Re: Deklaraciju o zajedničkom jeziku

by aben 28/3/2017, 13:40

[size=33]Tko je komu ukrao jezik?[/size]

Često se, nažalost, moram prepirati sa zagovornicima teze o hrvatsko-srpskom jeziku, slušati argumente kako je to isti jezik zato što se međusobno razumijemo (kao da su sličnost i razumijevanje relevantan kriterij, jer međusobno se - i to dobro! - razumiju i Skandinavci pa opet govore švedskim, danskim i norveškim jezikom) ili pak iznova čitati Gajeva i Karadžićeva laprdanja o navodnom južnoslavenskom jedinstvu koja mi pod nos poturaju velikosrbi, ne shvaćajući da je lingvistika jedno, a politika drugo, i da su rečenice našeg ilirca nejezičara izvađene iz konteksta, odnosno da su jako dobro poslužile Vuku (i ne samo njemu!) u ostvarivanju njegovih imperijalističkih težnji.

Vrijeme je za obračun s tim brkatim falsifikatorom. Pa hajdemo ispočetka, od imena...

Naši stari zakoni, Vinodolski zakonik iz 1280. i Poljički statut iz 1440. godine, zovu narod i jezik hrvatskim. Prijepis Kronike popa Dukljanina iz XVI. stoljeća također. Brojni priređivači naših misala i evanđelja nazivaju jezik i pismo hrvatskim. U staroj hrvatskoj književnosti izmedu 1500. i 1800. godine tako nazivaju jezik kojim pišu i Marko Marulić, Jerolim Kaletić, fra Bernardin Splićanin, Marko Pavičić, Andrija Dalla Costa, Dominik Gianuzzi (svi iz Splita), Nikola Nalješković, Dinko Zlatarić, fra Bernardin Pavlović, Marko Desrivaux Bruerović, Josip Gjurini (svi iz Dubrovnika), Rafael Levaković (Jastrebarsko), Ivan Vidalić (Korčula), Hanibal Lucić, Petar Hektorović, Marin Gazarović, Dominik Pavičić (svi s Hvara), Benedikt Zborošić (Trogir), Tomko Mrnavić, Nikola Palikuća, Mate Zoričić, fra Toma Babić (iz Šibenika i okolice), Ivan Filipović Grčić (Sinj), fra Filip Grabovac (Vrlika), Petar Zoranić, Juraj Baraković, Ivan Zannoti Tanzlinger, Šimun Klemenović, Anton Božin (svi iz Zadra), Ivan Pavlović Lučić i otac Andrija Kačić Miošić (iz Makarske), fra Lovro Sitović (iz Ljubuškog), August Vlastelinović i Juraj Radojević (iz Sarajeva), Franjo Glavinić, Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin (iz Istre) te još mnogi pisci iz Dalmacije nepoznata točnijeg boravišta.

A sada malo o narodnom jeziku. Iako je staroslavenski bio znatno potisnut, ipak se sačuvao u Lijepoj Našoj, ali samo u crkvi i liturgijskoj upotrebi; u svjetovnoj književnosti vrlo je rano potpuno istisnut. Staroslavenski jezik s brojnim redakcijama i utjecajima narodnih jezika upotrebljavaju u književnosti svi Slaveni lstočne Crkve sve do druge polovice devetnaestog stoljeća. Dositej Obradović (1739. - 1811.) bio je prvi koji je kod Srba, očito pod utjecajem sličnog rada Lomonosova među Rusima (1711. - 1764.), pokušao uvesti srpski narodni govor u srpsku knjigu. Vuk Karadžić (1787. - 1864.) morao je svladati velike teškoće da provede svoje reforme. Njegov je rad tek poslije smrti priznat u vlastitoj zemlji, uvođenjem službenog jezika u Srbiji 1868. godine. Vukovim radom ili tek službenom odredbom o srpskom književnom jeziku započinje svoj život srpski standard, koji je dakle star samo 73 godine i koga prije uistinu nije ni bilo, kao ni srpske književnosti na narodnom jeziku.

