Asylum

crvenkasti wrote:Mozak nije samo električni uređaj. Kad bi ono što čini razum i osjećaje bili samo električni impulsi, onda bi ga bilo lako kontrolirati.

Bilo bi dovoljno savladati tehnike opuštanja i samokontrole i mogao bi uključivati i isljučivati, te pojačavati ili smanjivati pojedine dijelove ili funkcije.

Međutim, mozak je više kemijski nego električni uređaj. Na kemiju u mozgu ne možeš djelovati tako brzo i precizno kao na elektricitet.

Svatko onaj tko odbija piti lijekove po liječničkim uputama i misli da može sam sebe izliječiti bez medikamenata, tj griješi i muči se bez razloga.

Slažem se. 

Tehnike opuštanja i samokontrole su neophodne za zdravlje svakog čovjeka, a naročito nakon liječenja poremećaja.

Ra wrote:

niels wrote:Rekao bih da je budnost uma, živahnost, hvatanje i nadzor konaca i s time povezan hormonalni mehanizam normalan, pa čak i poželjan.

Ali ako se bespotrebno aktivira, ako preuzme i blokira sve ostale neurološke funkcije, ako postane kronično...onda jest poremećaj.

Iako nisam stručnjak, lijekovi su zadnje utočište, ali za zbilja najteže slučajeve. Prije toga treba probati izmjenu prehrane (eliminirati kavu i šećer), naučiti tehnike disanja i opuštanja, postoji i čitava serija čajeva koji opuštaju (pa i sam čaj kao čaj opušta dok ga pomalo pijemo), itd. itd. Pa i medicina poznaje bihevioralno terapiju.

Lijekovi protiv anksioznosti su strahovito moćni i stvaraju ovisnost. Moja kolegica na poslu, mogla mi je kćer biti, došla je prepuna elana. Onda su došli problemi, stres...otišla doktoru, ovaj dao uputnicu psihijatru, ovaj prepisao lijek koji trudnice ne smiju piti, nakon kojeg moraš poderati vozačku, ne smiješ piti alkohol i koji je ubio lijep broj glumica/glumaca.

Moja kolegica je postala zombi, krcka tablete koje je dobila u jedno poslijepodne bez ikakvih međustanica.

Mislim da se živahnost i budnost uma ne treba povezivati sa stresom, jer se to često smatra pozitivnim stresom. 

I sama sam nekad koristila izraz "pozitivni stres". To je ono, kao nemam totalni stres nego sam samo nabrijana, a to je ok, to se traži, produktivna sam, odgovorna... 
Toliko sam bila "budna" da sam 2 i pol mjeseca radila sa strganom tetivom i ligamentima (u ramenu )bez da sam osjetila da mi ruka ima ograničene pokrete, i tek kad sam završila s projektom počelo me luđački boljeti.   
I tad sam naučila, stres nije pozitivan čak ni u malim količinama. :)

Čajevi su super kod kratkotrajnih pojava anksioznosti ili nemira, pogotovo valerijan (gospina trava nije dobra ljudima sa slabim bubrezima)
Vježbe disanja također pomažu, fizičko iscrpljivanje je dobro, boravak u prirodi, sve je to super, ali... 
kad je tijelo izmučeno nesanicom i mjesecima zgrčeno, a psiha pod stalnim pritiskom, kad se fokus ne može prebaciti na zabavu i opuštanje nego se ostaje u stanju grča, onda se treba postupati drugačije. 

Lijekovi protiv anksioznosti stvaraju ovisnost i ne smiju se koristiti dulje od 2 tjedna. 
Oni su samo nužno zlo, most dok se osoba ne opusti i stabilizira toliko da može krenuti sa stvarnim liječenjem, a to je mijenjanje loših navika, krivih uvjerenja  i životnog stila, detektiranjem i odbacivanjem svega onog što ju je dovelo u stanje kronične anksioznosti. 

