Asylum

Majka Tereza, jednog je dana išla je u posjet siromašnima u predgrađu Melbournea. Potreslo ju je kad je vidjela dom koji je sebi od kartonskih kutija na pločniku napravio jedan čovjek.

Reče mu: ”Daj da počistim tvoju kuću i popravim ti ležaj.”



Siromah odbi: ”Dobro je tako!”. No majka Tereza je bila uporna: ”Bit će još bolje pustiš li me da uredim tvoj dom.”

Pospremajući, opazi u kutu veliku, prašnjavu svjetiljku. Već je dugo nitko nije uzeo u ruke.

”Kako lijepa svjetiljka! Zašto je nikada ne upališ?” upita ga.

”A kome bih je mogao upaliti?” uzdahnu starac. ”Već mi godinama nitko nije došao. Nije bilo potrebe paliti je.”

”Bi li upalio svjetiljku ako bih ti ja poslala naše sestre?” upita ga Majka Tereza.

”Naravno da bih”, odgovori joj siromah.

Poslala je svoje sestre i život se tog nepovjerljivog starca promijenio. Nakon dvije godine zamolio je sestre koje su mu pomagale: ”Recite mojoj prijateljici da svjetlo koje je zapalila u mome životu još uvijek gori.”

Australian sculptor Sam Jenkins

Danas mu je rođendan - književna i pjesnička zvijezda koja se nikada neće ugasiti!!!

On je Pablo Neruda, pjesnik ljubavi i politike, čovjek koji nije trpio nepravdu, koji se borio za istinu, a ta ga je borba, kako stvari stoje, vrlo skupo koštala. Uz Nerudu smo se zaljubljivali, sastajali i rastajali, plakali i smijali se. Neruda je uvijek tu negdje u nama.

Kao beba ostao bez majke: Priča Pabla Nerude, kome je to umjetničko ime, a i pseudonim pod kojim je objavljivao svoje radove, počinje davne 1904. godine u čileanskom gradu Paralu. Bilo je to dvanaestog dana mjeseca jula, kada je na svijet došao Rikardo Neftali Rejes, sin željezničara i učiteljice, koja je samo mjesec dana nakon rođenja sina preminula od tubrekuloze. Nedugo poslije majčine smrti, Rikardov otac pronalazi novi posao u mjestu Temuko, u kojem će mlađani Rikardo provesti svoje djetinjstvo.

Pisanje će mu donijeti prvu nagradu na proslavi proljeća, u čiju čast piše pjesmu "Praznična pjesma", koja će kasnije biti objavljena pod pseudonimom Pablo Neruda. Novo ime, nastalo u čast češkog pesnika Jana Nerude, pratiće ga kroz čitav život, a legalizovaće ga zvanično tek 1946. godine.

Književnik u diplomatskim vodama: Osim književne karijere, Neruda može da se pohvali i izuzetnom diplomatskom karijerom, koju započinje 1927. godine, a zahvaljujući kojoj će obići svijet. Tako je u Buenos Ajresu upoznao Federika Garsiju Lorku, koji će postati njegov bliski prijatelj.

Godinu dana kasnije, kada je već buknuo građanski rat u Španiji, ubistvo Nerudinog bliskog prijatelja Lorke promijeniće, ne samo njegov stil pisanja već u neku ruku i njegov život.

Pred izbijanje drugog svjetskog rata, Narodni front Čilea postaviće Nerudu na mjesto konzula u Parizu 1939. godine, a 1945. čileanske vlasti postavljaju Nerudu za senatora.

Nagrada za mir: Kao senator odlučuje da iznese na vidjelo zloupotrebu vlasti i crne rupe u samom sistemu, što će ga skupo koštati. Prvo je proganjan od strane režima, a onda biva i prinuđen da zatraži azil u prijateljskoj Argentini. Potražiće spas u Evropi 1949. godine, između ostalog, u Italiji i Francuskoj, a godinu dana kasnije dobiće i međunarodnu nagradu za mir. Nakon dvije godine biće mu dozvoljeno da se vrati nakratko u domovinu, koja će mu dodijeliti nagradu Staljin za mir.

Pjesnik ljubavi, čovjek koji je proputovao čitav svijet, jednog dana dobiće i prvo pravo međunarodno priznanje, koje je zaslužio svojim djelima koja i poslije toliko decenija ne prestaju da blijede.

Nobel zaokružio njegov rad: Na njegovu adresu 1971. godine stići će Nobelova nagrada za književnost, koja je na najbolji način zaokružila njegov dugogodišnji rad. Nobelovoj nagradi prethodila je nominacija za predsjednika države, koje se Neruda odrekao u korist Salvadora Aljendea, koji će ga ubrzo nominovati ambasadorom u Parizu. Dvije godine kasnije, već ozbiljno bolestan, Neruda se vraća u Čile, gdje će i umrijeti 23. septembra 1973. godine, dvije nedjelje pošto je njegov prijatelj svrgnut s vlasti. Poslije njegove smrti, posthumno je   objavljena i njegova biografija pod naslovom "Priznajem da sam živio".

