Nepogrešivi

Mad_Vlad wrote:Aha, imao je ženu i dijete i hodao s njima okolo vodeći nekakvu mladu djevicu u društvu. To zvući blesavo i u današnjem društvu a ne u 8- om st. p.n.e.
Ima smisla, pa da. 

nije vodio ni mladu djevicu ni ženu, nego samo sina. o djevici je govorio u budućem vremenu. i to ne direktno Ahazu jer je Ahaz odbio Znak nego budućim generacijama Davidove loze.

Mad_Vlad wrote:

e-one wrote:toga nema u tekstu da je Izaijina žena išla sa njima.

Nema tebi kad si ćorav.

a gdje ima? koji stih(ovi)?

Super čunac. Tekst veli da se obraćao Ahazu i ostalima tamo ali ti znaš da nije. 
Logika ti za deset. Dosta je bilo, idi davi nekog drugog.

Mad_Vlad wrote:

Triny wrote:
Zato što umišljamo  da smo dobri, štoviše bolji od drugih, prosvjećeniji, duhovniji od onih drugih...no je li baš tako?

De Mello-v svijet je hladan i bezosjećajan. Ljudi su sebični i kalkulirani, misle samo na sebe i kako sebi ugoditi. Sebeljubni bezbožni svijet, kako tužno.

Katkad je dobro čisto, nepatvoreno i bez predumišljaja. Zašto ne dozvoliti tu mogućnost? Give it a try.

i

e-one wrote:

Adriano50 wrote: Onda primjeni isto mjerilo i za tog krscanskog,trojstvenog Boga.Sam Isus tvrdi; "idem Bog svojemu i Bogu vasemu"

ništa spornog ovdje. dovoljno je za objašnjenje navesti da je Isus bio i čovjek.

Adriano50 wrote:Da bi vise osoba bilo jedna osoba apsolutno je nuzno da su u svemu suglasni? Ali krscanski trojstvene osobe nisu u svemu suglasne!Isus se moli da izbjegne muku,

to je unutarnji dijalog među Božanskim osobama. to je upravo dokaz da su osobe: samostalno razmišljanje (i djelovanje). da je Isus npr. bio anđeo vjeran Bogu bespogovorno bi izvršio što se od njega traži.

Adriano50 wrote:(dobrovoljni i dragovoljni odlazak na muku??) i raspece,

niti je bježao niti se borio protiv rimljana. čak je i rimskog vojnika kojem je bilo odrezano uho izlječio.

Adriano50 wrote:ali Otac bas nije suglasan sa Isusovim zeljama.

zato jer je to bio jedini način. i dobrovoljnim odlaskom Isus potvrđuje suglasje.

Sin je proslavio Oca, a Otac je proslavio Sina.

na križu Isus preuzima grijehe svijeta i tada dolazi do nečeg značajnog: Isus se obraća Ocu riječima: "zašto si me napustio?". eto, ako ti je do osporavanja suglasnosti Božanskih osoba i cjelovitosti Apsoluta onda ti je ovo najbolje za što se možeš zakačiti.

Adriano50 wrote:Po tvojoj logici Isus ne moze biti apsolut,jer je Otac njegov Bog..Pa nisam ja to izmislio,tako Isus sam kaze.Ili?

Isus je Apsolut jer je Bog. sve dok su Božanske osobe suglasne, a to je oduvijek i zauvijek, svaka Božanska osoba je Bog. npr. rekao nešto Otac ili Sin ili Duh Sveti isto je: to govori Bog.

[/quote]
Pa nije bjezao,niti se borio protiv rimljana,ali ipak nije bas ni dobrovoljno posao na muku...
Gotovo je smijesna ta tvrdnja kako je to bio jedini nacin.To se podudara sa patriotovim komicnim tvrdnjama kako Bog nije mogao drugacije.Niti je  to
bio jedni nacin i Bog je imao bar destak milijardi drugih nacina da spasi gresnike. Jedino objasnjenje u citavoj toj komediji-koje preostaje vjernicima je to da je Bog bas na taj nacin zamislio spasavanje gresnika..
U protivnom,trebali biste objasniti tko mu je postavio uvjet da je to jedini nacin i zasto nije mogao drugacije?(Ovo "nije mogao drugacije" ispada bas tragikomicno is aspekta bozje svemoci i svemogucnosti)

e-one wrote:

Adriano50 wrote: Nije slucajno da krscani ignoriraju pitanje: da li smatrate raspece nevinoga za necije grijehe prvavednim?Ako i na ovom forumu dodje krscanski modrerator, uopce me ne bi zacudilo da trazi od admina da me baniraju i to trajno,zbog toga sto postavljam takvo pitanje!

pitanje ti je pogrešno sročeno.