Nekima će to biti psihoterapija, vjernicima molitva, alternativcima neka od alternativnih tehnika s kojom rezoniraju.  Nebitno za koji način liječenja že se osoba odlučiti, bitno je da napravi nešto da se pokrene u smjeru liječenja. 
Tvoja kolegica je odabrala krckati tablete, tj. ne učiniti ništa izvan toga. Zato je postala zombi, a ne zato što joj je liječnik propisao tablete od kojih će se naspavati kako bi mogla poduzeti slijedeći korak.
S tabletama je isto kao i s alkoholom, dostupan je svim punoljetnim osobama, ali nisu svi ovisnici. :)

Mene je sustav koji ju je u jedno popodne doveo u kontakt s tako moćnim lijekovima, i koji ju otada drži pod tim lijekovima…mene to intrigira.

Ona nije nefunkcionalna, nasilna, s poviješću institucionalnog liječenja itd.

U redu, ima tu i nekih osobnih stvari, ali postoji i komocija kod specijalista, najlakše je propisati lijek i doviđenja.

Općenito ljudi uzimaju previše lijekova i to istovremeno. Svaki lijek za nešto je otrov za ostatak organizma, što je lijek jači, to ima i jače nuspojave. Moja generacija, ako ne uzimaš barem 5 lijekova dnevno, ne valjaš, nemaš o čemu s njima pričati. :)

Uglavnom, da podijelim mudrost iz staračke sekcije, ako uzimate lijekove za jetru i sl. nakon tretmana obavezno tražite silimarin. Navodno, ti za jetru ubijaju.

niels wrote:

Mene je sustav koji ju je u jedno popodne doveo u kontakt s tako moćnim lijekovima, i koji ju otada drži pod tim lijekovima…mene to intrigira.

Ona nije nefunkcionalna, nasilna, s poviješću institucionalnog liječenja itd.

U redu, ima tu i nekih osobnih stvari, ali postoji i komocija kod specijalista, najlakše je propisati lijek i doviđenja.

Općenito ljudi uzimaju previše lijekova i to istovremeno. Svaki lijek za nešto je otrov za ostatak organizma, što je lijek jači, to ima i jače nuspojave. Moja generacija, ako ne uzimaš barem 5 lijekova dnevno, ne valjaš, nemaš o čemu s njima pričati. :)

Uglavnom, da podijelim mudrost iz staračke sekcije, ako uzimate lijekove za jetru i sl. nakon tretmana obavezno tražite silimarin. Navodno, ti za jetru ubijaju.

Nije kriv samo sustav, dio krivce je i na njoj jer ide linijom manjeg otpora. 
Ali, da, slažem se, liječnici su nemotivirani i sve rješavaju najbržim putem. 

Vjerojatno si stekao dojam da sam pobornik lijekova. Ali nisam. :)
Imala sam godinama biljnu ljekarnu i prije no što popijem bilo što iz ljekarne iskoristim znanje iz tog perioda. 

Provjereni doista odličan lijek za čišćenje i regeneraciju jetra je jednostavan i može ga svatko pripremiti.
Treba u jednakim količinama pomiješati 4 sastojka:
-med
-naribani svježi hren (sitno na ribež ili samljeti u blenderu) 
-naribana mrkva
-mljeveni orasi
Najbolje je staviti svega po 500 grama što je količina 2 kg i dostatna je za 7-10 dana 
Konzumira se 3 x dnevno po 3 jušne žlice svakodnevno 10-14 dana dana 
I posuda i žlica bi trebali biti plastika ili staklo, izbjegavati metal
Smjesa se čuva u frižideru 

Suhi kašalj zaustavlja žličica cimeta pomiješana s žlicom meda.
Ako ne podnosite cimet probajte s kurkumom. Omjer 1:2 kao i cimet, ali se doda i malo papra.
Tlak najbolje snizi glogov čaj (zapravo drži odstojanje donjeg i gornjeg).
Ako ga želite povisiti pije se čaj s ružmarinom itd. itd.  


