Asylum

Jn 20:11-18

But Mary was standing outside near the tomb, weeping. Then, as she wept, she stooped to look inside, and saw two angels in white sitting where the body of Jesus had been, one at the head, the other at the feet. They said, ‘Woman, why are you weeping?’ ‘They have taken my Lord away,’ she replied, ‘and I don’t know where they have put him.’ As she said this she turned round and saw Jesus standing there, though she did not realise that it was Jesus. Jesus said to her, ‘Woman, why are you weeping? Who are you looking for?’ Supposing him to be the gardener, she said, ‘Sir, if you have taken him away, tell me where you have put him, and I will go and remove him.’ Jesus said, ‘Mary!’ She turned round then and said to him in Hebrew, ‘Rabbuni!’ – which means Master. Jesus said to her, ‘Do not cling to me, because I have not yet ascended to the Father. But go to the brothers, and tell them: I am ascending to my Father and your Father, to my God and your God.’ So Mary of Magdala told the disciples, ‘I have seen the Lord,’ and that he had said these things to her.

We encounter the faithfulness of a woman who loves the Lord! To her general mourning for Jesus is added the pain of no longer finding him in the tomb, and her heart pours out in tears.

Why are you weeping, woman?  The angels – knowing of the resurrection of the Lord – are already preparing Mary to see the Lord. When she turns around, the Lord is standing behind her. But she cannot recognise him!

Why can’t she recognise him right away? Obviously, the resurrection body is not recognisable to her in the same way as the physical body of the Lord during His time on earth.

But the Lord knows the way in which she can recognise him. He calls her name! And a loving soul, like Mary of Magdala, recognises the voice of the Lord. She is familiar with it, and we remember the word of the Lord: “The sheep that belong to me listen to my voice; I know them and they follow me.” (Jn 10:27).

It is essential for our journey of discipleship that we become familiar with the voice of the Lord and know how to distinguish it well from other voices.

The ongoing inner conversation with the Lord, which leads to a heart relationship, makes the love and intimacy with Jesus grow. The reception of his word in the Holy Scriptures and the internalisation of the word give us a “spiritual taste”, we taste the word, it gets its distinctive character, which is different from other words. It is similar with the true teaching of the Church – it too has a certain spiritual flavour, which comes from the truth, and which one is well able to distinguish from other pronouncements.

Jesus speaks to us in many ways, but these three ways mentioned are always open – in them the Lord is constantly speaking to us:

a) through inner conversation

b) through the word of the Holy Scriptures

c) through the teaching of the Church

Mary recognised his voice through her inner intimacy with him: he only needed to say her name.

And then she receives a mission: she becomes – according to the biblical account – the first witness and messenger of the resurrection. What comforting news after the horrors of the Lord’s capture and death, after the disorientation of the disciples and the grief of those who loved him: “I am ascending to my Father and your Father, to my God and your God.” (Jn 20:17b).

These words not only burned in the hearts of the Christians of that time, they still burn today and give great comfort. The Risen One, who then soon returns to the Father, prepares the dwellings for His own. His God – the loving Father of all people and angels – is also the God of each and every one of us. We are not just people who live somewhere on this earth, no, we are infinitely loved in time and in eternity.

All that the Lord has said has come true, and all that is yet to come will come true! God’s words do not deceive! Just as it has come true that the Lord has risen, so it is also true that He will come again at the end of time (cf. Rev 1:7).

In the meantime let us be witnesses of the resurrection of Christ, that the world may believe (cf. Jn 17:21).

metilda wrote:"Ne lepršaj poput kakve peradi; već leti poput orla!"



Prvo što mi se otvorilo jutros, misao mog omiljenog fratra.
Dobro jutro svima.

Dobro jutro, Metka! :)
Nisam ovih dana željela pisati na temi kako ne bih "pokvarila" misao i ugođaj Uskrsa.
Nasmijala sam se na tvoju misao jer me podsjetila na moju ideju imena Udruge žena koju sam smislila.
Naime, ovako bi glasilo ime:
Udruga žena "Kokoda" :)))

wtf wrote:

metilda wrote:"Ne lepršaj poput kakve peradi; već leti poput orla!"



