Asylum

metilda wrote:

Gnječ wrote:

metilda wrote: @Gnječ  pišem na razumljiv način kroz cijelu temu.

onda neznaš što je Cipra napisao? stavila si citat zbog čega?

Svatko stavlja citate za koje misli da mogu poduprijeti njegov stav. Ti si stavio Pink Floyd ja Cipru.

nešto si pobrkala.

Gnječ wrote:

metilda wrote:Logos je izrečena Istina, transcendentan i imanentan svijetu. I nije ni konstelacija zvijezda ni sanjarica nego teološko filozofski koncept.

jel se to da dešifrirati ?

Logos je bivstvena moć bivajućeg znanja (ili znajućeg bivanja) kao što je ujedno i bivstvena moć bivajućeg bitka (ili bitkujućeg bivanja)

Meni je to sasvim jasno. Nema potrebe za daljnjim objašnjavanjem.

@Gnječ tipkam s mobitela i zbilja ti ne mogu odgovarati. Stavi sve primjedbe koje imaš pa ti komentiram kad budem imala računalo pri ruci.

Ali malo sam razmislila. Zbog čega bih ti išta objašnjavala? Čime si to zaslužio? Ili tvoja prijateljica koja stavlja ovaj citat na denkiju. Ostavit ću ti samo hint pa se snalazi sam. Hint je Heraklit. Sigurno ćete uspjeti zajedničkim snagama.

I da nadodam nakon praćenja vašeg vampirskog bala na denkiju. Novi hint je Heideggerova Fenomenologija religioznog života.
Prije svega ću reći da se nikad nisam slagala sa Spearovom tvrdnjom da ne postoje neprijeporni dokazi da je Isus postojao kao povijesna osoba. Ne postoji ni jedan ozbiljan povjesničar koji će osporiti povijesnost Evanđelja i apostolskih poslanica, poglavito Pavlovih. A Evanđelja i poslanice su svjedočenja o jednoj povijesnoj osobi koja se nazivala Isus Krist i svjedočenja o događajima u vezi te osobe. Dakle, kršćani ne vjeruju u nešto nadstvarno nego u nešto itekako stvarno koje se dogodilo prije  dvije tisuće godina i kao takvo zaživjelo do danas. A za to stvarno koje je izreklo transcendentnost bitka ili Bitka, Ivan u svom Proslovu daje ime Riječ ili Logos.
Dakle sve ono što su filozofi od samih početaka nastojali spoznati i objasniti, Ivan sažima u proslovu svog Evanđelja. I to ti je smisao Ciprinog komentara Heraklita.
Nadstvarno ulazi u stvarnost i za tu činjenicu postoje neprijeporni povijesni dokazi.
Jer kad ne bismo vjerovali pisanim dokazima onda je isto tako i Sokrat nadstvaran. 
Nadalje, odlike Logosa su mudrost, razum, jakost (moć), znanje, spoznaja, istinitost. Mogu li se ti pojmovi opipati? Ne mogu. Oni su samo pojmovi i kao pojmovi su nadstvarni. Ali njihova manifestacija u stvarnosti čini ih stvarnima. Tako transcendentalni (nadstvarni) Bog manifestiran u osobi Isusa Krista postaje imanentan (stvaran) i u takvog Boga kršćani ne samo vjeruju nego znaju da postoji. 
Ti i tvoja ekipa slobodno možete dokaz(iv)ati da Isus nije postojao i da nije Bog. 

Nadalje što se tiče znanosti i fenomena intervencije nadstvarnog u stvarno: postoje medicinski neobjašnjiva izlječenja koja su se dogodila nakon komunikacije čovjeka i transcendentnog Bitka. Sve je lako znanstveno dokazivo: bolest je postojala, bolest je neobjašnjivo nestala. Znanost ne može dokazati kako je nestala, ali može dokazati da je nestala. To je nepobitni dokaz o tome da čovjek komunicira sa nadstvarnim i da nadstvarno ulazi u stvarnost. A vi slobodno možete negirati nebrojena čudesna ozdravljenja od kojih je svako iscrpno dokumentirano.

