Asylum

Probudit ćeš se


Moram komentirati komentar jedne poznanice. Vjerojatno ne u lošoj namjeri nego radi uronjenosti u površnost kaže ona meni da ću tek vidjeti kako će mi biti kada se probudim. Hm. Pa nismo mi kršćani bića koja u težim situacijama upadnu u neki drugi fluidni svemir pa kada "dođemo k sebi" shvatimo količinu težine tereta koji nosimo. 


Mi smo bića razuma i duha. Potpuno svjesno razumijemo što nam se događa. I u tome biramo kako ćemo se mi ponašati prema tome što nas je snašlo. Gospođa nije upoznala do kraja Učitelja, jer da jest bi znala da nema razloga za brigu. Bog naime nikada, baš nikada ne napušta djecu svoju koja svoje živote polože u ruke nebeskog milosrdnog Oca. I nebitno je zato koliko nešto boli sada. Otac će se pobrinuti za to. To je Njegova zadaća. A On zna da mu vjerujem. 


Želim biti posve jasan. Tama je poprilična. Ali, Svjetlo je toliko snažno da ja tamu vidim tamo na obzorjima. Vidim ju. Osjećam ju. Dodirne me, ali mi ne dira srce. Odbija se o plašt kojim je moje kćeri i mene zakrilio Otac. Isto tako, na koncu zar Svjetlo ne dobiva svoj posebni smisao kada probija tamu? Kada ju rastvara i čini ništavnom? To radi Krist u mom životu i životu moje obitelji. Kada ste s nekim dugo, a ja sam s Danijelom bio dvadeset i četiri godine onda je bol stvarna, patnja stvarnija i nikakav bijeg, koji bi netko eventualno koristio, ne može umanjiti bol. Ali, nema očaja. Jer mi nismo stvoreni da bi očajavali nego da bismo se - borili. Zar stvarno mislite da se u Nebo stiže bez najveće borbe i najdublje žrtve? 


Brazda je dakle tu. 


Što sada radi Isus? Parafrazirajući Halila Džubrana Isus te ogromne klance nastale bujicom suza sada priprema. Priprema ih da mogu dobiti količinu ljubavi kakvu prije nisam imao kapacitet primiti pa onda niti dati. A svatko daje ono što može dati. Nitko drugome ne može dati nešto što sam nema. Kada čovjek osjeti takvu količinu ljubavi Božje i vidi da su njegovi klanci iscijeljeni, da su dobili potpuno drugi smisao - onda ta osoba sada može drugima dati sve ono što je i sam primio od Boga. 


A Voljena? Tamo je. Iza velike rijeke. Na zelenim poljanama koje miluje divno sunce. Tamo je među razigranom djecom, svima nama dragima, sa svetima i anđelima. Tamo je gdje patnje i boli nema, suza nema, samo radost punine. Na izvoru svega stvaranja. Gleda Oca oči u oči. I gleda kako se po njegovoj Riječi sve novo čini u svim prostranstvima beskonačnih dimenzija svemira. Zamislite samo: na izvoru svega stvaranja. 


Gospođi s početka ovog statusa... nikada u svome životu od kada znam za sebe - nisam bio budniji. 

Marin Miletić 

Nevjerojatno je koliko vrijedi jedan dan. Sva ona ljepota u njemu. Tvoje mogućnosti. A nažalost često to ne znamo dovoljno cijeniti. I kad pogledaš na životu u cjelini na kraju ispada da se sve dogodi u tom jednom danu. Od jutra do večeri. Ponekad tako nevjerojatno lijepe stvari. Iskustva. Ljudi. A ponekad tako teški udarci. Boli. Razočarenja. Trenuci zbog kojih poželimo da se nismo ni rodili. Dani koje bismo najradije samo prespavali. 


