Zagreb je pobjednik

Ja baš nikad ne postim.

Le Roi Soleil wrote:Koji je smisao tog - tvog - posta?

Čistim dušu i tijelo. Ozbiljno, ne zezam se. Inače, ja postim 4-5 puta godišnje, kad cijeli dan budem na vodi i čajevima sam. Dobro se osjećam nakon toga, a i inače super se osjećam ako manje jedem. Najviše volim sirovu hranu, voće i povrće, to mi nekak leži bolje od termički obrađene.

Eva wrote:

Le Roi Soleil wrote:Koji je smisao tog - tvog - posta?

Čistim dušu i tijelo. Ozbiljno, ne zezam se. Inače, ja postim 4-5 puta godišnje, kad cijeli dan budem na vodi i čajevima sam. Dobro se osjećam nakon toga, a i inače super se osjećam ako manje jedem. Najviše volim sirovu hranu, voće i povrće, to mi nekak leži bolje od termički obrađene.

Ok, vjerujem da pomaže i duši (psihi - umu, emocijama, itd.) da se pročisti. Iako bi ti sada Pižon napisao "a što sa duhom"?

Ja nisam sklon postu iako shvaćam njegovu vrijednost. Probao sam, i ne ide.
Danas se među katolicima mogu čuti pizdarije kako je negledanje TV-a i sl. post. Je malo morgen, post znači ne-jesti. Ali ja nažalost postanem nemilosrdan kada si uskratim kruh (sa malo kavijara). Td ne postim, nikad.

Eva wrote: Najviše volim sirovu hranu

Predpostavljam i meso.

Ero wrote:

Eva wrote: Najviše volim sirovu hranu

Predpostavljam i meso.

Sve kaj ulovim u prirodi    Hehe, zezam se, može neki suši i tatarski biftek, ali nisam neki mesožder. Makrobiotika bi bila moj đir, kaj sam starija sve više mi takva hrana paše.

Eva wrote:

Ero wrote:

Eva wrote: Najviše volim sirovu hranu

Predpostavljam i meso.

Sve kaj ulovim u prirodi    Hehe, zezam se, može neki suši i tatarski biftek, ali nisam neki mesožder. Makrobiotika bi bila moj đir, kaj sam starija sve više mi takva hrana paše.

Moja se opet postavlja na noge, kuha...izmišlja...Sve mi je dobro što skuha. Moram nešto učiniti u tom smjeru, makrobiotika i te stvari...

kaja_333 wrote:Meni je Zrinjevac najljepši, sav osvjetljen s bijelim lampicama i onaj paviljon , sa malim štandovima ..kao u nekoj bajci izgleda, i klizalište mi je super

Klizalište je OK, veliko je i lijepo izgleda.
U zadnje vrijeme sam malo češće u gradu nego inače i moram priznati da me te silne lampice uopće ne diraju.
Na onoj pozornici nekakva grupa  stavila šalove i kape kao ovaj u forumskoj zaglavlju, uprli se i pjevaju, ljudi čekaju tramvaje, idu za svojim poslom...ajd, naiđe i koja turistička grupa...zatekla sam se i one subote kad su postavljali borove i prskali umjetnim snijegom, pa mi nešto palo na pamet, nije li i sav taj "ugođaj" umjetan, nametnut, lažan ?

Trinity wrote:

kaja_333 wrote:Meni je Zrinjevac najljepši, sav osvjetljen s bijelim lampicama i onaj paviljon , sa malim štandovima ..kao u nekoj bajci izgleda, i klizalište mi je super

Klizalište je OK, veliko je i lijepo izgleda.
U zadnje vrijeme sam malo češće u gradu nego inače i moram priznati da me te silne lampice uopće ne diraju.
Na onoj pozornici nekakva grupa  stavila šalove i kape kao ovaj u forumskoj zaglavlju, uprli se i pjevaju, ljudi čekaju tramvaje, idu za svojim poslom...ajd, naiđe i koja turistička grupa...zatekla sam se i one subote kad su postavljali borove i prskali umjetnim snijegom, pa mi nešto palo na pamet, nije li i sav taj "ugođaj" umjetan, nametnut, lažan ?