Prvo što mi se otvorilo jutros, misao mog omiljenog fratra.
Dobro jutro svima.

Dobro jutro, Metka! :)
Nisam ovih dana željela pisati na temi kako ne bih "pokvarila" misao i ugođaj Uskrsa.
Nasmijala sam se na tvoju misao jer me podsjetila na moju ideju imena Udruge žena koju sam smislila.
Naime, ovako bi glasilo ime:
Udruga žena "Kokoda" :)))

Udruga kokodak - to samo tebi može pasti na pamet.
Ali ne smatram to vrijeđanjem žena, jer kokice kokodaču samo kad snesu jaje, što znači kad su napravile nešto korisno za opstanak vrste i to jednom dnevno kad su u nosivoj fazi. Možda bi se žene trebale ugledati na kokoši.

Mate wrote:Nisam ovih dana željela pisati na temi kako ne bih "pokvarila" misao i ugođaj Uskrsa.

A kako bi mogla pokvariti ugođaj Uskrsa, čak i sa bilo kakvim pitanjem? Na sve smo navikli.
Meni je uostalom Uskrs svaki dan, baš kao i Božić i Veliki Petak i radosti i žalosti i slava Kristova. Jer da Isus nije uskrsnuo, ni moja vjera ne bi imala nikakav smisao.
Baš kao što mi je svako jutro novi rođendan, nova prilika za popraviti ono što nije bilo dobro i nastaviti rasti tamo gdje me je jučer prekinulo. Svaki dan umrem i svako se jutro ponovo rodim. Zar nije to divno - imati toliko rođendana do konačnog kraja ovozemnih dana?
Dakle, pucaj !!

Ne bojte se izgubiti one
koji se nisu bojali izgubiti vas.
Čim jače sagore mostovi iz leđa,
time je ispred vas jasniji put.

Omar Hajam

Susresti Boga nije nikakav intelektualni čin. To je predanje Životu, Izvoru svakog života. Ja sam Ga susreo. Katkad je došao tako blizu da sam Ga mogao vidjeti i osjetiti svojim srcem. Bio sam tada oduševljen. Trenuci zaljubljenosti. Više nije bilo granica, ni zemlje, ni neba. Satovi više nisu otkucavali. Vrijeme je stalo. Sav je svijet stao. Htio sam sve i svakoga zagrliti, jer sam htio zagrliti samog Boga. Trenuci velike sigurnosti i rajske sreće, najčešće nisu trajali dugo. Ali mogao sam dalje. Samoća pustinje nije me više smetala. Doživio sam "oazu".

Phil Bosmans

Dopusti da Tvoja ljubav odjekuje mojim glasom i spusti se na moju šutnju. Dopusti joj da uđe preko moga srca u sve moje pokrete. Zablistaj svojom ljubavlju kao zvijezda u tami moga srca, i učini da zarudi moje buđenje. Učini da izgori u vatri mojih želja i poteče u sve snage moje ljubavi. Dopusti mi da ponesem Tvoju ljubav u svoj život, kao što harfa nosi svoju melodiju, i dopusti da Ti je vratim na koncu, zajedno s mojim životom.

Rabindranat Tagore

Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle,
Prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven među perima njenim,
Može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
Kao što sjeverac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruni,
Ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas potiče da rastete,
Isto tako će vas i okresati.
Kao što se upinje do visina vaših
I miluje vam grančice najtananije
Što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
I protresti ga u njegovom prianjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
Skupit će vas u naručje svoje.
Omlatit će vas, da bi vas ogolila.
Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja.

