Asylum

Ne moraš svaki dan biti dobre volje. Prštati od neke radosti. Širiti osmijeh od uha do uha. Ima dana kada ti nije ni do čega. Kada bi se najradije zavukao u neku mišju rupu i čekao da prođu. Štoviše imaš pravo da se povučeš i od svijeta i od ljudi. I živiš život bez ikakvog moranja. Pokazivanja. Dokazivanja. Bilo čega. Ima dana kada ti se ne prepričava ljudima što ti je i zbog čega si takav kakav si. Dana kada si slab i kada tu slabost osjećaš u svakoj svojoj pori.

Ima dana kada bi pobjegao u neku divljinu da nitko ne zna gdje si. Punio srce mirisima prirode. Pogledom u daljinu. Dogodi se jednostavno da i sam sebi ideš na živce. I nije te briga što te drugi gledaju kao čudaka. Ima dana kad sve preživiš, a onda staneš i zbrajaš gubitke. I shvatiš koliko ih je puno. Ima dana kada sve izgubljene komadiće sebe trebaš ponovno sastaviti zajedno. A nemaš nikoga da ti u tome pomogne. Samo dišeš i živiš, pa što život donese.

- Mario Žuvela

Ne ostavljajte poziv za kasnije...
Ne ostavljaj riječi poput "volim te" i "žao mi je" za kasnije.
Nemoj odgađati ljude za kasnije niti razgovarati, grliti, ljubiti... kasnije.
Jer kasnije će ti možda ponestati vremena.
Jer kasnije život završava.
Jer kasnije za sve može biti prekasno.

Ima još danas ljudi koji ti tako jednostavno pokažu umijeće života i zavuku se pod kožu, ne zato što nešto posebno kažu ili imaju neku taktiku, već zato što žive srcem i što punim plućima svakom danu daju njegov jedinstveni pečat ne dopuštajući beznačajnim stvarima da te okupiraju i oduzmu ono najdragocjenije. Oni imaju riječ koja ti pruža odmor kad ti je najpotrebniji i pogled u kojem ćeš uvijek pronaći odgovor na svaki svoj „zašto“ i „kako“.

Ima još danas ljudi koje možeš nazvati prijateljima i koji ti svojom blizinom na trenutak preuzmu ulogu anđela čuvara, dopuštajući mu na trenutak da se odmori. Nauči cijeniti takve ljude, držati ih kao kap vode na dlanu i pokazati im da ti znače, jer je život prekratak da to odgađaš za neku neodređenu budućnost koja možda nikada neće doći. Reci još danas takvim ljudima hvala i više nikada nećeš posumnjati da ti život svaki dan pruža neko novo čudo.

- Mario Žuvela

Što se više bavim vrtom i njegovim ljekovitim biljem, to više otkrivam kako je priroda puna čuda. Zapravo živimo u komadiću raja.

If I can stop one heart from breaking
I shall not live in vain;
If I can ease one life the aching
Or cool one pain
Or help one fainting robin
Unto his nest again
I shall not live in vain.

Emily Dickinson

Danas sam šestica.

"Sit quietly with yourself from time to time. There is so much to listen to. So much to appreciate. To reflect upon. To grow from. Listen to the unspoken words of your heart. Become whole."

-Nicole Addison

Mt 5:38-42

‘You have heard how it was said: Eye for eye and tooth for tooth. But I say this to you: offer no resistance to the wicked. On the contrary, if anyone hits you on the right cheek, offer him the other as well; if someone wishes to go to law with you to get your tunic, let him have your cloak as well. And if anyone requires you to go one mile, go two miles with him. Give to anyone who asks you, and if anyone wants to borrow, do not turn away.


With these words, the Lord opens up a completely new horizon, which goes far beyond the “rights relationship” that usually prevails between people. Perhaps we can compare it to the relationship between justice and mercy. The latter surpasses justice (cf. Jas 2:13), and introduces us in a special way into the mystery of God’s love.


The same is true in today’s text. The Lord changes the image of the enemy before our eyes: he is no longer the one to whom I repay what he has done to me, in order to re-establish justice. The Gospel shows us another way, in which, if possible, it is even a matter of “winning” the enemy for God. This requires a different quality of love, which we cannot achieve on our own.

Indeed, it is God Himself who acts in this way, for He loved us while we were still His enemies because of sin (cf. Rom 5:8-10). God’s love did not stop at man’s rejection. He knew that He was sending His Son into a world that often viewed Him with hostility, and He was aware that they would mistreat and crucify Him.

But what alternative was left to His love? Could He definitively reject men, leaving them to their own fate and thus abandoning them to damnation, together with the demons? No! God would not be capable of that! That is why he sent his only Son to take away the sin of the world (cf. Jn 1:29).



