Asylum

Ah, klete li sudbe. Zlopamćenje također dovodi do devolucije čovjeka. Od zlopamćenja najveću štetu ima zlopamtitelj. On se stalno vrti u krug za svojim repom. U mnogobrojnim tekstovima koje sam stavila na temi navodi se pojam dobrote i praštanja. Tako ću ja tebi oprostiti što mi uništavaš temu i neću uzvratiti istom mjerom na drugim temama na kojima pišeš sa prijateljicama. Također neću uvredama uzvraćati na uvrede. Pretpostavljam da si ti glasnogovornik i predvodnik stada koje će doći za tobom. Ovo stada ne shvati kao uvredu. Svaki pastir ima svoje stado. Ti si trenutačno pastir forumskog stada grupe ovaca. Ja spadam u Isusovo stado, napominjem čisto da se moje riječi ne dožive kao uvreda.

Mislila sam staviti seriju postova o Edith Stein, ali čemu kad će gnječ sve citirati i istrolati temu. Pa ukratko:


U svijetu Edith Stein, a u redu sestra Terezija Benedikta od Križa, bosonoga karmelićanka, rođena je 12. listopada 1891. u Wroclawu kao najmlađe od sedmero djece dobrostojeće židovske obitelji. Nakon djetinjstva i mladosti, proživljene u ozračju istine i molitve, utemeljene na Svetom Pismu Starog zavjeta, u dobi od 15 godina, izgubila je vjeru. Postala je ateistkinja. Posebno se bavila filozofijom, koju je i studirala. Pisala je filozofske i duhovne spise nastojeći spojiti tomizam i fenomenologiju Edmunda Husserla.


Kada je započeo Prvi svjetski rat dobrovoljno se javila Crvenom križu i to u jednoj vojnoj bolnici u Moravskoj. Tada ju je potreslo kršćansko držanje i vjera žene Adolfa Reinacha koji je poginuo u ratu. Od tada je Edith Stein svoj mentalni sklop usmjeravla strogo prema istini. Marljivo je tragala za istinom da bi godine 1921. u Bergzabernu, u kući njezine prijateljice spoznala istinu kad joj je u knjižnici došla pod ruku autobiografija sv. Terezije Avilske.


Počela ju je čitati i toliko je bila njome zadivljena da je nije puštala iz ruku dok je nije pročitala. Tada je rekla samoj sebi: «Ovo je istina!» Edith je pronašla kod Sv. Terezije Avilske ono za čim je tragala čitavog života – apsolutnu istinu.


Nakon što je spoznala apsolutnu istinu, željela je što prije primiti krštenje i primila ga je na Novu godinu 1922., a sakrament potvrde 2. veljače 1923.godine. Pod duhovnim vodstvom kanonika Swinda, pa onda benediktinskog opata Walzera iz Beurena, u Speyeru, gdje je od godine 1923. do 1931. predavala u liceju sestara dominikanki - živeći kao jedna od njih, brzo je postigla izvanrednu kršćansku duhovnu zrelost kojoj je pripomogla i filozofsko-teološka misao svetog Tome Akvinskog.


Godine 1932. uzaludno se nadala da će postati slobodna docentica na Sveučilištu u Freiburgu, no umjesto toga dobila je mjesto na Višem institutu znanstvene pedagogike u Münsteru.



U Njemačkoj se međutim iz dana u dan sve više širio val antisemitizma pa je i Edith Stein, jer je bila Židovka, morala napustiti profesorsku službu. Dana 25. veljače 1933. održala je na Sveučilištu svoje zadnje predavanje. To joj je olakšalo ostvariti životni san: ući u Karmel. U travnju 1934. svečano je odjenula karmelsku odjeću, i uzela redovničko ime Terezija Benedikta od Križa. Prve je redovničke zavjete položila 21. travnja 1935., a svečane na Veliki petak 1938. godine, što je vrlo znakovito.


Kako se približavao Drugi svjetski rat politička situacija je bila opasna, pogotovo za Židove. Stoga je iz sigurnosnih razloga sestra Terezija Benedikta poslana u Karmel u Echtu, u Nizozemskoj.


Predosjećala je da je Bog sprema za žrtvu koja prijeti čitavom njezinom narodu. Kad je 2. kolovoza 1942. došao Gestapo u govornicu Karmela, počeo je njezin križni put od Amersforta, Westerborka do Auschwitza.


