Asylum

Vic

U gluho doba noći ulazi policajac u stanicu gol, kao od majke rođen. Ugleda ga zapovjednik smjene pa pita što se dogodilo, zašto je gol.
– Bio sam na nekom tulumu, sjedili smo, pili… U neko doba ustane jedna djevojka i kaže: “Sad neka se sve ženske skinu!” One se stvarno skinu. Onda ona kaže: “Sad neka se svi muški skinu!” Gledam ja, svi se skidaju, skinem se i ja. Ona opet kaže: “Sad gasi svjetlo!” Netko ugasi svjetlo. Potom ista ženska vikne: “A sad, na posao!” I ja došao…

Danijel Dragojević

Lesson of the day: "This man was working with his horse when there was a huge storm ... everyone ran everywhere he saw to hide from the storm. Yet he didn't move beside the horse, he stood beside him and hugged him tightly. They stood together in the pouring rain.  .When the rain stopped, the man noticed that we were watching him, then with a kind smile he only said that he should take care of his friend.Lesson: Do not forget those who are by your side in the storm, because in the sun everyone can love.

Voli sve što je Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve. 
Voliš li sve, opažat ćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana u dan sve više shvaćati. I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve.

F. M. Dostojevski

Jednog dana, profesor je ušao u učionicu i zamolio svoje učenike neka se pripreme za iznenadni test. Svi su napeto čekali za svojim stolovima početak testa. Profesor je kao i obično dijelio testove s tekstom prema dolje. 

Nakon što ih je sve podijelio, zamolio je studente neka okrenu papire. Na opće iznenađenje, nije bilo pitanja - samo crna točka u sredini lista papira. Profesor im je, vidjevši izraze njihovih lica, rekao sljedeće: “Želim da pišete o onome što tu vidite.” 

Učenici su zbunjeni prionuli na neobjašnjivi zadatak. Profesor je na kraju sata polagao sve testove, te je svaki od njih počeo čitati naglas, pred svim studentima. 

Svi su, bez iznimke, definirali crnu točku, pokušavajući objasniti njezin položaj u središtu lista papira. 

Nakon što je sve pročitano, u učionici tiho, profesor je počeo objašnjavati: “Ne ću vas ocjenjivati na ovome, samo sam vam htio dati nešto o čemu ćete razmišljati. Nitko nije pisao o bijelom dijelu papira. Svi ste se usredotočili na crnu točku – a isto se događa i u našim životima. Imamo bijeli komad papira za promatranje i uživanje, ali uvijek se fokusiramo na tamne točke. Naš život je dar i uvijek imamo razloga za slavlje – priroda koja se svakodnevno obnavlja, prijatelji oko nas, posao koji nam osigurava život itd.
No, inzistiramo na tome da se fokusiramo samo na tamnu točku – zdravstvene probleme koji nas muče, nedostatak novca, komplicirane odnose s drugima ili razočaranje prijateljem. 
Tamne mrlje su vrlo male u usporedbi sa svime što imamo u životu, ali one zagađuju naš um. Odvratite pogled od crnih točaka u svom životu. Uživajte u svakom svom blagoslovu i svakom trenutku koji vam život daje. Budite sretni i živite takav život da će čak i pogrebnik biti razočaran kada dođe vrijeme da odete."

Čovjek je gostinjska kuća.
Svakoga jutra netko dođe.

Radost, depresija, zloba, 
neko prolazno stanje... navraćaju 
poput neočekivanih gostiju.
Sve ih dobro ugosti!
Čak i gomili tuge 
koja ti kroz kuću projuri 
i odnese sav namještaj,
ukaži dobrodošlicu 
kao da je počasni gost.
Možda te očistila 
za neku novu nasladu.

Crnu misao, stid, pakost... 
sve ih s osmjehom 
dočekaj na vratima
i pozovi da uđu.

Budi zahvalan 
za svaki posjet,
jer svaki gost je
tvoj onostrani vodič.

Rumi

Očekivati ​​da će te svijet poštivati jer si dobra osoba je poput očekivanja da te bik neće napasti jer si vegetarijanac.
(Dennis Wholey)

“Volim samoću.
Sretna sam kada od subote navečer do ponedeljka ujutro ostanem sama. Tako punim baterije.”

Audrey Hepburn

Nije naš život samo dan, nego i noć. Nije život buka dana i motora, nego je život i mir, tišina noći, život su šume, žitna polja i planine. Nije život samo u tome da voziš automobil i gradiš mostove, nego i da zaplivaš u more, zaigraš nogomet, pođeš na ples, odeš u šumu, pročitaš neku dobru knjigu, da duboko udahneš planinski zrak, razgovaraš s prijateljima i da navečer sjedneš za stol uz dobro jelo i piće. 

Rad gubi smisao ako se čovjek ne odmara. Jer, tek u odmoru on vidi kamo treba i što treba raditi. Rad će ga zavesti i uništiti ako se ne bude odmarao. Odmor djeluje poput vozača koji stalno gleda niz cestu i vidi kamo treba ići, poput onoga koji stalno planira i zna kako treba graditi. Odmor znači sjesti stol i dati organizmu da se okrijepi kako bi mogao dalje raditi i živjeti. Odmor je trenutak zastanka, to je pregledavanje svega dosad načinjenoga, gledanje naprijed, može li se tako dalje.

(Za umorne)

Tomislav Ivančić

Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti : Dobra Volja , Tuga , Znanje i među ostalima i Ljubav

Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća, Ljubav je odlučila tražiti pomoć. Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: 'Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?' 'Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta', odgovorilo je Bogatstvo.

Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. 'Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?' 'Ne mogu ti pomoći, Ljubavi,' odgovori Ponos, 'ovdje je sve savršeno, mogla bi mi uništiti brod!'

Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka: 'Tugo, molim te, povedi me sa sobom!' 'Oh, Ljubavi,' odgovori Tuga, 'tako sam tužna da ne mogu.'

Kad je Dobra Volja prolazila kraj otoka, bila je toliko zadovoljna da nije ni čula Ljubav kako je doziva.

Tada Ljubav začuje neki glas: 'Dođi, Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom!' Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna, Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav je silno željela znati o kome se radilo te upita Znanje: 'Znanje, ti sigurno znaš tko me spasio?' 'To je bilo Vrijeme', odgovori Znanje . 'Vrijeme?' upitala je Ljubav: 'Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?'

Znanje odgovori: 'Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.'

"Osjećaš li žeđ za kristalno bistrom vodom u staklenom vrču na bijelom stolnjaku po kome pada zraka teškog popodnevnog sunca? Ne spopada li te glad za grožđem i smokvom i crvenom svježom lubenicom? Slušaj to ljeto na nategnutim svilenim strunama između sunca i zemlje kako dršće, kako treperi na trbuhu tog malog sivog kukca koji će umuknuti čim osjeti tvoju blizinu. Tko bi bolje izrazio ovo ljeto od cvrčka?" 

Ranko Marinković, Ruke