Crvenkapica također, Pipi Duga Čarapa isto...itd...
Prepusti se malo mašti, pobogu. proBudi za trenutak dijete (u sebi).Šta si se ukočila...

Kao jedan mistik,izreći ću ovdje svoje mišljenje o svemu tome.

Od Božića se pravi spektakl.

Isus je rođen u skromnoj štalici,ili pećini,pa bi po svemu tome i Božić morao biti skroman,prisan,obiteljski blagdan,a ne blagdan hedonizma,konzumerizma i blještavila.

No o tome su dosta govorili i najveći crkveni dostojanstvenici,pa je i ovo što ja pišem suvišno.

Božić bi trebao biti ,ono svečan toliko da se sama svečanost osjeti u zraku bez svog tog blještavila,bez VIP-ovih i Tcomovih reklama,bez Coca Cole...

Za takvo što samo 7 dana poslije Božića imamo Novu godinu,koja je opet (po meni) dan ludovanja,alkohola, blještavila,šljokica i ujutro bolovanja.

Dakle za Badnjak post,ispovijed,kićenje bora,priprema jela za sutra,ražanj,obiteljska prisnost.

Za Božić polnoćka ili jutarnja misa,blagovanje,gledanje božićnih filmova.

Za Staru godinu ludovanje i opijanje.

Za Novu godinu ovisno o kapacitetu svakog čovjeka ponaosob,ili nastavak oblokavanja ili odmor.

P.S. ponovo bi trebalo 2.siječnja proglasiti neradnim danom,jer je taj dan, pokazala su istraživanja jedan od dana u kojem su radnici najmanje sposobni i fokusirani za rad.

a jbg-a kako ne bi Zegej pobijedio kad je ostatak države za Božić ko Nagorno Karabah, sve je centralizirano, apsolutno sva ministarstva, agencije, direkcije, zavodi, uprave, uredi, sjedišta firmi, zastupništva, podružnice sve je u zagrebu i 90% para se sljeva u Zagreb kako od poljoprivrede, industrije pa do turim,a, da ne govorim da je u Zegeju 300 tisuća opsluživača istih tih uhljeba tkz. privatni sektor od prodavača bureka, užina, fruštuka, pa do trgovaca papirom, kompjutera, odvjetnika, naravno što je lijepši i bolji Božiš to ostatak države gore izgleda, naravno Zagreb boli kurac što 50 km od njega država izgleda ko Burkina Faso, ali no...

Ištvane, uopće se ne radi o tome, iako si u pravu. Konkurencija su bili europski gradovi i njihovi sajmovi.

jastreb wrote:Dakle za Badnjak post,ispovijed,kićenje bora,priprema jela za sutra,ražanj,obiteljska prisnost.

Za Božić polnoćka ili jutarnja misa,blagovanje,gledanje božićnih filmova.

Za Staru godinu ludovanje i opijanje.

Za Novu godinu ovisno o kapacitetu svakog čovjeka ponaosob,ili nastavak oblokavanja ili odmor.

P.S. ponovo bi trebalo 2.siječnja proglasiti neradnim danom,jer je taj dan, pokazala su istraživanja jedan od dana u kojem su radnici najmanje sposobni i fokusirani za rad.

Pa ove godine je neradni, subota je pa na posel tek 04.01.

Eva wrote:

jastreb wrote:Dakle za Badnjak post,ispovijed,kićenje bora,priprema jela za sutra,ražanj,obiteljska prisnost.

Za Božić polnoćka ili jutarnja misa,blagovanje,gledanje božićnih filmova.

Za Staru godinu ludovanje i opijanje.

Za Novu godinu ovisno o kapacitetu svakog čovjeka ponaosob,ili nastavak oblokavanja ili odmor.

P.S. ponovo bi trebalo 2.siječnja proglasiti neradnim danom,jer je taj dan, pokazala su istraživanja jedan od dana u kojem su radnici najmanje sposobni i fokusirani za rad.

Pa ove godine je neradni, subota je pa na posel tek 04.01.

Eh,ove godine.

Trebalo je ostaviti 02.01. nerqadni dan.