Samljet će vas, do bjeline.
Umijesit će vas, dok ne postanete gipki.
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
Tako da postanete sveti hljeb
Za svetu Božju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti,
Ne biste li spoznali tajne svog srca
I u spoznaji toj postali dio srca života.
Budete li, ipak, u strahu svome
Tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda pokriti golotinju svoju,
I otići s gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba,
Gdje ćete se smijati,
Ali ne punoćom smijeha svog
I plakati,
Ali ne do posljednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe
I ništa ne uzima, osim sebe.
Ljubav ne posjeduje, niti dopušta da je posjeduju;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne trebate reći: "Bog mi je u srcu",
Već: "Ja sam u srcu Božjem."
I nemojte misliti:
Da možete usmjeriti putove ljubavi,
Jer ljubav, ako joj se učinite vrijednima,
Usmjerit će vaše putove.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni.
Ali, ako volite, a morate i željeti,
Neka vam ovo budu želje:
Istopiti se i biti kao potok razigrani
Što pjeva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nježnosti.
Da vas rani vlastito poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje
Sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu
Za još jedan dan ljubavi;
Da otpočnete u poslijepodnevnom času
I razmišljate o ljubavnom zanosu;
Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću,
A potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu
I pjesmom slavljeničkom na usnama.

Khalil Gibran

wtf wrote:

Ra wrote:

wtf wrote:

Ra wrote:

metilda wrote:
 
 
 
Moja napomena: Da se razumijemo, tu pobožnu ženu vidim svaki dan u ogledalu. Nije toliko loš tip. Možda jednog dana postane i duhovna. Htjela bi ona! Vjerujte mi!

Nastavit cu drugi put razgovor koji sam zapocela jer tipkam s moba sto znaci da me nervira nabadanje slova.
Ovo sam morala citirati jer je odlicno. Pogotovo tvoj zakljucak. Ne znam sto ti se dogodilo, ali ovakvu Metku jos nisam upoznala, a zapravo je ovo sada tvoje najbolje izdanje.
Drago mi je.. :)

Možda samo jer drugima daješ prioritet, kroz isprazne interese...

Kojim drugima? Koji su to isprazni interesi i zašto su po tebi isprazni? Što, ili bolje reći tko određuje kvalitetu nečijih interesa i kojim alatima se služi u procjeni vrijednosti i kvalitete tuđih interesa? 
Zašto je tebi tako teško prihvatiti različitost i ne osuđivati je? Zašto misliš da komunikacija s tobom nije jednako tako ispraznost kao i neki drugi moji interesi?


Da se razumijemo, ne očekujem odgovore na svoja pitanja. Postavljena su kao lijepo upakirana grubost na tvoj (ničim izazvan) jednako lijepo upakiran bezobrazluk.

Moj komentar se odnosio na dio u kojem kažeš:
"....Ne znam sto ti se dogodilo, ali ovakvu Metku jos nisam upoznala, a zapravo je ovo sada tvoje najbolje izdanje.
Drago mi je..",
Tolike godine piše, otvara duhovne teme, stavlja prekrasne tekstove, ponekad kao i da vodi monologe, a ljudima od sveg lijepog navedenog, u sjećanju ostane neka, ponekad nespretno napisana rečenica.
Ispraznost se odnosila na silne prepirke koje uvijek privuku više pažnje i zasjene sve ono lijepo.
Što se tiče kvalitete interesa, ona ovisi o ulozi i položaju u nekom odnosu.
Vjerujem da je većini komunikacija sa mnom isprazna, no ja se zbog toga niti najmanje ne uzrujavam :)
Ako itko podržava različitost, to sam ja. Čak i na ovoj temi otvoreno iznosim svoja stajališta bez bojazni od osude iako znam da su nam stajališta, itekako različita.

Sviđa mi se ovo tvoje pitanje(zapravo, više volim kada ih ljudi postavljaju) pa evo zanimljivo je, iako sam ja gore već djelomično na njega odgovorila:
Što, ili bolje reći tko određuje kvalitetu nečijih interesa i kojim alatima se služi u procjeni vrijednosti i kvalitete tuđih interesa? 

Ok.

Ra wrote:

wtf wrote:

Ra wrote:

wtf wrote:

Ra wrote:

metilda wrote:
 
 
 
Moja napomena: Da se razumijemo, tu pobožnu ženu vidim svaki dan u ogledalu. Nije toliko loš tip. Možda jednog dana postane i duhovna. Htjela bi ona! Vjerujte mi!