Novi je dan pred tobom i ne znaš što će od njega biti. Ali sa samo malo vjere i nečijeg osmijeha čuda se mogu dogoditi. Jer nekada je samo sitnica potrebna da se sve stvari poslože na svoje mjesto. Nemoj jednu stvar zaboraviti danas, a to je koliko vrijediš. Nemoj smanjivati svoju vrijednost zbog nekih kojima se ne sviđaš takav kakav si. Ne upiri prstom u druge, ni u sebe. I nemoj pristati na mrvice nečije pažnje i ljubavi. Živi život kako se to doista čini. U punini.  


- Mario Žuvela 

Strašni neprijatelj 


U jednom kraljevstvu,da ga ne opisujemo dugo, po svemu sličnom svim kraljevstvima iz bajki, živio je kralj koji je prije svega pazio na svoju moć i čast. 
U istom kraljevstvu živio je i mudrac. 
Kralj je bio ljubomoran na priču kako mudrac zna prorokovati budućnost, kako ima moć koju kralj nikad neće imati. 
Želio ga je smaknuti, ali nije smio, želio je moć sam za sebe, ali je nije mogao uzeti mudracu. 
Odlučio je zvati mudraca na gozbu i pitati ga da kaže dan svoje smrti, ako ga ne zna nije mudrac, ako ga zna i izgovori prevarit će se jer ga je kralj naumio na dan gozbe smaknuti. 
Kralj organizira gozbu i izvede mudraca pred podanike, te ga upita za dan njegove smrti. 
Mudrac mu odgovori "Ne znam dan moje smrti, ali znam da će biti dan prije Vaše". 
Taj odgovor poremeti zle planove kralja. 
Kralj odluči zamoliti mudraca da ostane koji dan na dvoru, da mu sačuva život što dulje. 
Da bi ga duže zadržao, kralj ga imenuje svojim savjetnikom. 
Iz savjetovanja i razgovora izraste prijateljstvo kralja i mudraca te se kralj popravi i postane mudar, pravedan i dobar svojim zemljacima. 


(Priča završava smrću mudraca i kraljevim priznanjem kako ga je htio ubiti. Nakon mudraca umire i kralj. No ostavimo kraj priče na mjestu gdje se kralj popravio.) 


Jorge Bucay "Priče za razmišljanje"

"Nakon što punu minutu obećavam Bogu da ću ovoga puta biti pozoran- zadrijemam...
Kad se probudim otkrijem da je Bog još uvijek tu!"

Fabrice Hadjadj

Potreba vrijeđanja


Razmišljam o toj  nesretnoj potrebi koja čuči u svakome od nas. Potrebi da drugoga vrijeđamo. Meni se čini da jedan od važnijih razloga vrijeđanja je duboka nesigurnost. 


Nesigurnom čovjeku ili čovječici sve drugačije, sve daleko izgleda zastrašujuće. Nesigurnog čovjeka plaši i sigurnost koju susreće u drugima ili kroz druge.  Nesigurni su nesigurni jer misle da sigurnost mogu dobiti u ovome svijetu i onome što ovaj svijet nudi. 


Tako se ljudi nadaju da će im posao biti sidrište života. Misle da je sigurnost u zdravlju. Mnogi misle da su sigurni u skupocjenim automobilima, kućama - utvrdama. Ljudi vole oko sebe podignuti zidove koji bi ih trebali sačuvati ne od drugih nego od njihova vlastita srca. 


I onda radi nesigurnosti njih samih ono što ne razumiju - vrijeđaju. Nitko od nas nije hodao u cipelama drugoga. Prolazio njegov put. Krvario od njegova trnja. Bio udaran vjetrovima i prolazio olujama kojim je taj netko drugi plovio.


Čovječe, siguran si da se nalaziš u istini? Onda nema toga izvana i iznutra što ti može donijeti nemir pustoši. Ako si pak u dubokom nemiru zapitaj se kojem Bogu se klanjaš... Princu Mira izgledno je ne...

Marin Miletić

Jesen s mog prozora

U ono vrijeme: Progovori Isus farizejima: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!« Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego — ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem Zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.« Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus: »Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.« Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.


