Asylum

violator wrote:Zuvela ima lijepih tekstova.

Pozdrav! :)

Baš ima. :) Kao da mi je ušao u glavu i pretočio u riječi ono što je tamo zatekao. :D

Violice, kako ti podnosiš ovu vrućinu? Kod nas je već nekoliko dana 40 stupnjeva, a kod mene se okupila i djeca i unučići, posla preko glave a prevruće je. Ja sam dobro izjutra i u kasnu večer, preko dana nemam kad biti loše od posla i obaveza. Ali jedva čekam rujan. Tada ću na miru ići na kupanje, plaže budu prazne, more nas miluje svježinom, a sunce ljubi kožu. Divota. :)

Na odmoru je važno skinuti teret i obući se u novu snagu za stare obveze. Zato je nakon gužve na cestama i plažama važno pronaći mjesto na kojem si sam, na kojem započinješ dijalog sa svojom dušom...


Zadovoljstvo i sreća nisu u neradu i užicima, još manje u odbacivanju obveza i svih težina vlastitog života, nego u pronalaženju mira u savjesti, zadovoljstva što si nekome učinio dobro, sreće što si svojim obvezama nešto vrijedno ostvario i ponosa što si izdržao bolesti, napore, konflikte i neuspjehe.


Sva tvoja sreća dolazi iz tebe, iz središta tvoga bića, iz odluka tvoje osobnosti.
Nemoj se vraćati s odmora, a da nisi našao put do samoga sebe i sreće u osmišljavanju budućnosti.


Vapaj za dobrim ljudima - Tomislav Ivančić

"Abraham zasadi kod Beer Ševe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vječnoga" 

Post 21, 33

"Books are Mirrors! You only see in them what you already have inside you" - Carlos Ruiz Zafón 

Što se trudiš da se svidiš svima? Jesi li se ikada pitao što će ti to? Je li ti stvarno dosta života, pa si se odlučio na tu samoubilačku misiju? Jer kako god okreneš taj put ne završava drugačije. I kad se jednom umoriš od tog dodvoravanja i poželiš opet biti svoj, znaš li da je potreban samo jedan trenutak da za sve kojima si se godinama prilagođavao postaneš najgori na svijetu. Za ništa ti onda sve ono što si činio i sve želje koje si im ispunjavao. 


Probudi se i okani se te lude navike! Život je prekrasno putovanje, a ne slijepo prilagođavanje. Nemaš toliko vremena da bi ga proveo ispitujući tko o tebi što misli i što trebaš učiniti da bi njegovo mišljenje bilo bolje. Trebaš sebe oduševiti! Snovima za koje si zagrijan. Putem kojim si odlučio ići. Malim stvarima u kojima uživaš. I dobrim ljudima koji ti daju razloga da živiš. Za njih sve učini da pokažeš koliko su ti važni. A trud da se svima svidiš odbaci. Ne spada u život!


- Mario Žuvela 

Postoji samo jedno objašnjenje za život svako jutro. Stvarno neke stvari moraš pustiti da odu, da bi druge stvari mogle doći. Napraviti prostora. Za nove ljude. Događanja. Osjećaje. Nema mjesta za novi dan, ako u tebi živi još neki stari. Zato pusti! Nije lako ako si pustio korijenje srca u taj svijet. Ali negdje moraš prerezati. I budi svjestan da će boljeti. Ali to ti je još jedna škola. Ne vezuj se puno! Ni za što. Jer sve je nekako nabijeno prolaznošću. I otići će prije nego što misliš.


Svaki novi dan je jedna nova proslava života. Malih stvari. Lijepih iskustava. Dobrih odnosa. Prilika koja se ne propušta. I danas ćeš opet učiniti prvi korak, kao i jučer i prekjučer. Učini ga s puno duše. Učini da se kasnije ne kaješ. I neće se dogoditi neke velike stvari. Fascinantni podvizi. Ali možeš puno uživati u malima. I što god ti život donio jedne stvari budi svjestan. Neće te odrediti neka nepoznata sudbina. Odredit će te ono što se sam usudiš učiniti. Usudi se živjeti! Ne preživljavati!


- Mario Žuvela 

https://www.bitno.net/academicus/znanost/lov-na-vjestice-razlozi-cinjenice-mitovi/

Dobar je osjećaj kad ne vjeruješ stresu. Kad se makneš od strke i ludnice koju prave ljudi koji su umislili da su jako važni. I da je jako važno ono što rade. I da je vrijeme neko božanstvo. A nije. Dobar je osjećaj kad kažeš: Ne moram žuriti. Stvari će se ionako dogoditi kako se trebaju dogoditi. I kada se trebaju dogoditi. Kad shvatiš da ne moraš izreagirati na svaku. Pa pustiš da neke stvari odradi život a ti se makneš negdje sa strane.  