Nastavit cu drugi put razgovor koji sam zapocela jer tipkam s moba sto znaci da me nervira nabadanje slova.
Ovo sam morala citirati jer je odlicno. Pogotovo tvoj zakljucak. Ne znam sto ti se dogodilo, ali ovakvu Metku jos nisam upoznala, a zapravo je ovo sada tvoje najbolje izdanje.
Drago mi je.. :)

Možda samo jer drugima daješ prioritet, kroz isprazne interese...

Kojim drugima? Koji su to isprazni interesi i zašto su po tebi isprazni? Što, ili bolje reći tko određuje kvalitetu nečijih interesa i kojim alatima se služi u procjeni vrijednosti i kvalitete tuđih interesa? 
Zašto je tebi tako teško prihvatiti različitost i ne osuđivati je? Zašto misliš da komunikacija s tobom nije jednako tako ispraznost kao i neki drugi moji interesi?


Da se razumijemo, ne očekujem odgovore na svoja pitanja. Postavljena su kao lijepo upakirana grubost na tvoj (ničim izazvan) jednako lijepo upakiran bezobrazluk.

Moj komentar se odnosio na dio u kojem kažeš:
"....Ne znam sto ti se dogodilo, ali ovakvu Metku jos nisam upoznala, a zapravo je ovo sada tvoje najbolje izdanje.
Drago mi je..",
Tolike godine piše, otvara duhovne teme, stavlja prekrasne tekstove, ponekad kao i da vodi monologe, a ljudima od sveg lijepog navedenog, u sjećanju ostane neka, ponekad nespretno napisana rečenica.
Ispraznost se odnosila na silne prepirke koje uvijek privuku više pažnje i zasjene sve ono lijepo.
Što se tiče kvalitete interesa, ona ovisi o ulozi i položaju u nekom odnosu.
Vjerujem da je većini komunikacija sa mnom isprazna, no ja se zbog toga niti najmanje ne uzrujavam :)
Ako itko podržava različitost, to sam ja. Čak i na ovoj temi otvoreno iznosim svoja stajališta bez bojazni od osude iako znam da su nam stajališta, itekako različita.

Sviđa mi se ovo tvoje pitanje(zapravo, više volim kada ih ljudi postavljaju) pa evo zanimljivo je, iako sam ja gore već djelomično na njega odgovorila:
Što, ili bolje reći tko određuje kvalitetu nečijih interesa i kojim alatima se služi u procjeni vrijednosti i kvalitete tuđih interesa? 

Ok.

Baš dobro!

Ako nekome bude čudna ova ura u kojoj pišem....hmmm, živim život!

U životu smo prošli kroz situacije koje su nas lomile i ranjavale, ali nije to tako strašno. I slomljenim olovkama može se predivno slikati...

Iv 10,1-10

Riječ Gospodnja

Isus nastavi: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."


Teško je ponekad razumjeti Isusov govor. A on se služi slikama iz ondašnjeg svakodnevnog života da bi svojim ribarima objasnio svoju misao. Nama koji smo ovcu vidjeli samo na tanjuru, a gotovo nitko nije vidio stado, teško je shvatiti ovaj govor osim pejorativno. Posebno onima koji ne vjeruju. Zato kršćane nazivaju ovcama i stadom. Pogrdno.
Imam sreću pa kod mog maslinika živi stado ovaca i pastiri ih često dovode u maslinik na pašu. I razgovaraju s ovcama. Kažu im što smiju a što ne smiju jesti. I podviknu ponekad i ovce ih razumiju.
A ja sam dakle ovca Isusova. I pozvao me je mojim imenom i ja slušam njegov glas.
I molim se da se stado poveća i da svatko začuje svoje ime da bi imao život, u izobilju da ga ima.

mativka wrote:Ako nekome bude čudna ova ura u kojoj pišem....hmmm, živim život!

Hmmm... corona party dakle ...

Today is the seventh day of the month and I would like to keep my promise to dedicate the seventh day of each month in a special way to our Heavenly Father’s message to Madre Eugenia Ravasio. Why?

