Re: Asylum

by metilda Fri 19 Mar - 10:38

wtf wrote:Što učiniti s spoznajom da si samo nakupina atoma koja ovisi o kretanju Svemira?

Da smo nakupina zemlje tj. kemijskih elemenata stoji već u opisu stvaranja. Ali da nismo samo atomi biblijski pisac slikovito opisuje dahom kojim je Bog u nas stavio božansku iskru.
Pitanjem što je čovjek i koja je njegova svrha bavi se filozofija od samih njenih početaka i sve svjetske religije, pa ja bih rekla da je to pitanje pokušao riješiti i spiljski čovjek oslikavajući stijene pećina.

by Guest Fri 19 Mar - 11:04

metilda wrote:

Uz to, crne jame su također stvorene. Nastale su, ako je vjerovati googlu (nažalost nemam ni jedno djelo popularno znanstvene literature uza se) propadanjem zvijezda. Po mom vjerovanju i one su Božja stvorenja i imaju svoju ulogu u svemiru. Recimo da one, kako si rekao, "smanjuju ukupnu entropiju svemira jer usisavaju neurednu materiju oko sebe". Što to točno znači?

U skladu sa zaključcima realne i egzaktne prirodne znanosti fizike, otprilike

ovo.

Citat:

"Drugi zakon termodinamike ima drukčiji status negoli drugi prirodni zakoni (poput Newtonovog zakona gravitacije, na primjer), jer vrijedi u pretežitom broju slučajeva, ali ne baš uvijek.
Vjerojatnost da se sve molekule plina u nekom trenutku nađu u jednoj polovici posude je jedan prema mnogo milijuna milijuna, ali može se dogoditi.
Međutim, ako imamo posla s crnom jamom, čini se da je kršenje drugog zakona lakše: samo bacite nešto tvari s mnogo entropije, poput posude s plinom, u crnu jamu.
Ukupna entropija tvari izvan crne jame će opasti. Može se dakako reći da se ukupna entropija, računavši i entropiju unutar crne jame, nije smanjila – no budući da nemamo načina gledati unutar crne jame, ne možemo vidjeti koliku entropiju ima tvar unutar nje."

Kraj citata.

"Kratka povijest vremena"; Stephen Hawking; str. 132.

by Guest Fri 19 Mar - 11:13

metilda wrote:

Pitanjem što je čovjek i koja je njegova svrha bavi se filozofija od samih njenih početaka

Znalo je tu biti i pravo zabavnih epizoda:

"Sokrat je na jednom vijećanju opisao čovjeka kao: "Dvonogo biće bez perja, koje ne leti".
Čuvši to Diogen sutradan uhvati jednog pijetla te mu iščupa svo perje. Kada je došlo vrijeme za slijedeće vijećanje, Diogen provali u vijećnicu te baci pijetla i uzvikne: "Evo vam Sokratova čovjeka".

https://hr.wikipedia.org/wiki/Diogen_iz_Sinope

by metilda Fri 19 Mar - 11:40

Koja je razlika između pobožnih i duhovnih ljudi

Imao sam u svojoj blizini pobožne ljude. Čak i jako pobožne ljude. Promislio sam o njima. Mole. „Idu u crkvu“ – što se ono kaže. Često govore o vjerskim temama. Pjevuše duhovne pjesme. Često su na duhovnim obnovama i hodočašćima. Među njima sam susreo one koji tako zrače dobrotom i ljubavlju. Lagani su. Dobronamjerni. Pozitivni. Otvoreni. Velikodušni. Imaju srce široko za druge. Prepoznaju priliku kada mogu pomoći. Ne tuže se i ne plaču nad sobom. Ne bave se drugima. Pogotovo ne njihovim grijesima. Ti ljudi su sveti. Uistinu su duhovni! Susresti te ljude za mene je povlastica. Bogatstvo. Osvježenje. Ma, godišnji odmor!

