Asylum

Čovječe, kako nas dobro razumije! Kako je dobar prema nama! Vidi koliko smo umorni od svega, izmoreni životom, možda "istrošeni" i na rubu da skliznemo iz vjere u nevjeru, iz borbe u predaju, iz svetosti u grešnost... I što sad? Kaže On: "Hajdete malo u osamu, na samotno mjesto i otpočinite!" Uvjeren sam da su ove riječi skoro pa najpotrebniji Isusov savjet današnjem čovjeku. Često mislimo da nam trebaju psihoterapije, posebne pomoći, lijekovi, doktori, gurui, vođe, bolji prijatelji... A često i nije baš tako, često zapravo trebamo upravo ovo na što nas Isus poziva: odlazak na samotno mjesto, odlazak u malo dublju molitvu, jedna kvalitetna obnova duha, jedno uranjanje u Božje izvore koji će nas opet oživjeti. Kad bi učinili tako, kad bi se usudili malo zaveslati dublje, pronašli bi opet onu izgubljenu snagu duše, onu volju koja ne odustaje, onu ljubav spremnu na žrtvu, onaj mir koji ne ovisi o životnim prilikama, onu radost koja je neprolazna... Isus je, vele sveci, najbolji psihoterapeut. Kaže Majka Elvira da jedan sat s Isusom vrijedi više nego sve psihoterapije svijeta. A Fulton Sheen kaže da se više postiže u pola sata na koljenima negoli u puno sati u naslonjaču kod psihoterapeuta. Svatko od nas potreban je duboko tih trenutaka svjesno odabrane samoće i molitve. I znaš što je sreća? Sreća je što nam Isus govori to ovako direktno i jasno i tako nas oslobađa od napasti da sebe i svoj mir opet tražimo na krivim mjestima: kod nekih tzv. iscjelitelja, na skupim jahtama, u drogama, opijanju, ljudima, sexu, bludnosti... Ne, kaže On, nije to put da čovjek pronađe sebe, da postane sretan, da otkrije smisao i pronađe mir. Nego, potrebno se okrenuti i povuči u sebe, malo pustiti sve zemaljsko, i zagledati se u svoje dubine i u Boga koji se krije u njima. Nije to tako teško. Uz to ćemo postati sretni brže i jeftinije nego da opet krenemo tražiti svoju sreću na krivim mjestima i da opet završimo u razočaranju, ispraznosti, s teškom krivnjom grijeha na srcu. Nego, poziva nas Isus, iskoristiti svoje slobodno vrijeme na jedan malo drukčiji način, malo zaroniti u more dubina svoje duše, malo se otisnuti od obale površnog života i pronaći otok prave sreće. Kao da nam Isus želi reći da nam je najpotrebnije putovanje ovog ljeta ono putovanje do svog srca, od svijeta k sebi, od sebe k Bogu. Tu najviše ljepota možemo otkriti. Tu se muzeji najskupocjenijih i jedinstvenih Božjih djela i uspomena u nama. Tu su najurešenija i najveličanstvenija zdanja. Tu je ono što čovjek još nije vidio i o čemu još nije čuo. Tu je novi svijet koji treba otkrivati, svijet dubina duše i Boga. Tu je najdublje i najljepše koraljno more u koje treba zaroniti. Tu su najviši zemaljski vrhunci na koje se treba popeti da bi svijet vidjeli u posve novoj perspektivi. Tu ćemo pronaći najveća otkrića, učiniti prave avanture, upoznati i naučiti najviše toga novoga što još nismo znali. Tu ćemo susresti najbolje ljude. Tako je dobro to putovanje u osamu, taj boravak u samoći i molitvi, na koji nas poziva Isus. Vjeruješ li u to ili opet sumnjaš i dvoumiš se da opet tražiš i razmišljaš zemaljski?! Danas nam On daje pozivnicu za to putovanje. Poziva nas k sebi. Poziva nas na taj odmor, na taj put. I kaže da ne treba daleko ići, dovoljno se malo povuči u sebe i početi moliti malo sabranije. Jeftino je, samo treba odvojiti vrijeme i odlučiti se. To će naime onda postati naše najbolje iskorišteno vrijeme, bit će to vrijeme zbog kojeg nikad nećemo požaliti. Usudi se. Kreni. Zaveslaj na samotno mjesto. Izgubi se malo da bi se pronašao. Nestani malo da bi se bolje pojavio. Pusti malo sve da bi kasnije sve bolje držao. Odmori se malo da bi se mogao vratiti snažniji. Ali, čini to na Gospodinov način, inače opet sve uzalud.

