Asylum

Petak je, pa reko uhvatiti ću vremena i nešto napisati. Na brzinu, tek toliko da postojim :) 
Dogodilo se, priča mi prija, a tiče se recimo religije. 
Iznenada, u neku uru, nekog dana, u grupu roditelja nekog razrednog odjeljenja, stiže poruka: drage mame, obaviještavam vas, da djeca za dva dana kreću na katehezu za prvu pričest. Šok i nevjerica! Pa imaju dva sata vjeronauka u školi, učiteljicu, i nitko niti riječi o tome. Kako, kada,gdje? 
Ta mama, bila je na svetoj misi na kojoj su rekli obavijest. Dakako da  većina poput te prije, odu na misu kada doista iskreno osjete potrebu, a ne da bi poput kumica na tržnici čule što se događa u mjestu. Rijetko koja je redovna.
No, strašna grižnja savjesti ih obuze. Ne zbog Boga, već zbog djeteta i prozivke.
Trebalo se prijaviti u župni ured, i sve redom pohitaše. Pohitala i moja prija, pa redom upis, provjera i ostalo...Prija došla pomalo ljutita, pa im rekla: kakvo je to ponašanje?! Ako je vjeronauk službeno priznat u svjetovnim školama zbog čega to vjeroučitelji nisu mogli reći djeci ili poslati bilo kakvu obavijest, službeno! 
Što oni takvim ponašanjem žele postići?!
Naravno, odgovor predvidiv: da ste redovni na misi, znali bi ste! Reče ona njima: zar ovo nisu niski udarci?! Što u tom slučaju tražite u svjetovnim institucijama jer ja kada sam bila mala, išli smo dva puta tjedno odvojeno od škola. A isti smo kao i danas, samo ste se vi promijenili. 
Reče prija oštro: ovo su religijsko - osjećajne ucjene!
Ovo je samo jedan dio od razgovora...nastavak slijedi :)

Spear, ispričavam se što nisam odgovorila na tvoje postove. Oni ipak zahtijevaju dublju analizu i argumentiran odgovor.
Svaki ad hoc odgovor na tvoj post mi se čini nekako, neprimjeren. Osim u slučaju zezancije :)

wtf wrote:Petak je, pa reko uhvatiti ću vremena i nešto napisati. Na brzinu, tek toliko da postojim :) 
Dogodilo se, priča mi prija, a tiče se recimo religije. 
Iznenada, u neku uru, nekog dana, u grupu roditelja nekog razrednog odjeljenja, stiže poruka: drage mame, obaviještavam vas, da djeca za dva dana kreću na katehezu za prvu pričest. Šok i nevjerica! Pa imaju dva sata vjeronauka u školi, učiteljicu, i nitko niti riječi o tome. Kako, kada,gdje? 
Ta mama, bila je na svetoj misi na kojoj su rekli obavijest. Dakako da  većina poput te prije, odu na misu kada doista iskreno osjete potrebu, a ne da bi poput kumica na tržnici čule što se događa u mjestu. Rijetko koja je redovna.
No, strašna grižnja savjesti ih obuze. Ne zbog Boga, već zbog djeteta i prozivke.
Trebalo se prijaviti u župni ured, i sve redom pohitaše. Pohitala i moja prija, pa redom upis, provjera i ostalo...Prija došla pomalo ljutita, pa im rekla: kakvo je to ponašanje?! Ako je vjeronauk službeno priznat u svjetovnim školama zbog čega to vjeroučitelji nisu mogli reći djeci ili poslati bilo kakvu obavijest, službeno! 
Što oni takvim ponašanjem žele postići?!
Naravno, odgovor predvidiv: da ste redovni na misi, znali bi ste! Reče ona njima: zar ovo nisu niski udarci?! Što u tom slučaju tražite u svjetovnim institucijama jer ja kada sam bila mala, išli smo dva puta tjedno odvojeno od škola. A isti smo kao i danas, samo ste se vi promijenili. 
Reče prija oštro: ovo su religijsko - osjećajne ucjene!
Ovo je samo jedan dio od razgovora...nastavak slijedi :)