Ali, niels, tvoja generacija si može priuštiti sve, pa i hrpu lijekova. 
Niste ni svjesni da tek sad možete udahnuti život punim plućima, jer ste već dali najbolje od sebe, nemate dugova, nemate trajnih obaveza, trebate samo živjeti. 
Priuštite si sve, baš sve što vam srce poželi, a niste iz ovih ili onih razloga, pa makar to bila kolekcija raznobojnih tabletica. :)
 
Haha, pade mi na pamet anegdota s mojom Vinkom. Jednom mi je pokazala kuću u kojoj živi njena "malo starija" prijateljica (101 godinu ) ali ne izlazi više vanka, stalno je doma i pravi probleme "djeci". 
-Koje probleme? pitam. 
-Pa svaki dan popije bocu vina. I zaspi. Samo spava. 
-Pa u čemu je problem?!? Draga moja, ako doživim približno vaše godine, neću se uopće trijezniti ... i još koješta, jel' 

Soon in the inland glen wakes the dawn-dove. We must try

To love so well the world that we may believe, in the end, in God.



Robert Penn Warren, closing lines to “Masts at Dawn,” Incarnations: Poems 1966-1968 (Random House, 1968)  




______

(Metka, nadam se da ste dobro. Nadam se da ste toliko dobro da razmisljate o putovanjima.    ♡ )

Ne možeš biti samo pasivni element. Trebaš postati pravi prijatelj svojim prijateljima: Pomoći im! Ponajprije primjerom svoga ponašanja. A zatim savjetom i utjecajem što ga rađa intimnost.


( Josemaria Escriva: Brazda, 731)

metilda wrote:Ne možeš biti samo pasivni element. Trebaš postati pravi prijatelj svojim prijateljima: Pomoći im! Ponajprije primjerom svoga ponašanja. A zatim savjetom i utjecajem što ga rađa intimnost.


( Josemaria Escriva: Brazda, 731)

sere ta blesa ,, odnosno zastarjela joj teorija i danas ne vridi

današnje navike su proizvele previše nepovjerljivosti, samouvjerenosti , tako da savjeti djeluju kao osobno sramoćenje onog tko ih daje ,, jer niko više ne sluša,,živi se meta samodostojni nedodorljivi pamflet od onog što se nekad zvalo život

U pravu si (na svoj neotesani način). Josemaria Escriva je osnivač Opusa Dei i svetac KC. Nije on u krivu nego je kriv ovaj naraštaj koji si jako dobro opisao. 
Na drugom mjestu kaže Escriva: Neki ne slušaju - niti žele slušati - išta osim riječi koje već imaju u svojoj glavi. (Brazda, 575) Takvima i dobronamjerni savjeti idu na živce jer ne žele čuti ništa drugo od onoga što sami misle. A to što misle i rade čini ih nesretnima. Pa ti budi pametan.

Teška su vremena za ljude koji žive s dušom. Ljude koji na sebi imaju samo jedno lice. Ljude koji se ne pretvaraju, dodvoravaju i ulizuju. Teška su vremena za ljude koji se drže svoje riječi. Oni ovdje najviše pate, stradaju, gube. Oni ovom svijetu uvijek daju još jednu šansu, ali na kraju najviše izgube oni. Ti ljudi su odraz neba na zemlji, pogled u jedan bolji svijet. Ti ljudi su jedini razlog zbog kojeg još sunce izlazi svakog dana.


Teška su vremena za one koji iskreno vole, ljude koji još imaju dječju vjeru i na njih se uvijek možeš osloniti. Njih se na kraju najviše iskoristi, upotrijebi i odbaci. Nema ovaj svijet milosti za takve, jer oni ovdje daju pa makar im to bilo zadnje što imaju. Ali ovaj svijet im nije ni do koljena i jednoga dana kada takve izgubi, tek će tada razumjeti koga je imao, a nije znao cijeniti. Teška su vremena za ljude koji žive s dušom.