Thus every man, no matter how much he has gone astray, is offered forgiveness in Christ. It could be said that in the Cross the enmity was overcome (cf. Eph 2:14-16): the murderer can become a brother, once he accepts God’s forgiveness and changes his life, thanks to the power that comes from Him.

Now Jesus invites us to enter into this dimension of love. We must not stand on our rights. Of course we will continue to call sin by its name and to reject injustice, because the Lord did not stop doing that either (cf. Jn 18:23). It is also important to keep acknowledging it: if someone has really wronged us, we cannot simply act as if it was not wrong. Otherwise, mercy becomes sweet and deformed, and one no longer takes injustice seriously.

But love is capable of taking the decisive step: it offers reconciliation, it does not close the wounded heart, but opens it, just as Jesus did in front of us: “Father, forgive them; they do not know what they are doing” (Lk 23:34) – He said on the Cross in front of His executioners.

This is the context in which today’s Gospel speaks to us, inviting us to put aside the perspective of right for the sake of a greater love.
To live up to these high standards, as well as to apply the Beatitudes, we need God’s grace. If we pretend to fulfil these teachings of Jesus simply by our human will, we will soon run up against our limitations and end up disappointed, no longer willing to strive for what is more perfect.

Today’s Gospel, then, is a deeper discovery of God’s love, which can enable us to act like the Lord. However, this is not to be confused with an attitude that avoids any conflict with another person and always gives in, in order to avoid confrontation. Instead, it is a very conscious attitude, which, in the face of the hostility we encounter, is able to leave natural reactions behind and concretely asks God to be able to act like Him.

With God’s grace, the eternal salvation of the other person must be the primary consideration. Even if a direct encounter with our enemy is not possible, we can always pray for him and for the salvation of his soul: “Love your enemies, do good to those who hate you, bless those who curse you, pray for those who treat you badly.” (Lk 6:27b-28)


The exhortation to love our enemies and to deal differently with hostility is one of the greatest challenges on the path of following the Lord, for it demands that we go far beyond our natural reactions. In the face of this exhortation, inner resistance often arises, even if in the spirit we consent to such a dimension and admire it in those who are able to put it into practice.

For the concrete application, it is necessary to work on our own heart and sometimes even on our will. If the Lord exhorts, He also gives the grace to correspond to His standards. Of this we can be sure, and ask Him insistently to enable us to love our enemies.

Ima jedna opcija bez koje u životu ne polazi nigdje. Ta opcija se zove „poštuj sebe“. Znaš li još kako se to čini? Ili si zaboravio zbog ovog užurbanog načina života i svega onoga što su ti ljudi nanijeli. Nije dobro ako svoj život pretvaraš u kopiju nečijeg drugog života. Ako kažeš da i drugi to čine, pa učiniš i ti. Ne predaji nikome svoje dostojanstvo! Niti sagibaj glavu! Ti imaš svoju vrijednost i čuvaj je kao kap vode na dlanu.

Nemoj se pitati koliko tvoje srce može izdržati. Ni živci. Ni tvoje tijelo. Jer ljudi će te svakog dana testirati. Da vide koliko daleko mogu ići. I što od tebe mogu dobiti. Pitaj se gdje je granica koju si postavio. Da zaštitiš sebe. I sve ono vrijedno u tebi. Nauči poštovati ono što si dobio i što si stvorio od sebe. I to isto druge nauči. Da ne doživiš onaj težak osjećaj kad to počinješ cijeniti tek kada to počneš gubiti. Čuvaj sebe i Bog će te čuvati.

- Mario Žuvela

Tomislav Ivančić: Razmišljaj pozitivno!



U kriznim životnim situacijama nikad se ne smijemo prepustiti onome što nas muči, nikada ne smijemo baciti koplje u trnje, nikada se ne fiksirati na problem.
Potrebno je različito reagirati u situacijama kad nam se događa dobro i kad nam se događa zlo. Osnovno pravilo u dobru je: potpuno se koncentriraj na to dobro i uspjet ćeš.

Kod kriza i konflikata osnovno je pravilo: iskoči iz koncentriranosti i fiksiranosti na zlo, na konflikt, na problem. Ako se koncentriraš na svoju bolest, počneš o njoj razmišljati, bit ćeš još bolesniji i depresivniji.

Koncentriraš li se na ono što bi ti se moglo dogoditi kad prelaziš preko rijeke, voziš se zrakoplovom ili autom, nećeš biti sposoban sjesti u auto, zrakoplov ili preći preko rijeke. Ako razmišljaš kakvo bi se sve zlo moglo dogoditi, primjerice da bi mogao dobiti neizlječivu bolest, to će se doista i dogoditi. Fiksirajući, naime, svoj um i duh na bolest, ti zapravo zazivaš bolest na svoj tjelesni organizam.