Međutim, među pobožnima sam susreo i one koji su samo pobožni. I oni mole. Idu u crkvu. Vole govoriti o duhovnim temama. Pogotovo vole govoriti o đavlu i zlu, opsjednućima, ozdravljenjima itd. Uživaju ‘braniti vjeru’. Vrlo su aktivni. Sve je to super. No problem nastaje kada se radi o konkretnom životu. Vrlo često imaju problem u odnosima s drugima. Nerijetko su opsjednuti misijom da drugoga obrate, drugome mijenjaju uvjerenje, njegove postupke, osude. Teško drugoga prihvaćaju. Negativni su. Lako i brzo sablazne se nad tuđim grijehom. Strogi su.

Da se razumijemo, nije to zbog toga jer su pobožni. To je zbog toga jer njihova pobožnost nije preobrazila njihov duh. Odnosno, jer se još uvijek nisu obratili. Obraćen čovjek je onaj čije čovještvo prožima Duh Sveti, do te mjere da njegov život plodi njegovim plodovima: ljubavlju, radošću, mirom, velikodušnošću, dobrotom, blagošću, krotkošću, strpljivošću, uslužnošću… Pobožan čovjek to ne mora biti. On može svoj život pretrpati različitim vjerskim aktivnostima (uh, ovo zvuči jako nezgrapno!), ali da sve to ne dotiče njegovu nutrinu. On je pobožan, i dosta!

Pogubno je kada se pobožan čovjek zaustavi na pobožnim djelima. On je tada prestao rasti. Kada moliš i misliš da je to to, da Bog više nema što na tebi raditi, da ti Bog nema više što novo reći, da o Bogu nemaš više što spoznati… Cilj duhovnog života nije da postanemo pobožni, nego da postanemo duhovni. A to nije lako. I to se ne postiže brzo! Biti pobožan je lako. I to se može relativno brzo postići. Da postaneš pobožan ne treba ti puno. Najvažnija je disciplina. Još ako se u tu disciplinu upetlja strah od pakla i ako čovjek postane barem malčice samodopadan, vrlo brzo će se postići aktivan pobožan život. Pobožan čovjek lako može upasti u formalizam. Na van sve savršeno izgleda i sve izvrsno funkcionira, ali iznutra baš i ne mora biti tako. Isus je takvo stanje nazvao „obijeljenim grobovima“ (Mt 23,27). Fasada je lijepa, bijela, ukrašena, a iznutra je sve puno smrada. Kao grobnica. Kao farizeji Isusovog vremena. Bili su jako pobožni. No, nisu bili duhovni. I Isusu je to bio problem. Tj. oni su mu bili problem.

Ima jedna stvar koju sam primijetio. Ljudi koji nisu pobožni na ‘redovit način’ tj. koji ne prakticiraju redovite vjerske aktivnosti, a dobri su; tako su dobri prema drugima. Toliko dobri da pomisliš na Boga kada s njima govoriš ili kada ti oni nešto čine. I pomisliš da Bog upravo tako postupa. Jesu li oni duhovni? Pobožni sigurno nisu! Duhovni? Mislim da jesu! Pobožni čini ne čine nužno čovjeka duhovnim. Pobožnost je sredstvo, duhovan život je cilj. Pobožan čovjek je možda lijep za vidjeti, a duhovan čovjek je dobar za živjeti s njim. Draži su mi duhovni, nego pobožni. Da bismo postali duhovni, ne trebamo prestati biti pobožni. Da bismo postali duhovni potrebno je dopustiti Bogu da njegov Duh postupno preobražava naše čovještvo. Tada ćemo uzmoći biti i pobožni i duhovni u isto vrijeme. A to je lijepo!

Da se razumijemo, taj pobožan čovjek kojeg sam upoznao i nad čijom pobožnošću sam promišljao jedan je fratar kojeg prilično dobro poznam. Nije toliko loš tip. Možda jednog dana postane i duhovan. Htio bi on! Vjerujte mi!

Fra Josip Vlašić

Moja napomena: Da se razumijemo, tu pobožnu ženu vidim svaki dan u ogledalu. Nije toliko loš tip. Možda jednog dana postane i duhovna. Htjela bi ona! Vjerujte mi! B-)

by metilda Fri 19 Mar - 11:42

Speare Shaker wrote:
metilda wrote:

Uz to, crne jame su također stvorene. Nastale su, ako je vjerovati googlu (nažalost nemam ni jedno djelo popularno znanstvene literature uza se) propadanjem zvijezda. Po mom vjerovanju i one su Božja stvorenja i imaju svoju ulogu u svemiru. Recimo da one, kako si rekao, "smanjuju ukupnu entropiju svemira jer usisavaju neurednu materiju oko sebe". Što to točno znači?