Duša postaje velika kad počneš više voditi računa o stvarima koje donose mir. Ljudima. Sitnicama koje život znače. I shvatiš da je život da radiš na snovima, a ne na nekim fiktivnim projektima koje su ti nametnuli drugi. Dobar je osjećaj kad se ne plašiš da će proći rok jer shvaćaš da je vrijeme za život mnogo važnije od vremena koje ćeš utrošiti na neki posao. Pa sanjaš, voliš, osjećaš, putuješ, druguješ. Živiš svaki dan kao da ih više nećeš imati. 


- Mario Žuvela 

Kada dođe onaj osjećaj manje vrijednosti samo se sjeti koliko si važan u Božjim očima.


Kako god živio i koliko god bio snažan ne mogu te mimoići životne oluje. Koliko god se trudio zadržati pozitivan stav dođu trenuci kada se umoriš jer vidiš da se život pretvara u „korak naprijed, nazad dva“ i počinješ shvaćati da nije sve onako kako piše u knjigama i da oni koji te spremaju za život nekada ni sami nisu sigurni što je najbolje.


Kada dođe onaj osjećaj manje vrijednosti samo se sjeti koliko si važan u Božjim očima. Kada prođeš kroz razna odbijanja, tražeći srodnu dušu ili posao, tražeći društvo koje će te prihvatiti takvoga kakav jesi bez glume i maske na licu, vidjet ćeš da život traži kompromise. Što god bilo nikad ne kompromitiraj svoj obraz ili dušu, ne spuštaj se ispod one razine koja se zove „Božje dijete“ jer mnogo si veći nego što možeš zamisliti.


Kada dođe onaj osjećaj manje vrijednosti samo se sjeti koliko si važan u Božjim očima. Koliko god poraza u životu doživio njeguj i dalje stav zahvalnosti jer te ona drži da potpuno ne potoneš i počneš svijet promatrati samo kao neku crnu rupu iz koje nema izlaza. Štogod prošao znaj da ne postoje prečice do boljeg života i da sve zavisi od toga koliko ćeš vjere položiti u Boga i koliko ćeš truda dati svojim rukama?


 
Kada dođe onaj osjećaj manje vrijednosti samo se sjeti koliko si važan u Božjim očima. Sjeti se da te Bog treba za važne stvari! Zar ćeš se samo zatvoriti u svoju kuću i kukati i jadati? Talente koje si dobio moraš upotrijebiti i ispričati priču koju samo ti možeš. Postani svjestan Njegove ljubavi i otvori oči i srce za svaki novi dan i ljude u njemu. Vidjet ćeš koliko imaš posla u širenju Radosne vijesti da više nećeš imati razloga da te pritiska osjećaj manje vrijednosti.


Mario Žuvela 

i

Ima još danas ljudi koji ti tako jednostavno pokažu umijeće života i zavuku se pod kožu, ne zato što nešto posebno kažu ili imaju neku taktiku, već zato što žive srcem i što punim plućima svakom danu daju njegov jedinstveni pečat ne dopuštajući beznačajnim stvarima da te okupiraju i oduzmu ono najdragocjenije. Oni imaju riječ koja ti pruža odmor kad ti je najpotrebniji i pogled u kojem ćeš uvijek pronaći odgovor na svaki svoj „zašto“ i „kako“.


Ima još danas ljudi koje možeš nazvati prijateljima i koji ti svojom blizinom na trenutak preuzmu ulogu anđela čuvara, dopuštajući mu na trenutak da se odmori. Nauči cijeniti takve ljude, držati ih kao kap vode na dlanu i pokazati im da ti znače, jer je život prekratak da to odgađaš za neku neodređenu budućnost koja možda nikada neće doći. Reci još danas takvim ljudima hvala i više nikada nećeš posumnjati da ti život svaki dan pruža neko novo čudo.


- Mario Žuvela 

Najteže bitke


Najteže bitke su uvijek one koje vodimo sami sa sobom. Raditi na sebi iznova i iznova, ne odustati unatoč svemu onome što te stišće izvana ili iznutra. 


Stabla koja nikada nisu upoznala snažne oluje imaju slabo, nikakvo korijenje. Samo ona stabla koja često tuče jak vjetar imaju duboko i jako korijenje. A mi znamo - plodovi ovise o snazi korijenja. Snažno korijenje čuva ljepotu krošnje koja rađa plodovima. Ako nema jakog korijenja, to stablo nema sigurnosti. A sigurnost dolazi kroz jakost. Jakost dolazi kroz olujne kušnje. 


