Re: Eutanazija: da ili ne?

by Guest 29/9/2019, 11:28

Votka,sorry,ali ocigledno nisi dozivio stvarnu bol....ja sam imao u abdomenu takve bolove da nisam na nogama mogao stajati,a kad sam pao doli grcio sam se i preznojavao kao svinja,moleci Boga za bILO STO samo da se bol ne produzuje..ako nema nade za izljecenje,cemu covjek mora trpjeti bol?..drugo je akutna bol,za koju znas da ce zavrsiti prije ili kasnije,ali i tada prebrojis sve regane Bogove..

by £otk@ 29/9/2019, 11:32

Smrt boli, ma kako kratko nastupila. I mora boljeti, to je trauma dovoljna da uništi organizam.

Moj tata se tri godine borio sa rakom. Čovjek od 195 cm, 100 kg je spao na 50 kg. Rak ga je živog pojeo. Što nije rak, “liječenje” jest. Sav je bio u ožiljcima od operacija, primio je kemoterapija to nitko ne može izbrojati.

Umro je na svoj 57-mi rodjendan, iz bolnice su ga potjerali dan prije da se ne muče sa autopsijom (ako umre u bolnici mora na stol).

Do zadnjeg daha se borio da preživi, jer moj otac je imao sranje od života i navikao je da je život borba i bol. Kako bi onda smrt bila drukčija?

I uopće nije bio vjernik.

by uprolazu 29/9/2019, 11:34

pismejker wrote:uglavnom mislim na ljude oboljele od neke bolesti koja nosi velike bolove,i stalnu primjenu medikamenata,bez mogucnosti izljecenja...takvima je eutanazija bogomdana..ljudi u kasnijim stadijima tumora zlocudnog opako pate od bolova..zasto da se pate,bez nade za ozdravljenje,kad ce ih ionako tumor prije ili kasnije ubiti..

by Guest 29/9/2019, 11:38

£otk@ wrote:Smrt boli, ma kako kratko nastupila. I mora boljeti, to je trauma dovoljna da uništi organizam.

Moj tata se tri godine borio sa rakom. Čovjek od 195 cm, 100 kg je spao na 50 kg. Rak ga je živog pojeo. Što nije rak, “liječenje” jest. Sav je bio u ožiljcima od operacija, primio je kemoterapija to nitko ne može izbrojati.

Umro je na svoj 57-mi rodjendan, iz bolnice su ga potjerali dan prije da se ne muče sa autopsijom (ako umre u bolnici mora na stol).

Do zadnjeg daha se borio da preživi, jer moj otac je imao sranje od života i navikao je da je život borba i bol. Kako bi onda smrt bila drukčija?

I uopće nije bio vjernik.

da,tuzna stvar..istina jest da se covjek bori do zadnjeg daha,a vjerovatno se i naprimao brutalne kemije za gasenje boli..no ako je stvar zlocudna,bez nade za izljecenje...sto raditi??mislim da covjek sam ,ako je priseban treba odluciti..

Istina jest da kemija ne boli,barem ove za uspavljivanje i smrt..ja sam bio na operaciji,i ono,prvo ti rukne u venu malu spricu,potom maska na lice..mislim se.."hocete vi kuratz mene uspavati.." iduce je ,budim se...
Isto tako i preparati za uspavljivanje...ne bole,ne osjetis,samo kliznes u nistavilo..prvo te onesvjeste,potom zaustave vitalne procese u tijelu..niti ne znas da si mrtav..