Zanimljivo je da je Vuka i Vukove učitelje u tom radu neprijeporno nadahnuo ruski reformator Nikolaj Karamzin, nešto stariji Vukov suvremenik (1766. - 1826.), koji je u Rusiji uspio prodrijeti s idejom o potrebi uvođenja narodnog jezika. Dakle, ni u tome Vuk nije bio samostalan stvaralac.

Sve te tako čvrste i vidljive povijesne činjenice nisu bile nikakva teškoća ni zapreka da svi srpski pisci, a i dobar broj hrvatskih, misle, tvrde i dokazuju da su pojavom i djelom Vuka i Hrvati “dobili” svoj književni jezik, koji tobože do tada uopće nisu imali. Ta stalna tvrdnja postala je tako općenita, tako sigurna i neoboriva, i na hrvatskoj i na srpskoj strani, da nije bilo čovjeka koji bi se usudio proturječiti. Veliki hrvatski znanstvenici Jagić i Maretić ne samo da tu lažnu tvrdnju nisu srušili po zakonu istine nego su je upravo s osobitom slašću propovijedali čitav svoj život. Maretić pišući svoju Gramatikuupotrebljava, kako sam navodi, sva Vukova djela, Daničićeva djela, narodne pjesme koje je skupio Vuk, djela još trojice srpskih pisaca i od Hrvata samo Nodilovu Historiju (premda je bitno reći da joj je autor - pogotovo kada je riječ o jeziku i kulturi - prosrpskih stavova, zbog čega su ga prozivali naši intelektualci). To se dogodilo godine 1931., usred bijela Zagreba, na hrvatskom sveučilištu. Od novih i starih hrvatskih pisaca i književnika Maretić nije upotrijebio nijednoga. Ama baš nijednoga! Nijednoga dubrovačkoga klasika (a imao je izbor od renesansnih majstora poput Menčetića i obojice Držića do baroknih virtuoza kao što su Gundulić, Bunić Vučić i Đurđević), ni Šenou, ni Matoša, ni Marula Splićanina, ni Starog (Antu Starčevića)...

Pri stvaranju svog Rječnika istu su pogrešku načinili dr. Broz i dr. Iveković. Quod non est in actis, non est in mundo. Čega nema u djelima Vuka Karadžića, toga nema ni u hrvatskom narodu. To je jedini zaključak koji se može izvući iz cijeloga njihova rada. Štoviše, bilo je Hrvata koji su isticali našu staru crnu nezahvalnost: mi se Hrvati još usuđujemo napadati Vuka, čovjeka koji je nama Hrvatima, eto, velikodušno darovao naš književni jezik - govorili su. U tom smislu čuli smo beskrajno mnogo prigovora i od Srba. “Vuku da podignete veći spomenik nego što je onaj u Beogradu, jer da ne beše njegova jezika, vi (Hrvati) biste danas govorili narečjem oko Zagreba, i tu bi vam i grob bio”, veli jedan Beograđanin 1940. godine.

Sâm Vuk Stefanović Karadžić u svom čuvenom Kovčežiću piše: “Mnogi stariji spisatelji ove braće naše, zakona rimskoga, pisali su srpski čistije od našijeh ne samo svojega vremena, nego od mnogijeh i današnjeg.” Tu navodi Reljkovićev Satir, Došenovu Aždaju sedmoglavui Kanižlićevu Rožaliju pa za njih kaže: “Ova su sva tri pomenuta spisatelja Slavonci.” Navodi zatim “dalmatinskog fratra Petra Kneževića iz njegove knjige 'Pisme duhovne razlike' koja je tiskana u Mlecima 1765., dakle opet prije prve knjige našega Dositeja.”

Ovdje Vuk nehotice priznaje da su hrvatski pisci - i čakavci i štokavci - bili davno prihvatili i uveli narodni jezik u književnost pa se Srbi mogu na njih samo ugledati. Oprezno izbjegava priznati da su ti pisci bili Hrvati te ih naziva pokrajinskim imenima, a za njihov jezik veli da je srpski!