There is a simple explanation:

So far I have not found a comparable scripture outside the biblical revelation which conveys the love of our heavenly Father for us human beings as invitingly as these few pages which our heavenly Father communicates to Madre Eugenia in an apparition. Everything about this apparition breathes simplicity and authenticity. Since the Church has intensely scrutinised this message and recognised it as supernatural, one is on safe ground. That is why I am very happy to pass on elements of this message and hope that they will bear fruit similar to that which has come to me and to some people I know.


Today I take the theme of trust, which is so enormously important especially in these dark times. Some believers are suffering greatly from this increasing anti-Christian darkness and are confused. One cannot promise them that this confusing time will pass very soon. But what we can say is that trust in our Father is even more important than usual in this time. It will carry us and help us not to let the “misty clouds of darkness” cloud our view or even fascinate us negatively. Without a mask we can look into the face of God, which is turned towards us and remains turned towards us, whatever may happen.

The message says:

“I raised you all to the dignity of children of God. Yes, you are My children and you must tell Me that I am your Father. But trust in Me as children do, because without this trust you will never be truly free.”


Trust and freedom are addressed here when we respond to our calling as children of God and are in living union with our heavenly Father.

Trust in God means that we give ourselves completely to his love and entrust ourselves to him in it. We must become so aware of God’s goodness and wisdom that we can place the reins of our lives entirely in his hands. This applies to all situations – especially in this time of Corona confusion.

What will happen if we put our trust in God? We will be led into true freedom, for we will no longer make ourselves dependent on “princes of all kinds”. “Do not put your trust in princes, in any child of Adam, who has no power to save.” (Ps 146:3) it says in Scripture in a memorable way.

Let us just admit it to ourselves: Only with the Lord are we truly safe.
This might be perhaps initially painful, but it is nevertheless a very salutary realisation. It becomes an invitation to us to put our Father’s words into practice. Hence my concrete suggestion:
Let us consecrate our families, our communities to God the Father and let him be our centre. Then our lives will deepen and give us greater freedom.

In another passage of the book, it says from the Father’s side:

“All I ask of you is great confidence… My dearest wish is that you behave as My children, simply and trusting in Me! With you I will become everything for everyone, the most tender and loving Father. I will be on intimate terms with you, giving Myself to you all, making Myself small so as to make you great for eternity.”


Again, this trust is requested. Trust means a “letting go” of one’s dominion over everything. A dominion that we never succeed in anyway, because we can never have life as completely under control as we imagine. God has wisely arranged this, knowing full well the temptation of man to “want to be like God” (cf. Gen 3:5) and thus enter into the primal temptation of the fallen angel.

How easily we are led out of self-cramp with such steps. God wants us to behave like children towards him. This does not mean that we remain immature and childish. No, it refers to the basic trust that is still inherent in undisturbed children. It is the remedy for every form of self-overestimation.

A child of God can also make mistakes without immediately being condemned; a child of God leans on the Father’s breast and trusts him with his innermost being; a child of God knows no fear of the future because he knows himself to be secure in God; a child of God is not afraid of God but always seeks his glorification in reverence and love; a child of God always falls into the open arms of his Father; a child of God knows himself to be infinitely loved and has thus become free.

---

“Jer moje misli nisu vaše misli,
i puti moji nisu vaši puti –
riječ je Gospodnja.
Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su visoko puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli.”

Iz 55,8-9

On April 7, 1994, Cyprian and Daphrosa Rugamba, the Founders of the Emmanuel Community in Rwanda, were killed with six of their 10 children after an evening of prayer in front of the Blessed Sacrament.
Let us pray for the beatification of the servants of God Cyprian and Daphrose. Give us to always have, like them, an incessant zeal for adoration, a heart burning of love for you and an active compassion for all who suffer.

metilda wrote:

mativka wrote:Ako nekome bude čudna ova ura u kojoj pišem....hmmm, živim život!

Hmmm... corona party dakle ...

Bome! :)
Poslije GO, trebati ću bolovanje:D