SLOBODAN, A NE ROB


Čini se kao da je moral danas u stečaju. Nema svetih načela i jasnih etičkih mišljenja. Za užitak, zabavu i novac sve se može prodati. Društvo na to šuti. Nemoralna mišljenja i nemoralni zakoni traže svoja priznanja u društvu.


I pokuša li netko predložiti jasnu moralnu i kritičnu disciplinu u životu proglasit će ga svi mediji konzervativnim. Dobro je došlo na optuženičku stolicu. Zlo ima svugdje odvjetnike i dobro prolazi. To su vremena kada se traže pravednici i mudri normalni ljudi. 


Treba plivati protiv struje. Zastupati istinu protiv mase i ulice. To su za poštene, vrijedne i trijezne ljude dragocjena vremena. Vremena svjedočenja i otpora. Biti u masi ili samosvojan sa vlastitim identitetom i mišljenjem. U takvim prilikama izrastu velikani i to je ono što nam danas najviše treba. Lako je ići nizbrdo, kliziš sam od sebe, ali uspinjati se, to boli. Teško dišeš, hvata te neprestano napast da radije prestaneš se uspinjati.


Ali kad se uspeš na vrh, ponosan si. Pobijedio si čitav svijet. Sve probleme, sve depresije, sva odstupanja od zakona istine, sve si pobijedio. Ti si novi čovjek, genijalan, strašan, jedini. Kako je dobro biti čovjek koji živi po zakonitosti sunca, mjeseca, zvijezda, po zakonitostima biljaka i životinja. Po zakonitostima svoje savjesti, svoga srca i svojih osjećaja. Koji živi po zakonitostima svojih poštenih roditelja, prijatelja, dobročinitelja. Kako je dobro biti čovjek, a ne rob. Kako je dobro vladati tijelom i užitcima, jelom, pićem i cigaretama, drogom, politikom i javnim medijima, a ne biti njihov rob.


(Minuta za tebe - Tomislav Ivančić)

Ojačaš padajući i ustajući. Ne shvaćajući to više kao neku dramu, već kao krug života u kojem se nalaziš i iz kojega ne možeš pobjeći. Ojačaš kad odlučiš napraviti reviziju svih svojih povreda i odjednom shvatiš da te nisu uspjeli uništiti. Da još imaš snage boriti se i da ti osmijeh na licu nisu slomili ni najveći porazi koje si prošao. Nestvarno je koliko te ljudi mogu povrijediti. Ali je nestvarno i koliko možeš izdržati i nakon svega ostati jak.


Vrijeme neće promijeniti ništa, što je boljelo prije, boljet će i poslije. Promijenio si se ti, nemaš više potrebu ulaziti u svaku bitku. Samo staneš sa strane i ostaviš da život vraća onima koji su ti ostali dužni. Shvatiš da život može biti jednostavniji kad ti postaneš jednostavniji. Neki put će ti propasti trud, neki put ćeš osjetiti bol, neki put ostat razočaran sobom ali ćeš i dalje biti onaj koji gleda naprijed. Onaj koji je ojačao padajući i ustajući.