Ponosna sam da je upravo Čitaj knjigu ovu autobiografiju (memoare)  doveo na hrvatsku izdavačku scenu u izdanju Naklada Iris Illyrica. Čitajte i uživajte.

Njegov poznati citat: 

"Volim te ne znajući kako, ni kada, ni odakle, volim te iskreno, bez gordosti, tako te volim jer ne znam voljeti drugačije".

(Sa stranice Čitaj knjigu)

Kad ste imali samo dvije godine, naučili su vas da dijelite stvari s drugima. Kad ste to zaboravili? To pravilo još uvijek vrijedi. Dijelite s onima koji su manje sretni od vas. Podijelite svoju radost s onima kojima je potrebno ohrabrenje. Dijelite svoj osmijeh s onima koji već dugo nisu čuli nekoga da se smije. Dijelite svoje suze s onima koji su zaboravili plakati. Podijelite svoju vjeru s onima koji je uopće nemaju.

“The first step in liquidating a people is to erase its memory. Destroy its books, its culture, its history. Then have somebody write new books, manufacture a new culture, invent a new history. Before long that nation will begin to forget what it is and what it was... The struggle of man against power is the struggle of memory against forgetting.”—Milan Kundera (Photograph by Louis Monier)

At age 17, she was rejected from college.
At age 25, her mother died from disease.
At age 26, she suffered a miscarriage.
At age 27, she got married.
Her husband abused her. Despite this, her daughter was born.
At age 28, she got divorced and was diagnosed with severe depression.
At age 29, she was a single mother living on welfare.
At age 30, she didn't want to be on this earth.
But, she directed all her passion into doing the one thing she could do better than anyone else.
And that was writing.
At age 31, she finally published her first book.
At age 35, she had released 4 books, and was named Author of the Year.
At age 42, she sold 11 million copies of her new book, on the first day of release.
This woman is J.K. Rowling. Remember how she considered suicide at age 30?
Today, Harry Potter is a global brand worth more than $15 billion dollars.
Never give up. Believe in yourself. Be passionate. Work hard. It’s never too late.
She is J.K. Rowling.

Himalayan blue poppy in the rain 
Photography Manoj Kinger 
Valley of Flowers National Park, Uttarakhand, India.

Mt 10, 24-33

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Nije učenik nad učiteljem
niti sluga nad gospodarom svojim.
Dosta je da učenik
bude kao njegov učitelj
i sluga
kao njegov gospodar.
Ako su domaćina Beelzebulom nazvali,
koliko li će više njegove ukućane?
Ne bojte ih se dakle.
Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti
ni tajno što se neće doznati.
Što vam govorim u tami,
recite na svjetlu;
i što na uho čujete,
propovijedajte na krovovima.
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,
ali duše ne mogu ubiti.
Bojte se više onoga
koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
Ne prodaju li se dva vrapca za novčić?
Pa ipak ni jedan od njih
ne pada na zemlju bez Oca vašega.
A vama su i vlasi na glavi
sve izbrojene.
Ne bojte se dakle!
Vredniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim
pred ljudima,
priznat ću se i ja njegovim
pred Ocem, koji je na nebesima.
A tko se odreče mene
pred ljudima,
odreći ću se i ja njega
pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«
Riječ Gospodnja.

WAVE THE WHITE FLAG
There are many choices available to us women in this life – but when it comes to your body, there are only two:
Accept it
Or don’t.
You see, if you choose to accept your body, you will soon start to love it, admire it, look after it. These things all follow in the wake of your acceptance.
When you realise that this vessel for your soul, for your spirit, is an instrument of such high design and fine tuning that it boggles the mind to even think about, you will enter into a phase which I like to call ‘peace, at last’.
You will care nothing of spare fat, grey hairs, loose skin.
You will realise, eventually, that the body’s purpose is not to look good, to attract friends, partners, successes – that it is, in fact, your spirit which does all of those things.
If you would only allow it to shine through and work its magic.
Your body, my friends, has but one job, to see you safely through this adventure of life, to allow your spirit to reach its potential.
That is it.
If you are on the path of not accepting your body – you are in for a very long battle – against an enemy you have no power to defeat. Nature, time, biology, fate…
You don’t have the weapons to fight those powers.
Wave the white flag.
Give in.
Accept.
It is then that your life will truly begin.

Absolutely a breathtaking moment in nature. 




 Woman is the only being in nature that kills her children. Humans should learn from animals.

Ponekad je zaista bolje prešutjeti jer mnogi ljudi prije svega ne žele razumjeti što pričaš. Mislim da je to ipak stvar frekvencije i vibracije. Jednostavno nismo na istom stupnju frekvencije jer mi smo ipak u konačnici električna bića. Ne može se bilo što objasniti onima koji nemaju moć da to shvate. Uzaludno rasipanje vlastite energije.