Adriano50 wrote:Ako i na ovom forumu dodje krscanski modrerator, uopce me ne bi zacudilo da trazi od admina da me baniraju i to trajno,zbog toga sto postavljam takvo pitanje!

ja nisam da te se banira. nisam bio za to ni na onom forumu.
meni je stvarno zabavno koliko puta si ponovio to pitanje.
takvo ponavljanje se može smatrati spamom/flejmanjem jer ga postavljaš ili van konteksta, pa se može smatrati opstruiranjem teme, ili tako sročeno se može smatrati provociranjem/spinanjem ili nešto treće.

Sto ti nije jasno u pitanju:"Da li smatras pravednim raspece nevinoga za spasenje gresnika?"Iz kojih je razloga pogresno sroceno?Siguran sam da ti ne bi bilo tesko odgovoriti na pitanje: da li je pravedno da nevin sjedi u zatvoru umjesto krivca i siguran sam da ti ne bi bilo potrebno izmotavanje oko odgovora u stilu kako je pitanje pogresno sroceno..
Potpuno je jasno iz kojih razloga ni jedan vjernik ne odgovara na to pitanje onako kako se ocekuje..
Ni za zivu glavu ne mogu dobiti odgovorniti  na pitanje : ima li Bog namjeru kazniti krivce,ili nema?
Ne odgovarate na to pitanje iz razloga sto bi svaki odgovor ukazivao na apsurd zrtve,,a ne zbog toga sto su pitanja pogresno srocena..

e-one wrote:

Adriano50 wrote: Nije slucajno da krscani ignoriraju pitanje: da li smatrate raspece nevinoga za necije grijehe prvavednim?Ako i na ovom forumu dodje krscanski modrerator, uopce me ne bi zacudilo da trazi od admina da me baniraju i to trajno,zbog toga sto postavljam takvo pitanje!

pitanje ti je pogrešno sročeno.

Adriano50 wrote:Ako i na ovom forumu dodje krscanski modrerator, uopce me ne bi zacudilo da trazi od admina da me baniraju i to trajno,zbog toga sto postavljam takvo pitanje!

ja nisam da te se banira. nisam bio za to ni na onom forumu.
meni je stvarno zabavno koliko puta si ponovio to pitanje.
takvo ponavljanje se može smatrati spamom/flejmanjem jer ga postavljaš ili van konteksta, pa se može smatrati opstruiranjem teme, ili tako sročeno se može smatrati provociranjem/spinanjem ili nešto treće.

Citava ta prica bazira se na sljedecem primjeru: Vuk je odredio da Crvenkapica ne smije u sumu i odredio je da ce biti rastrgana od divljih zivotinja,ukoliko zadje u sumu.. Sad..Crvenkapica je zasla u sumu i vuk se utjelovljuje u lovca kako bi spasio Crvenkapicu od divljih zivotnja da ne bi bila rastrgana.
Ne moze drugacije ispasti ta komedija spasavanja od svoje odredbe,dakle od samoga sebe.. Ni u bajkama se nitko nije drznuo napisati takav scenario spasavanja.
Kad bih postavio pitanje vezano za tu pricu: da li vuk zeli pojesti Crvenkapicu,ili ne ti bi mi odgovorio kako je pitanje pogresno sroceno...Kad ni vuku samom u toj prici to nije jasno,pa tako ni tom vasem smusenom bogu nije jasno da li zeli kazniti gresnike, ili ne....

ManyNames wrote:

Mad_Vlad wrote:

Triny wrote:
Zato što umišljamo  da smo dobri, štoviše bolji od drugih, prosvjećeniji, duhovniji od onih drugih...no je li baš tako?

De Mello-v svijet je hladan i bezosjećajan. Ljudi su sebični i kalkulirani, misle samo na sebe i kako sebi ugoditi. Sebeljubni bezbožni svijet, kako tužno.

Katkad je dobro čisto, nepatvoreno i bez predumišljaja. Zašto ne dozvoliti tu mogućnost? Give it a try.

Reci De mello-u, ja znam.