- Mario Žuvela 

Doslovni smisao jest značenje što proizlazi iz riječi Svetog pisma a utvrđuje se egzegezom, koja se drži pravila ispravna tumačenja. “Omnes sensus (sc. sacrae Scripturae) fundentur super litteralem – Svaki se smisao (Svetog pisma) temelji na doslovnom”.

Duhovni smisao. Zahvaljujući jedinstvu Božjega nauma, ne samo tekst Svetog pisma, nego i stvarnosti i događaji, o kojima se govori, mogu biti znakovi.

Alegorijski smisao. Do dubljeg shvaćanja događaja možemo doprijeti ako prepoznamo značenje koje imaju u Kristu; tako npr. prelazak Crvenoga mora znak je Kristove pobjede, a time i Krštenja.

Moralni smisao. Događaji, o kojima Sveto pismo pripovijeda, mogu nas ponukati da ispravno djelujemo. Opisani su “za upozorenje nama” (1 Kor 10,11).

Anagogički smisao. Određene stvarnosti i događaje možemo sagledati u njihovu vječnom značenju, kojim nas uznose (grčki: “anagoge”) prema našoj Domovini. Tako je Crkva na zemlji znak nebeskog Jeruzalema.

Značenje ovog četverostrukog smisla dobro sažimlje srednjovjekovni dvostih:
Littera gesta docet, quid credas allegoria, Moralis quid agas, quo tendas anagogia. Slovo uči događaje, alegorija što vjerovati, Moral što činiti, anagogija kamo težiti.

O tumačenju Svetog pisma:

https://biblija-govori.hr/povijest-biblijske-hermeneutike-1-dio-2/


https://biblija-govori.hr/povijest-biblijske-hermeneutike-2-dio-2/


https://biblija-govori.hr/povijest-biblijske-hermeneutike-3-dio-2/

https://biblija-govori.hr/priroda-svetog-pisma-2/

Tumačenje Biblije prožeto je “napetošću” koja vlada između njezine vječne vrijednosti i povijesne jedinstvenosti.

Naravno, ima onih koji vjeruju da je Biblija samo ljudsko djelo i da sadrži samo riječi ljudi iz povijesti. Takvi zadaću tumačenja ograničavaju samo na ispitivanje povijesti. Njih zanimaju religijska shvaćanja Židova, Isusa ili prve Crkve kao što ih zanimaju Ciceron ili Milton. Stoga je ova zadaća za njih čisto stvar povijesti. Što su ove riječi značile ljudima koji su ih napisali? Što su mislili o Bogu? Kako su razumjeli same sebe?

S druge strane su oni koji o Bibliji razmišljaju samo u pojmovima vječne nepromjenjivosti. Budući da se radi o Božjoj Riječi, oni su skloni o njoj razmišljati samo ako o zbirci postavki u koje treba vjerovati i zapovijedi koje treba poslušati – premda neizbježno postoji dosta razlike u razlučivanju što su postavke a što zapovijedi. Ima, primjerice, kršćana koji na osnovi Ponovljenog zakona 22,5 (“Žena ne smije na se stavljati muške odjeće”) tvrde da žena zapravo ne bi smjela oblačiti ni kratke ni duge hlače. No isti ljudi rijetko kad uzimaju doslovno druge zapovijedi u tom popisu koje se odnose na gradnju ograde na krovu kuće (8. redak), zabranu sijanja drugog usjeva po vinogradu (9. redak) i izradu resa na četiri roglja ogrtača (12. redak).

Međutim, Biblija nije niz postavki i naloga; ona nije samo zbirka “Kazivanja Predsjedatelja Boga”, kao da se s Neba sagnuo k nama i rekao: “Hej vi, tamo dolje, naučite ove istine. Broj jedan: Nema drugog Boga osim Jednoga, a to sam ja. Broj dva: Ja sam Stvoritelj svega, uključujući i ljudski rod” i tako dalje sve do postavke 7.777 i naloga 777.