U skladu sa zaključcima realne i egzaktne prirodne znanosti fizike, otprilike ovo.

Citat:

"Drugi zakon termodinamike ima drukčiji status negoli drugi prirodni zakoni (poput Newtonovog zakona gravitacije, na primjer), jer vrijedi u pretežitom broju slučajeva, ali ne baš uvijek.
Vjerojatnost da se sve molekule plina u nekom trenutku nađu u jednoj polovici posude je jedan prema mnogo milijuna milijuna, ali može se dogoditi.
Međutim, ako imamo posla s crnom jamom, čini se da je kršenje drugog zakona lakše: samo bacite nešto tvari s mnogo entropije, poput posude s plinom, u crnu jamu.
Ukupna entropija tvari izvan crne jame će opasti. Može se dakako reći da se ukupna entropija, računavši i entropiju unutar crne jame, nije smanjila – no budući da nemamo načina gledati unutar crne jame, ne možemo vidjeti koliku entropiju ima tvar unutar nje."

Kraj citata.

"Kratka povijest vremena"; Stephen Hawking; str. 132.

Znači crne jame su na neki način svemirske kante za smeće.

by metilda Fri 19 Mar - 11:45

Speare Shaker wrote:
metilda wrote:

Pitanjem što je čovjek i koja je njegova svrha bavi se filozofija od samih njenih početaka

Znalo je tu biti i pravo zabavnih epizoda:

"Sokrat je na jednom vijećanju opisao čovjeka kao: "Dvonogo biće bez perja, koje ne leti".
Čuvši to Diogen sutradan uhvati jednog pijetla te mu iščupa svo perje. Kada je došlo vrijeme za slijedeće vijećanje, Diogen provali u vijećnicu te baci pijetla i uzvikne: "Evo vam Sokratova čovjeka".

https://hr.wikipedia.org/wiki/Diogen_iz_Sinope

Bilo bi zanimljivo vidjeti kontekst u kojem je bila ta Sokratova rečenica. S obzirom na njegovu sklonost humornim pitanjima imam dojam da je Diogen dobrano nasjeo na njegovu majeutiku.

by metilda Fri 19 Mar - 12:42

Danas, 19. ožujka, slavi se Dan očeva. Svim očevima nek je sretan njihov dan!

Tate su najobičniji muškarci koje je ljubav pretvorila u superheroje, avanturiste, pričatelje priča i najbolje pjevače.
(Pam Brown)

by metilda Fri 19 Mar - 15:42

by metilda Fri 19 Mar - 19:07

ISTO É ARTE

Criatividade e atenção à reciclagem, nas esculturas de Molly Gambardella feitas com lápis de cor.

by metilda Fri 19 Mar - 19:14

Igreja de Todas as Nações

A Igreja de Todas as Nações (em hebraico: כנסיית כל העמים), também conhecida como Igreja ou Basílica da Agonia (כנסיית היגון), é uma igreja católica localizada no Monte das Oliveiras, em Jerusalém (atual Israel), próxima ao jardim de Getsêmani. Foi construída em torno de uma seção de solo rochoso onde se acredita que Jesus teria orado antes de sua prisão.

by metilda Sat 20 Mar - 7:48

Usporite malo, život nije trka, glazba je svuda okolo. Ovu pjesmu napisala je djevojka bolesna od raka. Htjela je vidjeti koliko će ljudi shvatiti njezinu pjesmu. Pjesmu je napisala u posljednjoj fazi bolesti, u bolnici u New Yorku. Proslijedio ju je njezin liječnik.

Da li si ikad gledao djecu
na ringišpilu?
Ili slušao kako kiša
zapljuskuje zemlju?