Mad_Vlad wrote:

Triny wrote:

crvenkasti wrote:Ako je je čovjeku zabranjeno kažnjavati druge ljude, jer time zadire u nešto što je dozvoljeno samo Bogu, po istoj logici bi mu trebalo biti zabranjeno i činiti dobro, odnosno pomagati drugim ljudima.

Čak i mnogo više.

Krajnje je arogantno sebi pridavati moć i sposobnost da možeš nekome  pomoći.
Otkuda nekome pravo pretpostavljati da zna što nekome pomaže, a što ne? Ili, što mu pomaže više, a što manje?
Otkud nekome pravo tražiti zahvalnost od nekoga za bilo što? Otkud mu pravo osjećati se dobro i ispravno zato što misli da je nekome pomogao?

Zato što umišljamo  da smo dobri, štoviše bolji od drugih, prosvjećeniji, duhovniji od onih drugih...no je li baš tako?





De Mello

De Mello-v svijet je hladan i bezosjećajan. Ljudi su sebični i kalkulirani, misle samo na sebe i kako sebi ugoditi. Sebeljubni bezbožni svijet, kako tužno.

I ja sam to pomislila kad sam ga počela čitati. Od katoličkog svećenka ne očekuješ tako nešto.
Ne znam otkuda ti da je njegov svijet bezbožan? Pa svećenik je (bio, umro je).
Samo nam ne pjeva balade kakve priželjkujemo.
A da smo sebični i kalkuliramo , jesmo, počevši od tzv.najveće , roditeljske ljubavi. Djecu rađamo iz sebičnih razloga, netko je na gornjem pdf-u napisao da bi smo si trebali "osigurati" da bar jedno dijete ostane s nama pod starost. I fine mreže pletemo oko djece ne bi li ih zadržali kraj sebe.
Pogledaj samo starozavjetnog (tvog) Boga, pa ima li itko sebičniji, samoljubiviji,taštiji,  ljubomorniji, okrutniji od Jahve-a?
Takav je i svijet kakav je stvorio, na svoju sliku.

Triny wrote:
I ja sam to pomislila kad sam ga počela čitati. Od katoličkog svećenka ne očekuješ tako nešto.
Ne znam otkuda ti da je njegov svijet bezbožan? Pa svećenik je (bio, umro je).
Samo nam ne pjeva balade kakve priželjkujemo.
A da smo sebični i kalkuliramo , jesmo, počevši od tzv.najveće , roditeljske ljubavi. Djecu rađamo iz sebičnih razloga, netko je na gornjem pdf-u napisao da bi smo si trebali "osigurati" da bar jedno dijete ostane s nama pod starost. I fine mreže pletemo oko djece ne bi li ih zadržali kraj sebe.
Pogledaj samo starozavjetnog (tvog) Boga, pa ima li itko sebičniji, samoljubiviji,taštiji,  ljubomorniji, okrutniji od Jahve-a?
Takav je i svijet kakav je stvorio, na svoju sliku.

I svećenici su prvo ljudi a onda dalje. Ima i ljepših pogleda na svijet od De Mello- vog.
Njegov svijet mi se čini bezbožan jer u njegovim riječima nema nade, bar u tomu što si citirala. Ne znam njegov opus a i ne želim znati. Zlogukih dušebrižnika ima na svakom ćošku. U svijetu je dovoljno loše i bez takvih, samo nadolijevaju ulje na vatru. Jebeš takve.
Djecu rađamo iz sebičnih razloga? Zar zbilja?
Ne kužim to razmišljanje nit sam ikad čuo takvo što. Jadna ti ak tak misliš.
Ljubav za druge i pomoć za druge neki sveli na običnu sebičnost. Samo lijepe riječi za malu djecu valjda. 
To nije moj svijet niti ikada može biti. Ja nisam odgojio svoju djecu da robuju za mene kad ostarim, nego da budu ljudi na svom mjestu, da žive svoj život. A ti što pletu mreže oko svoje djece, jadni. Ma jadni svi koji brinu samo za sebe i svoje potrebe. Gade mi se takvi. Upropašćuju tuđe živote za svoj.
I još mislit da je to neki obrazac?  Fuck that, I say.