Uopće neću ulaziti u valjanost astrologije, numerologije, magične moći runa, postojanje coprnica i paganskih bogova. To su vaša vjerovanja i to je vaša stvar. Ono u čemu vaša vjerovanja ulaze i sudaraju se s mojim vjerovanjima jest vaša metodologija analize vaših i mojih vjerovanja. Ponašate se u skladu sa onom Quod licet Iovi non licet bovi. Međutim, svaki dijalog mora biti utemeljen na ravnopravnosti sugovornika. Jer niti ste vi Jupiteri niti sam ja vol a ni krava. Dakle, ako ne dopuštate kritiku vaših vjerovanja kako se usuđujete kritizirati moje vjerovanje? Budući da je takav pristup s vaše strane očigledan, a po zapjenjenosti na denkiju iskazujete meni neshvatljivu dozu pomanjkanja samokritičnosti i psihološke samokontrole, meni ostaje samo zaključiti da se uklapate u onaj opis takozvanih demokrata koji propagiraju svoju širokoumnost ali pobjesne kad se susretnu sa različitim mišljenjem uz jasno vidljiv govor mržnje.
Eto toliko.
Laku noć svima!

Ne možemo vratiti izgubljeno vrijeme, ali možemo se prestati razbacivati vremenom koje imamo.
Pred tobom je novi dan, iskoristi ga!

Postoje dani u kojima izgleda kao da se sve ruši…
Postoje dani kada nam iz očiju poteku potoci suza…
Postoje dani kada se na našim licima ne pojavljuje osmijeh…
Ne brini se zbog njih…
Dođu teški dani, i treba biti spreman na njih jer doživjeti ćeš ih, sigurno...
Neće sve uvijek biti savršeno i nije realno očekivati da će biti…
Zagledaj se u prirodu, dođu oluje i kiše, a znaš da se nakon njih prije ili kasnije pojavi sunce, a i zrak bude čišći i svježiji…
Tako je to i u životu, no i on će proći…

Neki misle da neki imaju kognitivnu disonancu a ne vide svoju disonantnu kogniciju.

Universe Solar System Energy Bracelet

To me podsjetilo na one koji osporavaju vjerodostojnost Evanđelja ali nemaju nikakav problem oko prihvaćanja apokrifnih evanđelja.

metilda wrote:To me podsjetilo na one koji osporavaju vjerodostojnost Evanđelja ali nemaju nikakav problem oko prihvaćanja apokrifnih evanđelja.

Ili na one koji negiraju povijesnost osobe Isusa Krista i autentičnost evanđelja, ali ih to ne spriječava da koriste elemente njegovog nauka opisane upravo u tim istim evanđeljima kada im to politički odgovara.

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:To me podsjetilo na one koji osporavaju vjerodostojnost Evanđelja ali nemaju nikakav problem oko prihvaćanja apokrifnih evanđelja.

Ili na one koji negiraju povijesnost osobe Isusa Krista i autentičnost evanđelja, ali ih to ne spriječava da koriste elemente njegovog nauka opisane upravo u tim istim evanđeljima kada im to politički odgovara.

Mislim da takvima nedostaje onog elementarnog intelektualnog, da ne kažem baš ljudskog poštenja.
Nas dvoje različito pristupamo Bibliji, ja sam konvencionalni a ti nekonvencionalni vjernik. To nas nikada nije sprečavalo za konstruktivan razgovor.

Ali što očekivati od onih koji ne priznaju nepobitnu znanstvenu činjenicu da je zigota čovjek sa svojom jedinstvenom i neponovljivom DNK. Ako ne prihvaćaju dostignuća tehničkih znanosti kako će prihvatiti znanost križa.

Ali zato će se hvaliti Festivalom znanosti u njihovom gradu što hoće reći da će biti stalni posjetitelji predavanja. Ovo je tek prava kognitivna disonanca.  

Ali naravno, oni to neće priznati, radije će se okrenuti Ad hominem argumentaciji. Pitam se jesu li za išta drugo intelektualno uopće sposobni.

Moram se još jednom nasmijati kako smo plastično apsorbirali pojam kognitivne disonance pa se okrenuti ozbiljnijim temama.