Dakle, što da kažem tvojoj priji. Već duže vrijeme ne bavim se poviješću, ustrojom i pravilima KC pa o tome nemam što reći. Moj je princip uzmi ili ostavi. Sve se može preispitivati osim dogmi. One su nepromjenjive i onaj tko njih niječe nije katolik. Što ne znači da nije dobar čovjek. Samo nije katolik. A biti dobar čovjek je najvažnije. Pitala si nedavno što znači biti dobar čovjek. Mislim da je dobar čovjek onaj tko je u miru sa Bogom, sa samim sobom i sa svijetom. Tim redoslijedom. Ako je tvoja prija u tom blagoslovljenom stanju pomirenja, što joj još treba. Ničiji sud joj ne može ništa i ne znači ništa. Bitno je čisto srce koje bližnjima i neprijateljima želi samo dobro, kao što želi samome sebi. Dakle Ljubav. Najvažnija od svega je Ljubav. Tko to shvati sve je shvatio, ništa mu drugo ne treba. Pozdravi priju!

Postoji mnogo neobjašnjivih stvari u životu. Jedna od njih je i ta da kiša uvijek pada na ljude koji najviše zaslužuju sunce.
(Samuel Lion)

Kad mislite da vam je teško u životu, da vam ništa ne ide od ruke, kad vam nedostaje novaca za ispunjenje snova, kad ne vidite darove kojima vas dobri i strpljivi Bog neprestano obasipa...

Pročitala sam jedan tekst i ne razumijem u koju ladicu su smješteni dvodimenzionalni ljudi. Ima netko da mi objasni kakva je to vrsta ljudi?

Koliko dio života provedemo osuđujući druge, gledajući tko što radi, komentirajući što je tko učinio. A možda i k tome dodamo nešto što nije istina. Teško je kada si na nekoj osuđeničkoj klupi: bračnog druga, roditelja, djece, prijatelja, kolega s posla. Braniš se a znaš da to nema smisla. Nikada osude nisu promijenile svijet, samo razumijevanje, ali to je najteže.


Gospodine, očisti moje srce od svake osude i pomozi mi da prestanem tražiti pogreške kod drugih misleći da na taj način mogu opravdati svoje slabosti. Daj mi hrabrosti prihvatiti krivu osudu onako kako si je ti prihvatio i mirne duše i čista srca ići naprijed.

"Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; što na uho čujete, propovjedajte na krovovima. Ne bojte se."
(Mt 10, 27-28)

To da nas Bog prvi ljubi, ali i da nas on ljubi bez obzira na sve, da je on u svojoj ljubavi spreman nadići sve prepreke koje nas dijele od njega, da nam je on, u konačnici, iz ljubavi sve darovao da bismo bili spašeni i imali život vječni, radosna je poruka ove četvrte korizmene nedjelje koja se naziva Laetare (Veseli se).


Ova radosna poruka nam kaže da Bog, koji nam se objavio u Isusu Kristu, nije došao na svijet da bi nas osudio i odbacio, nego da bi nas spasio. To da nas ne osudi nego spasi je njegova konačna odluka. Ona više ne ovisi o Bogu. Bog se u Isusu jednom i zauvijek odlučio o našem spasenju i, na neki način, uz svu svoju svemoć, odrekao slobode odlučivanja o našem pojedinačnom spasenju. Tu slobodu prepustio je, uz svu našu nemoć, nama ljudima. Svatko od nas osobno odlučuje o svom spasenju i svojoj vječnoj sudbini. I to čini sada. Ne sutra. U Boga nema sutra.


Ipak, iako mi sada odlučujemo o svom spasenju, inicijativa nikad nije na našoj strani. Inicijativa je uvijek na Božjoj strani. Toj Božjoj inicijativi, koja je svoj najveći izričaj dobila u Isusu Kristu, mi u svojoj slobodi možemo odgovoriti.


Današnje evanđelje kao naš odgovor na Božju inicijativu nudi pogled na križ Isusa Krista. Taj pogled ima dvostruko značenje. On nas podsjeća na ono što je Bog prvi učinio za nas. A on nas je prvi ljubio. Istovremeno nas podsjeća i na našu kršćansku zadaću da Bogu na njegovu ljubav uzvratimo ljubavlju. To je bit naše kršćanske vjere koja nije toliko pitanje dogmatskih i teoloških istina, iako su i one dio onoga što vjerujemo, koliko je pitanje života. Bogu na njegovu ponudu spasenja ne možemo odgovoriti samo riječima. On od nas traži drugačiji odgovor vjere. Traži da živimo ono što vjerujemo, odnosno traži da vjeru da smo od njega ljubljeni,potvrdimo svojim djelima ljubavi prema svojoj braći i sestrama ljudima.


