"Da nije ratova Srbija bi bila Švajcarska"

Stanojko wrote:

dzango wrote:

Stanojko wrote:

Eroo wrote:

Stanojko wrote:Znaci mrka kapa.... Izgleda da je jedino Crveni ovde pravi rvat...

I ti si, sammo ti to još nisu objasnili. Osim ako si onaj sas tri padeži.

Tuzno je to kad jedan jezik odumre...Stvarno niste ispali fer sto ga niste zastitili... :(

Daj Čiča opet onaj proglas za spas hrvatskog jezika. Da ga sad svi krvlju potpišemo a ne da nam Kroasani budu nepismeni dok je sveta i veka.

Hajde...

Hrvatski jezik umire!

Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo svetske kulturne baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.
Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik – kao službeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska živih. A srpski jezik je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski", "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik" i, na kraju, "hrvatski".


Hrvatska država ubija hrvatski jezik
Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
 
UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.
Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).
Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.



Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

   To su totalne gluposti !!!!!!!!!!!

  - Tu se citira Herodota ...Koja knjiga i koji stavak ????????

 Grci su govorili Coine -------------a u Europi su, u to doba bili Kelti ( jedino se u Irskoj uspio očuvati keltski u jako malim zajednicama )

 Kakav to slavenski jezik............to nema veze sa Hrvatskim jezikom  danas. Ma niti onaj jezik koji se priča prije 200-300 god u Hrvatskoj

  Jezik je živ i ne možeš ga fiksirati u vrimenu jer je to NEMOGUĆE

  Hrvatski ili Srpski su jedan te isti jezik gledano po svim medjunarodnim normama

Jezik kojim govorimo i jedni i drugi je sastavio i zapisao Vuk Karadžić i prvi put objavio 1818. u knjizi koja se zove "Srpski rječnik". Učinio je to na nagovor Jerneja Kopitara, slovenskog lingvista i slavista, koji je taj rječnik preveo na latinski i njemački.

Dakle, naš jezik je srpski u koji je Vuk ubacio mnoge izmjene kako bi ga mogli čitati i Hrvati i Slovenci. Npr. slovo "j" je uzeo iz hrvatskog. Znači da je i hrvatski.

Svi govorimo i pišemo "po Vuku", kako su to znale govoriti učiteljice u osnovnoj školi.

alkari yehudi i crvenkasti uništa...

BB-8 wrote:

Stanojko wrote:

dzango wrote:

Stanojko wrote:

Eroo wrote:
I ti si, sammo ti to još nisu objasnili. Osim ako si onaj sas tri padeži.

Tuzno je to kad jedan jezik odumre...Stvarno niste ispali fer sto ga niste zastitili... :(

Daj Čiča opet onaj proglas za spas hrvatskog jezika. Da ga sad svi krvlju potpišemo a ne da nam Kroasani budu nepismeni dok je sveta i veka.

Hajde...

Hrvatski jezik umire!

Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo svetske kulturne baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.
Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik – kao službeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska živih. A srpski jezik je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski", "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik" i, na kraju, "hrvatski".


Hrvatska država ubija hrvatski jezik
Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
 
UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.
Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).
Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.



Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

što je ovo? vlažni snovi priglupih srba?

Pitaj ga za link pa ćeš vidjeti s kojih se relevantnih izvora stanojko informira.
 
Već prije je to stavljao kad jadničak nije znao napisati "po srBskom" Elvis Presley i papa Franjo, to mu je standardni runaway trik.

  Eo ...............da vidimo kako čitate - hrvatski - od prije par god

 A da ne govorimo o  tzv  "slavenskom  jeziku od kojega su i stari Grci prisvajali riječi "

slidingdoorsoperator wrote:

Kermit wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Kermit wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

I gdje ti tu piše ono što si ti u gore boldanom zaključio, nesretniče polupismeni?