Osnovno je pravilo: koncentrirati se na izlazak iz zla, iskočiti iz depresije i samosažaljenja, ne prepustiti se samoći, osami, boli i bolesti, stvarati u sebi vizije zdravlja, mira, uspjeha, radosti, ispričaj neki vic, našali se sa sobom i vidjet ćeš da ćeš nadvladati takvo raspoloženje. I kad te uhvati neizdrživa bol, pokušaj se nasmiješiti i samom sebi nasmijati, vidjet ćeš da i najtragičnija situacija nosi u sebi dozu humora.



U dobru se potpuno koncentriraj na ono što radiš, u zlu se koncentriraj na izlazak iz zla u koje si upao. Drugim riječima, uvijek se koncentriraj na dobro i ne dopusti da te zlo zahvati. O zlu nikad nemoj razmišljati, razmišljaj o dobru i izlasku iz zla. Onomu koji vjeruje u dobro sve je moguće. U krizama i patnji nikad se ne predaj, nikad nemoj reći: “Gotovo je.” Nikad nemoj negativno razmišljati jer upravo to želi tvoj neprijatelj. Trgni se, iskoči, počni misliti pozitivno, počni moliti, pročitaj neku riječ Svetog pisma, pokušaj se nasmiješiti samome sebi, gledaj preko svoje osame, boli i bolesti, uvijek gledaj preko zida pa ćeš tamo i biti.

Nikada se ne predaj zlu, uvijek se u potpunosti predaj dobru.

metilda wrote:



Danas sam šestica.

Od ponuđenih, biram peticu.
Al' osjećam se kao ovca pod ručnom na nekom brdu

Dobro jutro Mate.

Ja sam od zore devetka pa sam sad zauzela pozu petice.

Ja zaspala u 6:10. Muka mi je od pogleda što sam sve noćas utrpala u sebe. Gledala opet cijelu noć dokumentarce, a zadnje klipove dr. Osmanagića.

Uh, danas će ti biti teško ne zaspati na poslu.
Išla sam na yt pogledati tko je dr. Osmanagić pa mi iskočilo ovo. Zanemari iritantni glas naratorice. Što misliš?




A o čemu si gledala dokumentarce? O vanzemaljcima?

Produžila mi dr. bolovanje. Danas po još 3 boce.
Lijepo mi je i poželjno sve što pozitivno utječe na ljude.
Ima puno tema, od politike novog doba i svjetske elite, vanzemaljaca, piramida i njihovih ljekovitih svojstava, električnoj energiji, brzini svjetlosti do njegovog iskustva s kapitalizmom i pokušaja progurati se na američko korporacijsko tržište. Meni je zanimljiv, iako većina okreće očima na spomen njega

A zato si danas petica. Eto nikad čula za njega.
Al' zanima me ljekovitost piramida. Kako?

Pustim si ga prije spavanja jer mi ima umirujuć glas , evo našla sam nešto:

Htjela sam poslušati ali čim su čuli bosanske piramide moji su me išprdali. To ću kad budem sama.
Mene je dok sam gledala tv uspavljivanja serija navy cis, ona gdje je Gibbs glavni junak.

Odslušala sam dio. Tebi je sigurno zanimljivo, ali meni baš i nije jer nisam fascinirana teorijama o vanzemaljskim civilizacijama, a i priča o bosanskim piramidama nije baš opipljiva u smislu da postoje vizualni dokazi ili makar iskazi svjedoka iz vremena kad su nastajale. Da je tu bila prisutna neka visokorazvijena civilizacija sigurno bi neki pastir našao neki ćup sa svicima koji bi sadržavali zapise o vjerovanjima, pravnim propisima ili što već razvijene civilizacije imaju. Ovako Osmanagić zvuči poput onog entuzijasta koji je mislio da je u Gabeli otkrio Troju.

Prava slika

O nekom čovjeku stvaramo sliku i čvrsto se prikivamo na nju. Najčešće je slika koju smo izmislili kriva. Drugog čovjeka izbliza najčešće uopće ne poznajemo. Dovoljno je da on pripada nekoj drugoj grupi, partiji, drugoj rasi ili religiji. On je na drugoj strani, i zato je slika o njemu obilježena nepoznavanjem, strahom i mržnjom.
Pravu sliku o čovjeku može nacrtati jedino ljubav. Ljubav govori: nijedan čovjek ne smije biti osuđen; svaki je čovjek vrijedan ljubavi.

Phil Bosmans

Ma to sam prvi link bez slušanja stavila. Uglavnom, ima zanimljivih priča.
A puno doznajem o civilizacijama na ovim prostorima. Poput vičanske kulture na našim prostorima koja je bila na visokom razvojnom stupnju.
Oduvijek su ljude s naših prostora fascinirale druge kulture, a o svojima jako malo ili gotovo ništa ne znamo. Zato nam i mogu svi prodavati kak se ono kaže: muda pod bubrege