JHVH su četiri posebna slova za Božje ime. Korijen riječi je haj što znači život, postojanje, bitak. Dakle, izvor života. 
Smatramo ga svemoćnim, sveznajućim, sveprisutnim i kao takvomu ništa mu nije potrebno, sve ima.
Znači, stvarajući nas napravio je čin čistog altruizma, nesebičnosti. Mi mu ne možemo dati ništa a da on to već nema  jer je sve stvorio.
Znam, ponavlja se to često ali razmisli dublje malo o tim riječima.
Ako jesi vidi se da smo tu iz posebnog razloga, nismo poput ostalih živih bića. Možemo promijeniti svoj način života od volje.
Bog nije sebičan jer nas je stvorio iz altruizma.
Po tomu nije ni samoljubiv. Da je samoljubiv ne bi nas bilo.
Tašt? Otpada.
Ljubomoran? Ista riječ na hebrejskom znači i revan. Jer imaju isti korijen.
Okrutan? Ne, nego krut u odlučnosti. Ono što naumi to i napravi. I dosljedan u svojim odlukama. Drži svoje jer je najbolje kako god se nama činilo. Kao sveprisutan vidi sve odjednom za razliku od nas koji vidimo mali dio u u malom određenom prostoru. 
JHVH najkraće znaći Vječit. Sve gore navedeno je u ta četiri slova. 
Mi nismo na njegovu sliku, nego na odraz njegove mudrosti. K'o odraz sunca na vodi po danu ili mjesečine po noći. Ima krasan izraz u Tori....vjetar Božji lebdi nad vodama.

Savjet: čitaj malo iz hebrejske perspektive, je l' ti nije dosta više iz svih drugih. 
To ti je kao stručak ruže. Ne pokušavaj hvatati oko trnja nego se usredotoči na cvijet. Petljajući oko trnja ubost ćeš se kad tad ali miris cvijeta je stalno tu. 
Miris ne ubada nego produhnjava. 
I ljepše je ruže mirisati u njenom prirodnom stanovištu, u kući brzo uvenu.

Malo sam odućio ali vidiš kak mi daješ inspiraciju. 

Mad_Vlad wrote:I svećenici su prvo ljudi a onda dalje. Ima i ljepših pogleda na svijet od De Mello- vog.
Njegov svijet mi se čini bezbožan jer u njegovim riječima nema nade, bar u tomu što si citirala. Ne znam njegov opus a i ne želim znati. Zlogukih dušebrižnika ima na svakom ćošku. U svijetu je dovoljno loše i bez takvih, samo nadolijevaju ulje na vatru. Jebeš takve.

Nadu u što? Pa valjda je bolje prihvatiti realnost kakva je, nego živjeti u lažnoj nadi.
Jedna frendica ide kod fra Pavića, onoga što navodno ozdravljuje i čini čuda. Stalno me cima
da idem s njom. Vrati se euforična, ali brzo to popusti. Pa ide po novu dozu.

Djecu rađamo iz sebičnih razloga? Zar zbilja?
Ne kužim to razmišljanje nit sam ikad čuo takvo što. Jadna ti ak tak misliš.
Ljubav za druge i pomoć za druge neki sveli na običnu sebičnost. Samo lijepe riječi za malu djecu valjda. 
To nije moj svijet niti ikada može biti. Ja nisam odgojio svoju djecu da robuju za mene kad ostarim, nego da budu ljudi na svom mjestu, da žive svoj život. A ti što pletu mreže oko svoje djece, jadni. Ma jadni svi koji brinu samo za sebe i svoje potrebe. Gade mi se takvi. Upropašćuju tuđe živote za svoj.
I još mislit da je to neki obrazac?  Fuck that, I say.

Koja reakcija.  Očekivana.
Ajd priznaj da kad si pravio djecu oni razlozi za to tada i sada nisu isti.
Sve što radimo  iz koristoljublja je, ako ništa drugo da bismo se osjećali dobro.
I to je u redu. Tako opstajemo.
Znaš onu "Dobro se dobrim vraća" ? Kako se često znamo njome poslužiti, a u stvari toliko sebičnosti i kalkuliranja sadrži.