Mate Uzinić

Sve živo hvali Gospoda i čezne za uskrsnućem po uskrsnuću Njegovu.

Uči se otpuštati teret koji te opterećuje, a ništa ne koristi.
Teret iz džepa, života, srca, misli... Nema potrebe da to nosiš sa sobom, samo ti otežava.

Poteškoća osjećajnih ljudi je ta što ostavljaju srce tamo gdje ne bi trebali...

Što je strašnije? Ideja o vanzemaljcima u čudnim svjetovima, ili ideja da smo u ovom besmrtnom univerzumu sami? 




Carl Sagan

metilda wrote:
Što je strašnije? Ideja o vanzemaljcima u čudnim svjetovima, ili ideja da smo u ovom besmrtnom univerzumu sami? 




Carl Sagan

Uvjerljivo najstrašnije od navedenog je ideja da je univerzum besmrtan.

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
Što je strašnije? Ideja o vanzemaljcima u čudnim svjetovima, ili ideja da smo u ovom besmrtnom univerzumu sami? 




Carl Sagan

Uvjerljivo najstrašnije od navedenog je ideja da je univerzum besmrtan.

I mislila sam da ćeš to komentirati.  Meni je u glavi redak iz Otkrivenja: Nebo iščeznu kao savijena knjiga..." (Otk 6,14) Budući da su tada knjige bile u svitcima lako je vizualizirati the Big Crunch. Misliš li da je moguć nestanak svemira u velikom sažimanju? A prema Otkrivenju ovakav svemir će nestati. Ali... (uvijek ima ali :D) Otkrivenje predviđa novo nebo i novu zemlju. Kao što je čovjekova duša besmrtna u smrtnom tijelu, a tijelo će uskrsnuti u proslavljenom obliku što znači da je i materija besmrtna (taj dragi Chardin) možda je i svemir besmrtan u tom smislu. Proći će u ovom obliku da bi se nastavio kao "novo nebo".
Znam da fizika ne konzultira Otkrivenje pa bi bilo zanimljivo ponovo čuti riječ fizike o smrtnosti svemira. 
Ako ti se da, naravno.

metilda wrote:

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
Što je strašnije? Ideja o vanzemaljcima u čudnim svjetovima, ili ideja da smo u ovom besmrtnom univerzumu sami? 




Carl Sagan

Uvjerljivo najstrašnije od navedenog je ideja da je univerzum besmrtan.

I mislila sam da ćeš to komentirati.  Meni je u glavi redak iz Otkrivenja: Nebo iščeznu kao savijena knjiga..." (Otk 6,14) Budući da su tada knjige bile u svitcima lako je vizualizirati the Big Crunch. Misliš li da je moguć nestanak svemira u velikom sažimanju? A prema Otkrivenju ovakav svemir će nestati. Ali... (uvijek ima ali :D) Otkrivenje predviđa novo nebo i novu zemlju. Kao što je čovjekova duša besmrtna u smrtnom tijelu, a tijelo će uskrsnuti u proslavljenom obliku što znači da je i materija besmrtna (taj dragi Chardin) možda je i svemir besmrtan u tom smislu. Proći će u ovom obliku da bi se nastavio kao "novo nebo".
Znam da fizika ne konzultira Otkrivenje pa bi bilo zanimljivo ponovo čuti riječ fizike o smrtnosti svemira. 
Ako ti se da, naravno.