Moraš prvo početi čitati sa razumijevanjem npr bečki i ns dogovor, a ne ko pižon imati oralno pisane dijareje bez ikakvog smisla

Pa upravo ti čitaš bez ikakvog a kamoli nekog smislenog razumjevanja napisanog jer samo kompletan idiot iz napisanog može zaključiti kako Hrvati govore nekom varijantom kvazi srpskog.
Jebote, pa štokavsko narječje je također uz kajkavsko i čakavsko odavno potpuno legitimno prisutno u hrvatskom jeziku, a ti si ga polupismen kakav jesi proglasio mješavinom kvazi srpskog!
Nebitno koje je nerječje u kojem vremenskom razdoblju prevladavalo.
I ti u posljednje vrijeme nešto puno spominješ pizzona, da ti nije brat?
Ako nije rođeni odnosno po krvi, definitivno jeste po duhu seljakljuka i polupismenom primitivizmu kojim odišu njegovi, postovi, kao uostalom i tvoji.
Na stranu činjenica da ste vi Huni posljednji koji bi drugima imali pravo soliti pamet u vezi jezika, jer ste posebno netalentirani upravo za to područje.

Bit je da je srce hrvatskog korpusa stanovništva barem onaj zadružni dio povijesno bio smješten u kontinentalnu hrvatsku i dalmaciju, jezik kojim su pričali je bilo kajkavsko, odnosno čakavsko, te da su ta dva jezika (ne dijalekta) bila de facto književni jezik, a samo manjinski štokavski u dubrovniku,. Nadalje da je razvojem projekta jugslovesntva te ujedinjenja svih južnih slavena pronađeno kompromisno rješenje da se za jezik uzme štokavski koji su se velikom većinom koristili Srbi, te koji je bio njihov govor, a da je kajkavski, odnosno čakavski posvema odbačen i sveden na lokalni dijalekt, maltene seljački govor, a što se analogijom može govoriti da su Hrvati preuzeli srpski jezik, ne i pismo, a nikako obrnuto

Sad si ocrnio Mažuranića da nisi mogao gore, a pri tome nemaš potporu struke za takav stav, premda naravno uvijek ima onih koji će provaliti svakakve teorije da bi iznijeli neku svoju parcijalnu poantu.
Da niti ne spominjem kako svaka budala zna da je jezik dinamična kategorija, a ne nešto okamenjeno u prostoru i vremenu i uklesano u kamen odnosno nepromjenjivo.
Na jezik utječu široke društvene pa i političke prilike i u tome nema ništa spornog, ali je svejedno posljednji pokušaj značajnijeg posrbljivanja hrvatskog jezika propao sa padom novosadskog dogovora pa je krajnje blesavo reći da Hrvati govore nekom kvazi varijantom srpskog i ne samo zbog toga jer štokavica nije samo obilježje srpskog jezika o čemu možeš informaciju naći čak i na wiki stranicama, a kamoli u stručnoj literaturi koju kada je problem jezika u pitanju očito nikada nisi konzultirao.
I štokavskim se narječjem kad su hrvatski krajevi u pitanju nije govorilo samo u Dubrovniku nego i zaleđu odnosno u Hercegovini čiji hrvatski karakter nitko nikada nije dovodio u pitanje, a također i u Slavoniji gdje se koristila štokavska ikavica, pa se i po tome vidi da si ti pravi antislavonac premda tamo živiš kad niti to ne znaš.
Da niti ne spominjem kako se ionako većina stanovništva BiH toga vremena ionako narodonosnom smislu smatrala i izjašnjavala Hrvatima, nasuprot s druge strane Srba, pa tako i njihovog jezika (pismo je već druga priča).
Štokavica je prihvaćena između ostalog i zato da bi se izbjegla ne samo jezična nego i trajna politička podjela Trojedne Kraljevine pa je tu učinjen nekakav razumni kompromis.

Nisu se smtrali Hrvatima već katolicima, kao i sadašnji serbi nisu bili srbi već pravoslavci, u biti gdje je došao pop bili su pravoslavci/srbi, a gdje svečenik katolici/hrvati, a namjerno nisam uzeo BiH jer je srce ove države Dalmacija i kontinentalna Hrvatska a ne Bosna ili hercegovina.

Štokavski je prihvaćen napose kako sam i rekao zbog jugoslovenstva te ideje da se radi o jednom narodu, a kako je jedan narod onda mora biti jedan jezik, ovo posebice jer je kajkavski odnosno čakavski degradiran i odbačen iako je isti držao primat, a isključivo političkim odlukama.

U slavoniji se govorila i govori štokavica jer su Šokci kao prvi doseljenici poslije oslobođenja bili iz Bosne, međutim svi narodi u Bosni su govorili štokavicom, kao i cijela Srbija osim južne (torločki a koji je u biti izvorni), međutim srce i izvor Hrvata nije Bosna nego Dalmacija i Hrvatska

Piglet wrote:

BB-8 wrote:

Stanojko wrote:

dzango wrote:

Stanojko wrote:

Eroo wrote:
I ti si, sammo ti to još nisu objasnili. Osim ako si onaj sas tri padeži.