Kako fina mirisna kavica

BOG ŽELI TEBE
EFA RIJEČI, 16. 7.

(Mt 13,22-23)

Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«


Kad Isus kaže da taj plod može biti stostruk, šezdesetostruk, tridesetostruk, on naglašava da nije važna kvantiteta, da nije važan učinak. U prvom stoljeću na području Bliskoga istoka urod pšenice ili ječma koji su bili najčešće kulture bio je slab ako je jedno sjeme donijelo klasove s ukupno trideset zrna. Ako je jedno sjeme donijelo klasove sa šezdeset zrna, urod je bio osrednji. Tek je stostruki urod bio izvanredan. Neka te to podsjeti da Boga ne zanima tvoj učinak. Njega ne zanima koliko je ljudi tvoj dobar život potaknuo da i oni budu dobri, da povjeruju evanđelju. Boga ne zanima koliko si ti dobrih djela učinio i kolikim si osobama pomogao. Boga ne zanima koliko si ti molitava izrekao. Naš Otac nije poslodavac koji bi ti određivao normu koju trebaš izvršiti. Naš Otac ne želi tvoj učinak. On želi tebe! Odluči mu danas darovati sebe i sav svoj trud da doneseš plod, a njemu prepusti da vodi brigu o učinku, o brojnosti, o tome koliki će taj plod biti.

Pripremio: fra Darko Tepert

Hrana za zlog vuka: 

- bijes 
- zavist 
- ljubomora 
- žaljenje
- pohlepa 
- arogancija 
- samosažaljenje 

Hrana za dobrog vuka: 

- užitak 
- mir 
- ljubav 
- vedrina 
- ljubaznost 
- suosjećanje 
- zahvalnost 

Pogledajte oko sebe i zavirite malo u tuđe tanjure - tko se čime hrani. Sve će vam biti jasno. 

J. Pantić

ŠTO JE SLOBODA

..vjerojatno ste čuli ili pročitali ovu priču,ali je vrlo interesantna, pa je stavljam.. naime,drevna priča govori o pustinjaku koji se uvijek žalio kako ima jako puno posla..

Ljudi se čuđahu,te ga ispitivahu: "Kakav to posao obavljaš?"

On bi im odgovorio: "Imam dva sokola koja trebam krotiti, moram paziti na dva kobca, hraniti dva zeca, čuvati jednu zmiju, timariti konje i magarca i još vezati lava."

Ljudi mu odgovoriše:"O,to je puno!Tebi doista treba vremena."

Ipak, gdje je taj tvoj zvjerinjak? Gdje su životinje o kojima govoriš? Ne vidimo ni jedne.“

On im počne strpljivo objašnjavati:"Dva sokola jesu naša dva oka.. na svašta se prilijepe i za svačim lete. Teško ih je obuzdati.

A dva kobca grabežljiva? To su naše ruke. Svega se laćaju, sve zgrću, hoće sve zadržati.Teško ih je nadzirati.

A dva zeca koja moramo hraniti? Naše noge. Stalno lutaju tamo i amo, ovuda i onuda, često se umaraju.

Najteže je paziti na zmiju, tj. na jezik, premda je u kavezu. Zar se ne veli: "Trideset i dva zuba ne mogu obuzdati jezik?!"

Tu su još konji i magarac koje treba timariti, tj. naše tijelo. Ono tegli, opterećeno je, posrće, ne sluša.A toliko ga trebamo!

Još nam preostaje lav. Treba ga se čuvati. On je kralj nad svim životinjama. To je naše srce prepuno želja, sva naša moć i snaga." Na to ljudi rekoše:"Pravo imaš! Posla za cijeli dan!"

Zaista, posla ima za cijeli dan. Držiš li svog stalnog pratitelja, tj. "samog sebe" pod kontrolom? Možeš ići prema naprijed ili se povući pod površinu.

Možeš biti sam sebi najveća pomoć, ali i najteži teret. Bog od tebe očekuje suradnju!!

Poklonio ti je slobodnu volju i različite vrste izbora. Znaš li živjeti slobodu koju ti je Nebeski Otac darovao? Koristiš li slobodu na način da ti je "sve dopušteno"?

Vrlo često upadamo u zamku da nam je "sve dopušteno", a pri tome zaboravljamo da sloboda znači i odgovornost za samog sebe i za drugoga.

Sam sebi čovjek može biti najveći prijatelj, ali i najveći neprijatelj. A istinski prijatelj drugome možeš postati ako si prijatelj samom seb!!

..treba se često sjetiti one Pavlovske.."sve nam je dopušteno,samo je pitanje koliko nam je na to korist" (usp.).

Obrati(mo) se i vjeruj(mo) evanđelju
Totus Tuus

Priča sa fejsa