Dobro, ovdje sam prije svega ciljao na temeljnu zabludu panteizma koji svemir poistovjećuje sa Bogom pa mu ona daje obilježja rezervirana samo za Boga (i besmrtnost odnosno beskonačnost bilo kakvog tipa) kako bi opravdao svoje zablude. 
Panteizam kao filozofijska hipoteza je naravno potpuno legitiman, ali to obilježje gubi kada točnost tog modela dekonstruira čak i elementarna logika, a gdje ne bi teorija sustava.
Tada se pretvara u najboljem slučaju u sofizam, a u najgorem u običnu kontradikciju za koje pouzdano znamo da realno nisu moguće.
Svemir je van svake sumnje sustav i sve u svemiru postoji u obliku raznih sustava odnosno podsustava i elemenata koji u konačnici pripadaju sustavu svemira.
Ali koje je glavno obilježje sustava odnosno njegovih sustava i elemenata?
Promjenjivost. 
Svemir se neprestano mijenja, gubi neke od svojih podsustava i elemenata i nadoknađuje ih nastajanjem, a moguće i stvaranjem nekih drugih.
No, promjenjivost nužno podrazumjeva i nesavršenost, a ideja o, odnosno percepcija nesavršenog Boga ima vrijednost otprilike kao i ono famozno drveno željezo. Dovoljno sam do sada zagnjavio za takvu vrstu rasprava koliko toliko zainteresiranu publiku na starom, a dijelom i na ovom forumu pa se ne bih više vraćao na to.

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
Što je strašnije? Ideja o vanzemaljcima u čudnim svjetovima, ili ideja da smo u ovom besmrtnom univerzumu sami? 




Carl Sagan

Uvjerljivo najstrašnije od navedenog je ideja da je univerzum besmrtan.

I mislila sam da ćeš to komentirati.  Meni je u glavi redak iz Otkrivenja: Nebo iščeznu kao savijena knjiga..." (Otk 6,14) Budući da su tada knjige bile u svitcima lako je vizualizirati the Big Crunch. Misliš li da je moguć nestanak svemira u velikom sažimanju? A prema Otkrivenju ovakav svemir će nestati. Ali... (uvijek ima ali :D) Otkrivenje predviđa novo nebo i novu zemlju. Kao što je čovjekova duša besmrtna u smrtnom tijelu, a tijelo će uskrsnuti u proslavljenom obliku što znači da je i materija besmrtna (taj dragi Chardin) možda je i svemir besmrtan u tom smislu. Proći će u ovom obliku da bi se nastavio kao "novo nebo".
Znam da fizika ne konzultira Otkrivenje pa bi bilo zanimljivo ponovo čuti riječ fizike o smrtnosti svemira. 
Ako ti se da, naravno.

Dobro, ovdje sam prije svega ciljao na temeljnu zabludu panteizma koji svemir poistovjećuje sa Bogom pa mu ona daje obilježja rezervirana samo za Boga (i besmrtnost odnosno beskonačnost bilo kakvog tipa) kako bi opravdao svoje zablude. 
Panteizam kao filozofijska hipoteza je naravno potpuno legitiman, ali to obilježje gubi kada točnost tog modela dekonstruira čak i elementarna logika, a gdje ne bi teorija sustava.
Tada se pretvara u najboljem slučaju u sofizam, a u najgorem u običnu kontradikciju za koje pouzdano znamo da realno nisu moguće.
Svemir je van svake sumnje sustav i sve u svemiru postoji u obliku raznih sustava odnosno podsustava i elemenata koji u konačnici pripadaju sustavu svemira.
Ali koje je glavno obilježje sustava odnosno njegovih sustava i elemenata?
Promjenjivost. 
Svemir se neprestano mijenja, gubi neke od svojih podsustava i elemenata i nadoknađuje ih nastajanjem, a moguće i stvaranjem nekih drugih.
No, promjenjivost nužno podrazumjeva i nesavršenost, a ideja o, odnosno percepcija nesavršenog Boga ima vrijednost otprilike kao i ono famozno drveno željezo. Dovoljno sam do sada zagnjavio za takvu vrstu rasprava koliko toliko zainteresiranu publiku na starom, a dijelom i na ovom forumu pa se ne bih više vraćao na to.

Po svemu onome što do sada znamo o svemiru, Big crunch odnosno Veliko sažimanje se neće dogoditi. Jednostavno nam nedostaje previše vidljive materije za takav scenarij.
Trenutno se najveće šanse u smislu modela koji predviđaju nestanak svemira daju raspadu materije zbog neke vrste nazovimo ga tako velikog hlađenja zbog ubrzanog širenja.
To će dovesti do smanjenja ukupne količine dostupne energije za bilo kakva događanja i transformacije, ukupna entropija svemira će se po Drugom zakonu termodinamike neprestano povećavati i na kraju će nestati sva materija, barem u obliku kakav je nama sad poznat.
Na pitanje što nakon toga, fizika nema jasan odgovor. Nema niti na ono koliko je vremena potrebno za takav ishod, ali tu barem može donijeti neke makar i grube procjene.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:

Speare Shaker wrote:

metilda wrote:
Što je strašnije? Ideja o vanzemaljcima u čudnim svjetovima, ili ideja da smo u ovom besmrtnom univerzumu sami? 