2000tih,jedna poznanica u Zegeju je nakon 2 godine izgubila kcer,k,od 10 godina koja se napatila od tumora i fajta sa njim u tih 2 godine....ono je bilo mrcvarenje bez nade za oporavak..doktor odmah rekao da nema sanse za izljecenje,jer se tumor brutalno rasirio i napredovao..

by uprolazu 29/9/2019, 11:40

Oni koji nisu vidjeli, ni doživjeli, da im najmilije karcinom doslovno "proždire", koji nisu vidjeli tu agoniju, te krikove, tu bol ...
Ako smo iole ljudi skratili bi im muke, pa i eutanazijom.

by £otk@ 29/9/2019, 11:42

pismejker wrote:uglavnom mislim na ljude oboljele od neke bolesti koja nosi velike bolove,i stalnu primjenu medikamenata,bez mogucnosti izljecenja...takvima je eutanazija bogomdana..ljudi u kasnijim stadijima tumora zlocudnog opako pate od bolova..zasto da se pate,bez nade za ozdravljenje,kad ce ih ionako tumor prije ili kasnije ubiti..

Bolesnici vrlo često mole za smrt. Da se svima udovolji, istog trena bi se ispraznile bolnice.

Gledao sam film o nedavno preminulom Laudi i Huntu. Vadili su mu na živo katran iz pluća, bio je sav u opekotinama sa kišnog Nurnbergringa, izgubio je trepavice na kapcima pa mu se znoj slijevao u oči.

Sjeo je takav u bolid i vozio. To je čovjek i borac, to treba isticati.

Na kraju ove godine umro je od komplikacija sa plućima. On je zapravo ipak ostavio život na toj pisti, sa odgodom od 40 godina. Ali kakvih 40 godina!

by Guest 29/9/2019, 11:43

uprolazu wrote:Oni koji nisu vidjeli, ni doživjeli, da im najmilije karcinom doslovno "proždire", koji nisu vidjeli tu agoniju, te krikove, tu bol ...
Ako smo iole ljudi skratili bi im muke, pa i eutanazijom.

naravno..ako si emotivno vezan za te osobe,naravno da ti nije lako odobriti eutanaziju,ali gledati u gadnim bolovima,recimo oca ili majku....uzas..nikom ne pozeliti..

by mutava baštarda 29/9/2019, 11:43

£otk@ wrote:Smrt boli, ma kako kratko nastupila. I mora boljeti, to je trauma dovoljna da uništi organizam.

Moj tata se tri godine borio sa rakom. Čovjek od 195 cm, 100 kg je spao na 50 kg. Rak ga je živog pojeo. Što nije rak, “liječenje” jest. Sav je bio u ožiljcima od operacija, primio je kemoterapija to nitko ne može izbrojati.

Umro je na svoj 57-mi rodjendan, iz bolnice su ga potjerali dan prije da se ne muče sa autopsijom (ako umre u bolnici mora na stol).

Do zadnjeg daha se borio da preživi, jer moj otac je imao sranje od života i navikao je da je život borba i bol. Kako bi onda smrt bila drukčija?

I uopće nije bio vjernik.

Moj otac je od iste bolesti doslovno na mojim rukama umra. Doktori mu dali deset miseci i toliko je i živio, a do zadnjeg je virova da će nekako ozdraviti.
Ja ću ako ne daj bože ikada dođem u sličnu situaciju gledati da sebi skratim muke kad počmu pelene i neizdrživi bolovi...

by £otk@ 29/9/2019, 11:57

uprolazu wrote:Oni koji nisu vidjeli, ni doživjeli, da im najmilije karcinom doslovno "proždire", koji nisu vidjeli tu agoniju, te krikove, tu bol ...
Ako smo iole ljudi skratili bi im muke, pa i eutanazijom.

Čuo sam te krikove ali neki od njih su bili da žele živjeti, a ne umrijeti “kako bi im bilo lakše”. Čemu onda tri godine borbe? Doktorica mu je dala tri mjeseca maksimalno.

On je znao iste sekunde da će od toga umrijeti, ali moj otac nije millenial, malo je od drukčijeg kova. Smrt boli, više ili manje.

Otac mu je pobjegao iz sorinog “raja”, kasnije će ga UDBA smaknuti u portunu Munchena. Mama mu je pobjegla i ostavila ga je starijoj braći “na brigu”. Briga je bila toliko duboka da su susjedi upozorili da mali od 8 godina mora u školu...