Da li si ikad pratio
leptirov kaotičan let?
Ili zurio u sunce
na zalasku?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Da li protrčiš kroz svaki dan
kao da letiš?
Kad pitaš kako si,
čuješ li odgovor?

Kad se dan završi,
odlaziš li u krevet
sa sljedećih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Kažeš li nekad svom djetetu
uradit ćemo to sutra,
i u svojoj žurbi
ne primijetiš njegovu tugu?

Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato što nisi imao vremena
ili nisi nazvao i rekao bok?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Kad trčiš da stigneš negdje
propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka.
Kad brineš i trčiš kroz dan,
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.

Život nije trka.
Uspori.
Čuj glazbu
prije nego što se pjesma završi…

by mativka Sat 20 Mar - 8:08

Speare Shaker wrote:
metilda wrote:Tek sada vidim koliko su moja pitanja glupa. 🤭

Ne postoje glupa pitanja. Postoje samo glupi odgovori.

Huh, i meni je odmah lakše!

by mativka Sat 20 Mar - 8:21

Speare Shaker wrote:
wtf wrote:Što učiniti s spoznajom da si samo nakupina atoma koja ovisi o kretanju Svemira?

Takav stav se može opisati kao defetistički.
Nakupina smo atoma, ali nismo SAMO obična nakupina toma, nego nakupina koja funkcionira kao sustav, kao samosvjesni živi organizam, a to je već bitna razlika u odnosu na samo običnu nakupinu atoma poput nekakve maglice odnosno nebule u svemiru.
I kad spominjem svemir, uvjeti koji vladaju u njemu snažno određuju okolnosti u kojima postojimo, ali nismo u tom smislu potpuno nemoćni i prepušteni silama svemira iz razloga koji sam prethodno naveo.
Jer predstavljamo samosvjesne žive organizme koji imaju stanovitu autonomiju unutar svemira i sposobni su do određene razine i mijenjati okolnosti u kojima postoje odnosno prilagođavati ih svojim potrebama i željama.

Sjetila sam se citata koji bih povezala s tvojim odgovorom, a on glasi: "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!".
Meni je jasno da nismo samo nakupina atoma u ljudskim odnosima, odnosima naspram društvenih, političkih i ostalih mijena na Zemlji.
No, jesmo li nemoćni spram prirodnih sila, događanja u samom Svemiru čije konstantno kretanje itekako može utjecati na naše postojanje i život na Zemlji?

by mativka Sat 20 Mar - 8:32

metilda wrote:
wtf wrote:Što učiniti s spoznajom da si samo nakupina atoma koja ovisi o kretanju Svemira?

Da smo nakupina zemlje tj. kemijskih elemenata stoji već u opisu stvaranja. Ali da nismo samo atomi biblijski pisac slikovito opisuje dahom kojim je Bog u nas stavio božansku iskru.
Pitanjem što je čovjek i koja je njegova svrha bavi se filozofija od samih njenih početaka i sve svjetske religije, pa ja bih rekla da je to pitanje pokušao riješiti i spiljski čovjek oslikavajući stijene pećina.

Znaš, mene jako iritira konstantno naglašavanje: ljubi, voli, služi...
Zašto ne bude obrnuto: ljubljen si, voljen si, dobar si..tj. stvoren si da budeš voljen..

by Guest Sat 20 Mar - 9:54

wtf wrote:
Speare Shaker wrote:
wtf wrote:Što učiniti s spoznajom da si samo nakupina atoma koja ovisi o kretanju Svemira?

Takav stav se može opisati kao defetistički.
Nakupina smo atoma, ali nismo SAMO obična nakupina toma, nego nakupina koja funkcionira kao sustav, kao samosvjesni živi organizam, a to je već bitna razlika u odnosu na samo običnu nakupinu atoma poput nekakve maglice odnosno nebule u svemiru.
I kad spominjem svemir, uvjeti koji vladaju u njemu snažno određuju okolnosti u kojima postojimo, ali nismo u tom smislu potpuno nemoćni i prepušteni silama svemira iz razloga koji sam prethodno naveo.
Jer predstavljamo samosvjesne žive organizme koji imaju stanovitu autonomiju unutar svemira i sposobni su do određene razine i mijenjati okolnosti u kojima postoje odnosno prilagođavati ih svojim potrebama i željama.
Sjetila sam se citata koji bih povezala s tvojim odgovorom, a on glasi: "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!".
Meni je jasno da nismo samo nakupina atoma u ljudskim odnosima, odnosima naspram društvenih, političkih i ostalih mijena na Zemlji.
No, jesmo li nemoćni spram prirodnih sila, događanja u samom Svemiru čije konstantno kretanje itekako može utjecati na naše postojanje i život na Zemlji?