Iv 8, 12-20


 


„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ Isus je svjetlost svijeta. Ne govori samo svjetlost. Isus govori: svjetlost svijeta. Možemo usporediti druge izvore svjetla. Npr: žarulja svijeta, svijeća svijeta! Žarulja je žarulja, svijeća svijeća. Tamo gdje ju se objesi ili postavi, tamo svjetli. Osvjetljuje sobu ili određeni dio. Ne može osvijetliti cijeli svijet. Isus to može učiniti. 




Može li bog kojemu se ti klanjaš osvijetliti cijeli svijet?

metilda wrote:

„Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet.“ (Iv 1, 9).


Svijet je u mraku i zbog zla u njemu, ali i neznanja. Svijet je ispunjen zlom, patnjom, pa i Isusovo rođenje (ali i suđenje te smrt) popraćeni su nasiljem, ubijanjima, nepravdom, zloporabom vlasti te beskućništvom, bijegom, traženjem azila, plačem, neutješivom, bezdanom žalošću. I onda kao i danas, navlas isto. Svijet je jedan veliki prosjak koji vapi za svjetlom, za darom svjetla.


Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
 bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše. (IV 1, 9-11)


I na drugi je način svijet u tami, mrklini noći. Nitko ne zna pravi lijek, kako izliječiti zlo, patnju. "Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku", besmrtna arija iz Händelova oratorija Messias, pretkazuje Isusovo rođenje. S Isusom dolazi svjetlost. Čitamo li osmo poglavlje proroka Izaije, vidjet ćemo komu se ljudi utječu u potrazi za svjetlom i smislom. Riječ je ondje o vračanju, bajanju, duhovima, o gatarima i vračevima, koji "šapću i mrmljaju", koji pitaju svoje "mrtve bogove", koji se "za žive u mrtvih raspituju", jer je svuda "mrak i strava, tmina tjeskobna" (usp. Iz 8,19 sl.). To je i danas opća pošast, traže se "posrednici-mediji", vračevi, astrolozi, vidovnjaci, gatari/ce. Prorok veli da su "okrenuti zemlji",prema "ljudskim resursima", traže svoje vlastite "eksperte", samozvane mistike, učenjake, gurue, šamane, "Brace". Od njih traže rješenja za probleme svijeta. Da, i oni će samo potvrditi, svi živimo u mraku, ali daju lažna obećanja kako ćemo ga ipak svojim silama pobijediti. Mnogi upiru pogled u države, zakone, tržište, burze, tehnologiju. Stvari su i ljudi u mraku te vjeruju da će nadići mrak vlastitim umom, napretkom, tehnikom. Kolika pomama i žudno iščekivanje najnovijih "pametnih telefona"! Neki znaju danima "kampirati" pred trgovinama da bi bili "sretnici" koji će nabaviti najnoviju inačicu.


 U krajevima, napose na sjeveru, gdje mjesecima nema sunca, gdje magla prekriva krajolike i zemlje, ljudi pate od depresije. Netko je izračunao da cijelu zimu u pojedinim predjelima nema ni stotinu sati sunca. Treba nam svjetlo da nas razgaljuje, razveseljuje, a Bog je izvor ljepote, radosti, svjetla, istine. Svjedoci su tomu sveci, a Augustin je to predivno opisao u svojim Ispovijedima. Sve nosi na sebi neponovljivi Božji potpis.


Dr fra Tomislav Pervan

Sutra Crkva slavi još jednog izvanrednog sveca, mistika i karizmatika Padre Pia iz Pieltrecine. Proteklih devet dana provela sam u molitvi padre Piju. On zna nakanu.

Evo ponešto iz njegovog života:


Život padre Pija bio je, zapravo, uvijek natopljen neobjašnjivim događajima.

„Misterij sam samome sebi”, ponavljao je često Otac svojim prijateljima.

Imao je stigme na tijelu pedesetak godina, žive i krvave rane koje nijedan liječnik i nijedan lijek nisu uspjeli zacijeliti; iz njega su proizlazili najugodniji mirisi koje se moglo osjetiti i na tisuće kilometara udaljenosti; doživljavao je izvanredne ‘izlete’ izvan tijela u bilokaciji; imao je sposobnost čitanja misli, poznavanja privatnog života ljudi koje nije nikada prije susreo; komunicirao je s mrtvima, posjećivala su ga duhovna bića koja su mu odavala tajne, događaje koji se imaju zbiti; izvršavao je čudesna ozdravljenja; okorjeli nevjernici su, u susretu s njime, doživljavali iznenadna obraćenja; često je morao voditi zastrašujuće borbe protiv tamnih sila zla i sa Sotonom.