I to priznanje, kao i druga iz srpskog pera, dokazuju da je upravo hrvatska književna baština iz prošlih stoljeća mogla voditi Srbe u njihovu mučnom traženju svoga književnog izričaja i književnog jezika; jedino od Hrvata mogli su za sebe crpsti dragocjeno iskustvo i ako se već može govoriti o uzimanju nečijega književnog jezika, Srbi su poprimili hrvatski književni jezik, a ne obrnuto, kako se to uporno tvrdilo već stotinu godina. Doista je čudna srpska logika! Ako već 450 godina postoji bogata hrvatska književnost pisana čistim narodnim ikavskim i jekavskim govorom, i ako postoje još nekoliko stoljeća stariji ostali pisani spomenici, i ako kod Srba prije Vuka vlada tabula rasa, što je oboje potpuno jasno, što je onda prirodnije nego da smo mi bili oni koji su dali, da smo mi oni od kojih se uzelo?! No mi Hrvati ne bolujemo od luđačke megalomanije da nekome nešto “dajemo” i da ističemo nešto što ne postoji. Mi samo katkad podsjetimo zapadni svijet na svoje zasluge u prošlim vremenima turskih ratova i - ništa više.

Hrvati su u svojoj starijoj književnoj epohi imali više dobrih rječnika i slovnica (gramatika). Prepisat ću i njih, da se ne zaboravi. Slovnice: Kašić 1604., Križanić i Dellabella 1728., Reljković 1767., Lanosović 1778.; rječnici: Vrančić 1595., Mikalja 1649., Habdelić 1670., Dellabella 1728., Belostenec 1740., Jambrešić 1742., Stulli 1801., 1806. i 1810., itd.

Po dokazima dr. Marijana Stojkovića, “Kopitar je... potičući Vuka u Beču za narodni jezik, uputio ga upravo na hrvatske ('ilirske') leksikone i uvalio mu na putu u domovinu hrvatske rječnike u torbak, da po njima sakuplja, a da negovorene riječi u njima briše. Tako je došlo do Vukova rječnika (1818.). Vuk je sam upućivao svoje Srbe na zagrebačke 'Ilirce', da poprime narodni jezik. A zagrebački provincijalni Hrvati, odrekavši se svoga zagorskog narječja, prigrlili su opći narodni hrvatski jezik prema starijim dalmatinskim, bosanskim, dubrovačkim i slavonskim književnicima, i to sve prije nego je Vuku pošlo za rukom nagovoriti Srbe, da uzmu narodni jezik.”

Ne samo u uvođenju jezika nego i u odabiranju i uzimanju jekavice za srpsku književnu upotrebu pošao je Vuk svjesno utrtim hrvatskim putevima. Srpski pisci nisu smatrali jekavicu srpskim vlasništvom. “Karadžićevo pisanje južnim narečjem (tj. jekavicom)”, veli Skerlić, “dotle u srpskoj književnosti neupotrebljavanim narečjem, nije se dopalo ondašnjim srpskim piscima, koji su bili iz ekavskih krajeva, i koji su već imali tradiciju, da je ekavsko narečje, književno narečje srpsko.”

Milovan Vidaković, Lukijan Mušicki i drugi bili su protiv jekavice pa su pisali Vuku da je se okani.

U jednoj svojoj knjizi (“Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815., skupio Vuk Stefanović Karadžić”) objašnjava Vuk zašto sve pjesme nije donio u jekavici: “Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.”

Vukovo klasično priznanje najbolje pokazuje kako jezgra srpskog naroda, pravi historijski Srbi - doseljeni s juga s Arsenijem Crnojevićem 1690. godine u bivše ugarske zemlje i hrvatski Srijem, smatraju jekavicu hrvatskim jezikom i odlučno joj se opiru. To shvaćanje podupiru brojni prijevodi hrvatskih pisaca: Gundulića, Kačića, Došena, Reljkovića... na srpski jezik. Jekavicu smatraju pravi Srbi tuđom - hrvatskom i dalmatinskom - i drže da je potrebno prevoditi je na “slaveno-serbskij”. Ti su se prijevodi događali početkom devetnaestog stoljeća, nakon Dositejeva i Vukova djelovanja među Srbima, i potvrđuju čvrsto uvjerenje Srba da Vuk prihvaćanjem jekavice uzima nešto hrvatsko.

Mogao bih još, ali pametnome dosta.

by RayMabus 28/3/2017, 13:44

Aben ovdje smo nebitni mi , ovdje je bitno onih osam miljardi oko nas.