Naravno , ove su postavke točne; i nalazimo ih u Bibliji (premda ne baš u ovom obliku). Doduše takva bi nam knjiga mnogo toga olakšala. Ni, na sreću, Bog se nama tako ne obraća. Namjesto toga On je odlučio iznijeti svoje vječne istine u određenim okolnostima i događajima u ljudskoj povijesti. I to nam također daje nadu. Upravo zato što je Bog odlučio progovoriti u okruženju stvarne ljudske povijesti, mi možemo biti sigurni da će ove iste riječi uvijek iznova odzvanjati u našemu “stvarnom” vremenu, kako je to bilo tijekom čitave povijesti Crkve.

Tajna uspjeha tvorca Nutelle bila je Gospa Lurdska


„Uspjeh Ferrera dugujemo Gospi Lurdskoj, bez nje ne možemo puno učiniti“ - priznao je svojedobno tvorac poznate Nutelle


Jedan od najbogatijih talijana koji je preminuo u 89-godini života, Michele Ferrero, vodio je tvrtku koju su njegovi roditelji započeli još 1940-ih. Od svoga oca naslijedio je recept za kremu od lješnjaka i čokolade, popularnu i svima poznatu Nutellu nakon koje su uslijedili novi, i danas nezaobilazni slatkiši kao što su Ferrero Rocher, Kinder Suprise, Mon Cheri, Pocket Coffee i Tic Tac.


Iako svi znaju njegove proizvode, rijetko tko je znao stvari iz njegova života. Nije se isticao i rijetko se pojavljivao u javnosti, bio je praktični vjernik - katolik, koji je gajio osobitu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, a često je hodočastio u Lourdes.


Povodom 50. godišnjice od osnutka tvrtke, istaknuo je pred svim medijima: „Uspjeh Ferrera dugujemo Gospi Lurdskoj, bez nje ne možemo puno učiniti“. I doista, kip Djevice Marije morao je biti postavljen u svakoj njegovoj tvornici i u uredima.


Michele Ferrero bio je najbogatija osoba u Italiji s neto vrijednošću od 23,4 milijarde dolara, prema magazinu Forbes. Bio je čovjek sa snažnom vjerom koji je proveo svoj život daleko od javnosti i tabloida. Svake je godine hodočastio u Lourdes te je sa sobom vodio svog najboljeg menadžera. Organizirao je i posjet francuskom svetištu za sve svoje zaposlenike.


Prema The Guardian UK, koji je 2011. o njemu objavio priču, tvrtkine Rocher praline inspirirane su krševitom spiljom Massabielle  u kojoj se Blažena Djevica Marija ukazala Bernardici koja se nalazi kod svetišta u Lourdesu te su zato dobile naziv Rocher de Massabielle.


Svoje je carstvo izgradio tako što je cijenio ono najbolje od Italije s kvalitetnim i inovativnim proizvodima. No, njegov najveći talent bio je njegov odnos sa zaposlenicima s kojima je pozorno radio prilikom njihova usavršavanja. „Moja jedina želja“, rekao je jednom, „je da tvrtka bude jaka te da zaposlenicima jamči sigurno radno mjesto.“


Pod njegovim su vodstvom njegovi proizvodi bili dostupni u 53 zemlje. Imao je više od 34 tisuće zaposlenika, 20 proizvodna postrojenja te devet poljoprivrednih poduzeća.


Nije Ferrero mnogo govorio, ali su o njemu govorili drugi. Malu tvornicu čokolade iz Pijemonta pretvorio je u globalnog diva, vodio je tvrtku žljeznom šakom, no lokalno ga je stanovništvo voljelo jer je davao zajednici, a zaposlenici su imali izvrsne uvjete rada.