Promijenio mi se pojam luksuza. Sad je to samo malo mira i tišine. I pogled na more. Jednostavni ljudi. Spokojan život bez žurbe. I imati vremena za dugačke kave. Što god se dogodilo navući osmijeh na lice i krenuti ispočetka. Prošao sam ja svoje tuge i razočarenja, udarce i podmetanja, ali sam navikao gledati iza njih. Iznad njih. Navikao sam okrenuti leđa onome što me se ne tiče. I biti tamo gdje se život živi s puno iskrenosti i osjećaja.

Promijenio mi se pojam luksuza. Sad je to ići putem kojim ne idu drugi. Neka kažu da sam staromodan. Da ne razumijem što je pravi život. Ne razumiju oni što to znači ne okretati se kako vjetar puše. Uvijek ostati negdje po strani. I uživati u malim stvarima daleko od buke svijeta. Sada znam da je pravi luksuz nešto mnogo veće. Jednostavno, sad je to ne pristajati na sve. Birati život po onome kako ti srce kaže, a ne po onome što ti govore drugi.

- Mario Žuvela

Dopustiti Isusu da te promijeni znači ne držati se grčevito svojih planova već biti spreman mijenjati ih ukoliko se oni ne uklapaju u Božju volju.
Iako se iz našega kuta svi oni čine kao savršena vizija naše budućnosti samo Bog ih može vidjeti i staviti u onu pravu perspektivu života, koju mi ne vidimo i ne razumijemo. Dopustiti Isusu da te promijeni znači uzdati se u njega i onda kada ti se čini da gubiš bitke jer jedna izgubljena bitka ne znači izgubljen kraj svega.

Dopustiti Isusu da te promijeni znači biti svjestan svojih mana i pogrešaka i tražiti od njega snagu za borbu protiv njih. Mnogo je lakše boriti se protiv nekog dalekog i vanjskog neprijatelja, ali boriti se protiv neprijatelja u sebi, protiv sile one unutarnje zavisti, ljubomore, zamjeranja, zlih pogleda, želje za osvetom i drugim silnicama koje guše našu dušu zahtjeva onu istinsku i pravu borbu na unutarnjem prostoru svoga bića.

Dopustiti Isusu da te promijeni znači ne očajavati kada te drugi napuste i razočaraju, ne odustati kada na tvom putu do cilja iskrsnu svakovrsne zapreke, vjerovati u dobro u drugima i onda kada doživiš udrace od njih jer znaš da Bog i krivim crtama ravno piše. Dopustiti Isusu da te promijeni znači i u mrkloj noći gledati svjetlo na kraju tunela znajući da te Bog nije napustio ni onda kada tvoj život izgleda kao beskrajna i mračna pustinja.



Dopustiti Isusu da te promijeni znači prestati se boriti sa svojim strahovima znajući da se nalaziš na Božjoj ruci i da svaka opasnost koja prijeti tvome životu nije ništa naprema Božjeg zagrljaja u kojem se nalaziš. Zato mu svakoga dana daj ta mijenja, da preobražava svaku stanicu tvog života i sve jučerašnje krhotine slaže u veličanstveno remek djelo kojega nikada ne bi doživio da nisi sve predao u njegove ruke.

Mario Žuvela

Danas slavimo blagdan svetog Bogdana Leopolda Mandića.

"Vratite se, bit ćemo prijatelji.“ Ovim riječima taj maleni, pomalo na oko neugledni kapucin završavao iskrene i velike obraćeničke ispovijedi.

Nitko nije ostajao ravnodušan na milinu i dobrotu koje su ga resile. Bio je toliko uronjen u Kristovu dobrotu koju je neumorno dijelio u ispovjedaonici, na izvan u siromašnoj prostoriji no prepunoj milosti u kojoj su se zbivali izvanredni Božji darovi i otvarali nebo. Tolika čudesna obraćenja. Toliki dragocjeni darovi vjere i milosrđa.