U Auschwitzu je živjela predavši se posve u ljubavi, strpljivosti, blagosti, darivanju same sebe, potpunom predanju Bogu i svojoj braći. Jedan Židov iz Kölna, koji je uspio izbjeći deportaciju, priopćuje: «Među zatvorenicima dovedenim 5. kolovoza isticala se sestra Benedikta svojim velikim mirom i sabranošću. U logoru su bile neopisive jadikovke i uzrujanost novih logoraša. Sestra Benedikta ušla je među žene, tješila ih, pomagala, smirivala. Mnoge žene na rubu ludila u tmurnoj zdvojenosti već se danima nisu brinule za svoju djecu i nisu bdjele nad njima, Sestra Benedikta odmah je uzimala siromašne mališane, prala ih i češljala, brinula se za prehranu i njegu. Dok je boravila u logoru, čišćenjem i pranjem toliko je pomagala da su svi bili zapanjeni.»


Svoju je žrtvu završila u jednoj plinskoj komori između 8. i 11. kolovoza 1942.
Isticala je da se znanost križa može shvatiti samo ako se osjeća njegova težina u svoj svojoj mučnosti. Stoga su Krist i njegov križ bili u njezinoj duši. Osjećala je križ u dubini svoga bića te je sa riječima «Ave Crux, spes unica! – Zdravo Križu, nado jedina!» i pošla u smrt.



 
Evo, ni ovo nije baš ispalo kratko, ali nemoguće je skratiti životopis židovke, obraćenice, filozofkinje i žrtve Auschwitza. Ta je žena u plinsku komoru pošla s riječima „Zdravo križu, nado jedina“. Stoga se osobi koja je izjavila da joj se gade ove riječi zapravo gadi jedna od žrtava nacističkog režima, žrtva plinske komore Auschwitza.
Žalosno i jadno.

Nije uvijek sve onako kako izgleda na prvu.
Nije svaki beskućnik alkoholičar i ne živi svaki "savršen" par iz medija u idili.
Netko je odustao jer mu je nedostajalo snage, a ne zato što se nije želio boriti.
Ljudi se razilaze iz različitih razloga, a i iz različitih su razloga zajedno.
Nije tako da svi koji nemaju djecu ne žele imati djecu. Neki bi htjeli, ali ne mogu.
Netko koga nazivate debelim ili mršavim može biti teško bolestan, a ne lijen ili zapušten.
Netko tko ima osmijeh od uha do uha, ustvari u sebi može biti duboko nesretan.
Onaj koji na prvi pogled ima sve, često nema ništa.
Često sudimo po onome očima vidljivom, a zaboravljamo da neke stvari možemo vidjeti samo srcem.
Čovjek može savršeno prikriti rane, sakriti bol, bolest, slomljeno srce...
(Nepoznat autor)

Takav je život, ne nađeš li nekoga tko će ti paliti svjetlo u očima, uvijek ćeš ići pognute glave i tužna pogleda. Nađi zato nekoga tko će biti ponosan na to što te ima, kome ćeš se moći javiti u pola noći kad se stvari počnu komplicirati i tko će ti samo jednom riječi umiriti ranjeno srce. Ne treba ti netko kome se trebaš braniti, opravdavati, dokazivati. Trebaš samo nekoga tko će ti reći „znam kako ti je“ i to će ti biti dovoljno.

Čudna je ta rijeka emocija, uvijek krene u pravcu u kojem se ne nadaš. I kada pomisliš da si sve razumio, tek tada vidiš da ti ništa nije jasno. Nađi nekoga tko će tvoj obični trenutak pretvoriti u trenutak za pamćenje jer lijepa riječ, osmijeh ili mali znak pažnje stvari su koje se ne mogu tek tako zaboraviti. Nađi nekoga tko će biti ljekovit za tvoju dušu, nekoga kome ćeš moći reći sve što nosiš na duši i nakon toga se osjećati kao novi čovjek.