Pustite ljude koji vas nisu spremni voljeti. Ovo je najteže što ćete morati učiniti u životu, ali i najvažnije. 
Prestanite voditi teške razgovore s ljudima koji se ne žele mijenjati. 
Prestanite se družiti s ljudima koje ne zanima vaša prisutnost. 
Znam da čeznete postići priznanje od svih oko vas, ali to je čežnja koja vam krade vrijeme, snagu, mentalno i fizičko zdravlje...
Kad se počnete boriti za život s radošću, zanimanjem i predanošću, neće svi biti spremni pratiti vas ka tome cilju. To ne znači da zbog toga ne smijete biti ono što jeste i da se morate promijeniti to znači da morate pustiti one koji vas nisu spremni pratiti.
Ako ste od ljudi kojima posvećujete svoje vrijeme odbačeni, uvrijeđeni, zaboravljeni ili ignorirani, ne činite sebi uslugu nudeći im vaše vrijeme, snagu i život. Istina je da niste za svakoga i nisu svi za vas.
To je ono što čini tako posebnim osjećaj kad nađete ljude s kojima vas veže prijateljstvo ili uzajamna ljubav. Znate koliko je to vrijedno jer ste prije iskusili ono što to nije.
Što više vremena provedete pokušavajući učiniti da volite nekoga tko za to nije sposoban, to više vremena provodite uskraćujući si mogućnost povezivanja s nekim drugim.
Na ovom planetu postoje milijarde ljudi i mnogi od njih će vas upoznati na tvojoj razini interesa i predanosti.
Što ste više povezani s ljudima koji vas koriste kao jastuk, opciju drugog plana ili terapeuta za njihovo emocionalno izlječenje, to si duže uskraćujete okruženje za kojim čeznete.
Možda vas, ako se prestanete pojavljivati, neće tražiti. Možda će veza, ako prestanete pokušavati prestati. Možda će ako prestanete tipkati poruke, telefon tjednima šutjeti.
To ne znači da ste uništili odnos, to znači da je jedino što ju je zadržalo bila energija koju ste samo vi davali. To nije ljubav, to je vezanost. To je davanje šanse onima koji je ne zaslužuju! Zaslužuješ puno, a postoje ljudi koji ne bi trebali biti u vašem životu. 
Kad to shvatite, počinjete shvaćati zašto ste toliko zabrinuti kada provodite vrijeme s ljudima, u aktivnostima, mjestima ili situacijama koje vam ne odgovaraju i ne bi vam trebale biti blizu i kradu vam vrijeme i snagu.
Počet ćete shvaćati da je najvažnija stvar koju možete učiniti za sebe i za sve oko sebe je zaštititi se od takvih ljudi.
Znam da razumijete, nemojte više gubiti vrijeme i snagu, nego krenite...
(Nepoznat autor) 

Ne osuđuj nikoga. Nikada. Ne znaš koliko je u njega ranjenih dijelova. A on se bori da ih sakrije. Da ga drugi ne sažalijevaju. Da ga rane ne slome. Da može ići naprijed bez obzira što prošao.  Ne osuđuj nikoga. Ne znaš koliko je njegova priča sazdana od poraza. A on se trudi da naizvan sve krasno izgleda. I uvijek će naći za tebe lijepu riječ. I osmijeh. Ali u njemu sve vrišti od prošlosti koja je sve bila samo ne onakva kakvu je želio. 


Ne osuđuj nikoga. Možda je želio da stvari budu drugačije ali mu drugi nisu dali. Možda je vjerovao i više nego što ti vjeruješ, ali su se sve okolnosti okomile na njega. Možda je stoput rekao da je dobro a nikada nije bio ni blizu toga. I nije time želio prevariti druge. Želio je doista da se tako osjeća. Ali mu život nije dao. Uvijek imaj razumijevanja za one koji nisu ostvarili snove, dosegli ciljeve. Možda su ipak sve učinili ali jednostavno nije išlo.  


- Mario Žuvela. 

Josemaria Escriva o braku

1. Što biste rekli koje su najvažnije vrijednosti kršćanskog braka?