Da ga hebeš kako god okreneš nemoš to prodavat pod zajednicki i tako kvalificrat : lažeš ljude , dođe Bosanac u Kairo i prodaje pricu da se taj bosanski prica i u Srbiji ovi uplate taj tecaj i onda dođu u Bg i ono PUŠIONA.

OK.

by RayMabus 28/3/2017, 13:47

RayMabus wrote:Aben ovdje smo nebitni mi , ovdje je bitno onih osam miljardi oko nas.

Da ga hebeš kako god okreneš nemoš to prodavat pod zajednicki i tako kvalificrat : lažeš ljude , dođe Bosanac u Kairo i prodaje pricu da se taj bosanski prica i u Srbiji ovi uplate taj tecaj i onda dođu u Bg i ono PUŠIONA.

OK.

Mislim nemože mu Srbija kao država to odobrit , službeno ....to ti je to.

On može predavat filtirani tecaj za početnike odobren i od Srbije ....morat ce polagat neki tecaj za licencu u Bg i Zg i Podgorici ...i s tim diplomama on može predavat okolo taj tecaj za početnike i to službeno vrijedi u sve cetri države.

by Eroo 28/3/2017, 13:50

Noor wrote:
Eroo wrote:
Noor wrote:
vuksadinare wrote:
pizzon wrote:ovo sto mi govorimo i pisemo jeste jedan jezik, to nesumnjivo.
sve je to pitanje politicke odluke.
srpska je latinica kao i cirilica
jwel kuzis ti kajkavski dijalekt i cakavski?..ne kuzis..onda kako moez biti isti jezik
trebalo bi ga upoznati s nekim iz Bednje, mislio bi da sluša mandarinski
Trebalo bi i meni barem 14 dana da skužim u čemu je štos i da polovim ono najbitnije.
Potsjeća me na naš prleški dijalekt(okolica Ljutomera). Mješavina svega i svačega, pa čak i ikavskog.

kad su se za vrijeme rata (I i II) vojnici vraćali doma u Bednju, pokupivši i koju novu riječ, naučenu od suboraca po ratištima....ostali su se križali i snebivali...Jõj, kok ja bädost, do ja mëgel pezaobiti nöš demõči gyever, po väč nä znu geverïti, kok sa prï nos gevëri. (Jao, kako je bedast, kad je mogao zaboraviti naš domaći govor, pa više ne zna govoriti, kako se kod nas govori)

znači, nikako ne smijemo zanemarivati svýj storïnski gyever

I meni su moji u 'ercegovini zamjerili svašta na tu temu. Inače ja sam njihov gimmnazijalac koji je studirao struku u Sloveniji.
Naravno da mi nisu bili poznati stručni izrazi na hrvatskom. A pazi, brat i zet su mi profesori hr jezika...Moš mislit kako su
me ispravljali i kritizirali. Prevodio sam(na odmoru) jednu stručnu knjigu sa slovenskog na hrvatski...Svako toliko sam zapitkivao
moja dva profesora "Kako se kaže itd". Zetu puko film..."Pa, Ero, ta nisi valjda zaboravija maternji?". Nakon nekoliko sam ga upitao kako se kaže onom šarafu ispod brodske elise, što ide od cinciatora do gurtne za alternator....

..."Pa, Ero, ja nisan studira strojarstvo..." ...Klik, tada je razumija moje probleme i pomagao mi je da sam knjigu dovršija kako spada.

by RayMabus 28/3/2017, 13:51

RayMabus wrote:
RayMabus wrote:Aben ovdje smo nebitni mi , ovdje je bitno onih osam miljardi oko nas.

Da ga hebeš kako god okreneš nemoš to prodavat pod zajednicki i tako kvalificrat : lažeš ljude , dođe Bosanac u Kairo i prodaje pricu da se taj bosanski prica i u Srbiji ovi uplate taj tecaj i onda dođu u Bg i ono PUŠIONA.

OK.
Mislim nemože mu Srbija kao država to odobrit , službeno ....to ti je to.

On može predavat filtirani tecaj za početnike odobren i od Srbije ....morat ce polagat neki tecaj za licencu u Bg i Zg i Podgorici ...i s tim diplomama on može predavat okolo taj tecaj za početnike i to službeno vrijedi u sve cetri države.