Kad su neradni dani 2.dan Božića,ili pak Uskrsni ponedjeljak,onda i N.godina ima pravo na drugi dan,jer se taj dan loče kudikamo više nego li za Božić ili Uskrs.

Slovenci imaju 02.01. neradni. Mislim da i Srbi, ali nisam sigurna, nek potvrde ili demantiraju Džango, Stanojko ili Pizzon.

Eva wrote:Slovenci imaju 02.01. neradni. Mislim da i Srbi, ali nisam sigurna, nek potvrde ili demantiraju Džango, Stanojko ili Pizzon.

Da. Imaju i Srbi. Ne znam zašto su ga naši ukinuli.

jastreb wrote:

Eva wrote:Slovenci imaju 02.01. neradni. Mislim da i Srbi, ali nisam sigurna, nek potvrde ili demantiraju Džango, Stanojko ili Pizzon.

Da. Imaju i Srbi. Ne znam zašto su ga naši ukinuli.

Rekel bi Ištvan zbog nevidljive ruke Adama Smitha

Trinity wrote:

kaja_333 wrote:Meni je Zrinjevac najljepši, sav osvjetljen s bijelim lampicama i onaj paviljon , sa malim štandovima ..kao u nekoj bajci izgleda, i klizalište mi je super

Klizalište je OK, veliko je i lijepo izgleda.
U zadnje vrijeme sam malo češće u gradu nego inače i moram priznati da me te silne lampice uopće ne diraju.
Na onoj pozornici nekakva grupa  stavila šalove i kape kao ovaj u forumskoj zaglavlju, uprli se i pjevaju, ljudi čekaju tramvaje, idu za svojim poslom...ajd, naiđe i koja turistička grupa...zatekla sam se i one subote kad su postavljali borove i prskali umjetnim snijegom, pa mi nešto palo na pamet, nije li i sav taj "ugođaj" umjetan, nametnut, lažan ?

Ma jok... :)

A vi se uopće ne znate igrat

Eva wrote:

Le Roi Soleil wrote:Koji je smisao tog - tvog - posta?

Čistim dušu i tijelo. Ozbiljno, ne zezam se. Inače, ja postim 4-5 puta godišnje, kad cijeli dan budem na vodi i čajevima sam. Dobro se osjećam nakon toga, a i inače super se osjećam ako manje jedem. Najviše volim sirovu hranu, voće i povrće, to mi nekak leži bolje od termički obrađene.

Sele, nemo` se ljutis ali to je post za decu... Znam ljude koji poste 40 dana "na vodi", to je pravi post, resto je alibi...

Kako je ustanovljen Božićni post

Ustanovljavanje Božićnog posta, kao i drugih višednevnih postova se odnosi na drevna vremena hrišćanstva. Već od IV veka sv.Amvrosije Milanski, Filistrije, blaženi Avgustin pominju u svojim delima Božićni post. U V veku je o Božićnom postu pisao Lav Veliki.

Prvobitno je Božićni post trajao za jedne hrišćane sedam dana, a za druge – malo duže. Na saboru 1166 godine koji je održan u vreme konstantinopoljskog patrijarha Luke i vizantijskog cara Manuila svim hrišćanima je bilo naredjeno da poštuju 40 – dnevni post uoči velikog praznika Hristovog Rodjenja.

Antiohijski patrijarh Valsamon je pisao, da “je sam svjatiješi patrijarh rekao da iako dani tih postova (Uspenjskog i Božićnog) nisu odredjeni pravilom, potrudimo se medjutim da sledimo nepisano crkveno predanje i dužni smo da postimo …od 15 dana novembra”.

Božićni post je poslednji višednevni post u godini. Počinje 15 (28 po novom) novembra i traje do 25 decembra (7 januara), traje četrdeset dana i zbog toga se u Crkvenom ustavu naziva Četrdesetnicom, kao i Veliki post. Pošto post hranom počinje na dan praznika sv.apostola Filipa (14 novembra po starom), onda se još naziva i Filipovim.