- Mario Žuvela

Ponekad se čini da život dugo traje, ali on je ustvari samo kratko putovanje prema vječnosti... i zato cijeni svaki trenutak!

metilda wrote:Ah, klete li sudbe. Zlopamćenje također dovodi do devolucije čovjeka. Od zlopamćenja najveću štetu ima zlopamtitelj. On se stalno vrti u krug za svojim repom. U mnogobrojnim tekstovima koje sam stavila na temi navodi se pojam dobrote i praštanja. Tako ću ja tebi oprostiti što mi uništavaš temu i neću uzvratiti istom mjerom na drugim temama na kojima pišeš sa prijateljicama. Također neću uvredama uzvraćati na uvrede. Pretpostavljam da si ti glasnogovornik i predvodnik stada koje će doći za tobom. Ovo stada ne shvati kao uvredu. Svaki pastir ima svoje stado. Ti si trenutačno pastir forumskog stada grupe ovaca. Ja spadam u Isusovo stado, napominjem čisto da se moje riječi ne dožive kao uvreda.

nisam zlo-pamtilo  ja sam pamtilo  pamtim sve. ovim upisom ti skrenem pažnju na tvoja ne-djela koja si počinila na Denkverbotu što ti kao kršćanki koja aktivno ispovijeda i propagira svoju religiju ne služi na čast.

nisi ti baš toliko dobra i miroljubiva kako pokušavaš sebe prikazati nego si stara isfurana isfrustrirana rvacka zla kurbetina puna otrova i toxic waste kojeg rigaš svuda oko sebe.

nisam ničiji glasnogovornik nasretnice! niti predvodnik stada jebote tvoj jebeni usrani bog isukrst. ja uvijek djelujem solo nisam ja ko ti koja vučeš za sobom na povodcu psa šejkera da zalaje i kezi očnjake kad te netko napadne ili osjetiš da bi te netko mogao napasti i ugroziti tvoju jebentiboga sotonsku vjeru, koju NOTA BENE vi psihopatski šupci katolici ste bezobrazno pokrali od starih egipćana i totalno izopačili i izokrenuli prepravili klonirali u neku neprobavljivu paštašutu itd.

metilda, spadaš u stado vjerskih luđaka  jer tamo gdje prestaje kritičko razmišljanje počinje ludilo svih vrsta od religijskog pa dalje da ne nabrajam.

Acts 14:19-28

Then some Jews arrived from Antioch and Iconium and turned the people against them. They stoned Paul and dragged him outside the town, thinking he was dead. The disciples came crowding round him but, as they did so, he stood up and went back to the town. The next day he and Barnabas left for Derbe. Having preached the good news in that town and made a considerable number of disciples, they went back through Lystra, Iconium and Antioch. They put fresh heart into the disciples, encouraging them to persevere in the faith, saying, ‘We must all experience many hardships before we enter the kingdom of God.’ In each of these churches they appointed elders, and with prayer and fasting they commended them to the Lord in whom they had come to believe. They passed through Pisidia and reached Pamphylia. Then after proclaiming the word at Perga they went down to Attalia and from there sailed for Antioch, where they had originally been commended to the grace of God for the work they had now completed. On their arrival they assembled the church and gave an account of all that God had done with them, and how he had opened the door of faith to the gentiles. They stayed there with the disciples for some time.

Today’s text primarily addresses the external afflictions that arise from following Christ. It must be clear to us that persecutions, slander, hostility, rejections – if they are for Christ’s sake – are both a sharing in His suffering and a testing of our faithfulness. Ultimately, all attacks of darkness are for Christ Himself. Now that the exalted Lord is no longer reachable by the darkness, it persecutes the Church, the disciples who hold fast to the true confession (cf. Rev 12:17). This is what the Acts of Apostles tell us from various angles in these days.

We should also not be surprised when rejection may come even from people who are very close to us. That is very painful! But our Lord even had to endure the betrayal of one of His disciples (cf. Mt 26:14-16). This can also happen to us in following Christ.

Let it be said again and again, and let it be brought to our consciousness. We are in times of special affliction. Self-evident truths are also being called into question in the ecclesiastical sphere and those who continue to hold fast to the traditional teachings of the Church are easily pushed to the sidelines, in the worst case even persecuted. This must be endured for the sake of truth and love for Christ. These are real tribulations through which we must pass in order to enter the Kingdom of God. One must not be deceived: The way of following Christ is glorious and full of joy, but it is not comfortable and without suffering.

Vjeruj kad je teško i kad ne vidiš smisao onog što se događa!
Vjeruj kad ti se čini da se sve urotilo protiv tebe! On koji te stvorio, koji te Svojim Sinom otkupio, poznaje svaki ishod, poznaje svaki tvoj korak. Ne boj se prepustiti Mu najbolniju svoju ranu, svoju nemogućnost, svoju bezizlaznu situaciju, jer On čeka na tvoj poziv.
Zamoli Svog Oca da proslavi se,
da proslavi ime Svoga sina.
U trenucima kad ti je najteže i kad ne možeš, pruži mu ruku da te Svojom desnicom izbavi. Njemu je sve moguće! Vjeruj da On može sve, a bez Njega ti ne možeš učiniti ništa.
U Njegove ruke predaj se i pusti da te On vodi. Ojunači se i pouzdaj se samo u Svog Oca,
jer ti si dijete Božje.

