Asylum

Noor wrote:bas zanimljiva anegdota

Je, super je.
Nego, u vezi aktualne teme na vip-u, ako napišem tamo izgubit će se u svađama. Moj najstariji, onaj s kojim si se i ti čula, uvijek je bio buntovnik, ništa mu u Hrvatskoj nije bilo dobro. Onda su svi njegovi prijatelji otišli po bijelom svijetu. On je ostao, mislim prije svega zato jer je bio prelijen za takvu promjenu. Od toga je već dobrih 5 godina. Oni sada plaču za Hrvatskom a on kaže da je Hrvatska najbolje mjesto za život. Ponekad ga cimam, kad ti misliš odseliti (radi za stranu firmu) a on će: 'šta ti je, nisam lud. Ovdje je najbolje.'
Potražila sam jutjubić o lijepoj našoj, u svakom gradu uvijek je u centru neki sakralni kršćanski objekt. Samo kažem, rekao bi Teo.

Najteže bitke je naš narod dobivao upravo - krunicom, molitvom. Težak je ovaj naš put prema Obećanoj zemlji nas Hrvata. Ona je već tu, velikom žrtvom hrvatskih branitelja i civila - dobivena. Ali... nije gotovo. Ona je tu fizički, u materiji. Mnogi su na nju položili svoje šape. Mnogi su je isisali. Uzeli ono što najljepše što je imala - da bi sebi punili džepove, sebe uzdizali, a na narod zaboravili. Puna su im usta i naroda i domoljublja, samo prije izbora ili nekada - prigodno. Ali, oni ne žive za Hrvatsku, nego oni žive od Hrvatske. 


Ja nisam došao u Hrvatski sabor, nisam ušao u Most da bih dimio. Nego da gorim i izgorim. Do kraja. A kraja ionako nema. Sve počinje tamo gdje On hoće i sve završava tamo gdje On dopusti završiti da bi i to završeno - započelo. 


Mene zaustaviti neće niti će me ušutkati itko. Kada napravim ono što osjećam u srcu da moram - sam ću krenuti za svojom sudbom dalje. 


Hrvatska, ljubavi moja

Miletić Marin

Ne dajte da u vama ubiju ljudskost ljudi koji je nemaju.


Ne dajte da to učine načinima na koji vas povrijede, slome, obeshrabre ili razočaraju jer slobodni ste onoliko koliko je jaka u vama ljudskost.  Ne dajte da vas zarobe željom za osvetom i da počnete razmišljati da mir dolazi tek onda kada vratite jednakom mjerom. Nema tada mira, tada dolazi samo neprekidno nemirno razmišljanje, kako izravnati račune i ubitačna borba kojoj nema kraja ni konca. A život na koncu opet vrati svima ono što dadu.


Ne dajte da u vama ubiju ljudskost ljudi kojima vam se obraćaju samo onda kada od vas imaju neki interes. Imate mogućnost izdignuti se iznad takvih, i biti svjesni da vaša dobrota ne mora biti izvor vaše slabosti, već izvor vaše snage. Ne dajte da u vama ubiju ljudskost ljudi koji se smatraju većim od vas, pa da se i vi počnete na sve načine penjati ne bi li bili viši od njih, pustite ih neka se kupaju u svom egu do trenutka kada će se u njemu početi gušiti.


Ne dajte da u vama ubiju ljudskost ljudi koji nemaju svoga cilja i kojima je cilj uplitati se u tuđe živote i puniti ih negativnošću. Zadržite svoj vedri duh usprkos negativcima koji vas okružuju i napravite granice, dostojanstveno i spokojno. Ne dajte da u vama ubiju ljudskost ljudi koji siju strah na sve strane jer putem toga straha lakše će kontrolirati druge, zadržite svoj mir jer samo zadržavajući njega zadržavate i svoju ljudskost.


Ne dajte da u vama ubiju ljudskost ljudi koji su spremni sve učiniti samo da dođu do svoga cilja. Ako nemate razloga biti na njihovom putu pomaknite se sa njega, nađite svoju životnu oazu daleko od prisustava takvih i uživajte u svojoj slobodi i svom miru. Svaki put kada s takvima uđete u ring ne očekujte lijep nastavak svoga životnog puta. Neka vam mir koji dolazi iz nutrine vaše duše nadjača sve navale ega! Zadržite ljudskost, cijena mira i sreće nalaze se samo u njoj i nigdje drugdje.


Mario Žuvela 

NIKAD SE NEMOJTE LIŠITI ZAŠTITE MOLITVE, O KOJU SE LOME ORUŽJA SOTONE, ZLOĆE SVIJETA I OHOLOSTI DUHA

Marija Valtorta Spjev o Bogočovjeku, svezak 1, str. 165. - 166.)

Blažena Djevica Marija govori:

»Jeste li slabi, jadni, puni manjkavosti? Zazovite Gospodinovu svetost: “Svet, Svet, Svet!“ Zazovite Ga, tog Svetog i Blagoslovljenog da siđe nad vašu bijedu. On će doći i preliti U vas svoju svetost ... Jeste li sveti i bogati zaslugama pred njegovim očima? Svejedno zazivajte svetost Gospodinovu. Ona, beskrajna, povećat će uvijek sve više vašu. Anđeli, bića koja su iznad ljudskih slabosti, ne prestaju ni jednog časa pjevati svoj “Sanctus“, i njihova se nadnaravna ljepota povećava pri svakom zazivu svetosti našeg Boga. Nasljedujte anđele.