- Mario Žuvela

Draga naša državo i ostali bijeli svijete što se krstiš i čudiš ovoj tragediji u Beogradu, pogledaj malo ispred sebe, okolo sebe. Kakvu djecu odgajamo, kakav im primjer dajemo?


Ovo smo mogli biti MI.


Ne dao Bog nikome.
Ali umjesto silnih djeljenja objava po društvenim mrežama, kolutanja očima i petljanja jezikom na dežurnoj kavi sa istima, spusti glavnu sklopku u kući, skini mu slušalice s glave i mobitel iz ruku.
Pričaj, kopaj, traži!!


Sva se djeca rode dobra, a mi ih odgajamo da budu bolji ili da oprostite- govna. 


Zgražate se ovome po televiziji a pred nosom vam se dogadaju iste ili gore stvari. 
Šutite. 
Nije moj- glavna obrana.
Kakav primjer dajete djeci ako 5-godišnjak zna koje su original tene.
Vokabular mu bogatiji od ćaćinog, bar što se psovke tiče. 
U vrtiću zagrću etikete da vide jel majica iz Zare.
Dite od 9 godina zna šta je sex. 
Ne smiš ga probudit nediljom na misu, bit će mučan vazdan.
Ništa šipka, sve se razgovorom može riješiti.
Ma koji razgovor, kad svak u svoj mobitel bleji. 
Upita te nešto, a ti drvlje i kamenje. 
Jer igrica će ti propast.
Natječete se ko će bolje i više preko djece. 
Djeca ili monstrumi?
Sve bankovni računi i položaji određuju.
Sve može ako imaš pare i " ime"!
Možeš zlostavljat i maltretirat.
Ubijati. Krasti. Psovati. Rugati. Omalovažavati. Zataškati. Razglasiti.
Šta s ovima što nemaju pare?
Što ih roditelji uče da je najvažnije biti dobar i pošten.
Oni će u zadnje klupe, čekat mrvu vaše pažnje i pravo glasa. 
Kad dođu kući, pitaju mater i ćaću zašto je to tako.
I šta im reć,a?
Da šute i duraju, da nikad ne započinju prvi, da mora tako bit. Da mu na jedno uđe na drugo izađe, da je i on zaslužio 5 ali eto i 4 je ocjena. Da ne postoji ružna osoba na ovoj kugli. Da ima pravo plakati i pogriješiti. 
Da je bitno dati sve od sebe a ocjena kakva god je. 
Odmahnuti rukom ili?


Pričati. 
Biti najbolji prijatelj svojoj djeci. 
Biti roditelj. 
I stega i pažnja.
Naučiti ih da vrijede.
Da su jednako važni.
Da su voljeni bar kad dođu kući.
Da nisu važni aplauzi i medalje, nego nešto što se zove srce.
Koliko ste samo srušili snova običnih malih velikih ljudi.
Dok vi trčite za parama, djecu odgajaju mobiteli.
Sve pare mogu kupit, ali život ne.
J***le vas pare.


Štefa Lončar Marić  iz zadnje klupe.

metilda wrote:
Ali umjesto silnih djeljenja objava po društvenim mrežama, kolutanja očima i petljanja jezikom na dežurnoj kavi sa istima, spusti glavnu sklopku u kući, skini mu slušalice s glave i mobitel iz ruku.
Pričaj, kopaj, traži!!


Sva se djeca rode dobra, a mi ih odgajamo da budu bolji ili da oprostite- govna. 

10%.

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
Ali umjesto silnih djeljenja objava po društvenim mrežama, kolutanja očima i petljanja jezikom na dežurnoj kavi sa istima, spusti glavnu sklopku u kući, skini mu slušalice s glave i mobitel iz ruku.
Pričaj, kopaj, traži!!


Sva se djeca rode dobra, a mi ih odgajamo da budu bolji ili da oprostite- govna. 

10%.