Iako smo ovih dana malo usporili zbog ove pandemije brz tempo života koji živimo i loše navike odvukle su nas vjernike od jedine iskrene potrebe biti radosni. Svoje živote unakazili smo konstantnim zlim mislima. Olako smo se prepustili torturi straha. Upropaštavamo se ne zdravim kritizerstvom. Hranimo se lošim vijestima. Svim vrstama tužne negativnosti. Kao da smo opsjednuti sa svim tim crnim kronikama, aferama, tim izbildanim negativnostima koje nas okružuju svakodnevno s kojima nas se neprestano bombardira. Medijska tortura svekolikih stigmatiziranja uvlači nas u stanja izgubljenosti i beznađa. Namjerno nas se uvlači u nezdrave bolesne prepirke bezgranične pokvarenosti. Reagiramo na kojekakve provokacije koje su iscenirane da bi se zabavljala masa povlaštenih. Kako bi se unio još veći nemir u one koji im vjeruju. U još veće stanje ne sigurnosti, podjela i svađa. No svima koji učestvuju u tom začaranom krugu kao stalo je do istine, boljitka, prosperiteta.


Njihova metoda je ubitačna u kojem svi kažu jasno i glasno mi smo oni koji određuju što će biti istina. Mi to kreiramo vaše mišljenje. Vi na svoje nemate pravo. Mi smo ti koji će vam reći što i kako trebate. No iza svih njih stoji jedna sasvim druga životna situacija u kojem se velika briga o istini pretvorila u zlokobni prekriveni karcinom izmišljotina i laži koji ima za cilj što veću metastazu uništenja svega što je zdravo. Kad imaš bolesnu povodljivu masu lako ju je uvjeriti u stavove destrukcije kao nešto dobro onda možeš sve.

Iako bolesni, zaraženi virusom manije zla zdravlje smo danas pretvorili u religiju. Zdravlje je postalo oltarom na kojem se molimo za dug život. Jer dugovječnost na ovom svijetu izvor je zadovoljstva. Neka što dulje traje. No bolesno društvo otvorilo je procese koji nam svima postaju jasni kako nam je potrebna jedna dobra životna kemoterapija da spali sve što je loše kako bi nastalo novo zdravo tkivo vjere. Vjernik kojem je Bog dao milost sakramenata u njima pronalazi svoj smisao. U njima pronalazi istinsko zdravlje.

Onog trenutka kad su se vjernici odrekli sakramenata, sakramenta ispovijedi i euharistije kad su se odrekli svoga liječnika i lijeka počeli su obilaziti psihijatre, piti tablete za smirenje kako bi našli izgubljeni mir. Doista naša vjera počiva na Božjoj ljubavi, radosti i miru. To je u svojoj životnoj situaciji živio ovaj maleni ali divni čovjek sv. Leopold. U svakom je čovjeku, grešniku koji se iskreno kaje gledao novog zdravog i blagoslovljenog čovjeka ljubavi. Čovjeka po mjeri Isusa Krista. Jer sakramenti liječe. Sakramenti preporađaju na novi život. Svaki sakrament iskrene, potpuno iskrene ispovijedi u kojoj se ništa ne prešućuje je novo rađanje. To je novi početak smirenijeg života koji je plodan blagoslovima i srećom. Premda ima i onih danas koji imaju svoje privatne sakramente no oni ne nose u sebi ništa doli lažno opravdanje velike nevjere. Njihov privatni bog nema snage oproštenja jer je u laži samo opravdanja bez kajanja i obraćenja. Leopold je bio izvanredna produžena ruka pomirenja između Boga i čovjeka. Zanemarena duša odražava se doista i na tjelesnom zdravlju. Iz nezdrave duše započinje trajno permanentno propadanje i naše tjelesnosti. Nažalost i sami smo svjesni koliko cijeli svoj život radimo protiv svoga tijela. Želimo biti zdravi a svjesno uništavamo to tijelo sa svim mogućim porocima. I kad se naše zdravlje naruši postajemo svjesni svega što smo činili ali je povratak mukotrpan i ostavlja trajne posljedice. Leopold je bio divni liječnik ljudske duše. Onaj koji je donosio kvalitetne medikamente ljubavi i utjehe ispaćenim i bolnim ljudskim životima. Onaj koji je pronicavošću osvjetljavao i najcrnje kutke ljudske duše i dovodio ih Bogu. U njemu gledamo velikog i poniznog čovjeka koji je prihvaćao Božju volju i živio je vjerno. Dijeliti sakramente, dijeliti živoga Krista, liječnika ljudske duše najveće je poslanje svakog svećenika a to je Leopold znao. Zato je i bio spreman na svako odricanje pa i na dugotrajno desetosatno sjedenje u „salonu uljudnosti“ kako je nazivao svoju ispovjedaonicu. To je onaj dar na koji nas on i danas poziva da se svesrdnije vratimo sakramentalnom životu. Životu milosti.