Da sad ne slažem novi odgovor (fizikalnog tipa, jer sam tako shvatio i tvoje pitanje), samo ću prenijeti komentar na abenov post na denkiju.

@aben wrote:

općenito, svemir je užasno negostoljubivo mesto, puno neprijatelja.

I nepovoljnih okolnosti.
Općenito, to je točno.
Međutim, to se ne odnosi na baš sve dijelove svemira.
Odnosno, ne mora se odnositi, to nije neminovno. Isto kao što nije neminovno da baš u svakom dijelu svemira lokalna entropija slijedi neminovnost zaključka Drugog zakona termodinamike po kojem ukupna entropija svemira neprekidno raste.
Više od polovice svih procesa u svemiru zapravo kao konačnu posljedicu ima smanjenje lokalne entropije.
Zamrzni vodu u čaši i smanjio si entropiju na toj lokalnoj (mikro) razini.
Da sad ne spominjem primjere sličnih procesa koji se odnose na slobodno možemo tako reći (bez obzira na neizbježnu razinu subjektivnosti u definiranju i ocjeni što je dobro) poboljšanje funkcioniranja ljudskih društava i konteksta u kojem postoje.

https://www.ex-iskon-pleme.com/t45663p280-denkverbot#1824266

by Guest Sat 20 Mar - 10:03

wtf wrote:
metilda wrote:
wtf wrote:Što učiniti s spoznajom da si samo nakupina atoma koja ovisi o kretanju Svemira?

Da smo nakupina zemlje tj. kemijskih elemenata stoji već u opisu stvaranja. Ali da nismo samo atomi biblijski pisac slikovito opisuje dahom kojim je Bog u nas stavio božansku iskru.
Pitanjem što je čovjek i koja je njegova svrha bavi se filozofija od samih njenih početaka i sve svjetske religije, pa ja bih rekla da je to pitanje pokušao riješiti i spiljski čovjek oslikavajući stijene pećina.

Znaš, mene jako iritira konstantno naglašavanje: ljubi, voli, služi...
Zašto ne bude obrnuto: ljubljen si, voljen si, dobar si..tj. stvoren si da budeš voljen..

To se ne naglašava posebno, jednostavno (uglavnom) zato jer se podrazumjeva. Ili bi tako trebalo biti.
Ako nisi voljen, ne možeš voljeti. Ako ne osjećaš barem taj potencijal voljenosti od nekog stvarnog bića (po mogućnosti ljudskog), nećeš drugome biti u stanju pružiti ljubav.
Odnosno, nije to baš tako rigidno posloženo, može se ljubav i na taj način manjka osjećaja voljenosti posredovati drugome, ali ne dovijeka, ne u nekom konstantnom, a pogotovo ne u rastućem intenzitetu, jer neuzvraćena ljubav uvijek košta, umrtvljuje nas.
U tom slučaju se jednostavno moramo okrenuti prema nekom makar imaginarnom izvoru ljubavi prema nama, jer bi nam inače takva situacija na dulji rok mogla ugroziti zdravlje, prije svega ono psihičko.
Ponešto od ovoga je objasnio Erich Fromm u svojoj knjizi "Umijeće ljubavi".

by metilda Sat 20 Mar - 14:28

Saint Francis of Assisi and His Sermon to Birds

By Whitney Hopler

The patron saint of animals, St. Francis of Assisi, built bonds of love with all of the kinds of creatures in the animal kingdom. However, Saint Francis had a special relationship with birds, who often followed him around and rested on his shoulders, arms, or hands as he prayed or walked around outside. Birds often symbolize spiritual freedom and growth, so some believers think that the miracle of the birds listening intently to Francis' message was sent by God to encourage Francis and his fellow monks to continue their work preaching the Gospel message of Jesus Christ, which focuses on how people can become spiritually free and grow closer to God.