JHVH su četiri posebna slova za Božje ime. Korijen riječi je haj što znači život, postojanje, bitak. Dakle, izvor života. 
Smatramo ga svemoćnim, sveznajućim, sveprisutnim i kao takvomu ništa mu nije potrebno, sve ima.
Znači, stvarajući nas napravio je čin čistog altruizma, nesebičnosti. Mi mu ne možemo dati ništa a da on to već nema  jer je sve stvorio.
Znam, ponavlja se to često ali razmisli dublje malo o tim riječima.
Ako jesi vidi se da smo tu iz posebnog razloga, nismo poput ostalih živih bića. Možemo promijeniti svoj način života od volje.
Bog nije sebičan jer nas je stvorio iz altruizma.
Po tomu nije ni samoljubiv. Da je samoljubiv ne bi nas bilo.
Tašt? Otpada.
Ljubomoran? Ista riječ na hebrejskom znači i revan. Jer imaju isti korijen.
Okrutan? Ne, nego krut u odlučnosti. Ono što naumi to i napravi. I dosljedan u svojim odlukama. Drži svoje jer je najbolje kako god se nama činilo. Kao sveprisutan vidi sve odjednom za razliku od nas koji vidimo mali dio u u malom određenom prostoru. 
JHVH najkraće znaći Vječit. Sve gore navedeno je u ta četiri slova. 
Mi nismo na njegovu sliku, nego na odraz njegove mudrosti. K'o odraz sunca na vodi po danu ili mjesečine po noći. Ima krasan izraz u Tori....vjetar Božji lebdi nad vodama.

Iz čistog altruizma kažeš?
Pa čemu onda traži žrtve i to ne bilo kakve? 
Nisu li Židovi svoju "djecu kroz vatru provodili" u čast svom Bogu?

I šta mu znači prva zapovijed?
Koji drugi bogovi ako je on samo jedan? Šta ga briga kome se ovi klanjaju ako tih drugih nema?

To ti je kao stručak ruže. Ne pokušavaj hvatati oko trnja nego se usredotoči na cvijet. Petljajući oko trnja ubost ćeš se kad tad ali miris cvijeta je stalno tu. 
Miris ne ubada nego produhnjava. 
I ljepše je ruže mirisati u njenom prirodnom stanovištu, u kući brzo uvenu. 

Ovaj stil ne razumijem.

Mad_Vlad wrote:

ManyNames wrote:

Mad_Vlad wrote:

Triny wrote:
Zato što umišljamo  da smo dobri, štoviše bolji od drugih, prosvjećeniji, duhovniji od onih drugih...no je li baš tako?

De Mello-v svijet je hladan i bezosjećajan. Ljudi su sebični i kalkulirani, misle samo na sebe i kako sebi ugoditi. Sebeljubni bezbožni svijet, kako tužno.

Katkad je dobro čisto, nepatvoreno i bez predumišljaja. Zašto ne dozvoliti tu mogućnost? Give it a try.

Reci De mello-u, ja znam.

Ma on već dugo ništa ne čuje. 

Triny wrote:

Mad_Vlad wrote:I svećenici su prvo ljudi a onda dalje. Ima i ljepših pogleda na svijet od De Mello- vog.
Njegov svijet mi se čini bezbožan jer u njegovim riječima nema nade, bar u tomu što si citirala. Ne znam njegov opus a i ne želim znati. Zlogukih dušebrižnika ima na svakom ćošku. U svijetu je dovoljno loše i bez takvih, samo nadolijevaju ulje na vatru. Jebeš takve.

Nadu u što? Pa valjda je bolje prihvatiti realnost kakva je, nego živjeti u lažnoj nadi.
Jedna frendica ide kod fra Pavića, onoga što navodno ozdravljuje i čini čuda. Stalno me cima
da idem s njom. Vrati se euforična, ali brzo to popusti. Pa ide po novu dozu.

Djecu rađamo iz sebičnih razloga? Zar zbilja?
Ne kužim to razmišljanje nit sam ikad čuo takvo što. Jadna ti ak tak misliš.
Ljubav za druge i pomoć za druge neki sveli na običnu sebičnost. Samo lijepe riječi za malu djecu valjda. 
To nije moj svijet niti ikada može biti. Ja nisam odgojio svoju djecu da robuju za mene kad ostarim, nego da budu ljudi na svom mjestu, da žive svoj život. A ti što pletu mreže oko svoje djece, jadni. Ma jadni svi koji brinu samo za sebe i svoje potrebe. Gade mi se takvi. Upropašćuju tuđe živote za svoj.
I još mislit da je to neki obrazac?  Fuck that, I say.

Koja reakcija.  Očekivana.
Ajd priznaj da kad si pravio djecu oni razlozi za to tada i sada nisu isti.
Sve što radimo  iz koristoljublja je, ako ništa drugo da bismo se osjećali dobro.
I to je u redu. Tako opstajemo.
Znaš onu "Dobro se dobrim vraća" ? Kako se često znamo njome poslužiti, a u stvari toliko sebičnosti i kalkuliranja sadrži.