Kultura sredine (50%) koja ih većinom formira ih odgaja da budu takva kakva na kraju postanu su zadužena za tu transformaciju od ljudi u da prostite  - govna.
Ta je kultura dominantna u to procesu spomenute transformacije.
Većina ih, naročito mladih adolescenata, dragovoljno prihvaća, jer će inače biti optužena od strane vršnjaka da su slabići, da nisu muškarci, da nisu pravi Srbi uostalom, jer su takve stvari, nasilje među vršnjacima na kraju puno učestalije u Srbiji nego u Hrvatskoj.
Hrvatska je u odnosu prema Srbiji vrlo dobroćudna zemlja, država, društvo.
I to je nagnalo, ta predodžba samih Srba prema Srpskom kakti junaštvu, Slobodana Miloševića da neposredno pred rat odvali onu čuvenu ako već ne umemo da radimo, barem umemo da se bijemo.
Kretensko govno nije shvatilo jednu jednostavno činjenicu, da jednostavnija ne može biti.
Ako ne umeš da radiš, ne umeš niti da sudjeluješ u ozbiljnim bitkama, jer što je rat ako ne jedan vrlo ozbiljan posao?
Tke ne ume da radi, taj ne ume ni da se bije, osim možda u video igrama, ali gdje ćeš ti retarde poučiti čak i najjednostavniji istinama.

metilda wrote:Teška su vremena za ljude koji žive s dušom. Ljude koji na sebi imaju samo jedno lice. Ljude koji se ne pretvaraju, dodvoravaju i ulizuju. Teška su vremena za ljude koji se drže svoje riječi. Oni ovdje najviše pate, stradaju, gube. Oni ovom svijetu uvijek daju još jednu šansu, ali na kraju najviše izgube oni. Ti ljudi su odraz neba na zemlji, pogled u jedan bolji svijet. Ti ljudi su jedini razlog zbog kojeg još sunce izlazi svakog dana.


Teška su vremena za one koji iskreno vole, ljude koji još imaju dječju vjeru i na njih se uvijek možeš osloniti. Njih se na kraju najviše iskoristi, upotrijebi i odbaci. Nema ovaj svijet milosti za takve, jer oni ovdje daju pa makar im to bilo zadnje što imaju. Ali ovaj svijet im nije ni do koljena i jednoga dana kada takve izgubi, tek će tada razumjeti koga je imao, a nije znao cijeniti. Teška su vremena za ljude koji žive s dušom.


- Mario Žuvela

Mario je u pravu, samo što je propustio naglasiti jednu jednostavnu činjenicu.
Teška su vramena za dobre, za one koji iskreno volje, ali su uvijek bila teška, nikada laka.
Čak i oni koji su jako dobri, imaju pred sobom jako teške zadatke, jer ih većinska kuktura formira da budu zli, jer će tako sudeći po stečevinama narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, bolje proći u životu.
Ovo sa NOB-om je naravno teška sprdnja, ali i velika istina, jer koliko se god zaklinjali da su te famozne tekovine revolucije dobra stvar, zapravo su njihova dostignuća tako loša da jedva da mogu biti lošija.
Odražavaju najgori mogući odnos čovjeka prema bratu čovjeku, ma kojoj, vjeri, ideologiji, religiji, političkom opredjeljenju pripadao.
Tamo gdje nema niti minimuma tolerancije prema bratu čovjeku, sva se društva pretvaraju u gomile da prostite govana.
Nismo se na vrijeme obračunali sa da prostite govnima u ljudskom obliku, među kojime je jedan od glavnih rekao kada su na nekim njivama isplivale ljudske kosti kako eto nema veze što su se iz zemlje pojavile ljudske kosti.
Njemu je to bilo normalno, s obzirom što su sve govna radila na tim njivama nakon ww2.
Ta govna se ne zaslužužu smatrati ljudima niti uvažavati sva njihova prava koja ljudi inače uživaju.
To su govna, to nisu ljudi i morat će platiti svoju cijenu da bar dobiju priliku postati ljudima.
S obzirom na njihov odnosno prema braći Albancima, za tu transformaciju će im biti ne potrebno nego neophodno optirlike koliko i vremena dok nisu shvatili od poraza na Kosovu da svijesti da su izgubili tu bitku jednostavno nema zato jer se nakon nje u Srbiji nije imao tko suprostaviti Turcima pa su Srbi postali upravo oni najodaniji među takvima.