Radio je i školovao se, uz pomoć moje mame. Završio je srednju ekonomsku, zaposlio u banci, dobio dvoje djece...i onda rat. 4 godine Velebita koji nije naročito fino mjesto ni sada. Pakao na zemlji. Iskočio mu je disk u leđima - e, tko to nije probao, taj ne zna što je bol. Vratio se u rat, do kraja.

I tako, ima još puno sranja i nepravdi, ali on je smatrao da je to život i da muškarci ne cmizdre, nego se nose sa tim kako Diderot.

by melkior 29/9/2019, 12:02

Načelno podržavam eutanaziju, ali je se užasavam u praksi. Za osobe koje vegetiraju, pasivna eutanazija je najbolje rješenje. Za one koji trpe stravične bolove od tumora ili nekog oblika raka (kostiju), prevelika količina morfija je najbolje rješenje.
Jastreb je u pravu, u ratu, najbolje rješenje je metak u glavu.

by max123 29/9/2019, 12:02

epikur37 wrote:ne, život je svet

je,otidji u dječiji hospic pa provjeri još jednom...

by max123 29/9/2019, 12:03

uprolazu wrote:Oni koji nisu vidjeli, ni doživjeli, da im najmilije karcinom doslovno "proždire", koji nisu vidjeli tu agoniju, te krikove, tu bol ...
Ako smo iole ljudi skratili bi im muke, pa i eutanazijom.

by melkior 29/9/2019, 12:07

max123 wrote:
epikur37 wrote:ne, život je svet
je,otidji u dječiji hospic pa provjeri još jednom...

Odjel dječje onkologije affraid

by max123 29/9/2019, 12:11

melkior wrote:
max123 wrote:
epikur37 wrote:ne, život je svet
je,otidji u dječiji hospic pa provjeri još jednom...
Odjel dječje onkologije

tamo bi ja slao ove zaludjene vjernike.da vide svu tu boziju ljubav...

by £otk@ 29/9/2019, 12:11

max123 wrote:
epikur37 wrote:ne, život je svet
je,otidji u dječiji hospis pa provjeri još jednom...

Volontirao sam tamo. Vidio sam svašta, stanja kakva ni medicina ne poznaje, sestre koje nakon 6 mjeseci u pravilu daju otkaz.

Vidio sam bebu sa mozgom napola vani, napola unutra. Druga je imala mozak doslovce od plastike.

Čuješ te plitke udisaje, bori se za svaki udisaj. Svaki udisaj boli, i za svaki udisaj se bori.

Tko ima pravo uzeti taj život u ruke i reći “ah, to previše buba, ti si ionako beznadan slučaj, evo injekcije i doviđenja”?

Nemojte biti za eutanaziju, ako ju sami niste izvršili.

Nemojte biti za eutanaziju koju bi za vas činili doktori sa injekcijama, ma štogod oni mislili i kako se osjećali nakon toga.

by michaellcmacha 29/9/2019, 12:16

eutanazija,... Da za one koji su neizljecivo oboljeli, koji trpe nesnosne bolove bez obzira na veličinu doze morfija i koji su u konačnici trajno izgubili volju za životom i to pri svijesti i pri sebi jasno i nedvosmisleno iskazali... za sve ostalo nema dvojbi... nek se živi život dok srce kuca i krv kola...

by melkior 29/9/2019, 12:20

Na svu sreću, nisam liječnik, ne bih nikad imao želudac za to. Meni je muka i kad sudjelujem u svinjokolji, pa onda taj dan "nestanem". Psa 14 godina starog sam dao eutanazirati jer nisam mogao gledati kako se muči. Majstori na dvorištu rade punom paru, betonska mješalica okreće, a on s tumorom na glavi pokušava bezuspješno naći neko skrovito mjesto u grmlju da izdahne. E onda sam se slomio i odvezao ga veterinaru da mu skrati muke i da se u miru oprostim od njega.