JHVH su četiri posebna slova za Božje ime. Korijen riječi je haj što znači život, postojanje, bitak. Dakle, izvor života. 
Smatramo ga svemoćnim, sveznajućim, sveprisutnim i kao takvomu ništa mu nije potrebno, sve ima.
Znači, stvarajući nas napravio je čin čistog altruizma, nesebičnosti. Mi mu ne možemo dati ništa a da on to već nema  jer je sve stvorio.
Znam, ponavlja se to često ali razmisli dublje malo o tim riječima.
Ako jesi vidi se da smo tu iz posebnog razloga, nismo poput ostalih živih bića. Možemo promijeniti svoj način života od volje.
Bog nije sebičan jer nas je stvorio iz altruizma.
Po tomu nije ni samoljubiv. Da je samoljubiv ne bi nas bilo.
Tašt? Otpada.
Ljubomoran? Ista riječ na hebrejskom znači i revan. Jer imaju isti korijen.
Okrutan? Ne, nego krut u odlučnosti. Ono što naumi to i napravi. I dosljedan u svojim odlukama. Drži svoje jer je najbolje kako god se nama činilo. Kao sveprisutan vidi sve odjednom za razliku od nas koji vidimo mali dio u u malom određenom prostoru. 
JHVH najkraće znaći Vječit. Sve gore navedeno je u ta četiri slova. 
Mi nismo na njegovu sliku, nego na odraz njegove mudrosti. K'o odraz sunca na vodi po danu ili mjesečine po noći. Ima krasan izraz u Tori....vjetar Božji lebdi nad vodama.

d?
Iz čistog altruizma kažeš?
Pa čemu onda traži žrtve i to ne bilo kakve? 
Nisu li Židovi svoju "djecu kroz vatru provodili" u čast svom Bogu?

I šta mu znači prva zapovije
Koji drugi bogovi ako je on samo jedan? Šta ga briga kome se ovi klanjaju ako tih drugih nema?

To ti je kao stručak ruže. Ne pokušavaj hvatati oko trnja nego se usredotoči na cvijet. Petljajući oko trnja ubost ćeš se kad tad ali miris cvijeta je stalno tu. 
Miris ne ubada nego produhnjava. 
I ljepše je ruže mirisati u njenom prirodnom stanovištu, u kući brzo uvenu. 

Ovaj stil ne razumijem.

Sto pak samo dokazuje da su zidovi i sa novoizmisljenim bogom nastavili stare poganske prakse zrtvovanja.

Di je sad ona Metilda (ajd vrati se, Uskrs je prošao   ) koja tvrdi da su njena (dobra) djele bolja jer je vjernik od dobrih djela ne-vjernika.
Pa valjda veću vrijednost ima dobročinstvo nekoga tko ne očekuje nagradu (i to vječnu) od dobročinstva nekoga koji na taj način skuplja bodove za nebo.

Adriano50 wrote:Sto pak samo dokazuje da su zidovi i sa novoizmisljenim bogom nastavili stare poganske prakse zrtvovanja.

Sve isto.
Kod kršćana je ipak nešto novo, tu Bog žrtvuje svog sina i kršćani piju njegovu krv i jedu njegovo tijelo ne bi li dobili snagu.
Ali je obrazac isti.

Triny wrote:

Di je sad ona Metilda (ajd vrati se, Uskrs je prošao   ) koja tvrdi da su njena (dobra) djele bolja jer je vjernik od dobrih djela ne-vjernika.
Pa valjda veću vrijednost ima dobročinstvo nekoga tko ne očekuje nagradu (i to vječnu) od dobročinstva nekoga koji na taj način skuplja bodove za nebo.

Bolje je cinito dobro iz bilo kojjeg razloga-pa makar i iz vlastite sebicnosti -nego ne ciniti dobro,ili ciniti zlo..
Sto je loseg u tome da se covjek osjeca dobro ukoliko ucini dobro djelo? Zar bi se trebao osjecati potisteno  biti tuzan?
Vise me zabrinjavaju oni koji se dobro osjecaju kad cine zlo...Nevjerojatno,ali i to je moguce..

Triny wrote:

Adriano50 wrote:Sto pak samo dokazuje da su zidovi i sa novoizmisljenim bogom nastavili stare poganske prakse zrtvovanja.