Bog je u jednom trenutku povijesti tebe htio, želio i stvorio.
Bogu se svidjelo da ti postojiš.
Bog te i danas voli zato što postojiš.
Bog te ne samo stvorio, i pozvao po imenu, nego također on te stvara, neprestano je bio s tobom u tvojoj prošlosti.
On te sada stvara.
Kad te ne bi stvorio, ti više ne bi postojao.
Sjeti se da sutrašnji dan ne postoji.
Ni tebe nema u sutrašnjem danu.
Bog mora stvoriti i sutra i tebe.
To znači da je stalno uz tebe.
Stalno govori svoj “Da, želim da živiš.”
Bog ne gleda pasivno kako ti živiš, nego on stvara tvoje postojanje, tvoju egzistenciju.
Ti si potpuno u njegovim rukama.
I ako se osloniš na to da je uz tebe, tebi se ništa ne može dogoditi.
Kad zaboraviš da te on sada stvara, tada dobivaš strah.
Da te Bog stvara, to znači da neprestano sve ono što je tvoj grijeh i zlo uništilo, razorilo, on to ponovno stvara.
To znači da u svakom trenutku Bog tebe rehabilitira i želi izliječiti.
Problem je samo u tome da li ti to primaš.
Budući da se radi o tvojoj duhovnoj egzistenciji, Bog bez tvoje privole ne može pomoći.
Bog treba tvoje povjerenje. Bog te zapravo moli da mu dopustiš da te smije osloboditi grijeha i ponovno uspostaviti puninu zdravlja u tebi.

Tomislav Ivančić

Pitanje: Zašto je Bog stavio stablo spoznaje dobra i zla u Edenski vrt?

Odgovor: Bog je stavio stablo spoznaje dobra i zla u Edenski vrt kako bi Adamu i Evi dao izbor – poslušati ga ili ga ne poslušati. Adam i Eva mogli su učiniti što god su htjeli, osim pojesti sa stabla spoznaje dobra i zla. Postanak 2,16-17: »Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: 'Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!’« U slučaju da Bog nije dao Adamu i Evi mogućnost odabira, oni bi u suštini bili roboti, koji jednostavno rade ono što su programirani činiti. Bog je stvorio Adama i Evu da budu »slobodna« bića, sposobna donositi odluke, sposobna odlučiti se između dobra i zla. Kako bi Adam i Eva zbilja bili »slobodni« - morali su imati izbor.

Ni stablo ni plod sami po sebi nisu bili zli. Jedenje njegova ploda Adamu i Evi najvjerojatnije nije pružilo nikakvo novo znanje. Naprotiv, čin neposlušnosti je otvorio oči Adamu i Evi u pogledu zla. Njihov grijeh neposlušnosti Bogu donio je grijeh i zlo na svijet i u njihove živote. Jedenje ploda, kao čin neposlušnosti protiv Boga, Adamu i Evi je dalo spoznaju o zlu. Postanak 3,6-7: »Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.«

Bog nije htio da Adam i Eva sagriješe. Bogu su unaprijed bile poznate posljedice grijeha. Bog je znao da će Adam i Eva sagriješiti, i time na svijet donijeti zlo, patnju i smrt. Zašto je, onda, Boga stavio to stablo u Edenski vrt i dozvolio Sotoni da iskuša Adama i Evu? Bog je stavio stablo spoznaje dobra i zla u Edenski vrt kako bi Adamu i Evi dao izbor. Bog je dozvolio Sotoni da ih iskuša kako bi ih natjerao da izaberu. Adam i Eva su izabrali, svojom slobodnom voljom, da neće poslušati Boga nego da će pojesti zabranjeni plod. Posljedice toga čina – zlo, grijeh, patnja, bolest i smrt – od tada haraju ovim svijetom. Odluka koju su Adam i Eva donijeli dovela je do toga da se svaki čovjek rađa s grješnom naravi, sa sklonošću da griješi. U konačnici je upravo zbog te odluke Adama i Eve Isus Krist morao umrijeti na križu i proliti svoju krv poradi nas. Kroz vjeru u Krista, možemo biti slobodni od posljedica grijeha, a na kraju i od samoga grijeha. Neka bismo zbilja odjekivali riječima apostola Pavla u Rimljanima 7,24-25: »Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!«

metilda, šta ti misliš da li je odgovor točan ili netočan? ja tvrdim i mogu dokazati da je odgovor netočan a čak je i pitanje netočno.

tvoje mišljenje?