U praksi oni nebi šetali okolo nego bi u svakoj državi u sklopu uciteljskog studija postojao taj dodatni program od jedne godine tko oce ici vani i da ima dozvolu za predavanje ovog osnovnog tecaja koji je službeno priznat u sve cetri države.

by RayMabus 28/3/2017, 13:55

Filtirani rijecnik ...turisticki , oni đepni .....bez ije i e i izraza nekih ...dakle onsova ....jel sve tu isto ko i svugdje : je.

OK štampaj i pošalji u Split , mi to stavimo na kioske pa Kinez turista ako ga to zanima lijepo kupi ...isti taj rijecnik mu koristi i ako ode u Mostar turisticki.

Il u BG.

by RayMabus 28/3/2017, 13:56

Jednostavno rijec je o biznisu.

Money.

I love money.

by RayMabus 28/3/2017, 13:57

Zato nisam ni moga spavat sinoc , diga se tek prije uru vrimena ...nanjušio pare.

by RayMabus 28/3/2017, 13:59

To je lova , puno love.

by dzango 28/3/2017, 14:04

Eroo wrote:
dzango wrote:Jebiga, jeste isti jezik.
Za razgovor za šankom. Razlika je taman koliko i između hrvatskog i slovenskog.
Oni koji se bave jezikoslovjem to znaju i objasniti na pravi način.
Odlično razumijemo i jedan i drugi jezik zato se nam čini da su isti.
Meni su isti slovenski i hrvatski, ali je daleko od toga da bi bili isti.
Hrvatski jezik se razvija i crpi fundus riječi iz drugačijeg bazena, nego srpski.
Da sad ne pričam o konstrukciji rečenice...Neću o ovome jer nisam stručnjak za to područje.
Imam i ja probleme oko toga, jer sam tijekom decenija izgubio upravo to i nikako ne uspijevam popraviti.

Jeste. Zato Slovence niko ne razume a mi se razumemo.

Razumem ja da je to politički neprijatno i da to treba nekako neutralisati, ali jeste isti jezik jebiga.

by RayMabus 28/3/2017, 14:04

Rijec je o lovi i to velikoj , osam miljardi ljudi.

Takav rijecnik , turisticki ja mogu prodavat i u Izraelu il Izraelcima na cijelom ovom prostoru.

Tecaj po takvom filtiranom rijecniku za početnike isto.

To su pare , ogromne.

by RayMabus 28/3/2017, 14:05

dzango wrote:
Eroo wrote:
dzango wrote:Jebiga, jeste isti jezik.
Za razgovor za šankom. Razlika je taman koliko i između hrvatskog i slovenskog.
Oni koji se bave jezikoslovjem to znaju i objasniti na pravi način.
Odlično razumijemo i jedan i drugi jezik zato se nam čini da su isti.
Meni su isti slovenski i hrvatski, ali je daleko od toga da bi bili isti.
Hrvatski jezik se razvija i crpi fundus riječi iz drugačijeg bazena, nego srpski.
Da sad ne pričam o konstrukciji rečenice...Neću o ovome jer nisam stručnjak za to područje.
Imam i ja probleme oko toga, jer sam tijekom decenija izgubio upravo to i nikako ne uspijevam popraviti.
Jeste. Zato Slovence niko ne razume a mi se razumemo.

Razumem ja da je to politički neprijatno i da to treba nekako neutralisati, ali jeste isti jezik jebiga.

NIJE.

Nemožeš ga prodavat onim osam miljardi ljudi okolo pod zajednicki.

by RayMabus 28/3/2017, 14:07

Đango nemožeš ti tj ucitelj iz Srbije otic u Tel Aviv i onda Izraelcima to prodavat pod zajednicki ...taj Izraelac onda misli da je to tako stvarno , uplati tecaj i dođe radit u Zadar npr i ono paf , sve nešto drukcije ...njemu je ono ije sad nova rijec ...nije to ucio ..shebo si ga.

by RayMabus 28/3/2017, 14:10

Možeš predavati filtirani tecaj za južnoslovenski koji ce odobrit i službeno sve cetri države , tu nema ije i e glagola i imenica i rijeci koje su specificne samo za jednu državu ...osnovni tecaj ...ono 20% vokabulara.