Tuzno je to kad jedan jezik odumre...Stvarno niste ispali fer sto ga niste zastitili... :(

Daj Čiča opet onaj proglas za spas hrvatskog jezika. Da ga sad svi krvlju potpišemo a ne da nam Kroasani budu nepismeni dok je sveta i veka.

Hajde...

Hrvatski jezik umire!

Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo svetske kulturne baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.
Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik – kao službeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska živih. A srpski jezik je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski", "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik" i, na kraju, "hrvatski".


Hrvatska država ubija hrvatski jezik
Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
 
UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.
Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).
Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.



Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

što je ovo? vlažni snovi priglupih srba?

Pitaj ga za link pa ćeš vidjeti s kojih se relevantnih izvora stanojko informira.
 
Već prije je to stavljao kad jadničak nije znao napisati "po srBskom" Elvis Presley i papa Franjo, to mu je standardni runaway trik.

http://kovceg.tripod.com/jarc_hrvatski_umire.htm

Ako se usudiš klikni home i malo proskrolaj

Dizajn, boje, ikone, sve odiše profesionalnošću i vjerodostojnošću, baš po mjeri stanojka. Učen čiča, nema što.

Piglet wrote:Ako se usudiš klikni home i malo proskrolaj

Dizajn, boje, ikone, sve odiše profesionalnošću i vjerodostojnošću, baš po mjeri stanojka. Učen čiča, nema što.

uf...jesam, a bolje da nisam

Yehudi wrote:

  Eo ...............da vidimo kako čitate - hrvatski - od prije par god

 A da ne govorimo o  tzv  "slavenskom  jeziku od kojega su i stari Grci prisvajali riječi "

to pitas srbe ili nas?

BB-8 wrote:

Piglet wrote:

BB-8 wrote:

Stanojko wrote:

dzango wrote:
Daj Čiča opet onaj proglas za spas hrvatskog jezika. Da ga sad svi krvlju potpišemo a ne da nam Kroasani budu nepismeni dok je sveta i veka.

Hajde...

Hrvatski jezik umire!

Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo svetske kulturne baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.
Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik – kao službeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska živih. A srpski jezik je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski", "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik" i, na kraju, "hrvatski".


Hrvatska država ubija hrvatski jezik
Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
 
UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.
Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).
Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.



Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

što je ovo? vlažni snovi priglupih srba?

Pitaj ga za link pa ćeš vidjeti s kojih se relevantnih izvora stanojko informira.
 
Već prije je to stavljao kad jadničak nije znao napisati "po srBskom" Elvis Presley i papa Franjo, to mu je standardni runaway trik.

http://kovceg.tripod.com/jarc_hrvatski_umire.htm

o isuse dragi

pizzon wrote:

Noor wrote:pa tko vam kriv, što stalno te ratove izazivate.
al, što sjebete sebe...nego sjebete i mnoge druge!

eto, izvini, sto ste formirali ndh, da bi pobili ili proterali  svoje gradjane, ranije ili kasnije.
jedina drzava na prosotru evrope koja je samostalno formirala i organizovala genocid
nad svojim gradjanima bila ja NDH.
to nije stav srbije, to je stav mnogo siri, i to zvanicno.

Stav USA, a i mnogo šire je da je Srbija zasrala na balkanu više nego jednom. Nisu vas samo tako izbombardirali i oteli vam Kosovo. Al' ne mere ni Srbin vječno šamaranje podnositi. Prije ili kasnije će pokleknuti ;P Sad kad Vučić potpiše kapitulaciju i prizna bivšu južnu pokrajinu možda takvim peronosporama tvoje provenijencije dojde z dupeta v glavu.

Oh_Femder wrote:
Stav USA, a i mnogo šire je i da ..

.. Asad mora pasti.

crvenkasti wrote:Jezik kojim govorimo i jedni i drugi je sastavio i zapisao Vuk Karadžić i prvi put objavio 1818. u knjizi koja se zove "Srpski rječnik". Učinio je to na nagovor Jerneja Kopitara, slovenskog lingvista i slavista, koji je taj rječnik preveo na latinski i njemački.

