda, 
A za obrok samo ugao stola!


                        Nikola Šop - Najmanji brat.

New day...
You  can't be in hurry  all  the  time,  because  we  stop  noticing  life.
Good morning everyone  and  happy  new week.

VJERUJEM – NE VJERUJEM
EFA RIJEČI, 27. 5.


(Mk 10,24-27) 


Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«




Ostao bih na trenutak s ovim Isusovim ponavljanjem. Oni koji su čuli Njegove riječi, snebivaju se. On ponavlja. Oni ne vjeruju svojim ušima. On govori o mogućem. Oni slušaju i misle da govori o nemogućem. Ni prvi ni zadnji put da slušatelji ne razumiju dobro govornika. Možda ne govori ono što su očekivali. Možda su čekali i trebali čuti nešto drugo. A Govornik govori o nekakvoj devi i ušicama iglenim. Nemoguće, zar ne?


Da parafraziram jednu modernu izreku o mogućem i nemogućem: ako učiniš sve ono što ti je moguće, onda će i ono nemoguće postati moguće. Ali, samo korak po korak. Ustati na vrijeme. Pospremiti krevet. Uputiti osmijeh. Naučiti novi recept. Oprostiti. Priznati da sam u krivu. Možda se i te stvari, ma kako male i banalne zvučale, čine neizvedivima. 


Volim onaj psalam koji govori o Bogu s kojim preskačem zidine. Molim danas za mala svakodnevna čuda. Koliko ih samo trebam! Tih zidova i zidića ima na svakom koraku. Samom mi je teško i neizvedivo boriti se. Lako se umaram. Ponekad i odustanem. Molim Tvoju pomoć i Tvoju blizinu. Neka mi ono moguće postane blizu. A uz Tebe – vjerujem i u čuda. Ona svakodnevna. I ona nesvakidašnja. Velik si, Gospodine moj!


Pripremio: fra Željko Barbarić

Malo jutarnje tjelovježbe 

Malo jutarnje gimnastike duha 

NELOGIČNA LOGIKA
EFA RIJEČI, 28. 5.


(Mk 10,28-31) 


Petar reče Isusu: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.




U školi su nas učili o logici. Tu se puno govorilo o pravilnim i pogrješnim načinima zaključivanja. O načinu kako se dolazi do rješenja. O tezama i antitezama. Ponekad, čitajući evanđeoske retke i zavirujući u njihov dublji smisao, vidim da tu nema baš neke velike logike. Ostaviti sve da dobiješ sve. Biti posljednji, a biti prvi. Kako će posljednji biti prvi kad je posljednji? Kako ću imati ili dobiti sve kad sam ostavio sve? Nema baš puno logike.


Evanđelje me nuka misliti, zaključivati, tražiti teze, živjeti izvan okvira. Izvan kutije. Think outside of the box, što bi rekli moderni učitelji života. A ovaj naš Učitelj života poodavno je izišao izvan okvira i mislio izvan uskih i malenih kutija. 


Izvrni i moju svakidašnjicu, moju logiku i moju matematiku koja me potiče da imam više, da mislim samo na sebe, da ne uključujem Tebe i Nebo u moju logiku i moju matematiku. Nebeska logika nije okovana materijalnim. Molim danas za moj duh. Da ne otvrdne u ovozemaljskoj i materijalnoj računici. Neka mi Tvoja Ljubav i Tvoj primjer budu trajni poziv i poticaj mijenjati se da budem sličniji Tebi. Uvijek iznova.


Pripremio: fra Željko Barbarić

When someone tells you that you can't do something, don't believe it!  Believe in yourself! 
You can do everything:  to forgive,  leave,  forget, start over, love  or  fall out of love.
Even to withdraw a star from the sky. 
Don't let anyone break your wings!
Good morning!  Have a happy day!

BITI MANJI, A BITI VEĆI
EFA RIJEČI, 29. 5.


(Mk 10,42-45) 


Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.




Vlast i moć su kao neko trik-pitanje. Ili kao zamka. Ne kaže se bez razloga da, ako hoćeš vidjeti kakav je netko čovjek, daj mu neku vlast ili nekakvu poziciju moći. Onda se, nažalost, nerijetko vidi kako se ponašamo jedni prema drugima onako kako ne treba. Sveti Franjo bio je svjestan toga. Poziva na oprez jer bi čak i posjedovanje knjiga moglo potaknuti nekog brata da naredi drugom bratu da mu tu knjigu donese kao što bi se to naređivalo kakvom sluzi.


Neka ne bude tako među vama… Da, u nekom idealnom svijetu. Kad god čitam evanđeoske retke i kad god treba nešto progovoriti na tu temu, vidim da živimo u stalnom raskoraku između onoga što Gospodin govori svojim učenicima (a to sam ja!) i onoga kako izgleda stvarnost. Valjda zato nije teško shvatiti zašto je ispovijed tako čest i tako potreban lijek svakome tko ozbiljno shvaća Gospodinove riječi.


Ne daj mi gledati svisoka na druge. Ne daj mi biti veći od drugih. Nauči me biti manji. Nauči me živjeti onu Tagoreovu mudrost koja je jamačno nadahnuta odozgor: Kad sam došao na svijet, bio sam najbjedniji od svih bića, ovisan o svima, zato bi bio neoprostiv grijeh prezirati bilo koga i rušiti što nisam sagradio.


Pripremio: fra Željko Barbarić