Drage volje cu ti pečatirat tu dozvolu pa odi u Tel Aviv i predaji , pisat ce na diplomi : polaznik ovog tecaja se osposobljava za osnovni tecaj za pocetnike na cetri države ....i ispod pečat Republike Hrvatske.

by RayMabus 28/3/2017, 14:12

Ista ta diploma tj taj filtirani tecaj za početnike ce ti vrijedit svugdje na planeti.

Oš ic poducavat Eskime tako ?

OK NO PROBLEM.

PEČAT : REPUBLIKA HRVATSKA STOJI IZA TOGA.

by RayMabus 28/3/2017, 14:14

S takvim tecajem npr ucitelj iz Hrvatske koji je to položio da može predavat ode u Milano i otvori školu i PEČAT REPUBLIKE SRBIJE ...TECAJ JE VAŽECI NA PODRUCJU REPUBLIKE SRBIJE.

by RayMabus 28/3/2017, 14:16

Rijec je o lovi , puno love , zato nisam moga zaspat sinoc nikako , ja sam ti nešto ko morski pas kad nanjuši krv .....tako i ja kad nanjušim lovu , posebno puno love.

by RayMabus 28/3/2017, 14:20

Ti možeš u Malmou otvorit školu srpskog jezika al ja ti mogu dat i dozvolu ovog tecaja ...šire podrucje ..osnovi tecaj ...pečatirano da je to to tj republika Hr stoji iza toga.

Šveđanin oce naucit srpski ...ok ...evo ti prvo ovaj tecaj.

Ajmo dalje.

Stim tecajem možeš odma u Beograd , nakon tri mjeseca tamo lako ceš savladat taj srpski s e.

by **kic** 28/3/2017, 14:21

longi, opet simultanke?

by vuksadinare 28/3/2017, 14:23

dzango wrote:
Eroo wrote:
dzango wrote:Jebiga, jeste isti jezik.
Za razgovor za šankom. Razlika je taman koliko i između hrvatskog i slovenskog.
Oni koji se bave jezikoslovjem to znaju i objasniti na pravi način.
Odlično razumijemo i jedan i drugi jezik zato se nam čini da su isti.
Meni su isti slovenski i hrvatski, ali je daleko od toga da bi bili isti.
Hrvatski jezik se razvija i crpi fundus riječi iz drugačijeg bazena, nego srpski.
Da sad ne pričam o konstrukciji rečenice...Neću o ovome jer nisam stručnjak za to područje.
Imam i ja probleme oko toga, jer sam tijekom decenija izgubio upravo to i nikako ne uspijevam popraviti.
Jeste. Zato Slovence niko ne razume a mi se razumemo.

Razumem ja da je to politički neprijatno i da to treba nekako neutralisati, ali jeste isti jezik jebiga.

nije..to sto se netko razumije ne znaci da je jezik isti...imas brdo suprotnih rijeci..a rijeci cine jezik..to sto ti govoris hleb a ja to razumijem a ti znas sto znaci kruh ne znaci da govorimo istim jezikom ja razumijem gotovo sve sto slovaci govore..jel to znaci da govorimo istim jezikom?..reci to slovaku pa ces dobiti pivo u glavu

by Ringo10 28/3/2017, 14:24

speare_shaker wrote:
pizzon wrote:smirite se, ovo je samo preteca neminovnog

Konačnog obračuna sa preostalim elementima velikosrpske politike van Srbije prerušenih u jugonostalgičarsko ruho? To definitivno. Ovaj njihov izlazak iz ormara će samo olakšati cijeli proces.

Mi izumiremo i odumiremo i to ubrzano. A vi se tamo bavite drkarijama.

BAs me zanima hocemo li se stici obracunati sa svim tim avetinjama prije negoli nas nestane sa lica zemlje.

DA imas vremeplov i odes nekih 150 godina u buducnost, smijes li se kladiti da bi u Hrvatskoj zatekao hrvatski jezik u bilo kojem obliku. Ili bilo sto nalik na hrvatski jezik.

Obracunat cete se vi svi tamo sa samima sobom.

by Sponsored content