Here's the story of the famous bird sermon that Francis preached one day:

A Flock of Birds Gathers
As Francis and some companions were traveling through the Spoleto Valley in Italy, Francis noticed that a huge flock of birds had gathered in some trees beside a field. Francis noticed that the birds were watching him as if they were expecting something. Inspired by the Holy Spirit, he decided to preach a sermon about God's love for them.

Francis Speaks to the Birds About God's Love
Francis walked over to a spot beside the trees and began an impromptu sermon, reported the monks who were traveling with Francis and wrote down what Francis said. Their report was later published in the ancient book The Little Flowers of St. Francis.

"My sweet little sisters, birds of the sky," Francis said, "you are bound to heaven, to God, your Creator. In every beat of your wings and every note of your songs, praise him. He has given you the greatest of gifts, the freedom of the air. You neither sow, nor reap, yet God provides for you the most delicious food, rivers, and lakes to quench your thirst, mountains, and valleys for your home, tall trees to build your nests, and the most beautiful clothing: a change of feathers with every season. You and your kind were preserved in Noah's Ark. Clearly, our Creator loves you dearly, since he gives you gifts so abundantly. So please beware, my little sisters, of the sin of ingratitude, and always sing praise to God."

by metilda Sat 20 Mar - 15:27

Samo zato što ti imaš pravo, ne znači da onaj drugi nema. Možda samo gledaš situaciju iz drugačije perspektive...

by metilda Sat 20 Mar - 16:10

wtf wrote:
metilda wrote:
wtf wrote:Što učiniti s spoznajom da si samo nakupina atoma koja ovisi o kretanju Svemira?

Da smo nakupina zemlje tj. kemijskih elemenata stoji već u opisu stvaranja. Ali da nismo samo atomi biblijski pisac slikovito opisuje dahom kojim je Bog u nas stavio božansku iskru.
Pitanjem što je čovjek i koja je njegova svrha bavi se filozofija od samih njenih početaka i sve svjetske religije, pa ja bih rekla da je to pitanje pokušao riješiti i spiljski čovjek oslikavajući stijene pećina.

Znaš, mene jako iritira konstantno naglašavanje: ljubi, voli, služi...
Zašto ne bude obrnuto: ljubljen si, voljen si, dobar si..tj. stvoren si da budeš voljen..

Hm da... pogledala sam video ponovo da vidim što te je na njemu uznemirilo. Zadnja rečenica da je svrha i smisao čovjekovog postojanja ljubiti Boga i služiti mu? Kao što je prikazano na ilustraciji u prethodnom postu gdje su i onaj koji vidi šesticu i onaj koji vidi devetku u pravu jer su im perspektive različite, tako je lako moguće da smo obje u pravu, ali s različitim perspektivama.
Ja cijelu Bibliju vidim kao veličanstveni spjev o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Bog uopće nije morao stvoriti čovjeka, Bog je sam sebi dovoljan. Ali kako je Bog apsolutnja Ljubav, htio je tu Ljubav podijeliti s nekim, jer ni obična ljubav nije sebična, sebeljubiva i egocentrična pa kako bi to onda bila apsolutna Ljubav. I tako Bog stvara čovjeka udahnuvši mu, kao što udahnjuje svakome od nas, božansku iskru zvanu besmrtna duša.
A onda već u opisu stvaranja u cijelu se priču upliće Zli i neposluh. Što je Zli i tko ga je stvorio i zašto je i kako postalo zlo? Na ovo pitanje je Augustin sav zdvojan izjavio da je razmišljao i istraživao dubine zla i da nije našao odgovor. Onda sam naišla na duhovne vježbe Ignacija Loyole pa on opisuje nastanak zla na nama shvatljiv , plastičan ali duboko istinit način. Riječ je naravno o Luciferu. Bijaše stvoren od Boga kao najljepši anđeo i Božji ljubimac. I htjede mu Bog dati da upozna sve njegove dubine. Dovede ga pred raspetog Krista, drugu Božansku Osobu, i kao i od svih ostalih anđela zatraži od Lucifera da dade riječ da će služiti Isusu. No Lucifer, najljepši i najveći od svih anđela ne htjede se pokloniti pred Sinom čovječjim, Čovjekom boli. I reče: Non serviam! Neću služiti! I dalje znamo kako priča ide. Neću služiti!