Najteže bitke su one koje vodimo sami sa sobom. Zato, kada ti je teško... stisni zube i pobijedi sebe. 

Miletić Marin

U životu možeš zaboraviti na mnoge stvari, ali nikada ne zaboravi na zahvalnost, ne zaboravi na ruku koju ti je netko pružio i vrijeme koje ti je netko darovao jer time ti je dao dobar dio svoga života. 
- Mario Žuvela 

Svako jutro dam sebi samo jedan zadatak. Učiniti ovaj dan što jednostavnijim. I ostaviti se nekih velikih planova. Ne znam ni što će biti za pet minuta, a kamoli što će biti za pet godina. I kažem sebi jednu stvar. Nećeš biti sretniji ako budeš imao više. Zato ne razmišljam tko ima manje a tko više, tko je ispred, a tko iza. Život me naučio da to nije važno. Važno je da shvatim da život ide dalje i da ne smijem dopustiti sebi da ostanem zaglavljen u nekom trenutku prošlosti. 


Svako jutro kažem sebi: Neće te ni danas mimoići prepreke. Bit će ih i malih i velikih. I kada ne bude po tvome nemoj plakati kao malo dijete koje nije dobilo igračku koju je htjelo. Život tako namjesti da se dogode bolje stvari. I ne zaboravi primijetiti ljepotu prirode. Tu je da bi tvoja duša rasla. I da ne bi sve gledao tako crno. Izaberi ovaj dan reći samo nježne i blage riječi. Učiniti da nečije srce zatreperi. Drugima si potreban. I više nego što misliš. Učini ovaj dan što jednostavnijim. 


- Mario Žuvela 

Rano jutros, tj noćas, grmilo je i kišilo. Oluja, brate.
Probudim se jutros, sunce, sve blista, pa se sjetim - Oluja.
Pa se sjetim pobijenih u Škabrnji.
Željkinog kaputića i blijedog lica, žene s maramom, kako umorna klipše, bez nade, u koloni koja izlazi iz srušenog Vukovara.
Druže Slobo, šalji nam salate, bit će mesa... itd..
Sjetim se spaljenih brodova u dubrovačkoj luci.
Bačene krmače na Muraju, ma svake rupe u kamenom ili ljudskom tijelu Zadra. Snajpera.
Ugašenog glasa Siniše Glavaševića, prekinute snimke Gorana Lederera. Zadnje izjave Jean Michele Nicoliera iz bolnice u Vukovaru, prije nego što će se svijet srušiti... 
Sjetim se sestre koja je '94 rodila Matička u opkoljenom Zadru. I nekoliko mjeseci kasnije, s majušnom bebom, i mamom, preko Paga, okolo naokolo, došla k meni u Zg. 
I naravno, kao jučer, sjećam se te noći godinu dana kasnije, kad je Oluja konačno počela. I kako su patnje i dugogodišnji jad završene i osvećene u toj jednoj noći. I kako je nevjerojatan osjećaj to bio. 
Ovo je prije svega dan hrvatskih branitelja, bez kojih bismo i mi možda bili kosti na Ovčari. Hvala, ljudi. Sad već znamo da "domovina" zaboravlja brzo. Naročito ona koja je skrivena na sigurnom iz vaših leđa jamila sve ono za što ste ginuli. Tako tipično. Ali mi nikad nećemo. 
Strašan je rat.
Bogu je svejedno, jedno od njegove djece uvijek pogiba. Ne ponovio se.

Marija Sušac

Pogled na more nije samo pogled, to je jedan oblik života. Jednostavan. Intenzivan. Cjelovit. Stojiš tako i promatraš more. Ali ne promatraš ti samo more, promatraš život u njegovoj cjelini. Gledaš u svoje snove, čežnje, strahove, čuješ glasove, dotiču te neki drugi ljudi. Spajaš se sa pričama svih prije tebe koji su gledali u to more i svima onima koji će to činiti poslije tebe. Kao u nekoj simfoniji života koja nadilazi prolaznost jednog ljudskog vijeka. 


Kad pogledam na more uvijek pomislim: to se nebo razlilo preko svojih granica. I gledam tu snagu mora, a opet je nježno sa slabima. I nazirem tu veličinu mora, a opet mi pristupa kao da sam jedini na svijetu. I upravo me to more uči jednu važnu stvar. Blago koje tražiš nećeš naći na drugom kraju oceana, u daljini kojoj se ne nazire kraj. Blago ćeš naći u sebi. Najveće blago na svijetu. Samo se odvaži i zagledaj u sebe. U svoje more i sve ćeš shvatiti. 


- Mario Žuvela