Sve isto.
Kod kršćana je ipak nešto novo, tu Bog žrtvuje svog sina i kršćani piju njegovu krv i jedu njegovo tijelo ne bi li dobili snagu.
Ali je obrazac isti.

Naravno.. kao sto je i nadogradjena poganska religija sa bogom jahvom u prvom planu,tako su i preuzeti i poganski obicaji i poganske prakse.Cak ni ideja jedenja bogova nije izvorno krscanska. O rodjenju boga od djevice i ztvi boga za spasenje svijeta,da i ne govorimo.Bilo ih je nekoliko od kojih su krscani kopirali istu pricu,samo sto su je malo preradili.
Uglavnom su takve price spasavanja prisutne u politeistickim religijama,krscani pak su odigrali komediju spasavanja sa jednim bogom,sto pak ne moze ispasti drugo, do li komedija..

Adriano50 wrote:

Triny wrote:

Di je sad ona Metilda (ajd vrati se, Uskrs je prošao   ) koja tvrdi da su njena (dobra) djele bolja jer je vjernik od dobrih djela ne-vjernika.
Pa valjda veću vrijednost ima dobročinstvo nekoga tko ne očekuje nagradu (i to vječnu) od dobročinstva nekoga koji na taj način skuplja bodove za nebo.

Bolje je cinito dobro iz bilo kojjeg razloga-pa makar i iz vlastite sebicnosti -nego ne ciniti dobro,ili ciniti zlo..
Sto je loseg u tome da se covjek osjeca dobro ukoliko ucini dobro djelo? Zar bi se trebao osjecati potisteno  biti tuzan?
Vise me zabrinjavaju oni koji se dobro osjecaju kad cine zlo...Nevjerojatno,ali i to je moguce..

Dobro uvijek činimo iz sebičnosti i koristoljublja. Onog trenutka kad od njega nemamo koristi, prestajemo ga činiti.
Hladno gledamo tuđu nevolju i ne reagiramo jer bi pomoć njima ugrozila nas.
I često mislimo da  radimo dobro samo da bi se osjećali dobro.
Nismo baš tako zlatni.

Triny wrote:

Mad_Vlad wrote:I svećenici su prvo ljudi a onda dalje. Ima i ljepših pogleda na svijet od De Mello- vog.
Njegov svijet mi se čini bezbožan jer u njegovim riječima nema nade, bar u tomu što si citirala. Ne znam njegov opus a i ne želim znati. Zlogukih dušebrižnika ima na svakom ćošku. U svijetu je dovoljno loše i bez takvih, samo nadolijevaju ulje na vatru. Jebeš takve.

Nadu u što? Pa valjda je bolje prihvatiti realnost kakva je, nego živjeti u lažnoj nadi.
Jedna frendica ide kod fra Pavića, onoga što navodno ozdravljuje i čini čuda. Stalno me cima
da idem s njom. Vrati se euforična, ali brzo to popusti. Pa ide po novu dozu.

Djecu rađamo iz sebičnih razloga? Zar zbilja?
Ne kužim to razmišljanje nit sam ikad čuo takvo što. Jadna ti ak tak misliš.
Ljubav za druge i pomoć za druge neki sveli na običnu sebičnost. Samo lijepe riječi za malu djecu valjda. 
To nije moj svijet niti ikada može biti. Ja nisam odgojio svoju djecu da robuju za mene kad ostarim, nego da budu ljudi na svom mjestu, da žive svoj život. A ti što pletu mreže oko svoje djece, jadni. Ma jadni svi koji brinu samo za sebe i svoje potrebe. Gade mi se takvi. Upropašćuju tuđe živote za svoj.
I još mislit da je to neki obrazac?  Fuck that, I say.

Koja reakcija.  Očekivana.
Ajd priznaj da kad si pravio djecu oni razlozi za to tada i sada nisu isti.
Sve što radimo  iz koristoljublja je, ako ništa drugo da bismo se osjećali dobro.
I to je u redu. Tako opstajemo.
Znaš onu "Dobro se dobrim vraća" ? Kako se često znamo njome poslužiti, a u stvari toliko sebičnosti i kalkuliranja sadrži.