Karizme

Padre Pio bio je čovjek u „doticaju” s nama nepoznatim dimenzijama. Zbog toga je „poseban” svetac, čiju slavu ne možemo tražiti u spletkama vezanima uz njegov siromašan zemaljski život.

Pozorno promatrajući njegov život, imamo dojam da čitamo biografiju pojedinih svetaca iz srednjega vijeka, nazivanih „iscjeliteljima”, to jest „čudotvorcima”. Na primjer, sveti Antun Padovanski. Padre Pio bio je veliki iscjelitelj. Oko njega su se tijekom života neprestano zbivali čudesni događaji. Bili su toliko izvanredni, da ih se smatralo nemogućima i zbog toga su bili zanemareni.

U mojoj prvoj knjizi, Padre Pio, čovjek nade, naglasio sam njegove patnje i vrline. U ovoj ću, pak, nastojati istaknuti njegove „karizme”, one izvanredne „darove” koje je posjedovao u izobilju i koji su mu bili dâni s neba.

Svjetovni je to pokušaj analiziranja „misterija”, bacanja znatiželjna pogleda u nevjerojatno, u onu duhovnu dimenziju čija se prisutnost dâ osjetiti, ali izmiče nadzoru našega razuma. Hrabar pokušaj, jer je teren koji se istražuje miniran, nepouzdan, podmukao. Zbog toga neću ulaziti u zamršena razmišljanja u potrazi za mogućim rješenjima, već ću jednostavno ispričati činjenice, koje ću dokumentirati s najvećom savješću kroz visoko vjerodostojne istrage i svjedočanstva, puštajući čitatelju da sâm izvuče zaključke i posljedice.

Renzo Allegri, PADRE PIO Čudesni život

Padre Pio je svetac koji je obratio nevjerojatan broj nevjernika, učinio nevjerojatna čudesa a ujedno je bio i jedan od najnapadanijih i najosporavanijih svećenika od strane crkvene hijerarhije. Jedno je sigurno – iako je proglašen svetim, i ima svoj blagdan i svjedočanstvo života koje neosporno govori o snazi vjere u Isusa Krista – o njemu se u većini crkava uporno šuti. Osuda još uvijek traje i to samo zato jer je tvrdio kako kršćanin može i mora živjeti sveto, a to se posebno odnosi na osobe posvećena života.

Otac Pio iz Pietrelcine umro je 23. rujna 1968. godine, u San Giovanni Rotondu, u provinciji Foggia. Redovnik iz reda kapucina, bio je poznat kao „fratar sa stigmama” jer je na svojem tijelu imao obilježja karakteristična za Kristovu muku i smrt.

Imao je 81 godinu. Bio je vrlo popularan, ne samo među katolicima, nego i među laicima drugih kršćanskih denominacija, pa čak i među agnosticima. Njegovoj sahrani prisustvovalo je više od sto tisuća osoba iz svih krajeva Italije.

O padre Piju napisani su deseci knjiga. S vremena na vrijeme, njegova priča izlazi u opsežnim novinskim člancima i dokumentarnim, te posebnim televizijskim emisijama, intervjuima… Međutim, bilo knjige, bilo novinska izdanja, u svojim se pričama ograničavaju na „ljudsko iskustvo” Oca, zanemarujući mistični i iscjeliteljski aspekt koji ga svrstava u jedinstveni fenomen religijske povijesti našega stoljeća i među najuzvišenije osobe u povijesti Crkve.