Dakle, naš jezik je srpski u koji je Vuk ubacio mnoge izmjene kako bi ga mogli čitati i Hrvati i Slovenci.  Npr. slovo "j" je uzeo iz hrvatskog. Znači da je i hrvatski.

Svi govorimo i pišemo "po Vuku", kako su to znale govoriti učiteljice u osnovnoj školi.

Ti govoriš srpski jer ti je materinji, i to je u redu.
Hrvati imaju pravopis iz 1639.

maggie13 wrote:

crvenkasti wrote:Jezik kojim govorimo i jedni i drugi je sastavio i zapisao Vuk Karadžić i prvi put objavio 1818. u knjizi koja se zove "Srpski rječnik". Učinio je to na nagovor Jerneja Kopitara, slovenskog lingvista i slavista, koji je taj rječnik preveo na latinski i njemački.

Dakle, naš jezik je srpski u koji je Vuk ubacio mnoge izmjene kako bi ga mogli čitati i Hrvati i Slovenci.  Npr. slovo "j" je uzeo iz hrvatskog. Znači da je i hrvatski.

Svi govorimo i pišemo "po Vuku", kako su to znale govoriti učiteljice u osnovnoj školi.

Ti govoriš srpski jer ti je materinji, i to je u redu.
Hrvati imaju pravopis iz 1639.

Našao sam. Jel misliš na Rajmund Džamanjića?



Evo što piše:

Autor je prvoga slovopisa hrvatskoga jezika koji je, po svoj prilici, bio namijenjen polaznicima gimnazije. Godine 1639. izdao je u Mletcima jezičnu raspravu Nauk za piisati dobro latinskiema slovima rieci yezika slovinskoga koyiemse Dubrovcani, i sva Dalmatia kakko vlasctitiem svoyiem yezikom sluzcij, u kojoj je predložio jednostavan i dosljedan sustav pisanja konsonanata: dvostrukim se slovom pišu samo glasovi ć, đ, lj, nj, š i ž, ali i kompliciranu uporabu akcenatskih znakova. Njegovi slovopisni prijedlozi nisu zaživjeli u praksi.

pizzon wrote:

Noor wrote:pa tko vam kriv, što stalno te ratove izazivate.
al, što sjebete sebe...nego sjebete i mnoge druge!

eto, izvini, sto ste formirali ndh, da bi pobili ili proterali  svoje gradjane, ranije ili kasnije.
jedina drzava na prosotru evrope koja je samostalno formirala i organizovala genocid
nad svojim gradjanima bila ja NDH.
to nije stav srbije, to je stav mnogo siri, i to zvanicno.

A zakaj su građani Hrvatske Srbi?

Koji kurac radite u Hrvatskoj? 

Znaš i ti i mi što vi radite u Hrvatskoj, al ne ide i neće ići al bojim se da čete još koji put zagnojit hrvatsku zemlju dok to shvatite.

Kermit wrote:
Nisu se smtrali Hrvatima već katolicima, kao i sadašnji serbi nisu bili srbi već pravoslavci, u biti gdje je došao pop bili su pravoslavci/srbi, a gdje svečenik katolici/hrvati, a namjerno nisam uzeo BiH jer je srce ove države Dalmacija i kontinentalna Hrvatska a ne Bosna ili hercegovina.

Štokavski je prihvaćen napose kako sam i rekao zbog jugoslovenstva te ideje da se radi o jednom narodu, a kako je jedan narod onda mora biti jedan jezik, ovo posebice jer je kajkavski odnosno čakavski degradiran i odbačen iako je isti držao primat, a isključivo političkim odlukama.

U slavoniji se govorila i govori štokavica jer su Šokci kao prvi doseljenici poslije oslobođenja bili iz Bosne, međutim svi narodi u Bosni su govorili štokavicom, kao i cijela Srbija osim južne (torločki a koji je u biti izvorni), međutim srce i izvor Hrvata nije Bosna nego Dalmacija i Hrvatska