Zbog čega je ustanovljen Božićni post

Božićni post je zimski post, i služi nam za osvećenje poslednjeg dela godine tajanstvenim obnovljenjem duhovnog sjedinjenja sa Bogom i pripremom za praznovanje Hristovog Rodjenja.

Lav Veliki piše: “Samo poštovanje uzdržanja je odredjeno u četiri vremenska perioda, kako bismo u toku godine spoznali da nam je neprestano neophodno očišćenje i da pri rasejanosti života uvek treba da se trudimo da postom i milostinjom čistimo greh, koji se umnožava zbog telesnih slabosti i nečistote želja”.

Prema rečima Lava Velikog, Božićni post je žrtva Bogu za sakupljene plodove.

“Kao što je nama Gospod podario ovozemaljske plodove, - piše svetitelj – tako i mi u vreme tog posta treba da budemo darežljivi prema siromašnima”.

Prema rečima Simeona Solunskog, “post Božićne Četrdesetnice izobražava post Mojsija, koji je postivši četrdeset dana i četrdeset noći dobio na kamenim tablicama Božije zapovesti. A mi, posteći četrdeset dana, sozercavamo i primamo živu Reč od Djeve, ne nacrtanu na kamenu, već ovaploćenu i rodjenu, i prisajedinjujemo se Njegovoj Božanskoj ploti”.

Božićni post je ustanovljen radi toga da bismo se pre dana Hristovog Rodjenja očistili pokajanjem, molitvom i postom, kako bismo čista srca, duše i tela mogli sa strahopoštovanjem da dočekamo Sina Božijeg Koji se javio svetu, i da bi Mu pored običnih darova i žrtvi, prineli naše čisto srce i želju da sledimo Njegovo učenje.


Kako se počelo sa praznovanjem Hristovog Rodjenja

Početak ovog praznika se odnosi na apostolska vremena. U Apostolskim postavkama se kaže: “Poštujte bratijo dane praznične, a najpre dan Hristovog Rodjenja, koji treba da praznujete u 25-i dan desetog meseca” (decembra). Tamo je još rečeno: “Dan Hristovog Rodjenja da se praznuje jer je ljudima data blagodat rodjenjem Božije Reči od Marije Djeve na spasenje svetu”.

U II veku na dan Hristovog Rodjenja, 25 decembar (po julijanskom kalendaru) ukazuje Kliment Aleksandrijski.
U III veku na praznik Hristovog Rodjenja napominje sv.Ipolit.

U vreme gonjenja hrišćana od strane Dioklecijana, početkom IV veka, 303 godine, 20 000 nikodimijskih hrišćana je bilo spaljeno u hramu na sam praznik Hristovog Rodjenja.
Od tog vremena kada je Crkva dobila slobodu, i postala vladajuća u Rimskoj imperiji, praznik Hristovog Rodjenja nalazimo rasprostranjenim u celoj Vaseljenskoj Crkvi, kako se to može videti iz pouka sv.Jefrema Sirina, sv.Vasilja Velikog, Grigorija Bogoslova, Grigorija Niskog, sv.Amvrosija, Jovana Zlatoustog i drugih Otaca Crkve IV veka, na praznik Hristovog Rodjenja.

Nikifor Kalist, pisac iz XVII veka, u svojoj crkvenoj istoriji piše da je car Justinijan u VI veku ustanovio praznovanje Hristovog Rodjenja po celoj zemlji.
U V veku je to bio Patrijarh Konstantinopoljski Anatolije, u VII Sofornije i Andrej Jerusalimski, u VIII sv.Jovan Damaskin, Kozma Maumski i German, Patrjarh Carigradski, u iX prepodobna Kasija i drugi, imena koja nam nisu poznata, a koji su za praznik Hristovog Rodjenja napisali mnoge sveštene pesme, koje se i danas čuju u crkvama pri proslavljanju svetlog Hristovog praznika.


Kako se hraniti u toku Božićnog posta

Ustav Crkve uči od čega se treba uzdržavati u vreme postova – “svi koji blagočestivo poste strogo treba da poštuju ustave o vrsti hrane, to jest da se u postu uzdržavaju od neke hrane, ne kao od skverne, već kao neprilične postu i zabranjene od strane Crkve. Hrana, od koje se treba uzdržavati u vreme posta je sledeća: meso, sir, buter, mleko, jaja, a ponekad i riba, u nekim postovima”.