JHVH su četiri posebna slova za Božje ime. Korijen riječi je haj što znači život, postojanje, bitak. Dakle, izvor života. 
Smatramo ga svemoćnim, sveznajućim, sveprisutnim i kao takvomu ništa mu nije potrebno, sve ima.
Znači, stvarajući nas napravio je čin čistog altruizma, nesebičnosti. Mi mu ne možemo dati ništa a da on to već nema  jer je sve stvorio.
Znam, ponavlja se to često ali razmisli dublje malo o tim riječima.
Ako jesi vidi se da smo tu iz posebnog razloga, nismo poput ostalih živih bića. Možemo promijeniti svoj način života od volje.
Bog nije sebičan jer nas je stvorio iz altruizma.
Po tomu nije ni samoljubiv. Da je samoljubiv ne bi nas bilo.
Tašt? Otpada.
Ljubomoran? Ista riječ na hebrejskom znači i revan. Jer imaju isti korijen.
Okrutan? Ne, nego krut u odlučnosti. Ono što naumi to i napravi. I dosljedan u svojim odlukama. Drži svoje jer je najbolje kako god se nama činilo. Kao sveprisutan vidi sve odjednom za razliku od nas koji vidimo mali dio u u malom određenom prostoru. 
JHVH najkraće znaći Vječit. Sve gore navedeno je u ta četiri slova. 
Mi nismo na njegovu sliku, nego na odraz njegove mudrosti. K'o odraz sunca na vodi po danu ili mjesečine po noći. Ima krasan izraz u Tori....vjetar Božji lebdi nad vodama.

Iz čistog altruizma kažeš?
Pa čemu onda traži žrtve i to ne bilo kakve? 
Nisu li Židovi svoju "djecu kroz vatru provodili" u čast svom Bogu?

I šta mu znači prva zapovijed?
Koji drugi bogovi ako je on samo jedan? Šta ga briga kome se ovi klanjaju ako tih drugih nema?

To ti je kao stručak ruže. Ne pokušavaj hvatati oko trnja nego se usredotoči na cvijet. Petljajući oko trnja ubost ćeš se kad tad ali miris cvijeta je stalno tu. 
Miris ne ubada nego produhnjava. 
I ljepše je ruže mirisati u njenom prirodnom stanovištu, u kući brzo uvenu. 

Ovaj stil ne razumijem.

Podcjenjuješ ljudsku dobrotu. Sposobni smo napraviti dobro i bez tražeći išta zauzvrat.
Nada je svjetlost u mraku očaja. Tko izgubi nadu izgubi i zadnji tračak svjetlosti.
Neki djecu prave i iz ljubavi.
Naravno da se dobro dobrim vraća. Dože potpuno neočekivano od nekog kog nikada prije znali nismo.
"Žrtve" nisu za Boga nego za nas. Njima uzdižemo naš duh, hvalimo ime Božje.
Iza prve "zapovijedi" slijedi opis tih drugih bogova. Pročitaj.
Ne razumiješ ti puno toga ali nema veze. Svakomu njegovo.

Triny wrote:

Adriano50 wrote:

Triny wrote:

Di je sad ona Metilda (ajd vrati se, Uskrs je prošao   ) koja tvrdi da su njena (dobra) djele bolja jer je vjernik od dobrih djela ne-vjernika.
Pa valjda veću vrijednost ima dobročinstvo nekoga tko ne očekuje nagradu (i to vječnu) od dobročinstva nekoga koji na taj način skuplja bodove za nebo.

Bolje je cinito dobro iz bilo kojjeg razloga-pa makar i iz vlastite sebicnosti -nego ne ciniti dobro,ili ciniti zlo..
Sto je loseg u tome da se covjek osjeca dobro ukoliko ucini dobro djelo? Zar bi se trebao osjecati potisteno  biti tuzan?
Vise me zabrinjavaju oni koji se dobro osjecaju kad cine zlo...Nevjerojatno,ali i to je moguce..

Dobro uvijek činimo iz sebičnosti i koristoljublja. Onog trenutka kad od njega nemamo koristi, prestajemo ga činiti.
Hladno gledamo tuđu nevolju i ne reagiramo jer bi pomoć njima ugrozila nas.
I često mislimo da  radimo dobro samo da bi se osjećali dobro.
Nismo baš tako zlatni.

Nismo baš tako zlatni ali nismo baš ni kameni. Imamo ugrađen poriv kako prema dobru tako i prema zlu. Na nama je što će prevladati.
Kako gledamo na svijet takav nam i je. Stvari treba pregledati sa svih strana a ne samo s one koja se nama čini najpristupačnija.