Smatrali su se Hrvatima, a katolici jesu bili, a tada su se uostalom poistovjećivali religijska i narodna pripadnost.
Tko se to u Trojednici od katolika smatrao Srbima?
I pusti sad onu tragikomediju od dubrovačkih Srba katolika, u to nije vjerovao nitko normalan jer je bila riječ o lošoj propagandi koja se brzo ispuhala.
Makar je bilo dosta pravoslavaca koji su se smatrali Hrvatima, posebno nakon što je veći broj njih prihvatio "carsku vjeru" na nagovor iz Beča kako bi dobili neke povlastice.
Inače su danas potomci takvih, a znam ih određeni broj, u najmanju ruku jednako Hrvati kao i bilo koji drugi što govori kako je nacionalna pripadnost prije svega stvar unutarnjeg osjećaja i kulture koju se prihvaća.
Štokavski nije prihvaćen radu jugoslavenske ideje, nego zato da se izbjegne podjela trojednice na štokavski, kajkavski i čakavski dio koja bi se prije ili kasnije ozakonila kao teritorijalna podjela pri čemu bi Slavonija pripala Mađarskoj, banska Hrvatska Austriji, a Dalmacija Italiji. Kulturološki gledano odnosno to bi bila podjela na zone utjecaja koja bi prije ili kasnije bila pretvorena u terotorijalnu podjelu.
Da sad ne spominjem famozne srpsko/slovenske dogovore i planove odnosno one između Jerneja Kopitara i Vuka Karadžića po kojima Hrvatsko Zagorje ide Sloveniji, a štokavski dijelovi Srbiji, ali to je bilo po principu štojebabimilo...
Jedinstveni jezik je dakle značio jedinstvenu naciju, ali u ovom slučaju (Mažuranić) to je značilo onu hrvatsku, a ne jugoslavensku, a ta se ideja u Trojednici uglavnom prihvaća kao okvir za suradnju Srba i Hrvata protiv stranih prisezanja, dakle protiv germanskih, talijanskih i mađarskih utjecaja.
Same pristalice ideje ujedinjavanja južnoslavenskih naroda i zemalja nikada nisu postigli neki jasan konsenzus trebaju li to načiniti u okviru jedne države i nacije ili kao ravnopravnu zajednicu svih južnoslavenskih naroda i država zasebno pri čemu bi se ugledali na K&K monarhiju kroz državnu organizaciju zasebnih zemalja, parlamenata i zakonodavstava koje bi samo dijelile neke osnovne funkcije države.
Možemo voditi povijesne i kulturološke rasprave o tome što je bilo srce hrvatskog nacionalnog bića, ali je očito kako se tu utjecaj bosanskih i hercegovačkih krajeva debelo umanjuje jednostavno zato jer su tamošnji katolici bili teško potlačeni u svom vjerskom pa time i kulturnom što znači i nacionalnom životu u odnosu na muslimane i pravoslavne pa se zbog toga i njihov glas u tom smislu jednostavno puno slabije čuo.

Nas je isto rat zajebo. Mi bi s rojsom, ovim vozačem kamijona iz lecevice , erotskim fotografom Sanaderom i ostalima bili Monte Karlo sigurno..

BB-8 wrote:

pizzon wrote:

BB-8 wrote:

pizzon wrote:

BB-8 wrote:

tebi ni psihijatar ne može pomoći...

što to ne znamo pročitati? molim konkretan odgovor, a ne srpsko preseravanje...hvala

kako sta
koliko dece nakon 4.razreda zna pravilno da procita tekst gde se nabacane strane reci
ne glumite, koji vam je q

zamolio sam konkretan odgovor, a naravno da sam dobio klasično srpsko preseravanje...

djeca u 4. razredu su još u procesu učenja stranih jezika jer su tek prije 3 godine počeli učiti neki strani jezik...

ni posele gimnazije ne znate, ogromna vecina
ni posle fakulteta, ni u mladosti ni u starosti,
ogromna vecnia ne zna,  kenjate da znate, samo zvanicno

konkretan si u pičku materinu...aj bok

konkretno i  istinito, ajde cao
znate moj q da pisete svi engleski

danni1 wrote:

pizzon wrote:

Noor wrote:pa tko vam kriv, što stalno te ratove izazivate.
al, što sjebete sebe...nego sjebete i mnoge druge!

eto, izvini, sto ste formirali ndh, da bi pobili ili proterali  svoje gradjane, ranije ili kasnije.
jedina drzava na prosotru evrope koja je samostalno formirala i organizovala genocid
nad svojim gradjanima bila ja NDH.
to nije stav srbije, to je stav mnogo siri, i to zvanicno.

A zakaj su građani Hrvatske Srbi?

Koji kurac radite u Hrvatskoj? 