Carl Sagan

Uvjerljivo najstrašnije od navedenog je ideja da je univerzum besmrtan.

I mislila sam da ćeš to komentirati.  Meni je u glavi redak iz Otkrivenja: Nebo iščeznu kao savijena knjiga..." (Otk 6,14) Budući da su tada knjige bile u svitcima lako je vizualizirati the Big Crunch. Misliš li da je moguć nestanak svemira u velikom sažimanju? A prema Otkrivenju ovakav svemir će nestati. Ali... (uvijek ima ali :D) Otkrivenje predviđa novo nebo i novu zemlju. Kao što je čovjekova duša besmrtna u smrtnom tijelu, a tijelo će uskrsnuti u proslavljenom obliku što znači da je i materija besmrtna (taj dragi Chardin) možda je i svemir besmrtan u tom smislu. Proći će u ovom obliku da bi se nastavio kao "novo nebo".
Znam da fizika ne konzultira Otkrivenje pa bi bilo zanimljivo ponovo čuti riječ fizike o smrtnosti svemira. 
Ako ti se da, naravno.

Dobro, ovdje sam prije svega ciljao na temeljnu zabludu panteizma koji svemir poistovjećuje sa Bogom pa mu ona daje obilježja rezervirana samo za Boga (i besmrtnost odnosno beskonačnost bilo kakvog tipa) kako bi opravdao svoje zablude. 
Panteizam kao filozofijska hipoteza je naravno potpuno legitiman, ali to obilježje gubi kada točnost tog modela dekonstruira čak i elementarna logika, a gdje ne bi teorija sustava.
Tada se pretvara u najboljem slučaju u sofizam, a u najgorem u običnu kontradikciju za koje pouzdano znamo da realno nisu moguće.
Svemir je van svake sumnje sustav i sve u svemiru postoji u obliku raznih sustava odnosno podsustava i elemenata koji u konačnici pripadaju sustavu svemira.
Ali koje je glavno obilježje sustava odnosno njegovih sustava i elemenata?
Promjenjivost. 
Svemir se neprestano mijenja, gubi neke od svojih podsustava i elemenata i nadoknađuje ih nastajanjem, a moguće i stvaranjem nekih drugih.
No, promjenjivost nužno podrazumjeva i nesavršenost, a ideja o, odnosno percepcija nesavršenog Boga ima vrijednost otprilike kao i ono famozno drveno željezo. Dovoljno sam do sada zagnjavio za takvu vrstu rasprava koliko toliko zainteresiranu publiku na starom, a dijelom i na ovom forumu pa se ne bih više vraćao na to.

Po svemu onome što do sada znamo o svemiru, Big crunch odnosno Veliko sažimanje se neće dogoditi. Jednostavno nam nedostaje previše vidljive materije za takav scenarij.
Trenutno se najveće šanse u smislu modela koji predviđaju nestanak svemira daju raspadu materije zbog neke vrste nazovimo ga tako velikog hlađenja zbog ubrzanog širenja.
To će dovesti do smanjenja ukupne količine dostupne energije za bilo kakva događanja i transformacije, ukupna entropija svemira će se po Drugom zakonu termodinamike neprestano povećavati i na kraju će nestati sva materija, barem u obliku kakav je nama sad poznat.
Na pitanje što nakon toga, fizika nema jasan odgovor. Nema niti na ono koliko je vremena potrebno za takav ishod, ali tu barem može donijeti neke makar i grube procjene.