„Zemaljski” život padre Pija bio je ispunjen dramatičnim događajima koji su slijedili jedan za drugim.Okruživale su ga nezamislive zgode, koje su uvukle redovnike, svećenike, pa čak i biskupe, kardinale i pape u tajanstvene, zamršene, tragične i skandalozne situacije.
Dovoljno je pomisliti na činjenicu da je padre Pija, kojega sada svi smatraju svecem, Crkva tijekom njegova života barem pet puta optužila da je prevarant, i umro je, a te optužbe nisu bile ukinute.
Njegov je život, dakle, vrlo zanimljiv pa je privukao pozornost biografa kojima nudi izvanrednu mogućnost pričanja o događajima ispunjenima boli, izdajama, progonima, sudskim parnicama i optužbama. Međutim, na taj su se način više iznosile priče o osobama koje su okruživale padre Pija, nego njegov život.

Imala sam jednu malo "ćaknutu" kolegicu i radile smo u javnoj ustanovi. Padre Pio je uvijek bio uz nju. Ona je jednog dana uzela svetu vodicu i išla od ureda do ureda i sve posvećivala.
Dakako da je bila pozvana na razgovor kod pročelnika, al' nije se dala

Mate, evo ja tebi jedan vic:




Išli na golf Mojsije, Isus i vremešni starčić. Puca Isus, loptica ravno u vodu, ali ipak je on Isus, loptica ne potone, on dođe do nje hodajući po vodi i pogodi iz druge ravno u rupu.
Puca Mojsije, njemu isto ravno u vodu, ali mu potone. No, nije problem, Mojsije razdjeli vodu i po suhom pukne i pogodi iz druge.
Puca napokon i vremešni starčić i njemu isto prema vodi, ali baš u trenutku kada je trebala pasti u vodu, iskoči riba i zgrabi je. Na ribu se obruši galeb i zgrabi je. I baš u trenutku kad ju je nosio preko rupe, riba otvori usta i loptica padne ravno u rupu.
Na to se Isus okrene i kaže:
- "Dobro, tata, došli smo igrati golf, a ne zafrkavati se!"

metilda wrote:
Imao je stigme na tijelu pedesetak godina, žive i krvave rane koje nijedan liječnik i nijedan lijek nisu uspjeli zacijeliti; iz njega su proizlazili najugodniji mirisi koje se moglo osjetiti i na tisuće kilometara udaljenosti; doživljavao je izvanredne ‘izlete’ izvan tijela u bilokaciji; imao je sposobnost čitanja misli, poznavanja privatnog života ljudi koje nije nikada prije susreo; komunicirao je s mrtvima, posjećivala su ga duhovna bića koja su mu odavala tajne, događaje koji se imaju zbiti; izvršavao je čudesna ozdravljenja; okorjeli nevjernici su, u susretu s njime, doživljavali iznenadna obraćenja; često je morao voditi zastrašujuće borbe protiv tamnih sila zla i sa Sotonom.

https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/padre-pio-napravio-je-tijekom-zivota-puno-cuda-ali-ovo-je-jedno-od-najdojmljivijih/

A evo i za tebe jedan :

U čekaonici kod psihijatra razgovaraju tri luđaka.
Prvi:
- "Ja sam Isus Krist i mene je poslao Bog da spasim svijet." Drugi:
- "Nije istina! Isus Krist sam ja i mene je Bog za to poslao!"
Treći:
- "Dečki, nemojte da lažete, ja znam dobro koga sam poslao. Vas nisam!"

Na mojoj smokvi još ima ploda pa se svako jutro osladim. Lijek je smokva za dušu i tijelo.


A za tebe vic o smokvama: 




Ispod smokve

Sjede pop i fratar u hladu ispod smokve, kad jedan kaže:
- Zamisli da nam sad obojici padne po jedna smokva u usta!
Drugi će na to:
- A ko bi je sažvakao?

Danas slavimo spomendan svetoga pater Pia.

Dobro je poznato da je pater Pio iskusio teške kušnje, ali i primio mnoge milosti. Pater Pio imao je i dar proricanja srca, ali i odličan smisao za humor. Evo nekoliko primjera iz njegova života.

