Tko će na kraju biti pobjednik?

Nakon taktičke pobjede slijedi strateški poraz?

Međutim nakon spomenute taktičke pobjede, SAD bi se vrlo lako mogle naći na putu strateškog poraza, odnosno gubitka kontrole nad ključnim globalnim procesima (financijskim sustavom, ideologijom (liberalizam) i institucijama. Anglo-američkim pozivima na sankcije Rusiji ne odazivaju se i formalne saveznice poput Turske, ne odaziva se niti format BRICS (Indija ne samo što ne želi uvoditi Rusiji sankcije, već aktivno s Moskvom razmatra mogućnost prijelaza međusobne trgovine na nacionalne valute rupije i rublje; Južnoafrička Republika je prošli tjedan optužila NATO kao krivca za rusku intervenciju u Ukrajini; Brazil je 24. ožujka objavio da su proturuske sankcije protuzakonite). Dalje, bogata arapska „petro-monarhija“, UAE, ugostila je prošli tjedan „ruskog miljenika“ – sirijskog predsjednika Assada, što je izazvalo šok u SAD-u, jednako kao i pregovori Rijada i Pekinga da se Saudijskoj Arabiji omogući izvoz nafte u Kinu u juanima – što bi, ako se dogodi, bio velik udarac za tzv. petrodolar na kojem od 70-ih godina prošlog stoljeća počiva čitava američka ekonomija. Putin je prošli tjedan uveo obvezu da „Rusiji neprijateljske države“ (EU, SAD) tj. one koje su uvele najnovije sankcije – od sada ruski plin kupuju isključivo u rubljama, a ne više u dolarima, eurima, funtama ili jenima.

Tko će na kraju biti pobjednik?

Ako na kraju ove, upravo pokrenute kulminacije globalnog geopolitičkog sukoba pobjednika uopće i bude – nekako se po logici nameće da bi to mogla biti jedino Kina. Jer Zapad i Rusija su ti koji se sada „tuku na život i smrt“ i međusobno iscrpljuju, dok se Peking, formalno, u tu borbu ne želi uplitati (za pretpostaviti je da bi to učinio tek u slučaju realne opasnosti od ruskog sloma što mu nikako ne bi odgovaralo iz gore navedenih razloga). Upravo je Peking onaj koji će odlučiti koje će globalne međunarodne institucije imati budućnosti, a koje su postale anakrone, jednako kao i vojni savezi koji su, kako nas povijest uči – bili sve prije negoli konstanta.

Ovaj posljednji stadij globalne geopolitičke borbe (ona bi mogla završiti puno brže nego što mnogi pretpostavljaju) definitivno je već formirao novi svijet. Ključne su konture određene, a ostalo će biti samo „finese“. Sada je još ključno osigurati da te „finese“ ne dovedu do neupravljivosti procesa i posljedične kataklizme, a to će biti moguće jedino u slučaju da se niti jedna od ključnih silnica globalnog geopolitičkog trokuta (SAD-Rusija-Kina) ne osjeti poražena, preciznije životno ugrožena.

Svijet je od ruske vojne intervencije 24. veljače i de facto promijenjen. Zapad je odsjekao Rusiju od sebe, a ona je, nakon više desetljeća dobila stratešku slobodu za oblikovanje svoga društva na način kako to sama hoće, a ne kako su to od nje tražili drugi. I upravo će na to biti fokusiran najveći interes svjetske javnosti, jer izgled buduće Rusije (posrnule i opterećene problemima, ili snažne i konkurentne) uvelike će determinirati i izgled budućega svijeta.

Što se tiče globalnog hegemonizma, od njega bi mogle ostati samo ruine. Vrlo lako bi mogao biti sveden samo na ono što danas nazivamo kolektivnim zapadom. Pa iako kolektivni zapad sada čini oko 50% svjetskog BDP-a, to je ipak samo jedna milijarda ukupne svjetske populacije. Za usporedbu, samo „trio“ Kina, Indija, Rusija ima 3 milijarde stanovnika i zauzima golemi i ključni geografski prostor.

Tko će na kraju biti pobjednik?

prerano postavljaš pitanje 
vvjerujem u pobjedu Ukrajine i zaustavljanje rata
ipak... 
samo Bog zna što će biti