Otkrivenje dakle očito ne govori o novom nebu i novoj Zemlji u materijalnom odnosno fizičkom smislu te riječi. 
Kao što niti fizika ne govori, barem u nekom svojem mainstream obliku, o neuništivosti materije, ali govori o nekom obliku neuništivosti informacije o svim zbivanjima u svemiru pa tako i o materiji koja se nalazila, nalazi i nalaziti će u njemu. 
To je uostalom i opći zaključak Black hole information paradox rasprave gdje su s jedne strane sudjelovali Hawking koji je zastupao tezu o mogućnosti potpunog anihiliranja informacije u crnim jamama raznih oblika, veličina i obilježja, a s druge čitava hrpa fizičara predvođenih Leonardom Susskindom koji je zastupao tezu o neuništivosti te informacije koja ipak ostaje sačuvana na obzoru događaja tih crnih jama i koje su nam dostupne, samo ih je potrebno dekodirati.
Sa Susskindom se na kraju složio i Hawking koji je zbog te izgubljene rasprave postulirao i novu multiverse hipotezu - Valne funkcija svemira, gdje na svemir gleda kao na kvantnu česticu sa svojom valnom funkcijom i spaja ih na pojedinačnim razinama crvotočinama u smislu razmjene informacija sa susjednim svemirima pa tako u konačnici posredno i sa svima ostalima.
To nas na žalost nije dovelo do nekog konkretnog zaključka, ali cijela hipoteza je dobila na vrijednosti sa otkrićem mogućnosti kako se cijeli svemir nalazi u jednoj ogromnoj crnoj jami zbog gotovo identične unutarnje gustoće svemira i tako velike crne jame u koju bi svemir mogao stati.
Multiverse hipoteze su i meni vrlo privlačne, ali za sada ipak ne znamo kako eksperimentalno provjeriti njihovu točnost pa cijela priča i dalje zadržava aureolu misterije kakve uobičajeno okružuju i religijska učenja. 

Hvala ti za ove postove i objašnjenja koje su me podsjetile na vrijeme kvalitetnih rasprava na pdf Religija na davnom iskon forumu. Posebno se u tom smislu sjećam Brighta koji je s tobom vodio maratonske rasprave o Kopenhagenskoj interpretaciji. Meni je osobno bilo najzanimljivije čitati o dvodimenzionalnim informacijama trodimenzionalne stvarnosti na obzoru crnih rupa, to mi je zvučalo tako poetično i kao pokušaj fizike da objasni ono što je meni u Alfa i Omega tumačenju bilo baš sasvim jasno. Proslov Ivanovog Evanđelja i Isusove riječi: "Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak" te  točka Omega kojoj prema Chardinu teži (kao atraktoru) cijeli svemir meni je dovoljno objašnjenje povijesti i budućnosti svemira. Zanima me samo još kvaliteta materije koja biva uvučena u crne rupe. Ostaje li ona individualizirana kao što se to događa u točki Omega? Ili je taj problem riješen pretpostavkom upisivanja svake pojedine informacije na obzoru crnih rupa? Ispričavam se ako sam napisala kakvo glupo pitanje. 🤭

„Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak“, govori Gospodin,“onaj koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi: Svevladar.“ Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, prvi i posljednji.“


Alfa i Omega su prvo i posljednje slovo grčke abecede. Kada Bog veli da je On „Alfa i Omega“, to jasno pokazuje da je On taj koji je rekao prvu riječ u povijeszi svijeta i da će imati posljednju riječ. Bog je prozborio i stvoren je svemir:“Svjetovi su oblikovani riječju Božjom, a kada vrijeme bude prelazilo u vječnost  reći će: Dovršeno je. Svijet u kojem živimo imao je početak. Nastao je putem glasa Svemoćnoga. Imat će i svršetak, kako bi ustupio mjesto “novom nebu “ i „novoj zemlji“, koji su vječni i istim će glasom biti dozvani u postojanje. Svako djelovanje u  dugoj ljudskoj povijesti, sa svim uzdisajima i plačem, sa svim suzama i radosnim pjesmama-sve će biti između te alfe i omege. Prolazno je sve ono što opažamo svojim osjetilima, ali riječ Gospodinova ostaje zauvijek: a to je riječ koja vam je propovijedana evanđeljem. Jesmo li marili za nju? Riječ Božja otkriva sve što trebamo znati o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Samo nam Bog može dati pouzdane podatke o tome. On nas je stvorio na svoju sliku. U to nas uvjerava Njegova riječ i ističe da smo mu odgovorni.


Duhos