Udarac cipelom

Jednog župljanina je strašno bolio zub. Žena mu je pokazala na sliku p. Pia i rekla da se moli njemu. No on je bijesan uzeo cipelu i njom pogodio sliku te rekao da se on toliko muči, a ona ga još tjera da se moli. Nakon nekog vremena bio je kod p. Pia na ispovijedi. Čovjek je kleknuo u ispovjedaonicu i priznao sve grijehe koje je pamtio. Pater Pio ga je upitao: "Ne sjećaš li se više ničega?", "Ničega" odgovorio je čovjek. „A što ćemo s cipelom koju si mi bacio u lice?"

Dvije smokve

Jedna žena pojela je previše smokava, pekla ju je savjest i obećala je sebi da mora to ispovijedati na idućoj ispovijedi. Otišla je na ispovijed kod p. Pia. Kad je završila ispovijed, rekla je: "Oče, imam dojam da sam zaboravila neki grijeh, možda je to nešto ozbiljno." Pater Pio joj je odgovorio: "Ma ne brini za one dvije smokve!"

Ismijavanje

Jedna žena svakodnevno se molila pred slikom p. Pia i molila od njega blagoslov. Njezinom mužu je to bilo malo previše, pa joj se znao nasmijati zbog toga. Kada su jedom došli kod p. Pia čovjek mu je ironično rekao: „Oče, moja žena svakodnevno kleči pred vašom slikom i traži vas blagoslov.“ P. Pio je odgovorio: „To znam, ali mi nije jasno zašto joj se ti rugaš zbog toga.“

Opadanje kose

Jedan čovjek je bio proćelav i strašno patio zbog toga. Došao je na misu i htio porazgovarati s p. Piom oko toga i zamoliti ga za molitvu. Pater Pio išao je prema oltaru, a ovaj čovjek gledao je u njega. Padre Pio ga je pogledao, pokazivao mu prstom iza sebe i rekao ovom čovjeku: „Bolje povjeri to njemu.“ Čovjek je okrenuo glavu i ugledao posve ćelavog svećenika.

Na kraju će sve biti dobro. Ako nije dobro, znači da još nije kraj.  Američka izreka
Bit kršćanske poruke jest obraćenje. Znači da ne postoje nepromjenjive i tragične, katastrofalne životne situacije. Uvijek se može nanovo početi i uvijek treba podignuti glavu i ići naprijed.


Propao ti je posao? Nemoj očajavati nego započni drugi.


Ostavio te bračni drug? Podigni glavu i shvati da sad počinje novi način života i vašeg braka, a to je da za njega moliš, Bogu zahvaljuješ i tako stojeći pred Bogom otvorena srca vratiš svog bračnog druga.


Prijatelj te izdao?


Počni još jednom s njim razgovarati.


Već si sto puta odlučio da nećeš riječima i govorom pogriješiti, a opet te jezik prevario?


Ne uznemiruj se. Odluči još jednom i to odlučnije, čitavim srcem.


Molio si pa nisi dobio?


Ne brini se. Moli sada još upornije.


Opet si pao u teški grijeh, kojeg te stid ispovijedati? 


Nemoj tako. Shvati da je bit kršćanskog života ne da si bez grijeha, nego da se protiv grijeha boriš, a i kad padneš, da se ispovijedaš i tako ih uništiš.


Napravio si odluke da ćeš učiti, da ćeš napraviti neki posao, da ćeš se s nekim sastati, a već nekoliko puta nisi to ispunio? 


Ništa zato, odluči ponovo.


Bolestan si i misliš da se više ne možeš izvući? 


Za Boga nema nemogućih situacija. Moli ga, uzmi najbolje lijekove i vjeruj da možeš ozdraviti.


Opominješ svoju djecu ili učenike u školi po ne znam koji put, a oni su uvijek isti?


 
Ništa zato, tvoje je da opominješ. Doći će trenutak kad će se oni popraviti. Nekad treba kamen udarati devedeset i devet puta i tek stoti put on se raspukne.


 
Nije na tebi da dokineš bolesti, da dokineš grijehe, nije na tebi da budeš samo uspješan, da budeš uvijek vjeran, da te svi hvale.