Govorit ću iz iskustva dugogodišnje svećeničke aktivnosti u mnogim zemljama. Za oženjene članove Opusa Dei ljudska ljubav i bračne dužnosti dio su njihova božanskog poziva. Opus Dei je učinio brak božanskim putom, pozivom, i to ima mnoge posljedice za osobnu svetost i za apostolat. Proveo sam gotovo četrdeset godina propovijedajući o značenju braka kao poziva. Više nego jednom imao sam priliku vidjeti ozarena lica, kada su me muškarci i žene, koji su mislili da je u njihovim životima posvećenost Bogu nespojiva s plemenitom i čistom ljudskom ljubavlju, čuli kako govorim da je brak božanski put na zemlji!

Svrha je braka pomoći oženjenim ljudima u posvećivanju sebe i drugih. Zbog toga oni primaju posebnu milost u sakramentu koji je Isus Krist sam ustanovio. Oni koji su pozvani na bračni život, s Božjom milošću, pronalaze u svom stanju sve što trebaju da bi bili sveti, da bi se svaki dan sve više poistovjetili s Isusom Kristom, i da bi one s kojima žive priveli Bogu.

Zato uvijek promatram kršćanske domove s nadom i ljubavlju, sve obitelji koje su plod sakramenta ženidbe. One su blistav svjedok velikog božanskog misterija Kristova vjernog zajedništva s Crkvom koji sveti Pavao zove sacramentum magnum, veliki sakrament (Ef 5,32). Moramo težiti tome da se te stanice kršćanstva mogu roditi i razviti sa željom za svetošću, svjesne činjenice da sakrament inicijacije - Krštenje - daje svim kršćanima božansku zadaću koju svaki mora ispuniti na svom životnom putu.

Kršćanski parovi trebali bi biti svjesni toga da su pozvani posvetiti sebe i druge, da su pozvani da budu apostoli i da je njihov prvi apostolat kod kuće. Trebali bi razumjeti da su osnivanje obitelji, odgajanje djece i izvršavanje kršćanskog utjecaja u društvu nadnaravni zadaci. Učinkovitost i uspjeh njihova života - njihova sreća - ovise u velikoj mjeri o svijesti o njihovoj specifičnoj zadaći.

Ali ne smiju zaboraviti da tajna bračne sreće leži u svakodnevnim stvarima, ne u sanjarenjima. Leži u pronalaženju skrivene radosti dolaska kući navečer, u nježnim odnosima s djecom, u svakodnevnom poslu u kojem cijela obitelj surađuje; u zdravom humoru u slučaju poteškoća koje treba prihvatiti u sportskom duhu; u iskorištavanju na najbolji mogući način svih blagodati koje civilizacija nudi za pomoć pri podizanju djece, kako bi dom bio ugodniji i život jednostavniji.

Stalno govorim onima koje je Bog pozvao da stvore dom da uvijek vole jedno drugo, da se vole s ljubavlju svoje mladosti. Onaj koji misli da ljubav prestaje kada brige i poteškoće koje život nosi počnu, ima slabo poimanje braka, koji je sakrament, i ideal, i poziv. Točno tada ljubav jača. Bujice briga i poteškoća nemoćne su potopiti pravu ljubav zato što se ljudi koji se velikodušno zajedno žrtvuju približavaju svojom žrtvom. Kao što Pismo kaže, aquae multae, sve vode nevolja, tjelesnih i moralnih, non potuerunt extinguere caritatem, ne mogu ugasiti ljubav (Pj 8:7).

Noor wrote:Jedina istina o braku je to da je to ugovor koji potpisnicima poveća obaveze, a smanji prava.

metilda wrote:Ajoj. Moje iskustvo je sasvim suprotno. Brak je prekrasno putovanje udvoje. Na tom putu punom divnih i divljih pejzaža raste se udvoje. Tamo gdje jedno ne može samo prijeći prepreku uskače drugo i poravnava put. Kad se sruče oluje, stisnuti jedno uz drugo čekamo da oluja prođe i izađe sunce. Radujemo se svakom novom jutru, zagrljeni uvečer zahvaljujemo za još jedan dan. Dajemo jedno drugome prostor za osobni rast i osobne interese. Naposljetku, ponosimo se djecom koju smo odgojili u dobre ljude. Brak je za nas blagoslov i radost starih dana.