Nikad se nemojte lišiti zaštite molitve, o koju se lome oružja Sotone, zloće svijeta i težnje tijela i oholosti duha. Nikad ne odložite tog oružja s kojim se Nebesa otvaraju i iz kojih padaju  kiše milosti i blagoslovi.

Zemlji je potrebna kupelj molitava da se očisti od grijeha koji navlače kazne Božje. I budući da malo njih moli, taj mali broj trebaju moliti kao da ih je mnogo. Oni trebaju umnožiti svoje žive molitve, da iz njih načine potrebnu sumu, nužnu da se postignu milosti. Molitve su žive, kad su začinjene istinskom ljubavlju i žrtvom.«

Svetost se sastoji u borbi, u tome da znamo za svoje mane, te u junačkom nastojanju da ih izbjegnemo.

- Svetost - tvrdim - je u svladavanju ovih mana…, pa ipak ćemo ih do smrti imati: inače bismo, već sam ti rekao, bili oholi.

(Kovačnica, 312)

Josemaria Escriva

Što mislite o ovome?

metilda wrote:Što mislite o ovome?

Zanimljivo..
Zamisli imena voćaka: Trešnja s okusom majke, Šljiva stogodišnjaka did Mate (volio je rakiju, pokoj mu duši), Breskvica namiguše Mare (prirodni afrodizijak)..itd.

Ne bih mogla jesti to voće. ali neka ukrasna biljka bih mogla biti

Zbog bolesti nam je Camino de Santiago pod velikim upitnikom. Ali i dalje sve pratimo. Posebno stvaranje ruta Camino Hrvatska.

https://putsvjakova.com/2021/01/30/camino-hrvatska/

Život ima jedan čudan način da te trgne. Opali ti šamar. I to ne bilo kakvi. Već onaj po srcu. Koji boli najviše. Izgubiš nešto jako vrijedno. Netko ode. Nešto se zakomplicira. I pitaš se ono poznato pitanje zašto se to baš tebi dogodilo. Zašto? Jednu stvar moraš znati. Nikada ne postavljaj to pitanje „zašto“ jer na neke stvari nema jasnog odgovora. Jednostavno se dogode. I nemaš utjecaja na njih. Sve što kasnije možeš je prihvatiti ih takve kakve jesu.

Zašto uvijek neke stvari moramo izgubiti da bismo kasnije shvatili njihovu vrijednost? Imati, pa nemati. Nema ništa teže od toga. Red lijepih, a onda red teških stvari. I uvijek se pitamo zašto? A zašto mi nismo drugačiji? Zašto više ne ulažemo u život? U ljude? U lijepa iskustva? Dublje odnose? Svaki dan imaš priliku popraviti to. Nazvati nekoga. Zahvaliti za nešto. Biti bolji čovjek. Ne čekaj da to prvi učine drugi. Ti danas kreni prvi.

- Mario Žuvela

U krštenju čovjek umire životu obilježenom smrću koja sve drži pod jarmom straha i uskrsava na Kristov život. U Euharistiji mu zatim Gospodin u hrani daje vlastito tijelo, čitavoga ga preobražava i pretvara u vlastitu supstancu hraneći svojim tijelom i svojom krvlju život koji je čovjek primio na krštenju.

Veliki bizantski mističar kojega sam upravo parafrazirala, Nikola Cabasilas, nije bez razloga ustrajno tvrdio koliko je velika činjenica da se Krist izmiješao s nama toliko da je postao više našim od onoga što dobivamo po prirodi preko naših roditelja.

Prevare se ljudi pa pomisle ako si tolerantan da si glup! A nisi. Jer su te roditelji učili da život živiš s osjećajem poštovanja prema svakom čovjeku. Da razumiješ osjećaje koje neka osoba ima. Da svačiji stav poštuješ jednako onako kako bi želio i da drugi poštuju tvoj. Ali nisu sve roditelji učili isto. Ili nisu svi od roditelja naučili ono što je trebalo. A to je da poštuju druge. Ne iskorištavaju druge. U najmanju ruku da budu ljudi.

Ima tih ljudi koji su rijetki i koji vide prljave igre oko sebe, shvaćaju namjere ljudi kojima nisu baš na ponos ali ih neće javno prozvati ili osuđivati. Već će im onako diskretno dati do znanja da to nije u redu. Veličina je to, koju malo ljudi cijeni. Veliki su to ljudi. U svijetu u kojem većina nažalost na udarce uzvraća istom mjerom. Ili još gore. Udara gdje je drugi najslabiji i gdje najprije popuca. A ono malo ljudi što još ima osjećaja za druge tu su da kažemo: Još ima nade za ovaj svijet.

- Mario Žuvela

"Uvijek činite dobro."
Sv padre Pio

Nisu mi jasni ljudi koji odbacuju biti dionicima besmrtne božanske biti i čvrsto se i grčevito drže svog uskogrudnog, ograničenog i smrtnog čovještva.

"Znam da nemam drugo nego ovaj mali dan i njega želim darivati Onomu koji me zove svakoga dana, ali kako mu reći hvala za sve protekle dane, ako mu ne darujem ovaj mali dan.
Bog ima tisuće godina da načini jedan dan,
ja imam jedan dan da učinim nešto za vječnost, ovaj danas."

Frere Christian de Cherge

Učini nešto pravedno prema Bogu: prihvati sebe. Vjeruj, kada te je Bog poželio, kada te je zamišljao, bio je prepun lijepih misli o tebi.