Nedavno mi je umrla strina od raka na genitalijama. Mučila se do kraja, posljednju kuru kemoterapije više nije ni mogla primiti jer je bila preslaba i jer je bol bila neizdrživa. Posljednjih dva tjedna budila se na mahove, došla do faze da više ni morfij nije pomagao, a posljednju noć njena kćer je u očaju tražila bilo što da joj prikrati muke.

Djed mi je još od rata sve do donedavno skrivao ispod krevet AK 47. Nagluh je, ima mrenu, jedva se kreće i premda ga ništa ne boli, čovjek je spreman da se "riješi kad za to dođe vrijeme". Nitko nije znao što čovjek drži ispod kreveta dok mama i teta nisu došle počistiti kuću, promijeniti posteljine, pa su imale što i vidjeti. Uglavnom, AK 47 je završio kod kuma u Slavoniji jer živi blizu granice sa Srbijom, a kroz selo mu se redovito šeću ilegalni migranti, a djed pizdi jer je ostao bez jedinog jamstva vlastite uravnoteženosti i mira :aw

by £otk@ 29/9/2019, 12:22

Ako ste sami presudili drugom čovjeku jer ste odlučili “da previše pati” onda možete biti za eutanaziju. E, ali većina ljudi ne zna kako ubiti a da “ne boli” (zašto je to važno? znate li da sjekira najmanje boli jer najkraće traje? efikasnija je od metka). Ako možete vlastitoj materi ili sinu okončati život, ali ne natjeravanjem liječnika, nego sami i doma, onda ste principijelni i razumijete što je eutanazija i kako se izvodi.

Ali nemojte biti za eutanaziju, ali tražiti od liječnika injekciju za člana obitelji. To nije fer, vi ste sućutni, a on je ubojica.

by £otk@ 29/9/2019, 12:29

melkior wrote:Na svu sreću, nisam liječnik, ne bih nikad imao želudac za to. Meni je muka i kad sudjelujem u svinjokolji, pa onda taj dan "nestanem". Psa 14 godina starog sam dao eutanazirati jer nisam mogao gledati kako se muči. Majstori na dvorištu rade punom paru, betonska mješalica okreće, a on s tumorom na glavi pokušava bezuspješno naći neko skrovito mjesto u grmlju da izdahne. E onda sam se slomio i odvezao ga veterinaru da mu skrati muke i da se u miru oprostim od njega.

Nedavno mi je umrla strina od raka na genitalijama. Mučila se do kraja, posljednju kuru kemoterapije više nije ni mogla primiti jer je bila preslaba i jer je bol bila neizdrživa. Posljednjih dva tjedna budila se na mahove, došla do faze da više ni morfij nije pomagao, a posljednju noć njena kćer je u očaju tražila bilo što da joj prikrati muke.

Djed mi je još od rata sve do donedavno skrivao ispod krevet AK 47. Nagluh je, ima mrenu, jedva se kreće i premda ga ništa ne boli, čovjek je spreman da se "riješi kad za to dođe vrijeme". Nitko nije znao što čovjek drži ispod kreveta dok mama i teta nisu došle počistiti kuću, promijeniti posteljine, pa su imale što i vidjeti. Uglavnom, AK 47 je završio kod kuma u Slavoniji jer živi blizu granice sa Srbijom, a kroz selo mu se redovito šeću ilegalni migranti, a djed pizdi jer je ostao bez jedinog jamstva vlastite uravnoteženosti i mira

Melkior, ako ti nisi u stanju eutanazirati nikoga, ne traži od drugih da to učine za tebe.