Pravila uzdržanja koje je Crkva propisala za Božićni post su isto toliko stroga koliko i za Petrovski post. Pored toga u ponedeljak, sredu i petak Božićnog posta ustavom je zabranjena roba, vino i ulje, i dozvoljena je samo hrana bez ulja (suhojedenje) samo posle večernje. Ostalim danima – u utorak, četvrtak, subotu i nedelju – je razrešeno da se uzima hrana sa biljnim uljem. Riba je u toku Božićnog posta razrešena subotom i nedeljom i na velike praznike, naprimer na praznik Vavedenja u hram Presvete Bogorodice, na hramovne praznike i na praznike velikih svetitelja, ukoliko ti dani padaju u utorak ili četvrtak. Ukoliko ti praznici padaju u sredu ili petak, onda je razrešenje samo na vino i ulje.

Od 20 do 25 decembra (po starom kalendaru) post se pojačava, i u tim danima čak ni subotom ni nedeljom nije dozvoljena riba. Medjutim upravo u te dane pada proslava gradjanske Nove godine, i mi hrišćani treba da budemo posebno trezveni kako veseljem, pijenjem vina i uzimanjem hrane ne bismo narušili strogost posta.

Posteći telesno, istovremeno je potrebno da postimo i duhovno. “Posteći bratijo telesno, postimo i duhovno, i raskinimo sve veze sa svakom nepravdom”, - zapoveda Sveta Crkva.

Telesni post bez duhovnog ne doprinosi ništa za spasenje duše, već nasuprot tome može da bude i duhovno štetan, jer čovek uzudržavajuči se od hrane, ispunjava se svešću o sopstvenom preimućstvu zbog toga što posti. Istinski post je povezan sa molitvom, pokajanjem, uzdržanjem od strasti i poroka, iskorenjenjem zlih dela, opraštanjem uvreda, uzdržanjem od supružničkog života, sa izbegavanjem zabava i gledanja televizora. Post nije cilj, već sredstvo – sredstvo za smirivanje svog tela i očišćenje od grehova. Bez molitve i pokajanja post je samo obična dijeta.

Suština posta je izražena u sledećoj crkvenoj pesmi: “Posteći od hrane, dušo moja, a ne čisteći se od strasti, - uzalud se tešimo nadanjem: jer ukoliko ti post ne donese ispravljenje, biće mrska Bogu, kao lažna, i upodobiće se zlim demonima, koji nikada ne jedu”.
Neki smatraju da u današnjoj siromašnoj situaciji u Rusiji, kada se plate ne isplaćuju, kada mnogi nemaju novca, post nije tema za razgovor. Setimo se reči Optinskih staraca: “Oni koji ne žele da poste dobrovoljno – postiće nedobrovoljno…”


Šta treba jesti na Badnji dan

Poslednji dan Božićnog posta se naziva Badnji dan (sočeljnik), jer ustav nalaže da se tog dana jede žito. Žito se sprema od zrna pšenice. Ono je prihvaćeno radi podražavanja postu Danila i trojice dečaka, koji se spominju uoči praznika Hristovog Rodjenja, koji su se hranili zrnevljem, kako se ne bi oskvernili od paganske trpeze (Dan. 1, 8), - i saglasno rečima Jevandjelja: “Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj. Ono je, istina, najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim” (Mt. 13, 31-32).

Kod pravoslavnih hrišćana se na Badnji dan sačuvao blagočestivi običaj da se ništa ne jede do prve večernje zvezde, koja podseća na pojavu zvezde na istoku, koja je objavila Rodjenje Gospoda našega Isusa Hrista.

Na Badnji dan je propisano da se jede samo jednom dnevno posle Božanske Liturgije. Za trpezom po pravilu Crkve ustanovljeno da se jede “sa uljem. Sir, i tome slično, kao i ribu nikako ne smemo da se drznemo da jedemo”.

Taj post bi trebal Kolindi, jedno 60 dana na vodi