Noor wrote:krivo si shvatila, ovo sto sam napisala je ogoljela srž svakog braka opcenito,  pa i tvog :)

sve ostalo što si navela mozes okusiti i bez braka, a predstavlja dogradnju, kojom si partneri onu srž oplemene. :)..

Evo da sad prokomentiram na temi u kojoj smijem upotrijebiti svoj meta jezik.
Dakle, ne negiram činjenicu da se mnogi brakovi sklapaju iz interesa jedne ili obiju strana, zbog materijalne koristi, društvenog statusa, novca, nasljeđa, straha od usamljenosti, tradicije i koječeg drugog.
Kod takvih brakova može se reći da je srž ugovor kao neki poslovni odnos na koji sporazumno pristaju obje ili podlo njime manipulira jedna od strana.

Međutim, srž mog braka, moram to istaknuti i opovrgnuti tvoju tvrdnju, nije nikakav ugovor nego ljubav koja bi trebala biti srž svakog braka. Savez između muškarca i žene kako je i predviđeno Božjim planom. A u tom savezu srž je ljubav. Ona ljubav kakva je opisana u Pavlovom hvalospjevu:

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Ljubav je dakle srž saveza, a ugovor o kojem ti govoriš jest državni propis koji je tu da bi se pravno regulirale obveze i prava u slučaju razvoda.
Sve ostalo je opisano u Escrivinom tekstu pa neću ponavljati.

Znaš li što je dobar život? Okreneš se oko sebe i nikome se ne moraš pravdati. Možeš biti to što jesi. U potpunosti. Smijati se kad ti se smije. Plakati kad ti se plače. I ne žališ više za stvarima koje si prerastao. Već samo ideš dalje. I znaš da ima onih koji te smatraju budalom, ali to tebe ne dira. Život je previše kratak da glumiš da ti se sviđa nešto što ti se ne sviđa, ali i da nikada onome tko ti se sviđa ne kažeš da ti se sviđa.  


Moćno je kad se možeš ne osvrtati za onim što je prošlo. Kad ti je dosta buke svijeta i ne ideš više za junacima za kojima si nekoć išao. Sada je tvoj junak samo netko tko ti je rekao: Tu sam ako trebaš. Samo zovi! Znaš da je život u toku pa više ništa ne odgađaš za sutra. Živiš samo ovaj trenutak koji imaš i to ti je dovoljno. I shvatiš bez koliko stvari opet možeš mirno živjeti. Oprostiš što imaš oprostiti i postaješ slobodan i spreman za novi dan. 


- Mario Žuvela 

“Dan je jedva počeo i ... već je šest sati navečer. Tjedan je tek započeo, ponedjeljak je, a onda za čas je petak.
... i mjesec je već prošao.
... i godina je gotovo prošla.
... i prošlo je 40, 50 ili 60 godina našeg života.
... i sa zakašnjenjem shvatimo da smo izgubili roditelje, prijatelje...
I shvaćamo da je već kasno da bi se vratili. Dakle ... pokušajmo iskoristiti što više vremena koje nam je preostalo. Ne ustručavajmo se potražiti aktivnosti koje nam se sviđaju. Dodajmo boje u sivilo života. Nasmiješimo se sitnicama u životu koje su balzam za naša srca.
I usprkos svemu, uživajmo u miru vremena koje nam je preostalo. Pokušajmo ukloniti "kasnije" ...
Učinit ću to kasnije ...
Reći ću to kasnije ...
Razmislit ću o tome kasnije ...
Sve ostavljamo za kasnije, kao da će "kasnije" biti naše.
A ne razumijemo da:
kasnije - kava će postati hladna ...
kasnije – promijeniti će se prioriteti ...
kasnije - godina će završiti ...
kasnije – zdravlje više neće biti dobro ...
kasnije – djeca će odrasti ...
kasnije – roditelji će ostariti ...
kasnije - obećanja će biti zaboravljena ...
kasnije - dan će postati noć ...
kasnije – život će završiti ...
Kasnije je često prekasno ...
Dakle ... ne ostavljajmo ništa za kasnije, jer čekajući kasnije, možemo izgubiti:
najbolje trenutke …
najbolja iskustva …
najbolje prijatelje …
najbolju obitelj ...