Znaš i ti i mi što vi radite u Hrvatskoj, al ne ide i neće ići al bojim se da čete još koji put zagnojit hrvatsku zemlju dok to shvatite.

a zasto su gradjani srbije hrvati
nemoj da  pretis, vec zapamti
da je u istorji srbije samo jedan i jednom bio s.m

slidingdoorsoperator wrote:

Kermit wrote:
Nisu se smtrali Hrvatima već katolicima, kao i sadašnji serbi nisu bili srbi već pravoslavci, u biti gdje je došao pop bili su pravoslavci/srbi, a gdje svečenik katolici/hrvati, a namjerno nisam uzeo BiH jer je srce ove države Dalmacija i kontinentalna Hrvatska a ne Bosna ili hercegovina.

Štokavski je prihvaćen napose kako sam i rekao zbog jugoslovenstva te ideje da se radi o jednom narodu, a kako je jedan narod onda mora biti jedan jezik, ovo posebice jer je kajkavski odnosno čakavski degradiran i odbačen iako je isti držao primat, a isključivo političkim odlukama.

U slavoniji se govorila i govori štokavica jer su Šokci kao prvi doseljenici poslije oslobođenja bili iz Bosne, međutim svi narodi u Bosni su govorili štokavicom, kao i cijela Srbija osim južne (torločki a koji je u biti izvorni), međutim srce i izvor Hrvata nije Bosna nego Dalmacija i Hrvatska

Smatrali su se Hrvatima, a katolici jesu bili, a tada su se uostalom poistovjećivali religijska i narodna pripadnost.
Tko se to u Trojednici od katolika smatrao Srbima?
I pusti sad onu tragikomediju od dubrovačkih Srba katolika, u to nije vjerovao nitko normalan jer je bila riječ o lošoj propagandi koja se brzo ispuhala.
Makar je bilo dosta pravoslavaca koji su se smatrali Hrvatima, posebno nakon što je veći broj njih prihvatio "carsku vjeru" na nagovor iz Beča kako bi dobili neke povlastice.
Inače su danas potomci takvih, a znam ih određeni broj, u najmanju ruku jednako Hrvati kao i bilo koji drugi što govori kako je nacionalna pripadnost prije svega stvar unutarnjeg osjećaja i kulture koju se prihvaća.
Štokavski nije prihvaćen radu jugoslavenske ideje, nego zato da se izbjegne podjela trojednice na štokavski, kajkavski i čakavski dio koja bi se prije ili kasnije ozakonila kao teritorijalna podjela pri čemu bi Slavonija pripala Mađarskoj, banska Hrvatska Austriji, a Dalmacija Italiji. Kulturološki gledano odnosno to bi bila podjela na zone utjecaja koja bi prije ili kasnije bila pretvorena u terotorijalnu podjelu.
Da sad ne spominjem famozne srpsko/slovenske dogovore i planove odnosno one između Jerneja Kopitara i Vuka Karadžića po kojima Hrvatsko Zagorje ide Sloveniji, a štokavski dijelovi Srbiji, ali to je bilo po principu štojebabimilo...
Jedinstveni jezik je dakle značio jedinstvenu naciju, ali u ovom slučaju (Mažuranić) to je značilo onu hrvatsku, a ne jugoslavensku, a ta se ideja u Trojednici uglavnom prihvaća kao okvir za suradnju Srba i Hrvata protiv stranih prisezanja, dakle protiv germanskih, talijanskih i mađarskih utjecaja.
Same pristalice ideje ujedinjavanja južnoslavenskih naroda i zemalja nikada nisu postigli neki jasan konsenzus trebaju li to načiniti u okviru jedne države i nacije ili kao ravnopravnu zajednicu svih južnoslavenskih naroda i država zasebno pri čemu bi se ugledali na K&K monarhiju kroz državnu organizaciju zasebnih zemalja, parlamenata i zakonodavstava koje bi samo dijelile neke osnovne funkcije države.
Možemo voditi povijesne i kulturološke rasprave o tome što je bilo srce hrvatskog nacionalnog bića, ali je očito kako se tu utjecaj bosanskih i hercegovačkih krajeva debelo umanjuje jednostavno zato jer su tamošnji katolici bili teško potlačeni u svom vjerskom pa time i kulturnom što znači i nacionalnom životu u odnosu na muslimane i pravoslavne pa se zbog toga i njihov glas u tom smislu jednostavno puno slabije čuo.

Po meni najznačajnija knjiga:

dinko tomašić POLITIČKI RAZVITAK HRVATA

https://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=100000469