Tvoja prava bit je u tome da ne vjeruješ nijednoj negativnosti, neuspjehu, nijednoj katastrofi, nijednoj smrti.


Iz svega postoji izlaz. To je obraćenje.


Tomislav Ivančić 

Premda se ne doima zagovornikom institucionalne duhovnosti, kultni američki autor (G.G. May) preporučuje da na duhovno putovanje nikad ne krećemo sami, bez duhovnog vodstva ili barem usmjeravanja, i po mogućnosti ne izvan okvira neke od tradicionalnih religija, kršćanstva, islama, budizma... jer je njihova tisućljećima brušena duhovna praksa najbolje jamstvo od svake vrste zastranjenja. 

May time ne odriče pravo pojedinca na individualna traganja već samo ostaje dosljedan svom ozbiljnom i opreznom pristupu duhovnosti: pretežak je to put da se itko na njega otputi sam.

 – U smislu teme kojom se ovdje bavimo, velike duhovne tradicije u svojim kontemplativnim odvjecima mogu putniku pružiti korisna iskustva drugih putnika, pa i istinsko duhovno vodstvo (koje nužno uključuje i poznavanje psihološke dinamike čovjekove; dobra teologija je uvijek i dobra psihologija) koje bi trebalo biti lišeno ma i trunke želje za manipulacijom ili zloporabom pozicije moći, i motivirano bratskom/sestrinskom ljubavlju – komentira Milošić dodajući da je istinski duhovni voditelj neprestance u procesu samopreispitivanja, naročito oprezan spram spomenutog duhovnog narcizma.

https://www.vecernji.hr/vijesti/knjiga-koju-moraju-procitati-vjernici-da-shvate-kako-ono-sto-misle-da-je-bog-nije-bog-1525293

metilda wrote:
https://www.vecernji.hr/vijesti/knjiga-koju-moraju-procitati-vjernici-da-shvate-kako-ono-sto-misle-da-je-bog-nije-bog-1525293

"Nijedan oblik, lik, slika ili kakav drugi nebeski ili zemaljski, naravni ili nadnaravni pojam koji može pasti na pamet nije Bog."

Sveti Ivan od Križa

violator wrote:

metilda wrote:

violator wrote:Hildegarda je bila izuzetno zanimljivo bice. Hvala na danasnjem postu o njoj jer si me podsjetila na ovo lijepo predavanje. Ostavljam ga ovdje i na "Tolkienu".

Svaki je svetac izuzetno zanimljivo biće, ugrađen kao dragi kamen u temelje Crkve: 

Jako dobro znas da me ne zanima ovakva vrst marketinskog programa. Hildegarda je osebujna i bez toga, bila bi jednako zanimljiva i da se pojavila u nekom africkom plemenu... Naravno, tada se ne bi "izrazavala kroz krscansko - teolosku alegoriju", vec simbole primjerene za taj kulturno - drustveni krug..

Ostavih predavanje, a ti s njime ucini sto ti je drago. Zanemari ili poslusaj, izbor je na tebi.

Vratit ću se na priču o svetoj Hildegardi. Prema ponuđenom videu koji je propagandni uradak new agea razvidno je da new age ne samo želi prisvojiti svetu Hildegardu nego izvlači  pojedine djeliće njenog učenja i promatra ih izvan konteksta kojemu one pripadaju a to je nauk Katoličke Crkve.
2012. sveta Hildegarda proglašena je naučiteljicom Crkve. Da je bilo čime izišla izvan nauka KC to se ne bi dogodilo. Zato je preuzetno govoriti o mandalama u njezinim ilustracijama kao i nekoj drugoj antropologiji i kozmologiji. Hildegarda je uronjena u život Trojstva od svoje treće godine kada ima prve vizije. Borila se protiv krivovjerja katara jednako kao i protiv sablažnjivog ponašanja svećenika i kraljeva doba u kojemu je živjela. Smatrala je da se Crkva treba i mora i može obnoviti jedino pravovjernim življenjem i tumačenjem Pisma unutar same Crkve.