Danas je pravi dan ... Sada je najbolji trenutak… Ne propustimo ga…”


Boucar Diouf 

Ima nešto u tome kad svoj dan započneš zahvalnošću. Otvaraju ti se oči za stvari koje prije nisi primjećivao. A bile su tu. I vidiš da nije sve zdravo za gotovo. Jer mnogi od onih koji su nekoć bili pokraj tebe nisu dobili ovu priliku. Ti jesi. Sada sebi trebaš postaviti samo jedno pitanje. Što ćeš sa ovim danom učiniti? Hoćeš li se negdje zavaliti i kako se to već kaže „ubiti vrijeme“? Ne čini to, predragocjena je svaka njegova sekunda. 


Imaš li neki cilj, neku želju? Danas kreni prema njemu. I da nisi tražio opravdanja zašto je za to možda bolji neki drugi dan. Drugi nisi siguran da ćeš imati. Ovaj dan je najbolja prilika da shvatiš da zaslužuješ mnogo više. Ne samo mrvice života. Zaslužuješ da sanjaš, voliš, osjećaš punim plućima. Da zagrliš i budeš zagrljen. Da iza tebe ostane jedan lijepi osjećaj da si danas doista živio. Onako kako se to doista radi. 


- Mario Žuvela 

Život kakav god bio ima jednu savršenu točku. To je točka u kojoj sve razumiješ, ali se više ni zbog čega ne nerviraš. Platio si veliku cijenu za to. Brinuo si za sve i svašta. Za ono što treba i ne treba. Za ono što se dogodilo i ono što se nije dogodio. Ono što si mogao mijenjati i ono što nisi mogao mijenjati. I sad shvaćaš kako je sve to bilo uzalud. Potratio mnoge lijepe trenutke za nešto što nije bio vrijedno toga. 


Svaku večer najbolje shvaćaš koliko je nerviranje besmisleno. Koliko ono ubija života u tebi. Lijepih trenutaka u kojima si mogao uživati život a ne ga gledati kao neku prijetnju. Ima i uvijek će biti stvari koje nisu po tvome. Ali zbroji oni što te raduje, ispunja ti srce. Koliko je samo takvih malih stvari koje će ti ponovno vratiti vjeru u život. Jednostavnih ljudi koji su melem za dušu. Lijepo je doći do toga da sve razumiješ, ali se više ni zbog čega ne nerviraš. 


- Mario Žuvela 

Zuvela ima lijepih tekstova.

Pozdrav! :)

violator wrote:Zuvela ima lijepih tekstova.

Pozdrav! :)

Baš ima. :) Kao da mi je ušao u glavu i pretočio u riječi ono što je tamo zatekao. :D

Violice, kako ti podnosiš ovu vrućinu? Kod nas je već nekoliko dana 40 stupnjeva, a kod mene se okupila i djeca i unučići, posla preko glave a prevruće je. Ja sam dobro izjutra i u kasnu večer, preko dana nemam kad biti loše od posla i obaveza. Ali jedva čekam rujan. Tada ću na miru ići na kupanje, plaže budu prazne, more nas miluje svježinom, a sunce ljubi kožu. Divota. :)