škutor wrote:

metilda wrote:Ne možeš biti samo pasivni element. Trebaš postati pravi prijatelj svojim prijateljima: Pomoći im! Ponajprije primjerom svoga ponašanja. A zatim savjetom i utjecajem što ga rađa intimnost.


( Josemaria Escriva: Brazda, 731)

sere ta blesa ,, odnosno zastarjela joj teorija i danas ne vridi

današnje navike su proizvele previše nepovjerljivosti, samouvjerenosti , tako da savjeti djeluju kao osobno sramoćenje onog tko ih daje ,, jer niko više ne sluša,,živi se meta samodostojni nedodorljivi pamflet od onog što se nekad zvalo život

Zapravo je vrlo moderna, samo što govna to ne vide, ne čuju, ne razumiju, a tako i svoju djecu odgajaju.
Naime, (Moderno poricanje ljudske prirode odnosno Steven Pinker odnosno multidisciplinarna neuroloshka znanost ne priznaje jer su preglupi da bi ju razumjeli, vrlo argumentirano tumachi kao neprestano smanjenje prosje;ne rashirenosti nasilja unutar ljudskih zajednica. 
Njima se to nasilje zapravo svidja Jer pred nih postavlja pitanja na koja i majmuni znaju odgovoriti pa misli da im je to garancija kako su pametniji od majmuna.
Nisu.
Zato jer je kanibalizam za majmune u divljini stvar prezivljavanja, opstanka po principu ako oni nece prvi nas napasti, onda moramo mi njih, jer je napad najbolja obrana.
Medjutim, nije. Suradnja protiv nasilnika je najbolja obrana, samo shto Srbima to josh nije doshlo iz dupeta u glavu, pa su josh vishe na razini chovjekolikih majmuna nego ljudi.

Ako nisi ispunjen Duhom Svetim, Duhom istine, tvoj dan će biti lanac laži. Govorit ćeš Da kad bi trebao reći Ne i Ne kad bi trebao reći Da.
Od malena su nas učili da budemo lažni i lažljivi. Spremni smo izreći laž, posebno da pokrijemo ili sakrijemo neku našu grešku ili grijeh. Ne želimo gubiti obraz; zato živimo u laži. Tako naš život postaje kao našminkano lice, gubeći čistoću i jednostavnost srca. Često se lažno zaklinjemo kako bismo pred drugima izgledali kao da smo u istini.


Laž je đavolsko sredstvo kojim varamo našeg bližnjeg. Možemo provesti i godine trudeći se da izgledamo istiniti, ali doći će dan kad će Istina izaći na vidjelo. Kako kaže poslovica, đavao, gospodar laži, pravi lonce, ali ne i poklopce. I bit će veliko trpljenje kad ljudi otkriju da smo živjeli kao lopovi, a ne kao pošteni ljudi, kako su mislili; kao preljubnici, a ne kao vjerni bračni drugovi, kako su mislili; kao laskavci, a ne kao pravi prijatelji, kako su mislili; kao bogati i pohotni svećenici i biskupi, a ne kao siromašni i kreposni, kako su mislili. Sramota će uistinu biti nepodnošljiva.


Biti glumac znači živjeti pod djelovanjem đavla, koji je u čovjekovo srce stavio laž koja je prouzročila velika trpljenja. Laž koju je proširio među ljudima bila je ona da Bog nije ljubav.
Život u laži zove se licemjerje: grijeh kojeg je Isus nemilosrdno osuđivao. Licemjerje vara čovjeka, ali ne i Gospodina koji ispituje najskrivenije kutke naših srdaca.