Gnječ, slobodno ti napiši svoje mišljenje o ovom pitanju.

Ako je nesretan, čovjek je za to kriv sam, jer je Bog sve stvorio sretnima.

Epiktet

Hebrejska riječ 'adham  ('adam) pojavljuje se u SZ 562 puta. ne pojavljuje se nikad u množini. Ima kolektivno značenje. Znači čovječanstvo, ljudi ili jednostavno, sasvim općenito - čovjek.

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1, 27)
To znači da je čovjek imao u sebi sposobnost razlikovanja dobra i zla. SZ je pun alegorijskih slika. Već sam pisala o tome da stari židovi nisu imali sposobnost dedukcije. Stvoren na Božju sliku i priliku, sa sposobnošću izbora, čovjek je izabrao. I bira tako svaki dan.

...ukratko nemoj željeti ništa osim onoga što Bog želi i nitko te neće zaustaviti ni zadržati, jer ne mogu stati na put Bogu.

Epiktet

metilda wrote:Gnječ, slobodno ti napiši svoje mišljenje o ovom pitanju.

pa evo, vrlo kratko, ono što vi kršćani zovete stablo spoznaje dobra i zla i ono što židovi pišu ste ustvari vi i židovi pokrali od egipćana koji su to drvo ili stablo zvali drvo stablo života.

i nije bog zabranio ljudima jesti plodove sa tog stabla nego je zabranio faraon koji je bio i bog i samo faraon imao pravo konzumirati plodove.

po slikama sa starih papirusa jasno se zna koja su to stabla. ja sam prepoznao 4 vrste: egipatska smokva (Ficus sycomorus), možda? indijska smokva (Ficus religiosa), akacija (Acacia Nilotica) i mimoza (Mimosa hostilis). ima još jedna ruda ruta siriana (Peganum harmala).

neznam da li su faraoni zabranili svojim podanicima konzumaciju sve te 4 vrste ili samo neke. tražeći koje su od tih biljaka imaju halucinogene tvari onda možemo suziti izbor na dvije vrste to su: akacija (Acacia Nilotica) i mimoza (Mimosa hostilis) koje imaju potentan halucinogen DMT

ruta siriana (Peganum harmala) je imala višetruku namjenu od nje se radila tinta za pisanje, crvena boja za bojanje odjeće i ta biljka ima ljekovita svojstva djeluje kao antidepresiv: Monoamine oxidase inhibitors (MAOIs) are a class of drugs that inhibit the activity of one or both monoamine oxidase enzymes: monoamine oxidase A (MAO-A) and monoamine oxidase B (MAO-B). They are best known as highly efficacious anti-depressants, as well as effective therapeutic agents for panic disorder and social phobia. They are particularly effective in treatment-resistant depression and atypical depression.[1] They are also used in the treatment of Parkinson's disease and several other disorders.


dakle, ništa mističnog nema u tom vašem izfantaziranom tj. pokradenom stablu spoznaje dobra i zla. DMT je moćni halucinogen egipćani su koristili da bi razgovarali s bogom ili nekim mističnim bićem a to je smio samo faraon kao posrednik između viših stanja spoznaje i njegovih podanika. samo faraonu je bilo dopušteno ući u neke druge dimenzije.

sve vrlo jednostavno a vi kršćani ste sve to iskomplicirali i izokrenuli do daske u ludilo.

da ne pričam o drugim vašim rekvizitima pokradenih od egipćana kao recimo kalež na oltaru copy-paste kalež ste čopili egićanima jer egipćani su imali iste kaleže u obliku lotosovog cvijeta puuuno prije nego ste vi kao sekta uopće postojali. hostija vam je copy-paste egipatski simbol. da ne nabrajam dalje pastirski štap, stado, you name it. sve ste pokrali. sve. nije vam bilo dosta sve iz egipta pa ste još morali pokrast i sve prastare narodne običaje gdje god ste se pojavili sve ste razjebali.

Eto, nek si ti to meni objasnio.