I kao što je Stari zavjet priča o ljubavi Boga prema izraelskom narodu, tako je Novi zavjet svjedočenje o univerzalnoj ljubavi Božjoj koja obuhvaća svakog čovjeka bez obzira na spol, dob, boju kože, nacionalnost i religiju. Bog ljubi svakog čovjeka. To je vjerska istina. Bog je stvorio svakog čovjeka i zato ga s pravom zovemo Ocem. Ne volim više citirati Novi zavjet pa ću prepričati onaj dio kako je Bog tako ljubio svijet da je poslao Sina Jedinorođenca da ga spasi. A kako Isus spašava svijet: ljubeći ga do kraja i dajući svoj život za čovjeka, svakog pojedinog od postanka ljudske vrste.

I na drugom mjestu Evanđelje kaže: Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.
Što dakle znači riječ služiti.? U kolokvijalnom govoru nije omiljena riječ i asocira nas na crne služavke kako dvore bahate bijele dame i na malog crnca koji maše palminom granom da bi rashladio svog bijelog gospodara. Ali kod Krista služenje nema takvo značenje. U Kristovoj perspektivi služiti znači ne stavljati svoj ego ispred svega drugog. Ne biti samodostatan, egocentričan i sebeljubiv. Ne biti sebičan i grčevito se držati svoga prava, tražiti od drugoga da nam služi i da mi zauzimamo prvo mjesto.. A za takav stav, za takvu perspektivu daje Krist vlastiit primjer. Stavlja svoje božansko pravo iza potrebe za spasenjem ljudskog roda. Toliko nas ljubi da daje život za nas. Pa ako to nije ljubav, ako tim činom nismo voljeni od Boga onda ne znam što bi ljubav uopće mogla biti.
I ne samo da umire za nas, On nam u velikosvećeničkoj molitvi obećava da ćemo biti Jedno. A Jedno je ? – zna svatko tko je pročitao taj odlomak.

Dakle, iz moje perspektive, ljubiti i služiti takvom Bogu je smisao mog postojanja. No, nitko nam nije obećao da će nam život biti pjesma i med i mlijeko ako budemo ljubili Boga i služili mu. Kao što je Churchill rekao da ne može obećati ništa nego krv, teški rad, znoj i suze, tako je i naš život najčešće satkan upravo od tih kategorija. Zato ne mogu ne spomenuti još i Isusov govor na Gori u kojemu obećava svoje kraljevstvo onome tko je velik u krvi, znoju, teškom radu i suzama i tko ne ide malen ispod zvijezda.

Još samo da se osvrnem na omrznutu sintagmu zahvalnosti Bogu. Bogu ne treba naša zahvalnost, on našim hvalama ne postaje veći. Povući ću analogiju sa roditeljstvom. Nikakva zahvalnost ili nezahvalnost naše djece neće umanjiti ni povećati našu ljubav prema njima. Često ćemo svakodnevnim naporom davati sve od sebe za njih, a oni će nam biti nezahvalni. A oni zahvalni neće nas učiniti većim ni boljim roditeljima, sebe će učiniti boljim i dobrim ljudima. Tako je isto sa zahvalnošću Bogu na svemu dobrome što nam svakodnevno daje (pogledaj onaj post o Franjinoj propovijedi pticama). Po njoj mi postajemo bolji ljudi.

by metilda Sat 20 Mar - 17:23

by metilda Sat 20 Mar - 17:38

Taj divni Božji svijet

Um animal realmente incrível.

A Raposa de Fogo é um dos bichos mais raros de ver na natureza.

Existem 27 espécies de raposas pelo mundo, mas somente doze são consideradas “verdadeiras raposas”, sendo elas com o pelo mais vermelho e característico das raposas.

P

by Sponsored content