Danas ga ujedno promatramo i kao zaštitnika onkoloških bolesnika. Ne postoji nitko od nas koji nije na neki način ranjen upravo tom tumorskom pošasti. Bilo da smo u pitanju mi osobno, naši najbliži, naši roditelji, supružnici, djeca, rodbina, dragi prijatelji. Teško je nositi sam breme svoje bolesti koja ostavlja neizvjesnost izlječenja. I premda mislimo da su sveci bili lišeni takvih životnih stanja u Leopoldovu životu vidimo da se život osmišljava i onda kad mnogi dižu ruke od svega.

Nakon proslave svog zlatnog svećeničkog jubileja, 1940. godine, zdravlje o. Leopolda Bogdana Mandića počelo se naglo pogoršavati, gubio je na težini, sve je teže gutao hranu, bolovi su postajali sve jači. Tumor na jednjaku neumoljivo je napredovao te će naredne dvije godine o. Leopold proživjeti pretežno u postelji. Nesnosne bolove i tjelesnu slabost nadvladavao je snagom vjere te je povremeno ustajao i molio u bolesničkoj kapelici, i čak služio misu. Nakon jedne takve molitve, 30. srpnja 1942., iznenada ga je obuzela slabost te je, nakon bolesničkog pomazanja, i umro. Danas na osobit način molimo za svu našu braću i sestre koji boluju od ove bolesti od svih karcinoma. Ne samo da molimo već čvrstom vjerom prikazujemo ih Bogu da se proslavi u njihovom životu dajući im snagu. Iskoristimo današnji dan i doista ga provedimo u mislima u ljubavi prema ovim patnicima raspetim na svojim bolesničkim posteljama. Neka snaga vjere nas ujedinjuje i povezuje. I kao što je o. Leopold bio liječnik duše neka nas zagovara pred Bogom proseći zdravlje u svim našim bolima i u svim našim potrebama. Neka snaga vjere svima nama bude okrepa i novi početak u životu. I neka se ljubav Kristova očituje na nama a snaga Krista liječnika neka nam liječi i dušu i tijelo za radost života i mir.

U jednoj skromnoj radničkoj obitelji, uz mnoge muke zbog financija kćer je završila fakultet.

Otac je rekao svojoj kćeri: "Draga kćeri, mama i ja učinili smo koliko smo mogli, pred tobom je život i ne mogu ti dalje puno pomoći, ali ti mogu još dati ono što mi je vrijedno, a to je ovaj stari automobil koji godinama čuvam. Raspitaj se na sajmu za koliko ga možeš prodati.

Kći se vratila sa sajma i rekla da s obzirom na sliku i izgled auta, i to što nije registriran, nitko nije ponudio više od 500 eur.

Tada joj je otac rekao da pokuša kod otkupljivača u zalagaonici. Kći je otišla u zalagaonicu, vratila se ocu i rekla da su joj nudili 700 eur.

Tada joj je otac rekao da se javi u klub kolekcionara starih automobila.

Već pomalo umorna, kćer je otišla tamo i vratila se vidno ushićena. Rekla je ocu da su joj ponudili 100 000 eur jer se radi o vrlo rijetkom modelu koji mnogi kolekcionari žele imati.

Otac je to znao cijelo vrijeme, ali je kćer želio poučiti kako će oni koji znaju o čemu se radi znati automobil cijeniti na pravi način.

Tako je i s ljudima, zato ne posustajte i kada drugi ne znaju cijeniti vaš trud, prije ili kasnije on će se isplatiti, samo ustrajte i dajte sve od sebe.