Ti si za eutanaziju, dok injekcije i metke donose drugi. Ako si u stanju to učiniti vlastitom djedu ako procijeniš da je daleko od smrti, a da su bolovi stravični, i ubiješ ga, onda u redu. Ne slažem se, ali barem si principijelan.

by melkior 29/9/2019, 12:34

£otk@ wrote:Ako ste sami presudili drugom čovjeku jer ste odlučili “da previše pati” onda možete biti za eutanaziju. E, ali većina ljudi ne zna kako ubiti a da “ne boli” (zašto je to važno? znate li da sjekira najmanje boli jer najkraće traje? efikasnija je od metka). Ako možete vlastitoj materi ili sinu okončati život, ali ne natjeravanjem liječnika, nego sami i doma, onda ste principijelni i razumijete što je eutanazija i kako se izvodi.

Ali nemojte biti za eutanaziju, ali tražiti od liječnika injekciju za člana obitelji. To nije fer, vi ste sućutni, a on je ubojica.

U pravilu, čovjek bi sam trebao skončati ako može. Ako može sam držati pištolj, a dovoljno je star da može odlučiti o sebi, onda mu ga treba ostaviti na noćnom ormariću. Ako ne može sam, onda ne znam. Svaki slučaj je za sebe, drugačiji. Da znam da sam završio sve svoje poslove, da sam u terminalnoj fazi raka koji me izjeda, da ne mogu sam držati pištolj, još dok sam pri punoj svijesti zatražio bih tu jebenu dozu morfija, ako može. Ako može, a ako ne može, nek me , k vragu, uguše jastukom.

by melkior 29/9/2019, 12:38

£otk@ wrote:
melkior wrote:Na svu sreću, nisam liječnik, ne bih nikad imao želudac za to. Meni je muka i kad sudjelujem u svinjokolji, pa onda taj dan "nestanem". Psa 14 godina starog sam dao eutanazirati jer nisam mogao gledati kako se muči. Majstori na dvorištu rade punom paru, betonska mješalica okreće, a on s tumorom na glavi pokušava bezuspješno naći neko skrovito mjesto u grmlju da izdahne. E onda sam se slomio i odvezao ga veterinaru da mu skrati muke i da se u miru oprostim od njega.

Nedavno mi je umrla strina od raka na genitalijama. Mučila se do kraja, posljednju kuru kemoterapije više nije ni mogla primiti jer je bila preslaba i jer je bol bila neizdrživa. Posljednjih dva tjedna budila se na mahove, došla do faze da više ni morfij nije pomagao, a posljednju noć njena kćer je u očaju tražila bilo što da joj prikrati muke.

Djed mi je još od rata sve do donedavno skrivao ispod krevet AK 47. Nagluh je, ima mrenu, jedva se kreće i premda ga ništa ne boli, čovjek je spreman da se "riješi kad za to dođe vrijeme". Nitko nije znao što čovjek drži ispod kreveta dok mama i teta nisu došle počistiti kuću, promijeniti posteljine, pa su imale što i vidjeti. Uglavnom, AK 47 je završio kod kuma u Slavoniji jer živi blizu granice sa Srbijom, a kroz selo mu se redovito šeću ilegalni migranti, a djed pizdi jer je ostao bez jedinog jamstva vlastite uravnoteženosti i mira

Melkior, ako ti nisi u stanju eutanazirati nikoga, ne traži od drugih da to učine za tebe.

Ti si za eutanaziju, dok injekcije i metke donose drugi. Ako si u stanju to učiniti vlastitom djedu ako procijeniš da je daleko od smrti, a da su bolovi stravični, i ubiješ ga, onda u redu. Ne slažem se, ali barem si principijelan.

Nije to stvar principa. Što god učinio, nema sretnog rješenja. To što sam ja pizda ne znači da drugi mora patiti. U stvari, ne znam. Ne znam za što sam sposoban, a za što nisam. Uvijek sam razmišljao o sebi da, kad dođe taj trenutak, pucat ću si u glavu. Ako budem imao sreće da ću si moći pucati u glavu. A što ako ne budem?

by Sponsored content