Lažna pristojnost je jako fini oblik licemjerja. Onaj tko je zaposjednut nečistim duhom lažne pristojnosti brine se samo o jednoj stvari: da izgleda, to jest da vara bližnjega. Amen. Aleluja.


(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

“Ono što nas ne ubije – to nas ojača”, rekao je Niče, posle je poludeo a onda umro. Zato što su to lepe reči, ali nisu istinite.


Sve što nas odmah ne ubije, ubija nas polako, neprimetno. Ubija našu dobrotu i poverenje. Nežnost i iskrenost. Otvorenost, velikodušnost,  bistar pogled i meko srce… Prevara, izdaja, niskost, nezahvalnost, okrutnost, nepravda ne mogu odmah da ubiju. Već kap po kap… Strpimo se, izdržimo, rana će zarasti. Ožiljak ostaje – gruba koža.


I tako, postepeno, tom kožom se prekriješ, a da ne primetiš – kako se to dogodilo? I možeš sebe da tešiš – postao sam jači! Da. Ali u duši je još jedna struna prekinuta, još jedno kristalno zvono utihnulo. Nešto ili neko je tamo  u duši umro – dobra vila ili mali anđeo. Koji su bili deo nas.




I već tačno znaš kako da odgovoriš na udarac. Kako na okrutne reči. Kako da uzvratiš, ako je potrebno.


I tačno znaš da mogu udarati – tek tako, ni zbog čega. Ili umesto zahvalnosti. I nisi uopšte iznenađen. Navikao si na to. Naučio si da trpiš ili da se braniš.


Ali nešto je nepovratno izgubljeno sa svakim udarcem, izdajom, razočaranjem. Zauvek to odlazi i umire. Da, ti postaješ jači. Ali na račun drugih važnih kvaliteta.


Sve što nas ne ubije, jednostavno nas ne ubije odmah. Ali, da li će nas učiniti jačim ili neosetljivim – ko zna? Treba nam manje onoga što ubija. I onih koji ubijaju, treba nam takođe manje. Jer su oni ipak ubice. Ubice tuđih nežnih duša i dobrih poriva…


Ana Kirjanova

metilda wrote:“Ono što nas ne ubije – to nas ojača”,

sve je za svog vika

ja nemogu naći nijednu tezu mudraca koja je vikovična

slučaj je ovakav ,,, svaku mudrost što je najgore znaju i oni koji interesno kroje klimu da zlouporabe pozitivan odgoj svojih žrtava

trebaš biti u konstanti sagledavanja stvarnosti i neimati neprikosnovena pravila ,,, jer pravila nema ,,, svako pravilo se promjeni

kljuuč uspjeha po mom kodeksu je u poniznosti i neprestanom iskoraku ka saznanjima

jer mi,,,neznamo ništa ,,, a ni oni prije nas

U svijetu smo htjeli ili ne htjeli, ali ne bismo smjeli biti od ovoga svijeta, zato je uvijek određena izolacija potrebna. Odnos snaga je takav da je ljudski nemoguće pobijediti današnje zlo, ali mi bismo trebali znati da je Bogu sve moguće. Nije ključ samo u prihvaćanju protivština nego i u pružanju aktivnog otpora. Učinimo što možemo i Bog će učiniti što je potrebno, pa i ono što mi ne možemo ni zamisliti. Svjesni katolici, samostalno i udruženo, poslani su da djeluju kao kvasac donoseći toliko potrebnu preobrazbu svijeta iznutra kao što su to činili prvi kršćani. Ali jednako su pozvani da predano rade na izgradnji alternativnog sustava (modernih katakombi), u kojem će od tehnoloških tekovina uzimati samo ono što im odgovara i koliko im koristi, organizirati svoje privatne vrtiće i škole ili prijeći na školovanje kod kuće te otići živjeti na selo.


Josip Mužić - izvadak iz intervjua