Kraj irskog sna(i njemackog)

kaja wrote:

prckov wrote:

veber wrote:

Regoč wrote:

kaja wrote:
čitao bi sigurno..

Jamačno. Predlažem Mediteranski brevijar u čast Matvejeviću.

ja ne bi niti citao niti spavao s kajom.

znam....ti bi je odveo na rucak

pa obećao mi je ručak..:)
ja to čekam..

os sutra?

kaja wrote:

prckov wrote:

veber wrote:

Regoč wrote:

kaja wrote:
čitao bi sigurno..

Jamačno. Predlažem Mediteranski brevijar u čast Matvejeviću.

ja ne bi niti citao niti spavao s kajom.

znam....ti bi je odveo na rucak

pa obećao mi je ručak..:)

a je li,
to ne lici na njega 

Zar je Veber škrtac?

ja? nikad.
sve je na kaji.

Pa kažu da ne sliči na tebe da obećavaš ručak. Iako ja nisam stekao takav dojam.

sve curke prvo pocastim klopom.

A što ako im se prispava nakon ručka?

Iz beskraja mogućnosti koje mi danas stoje na raspolaganju, iz mora prilika, smjerova, pravaca, što god odaberem, bilo što što učinim i koji god izbor ili odluku donesem .... sutra ili za neki dan, mjesec, godinu, pokazat će se da sam pogriješio i da sam trebao učiniti nešto drugo. Sve, baš sve što svojevoljno napravim, sve je  to krivo.

Zao više ništa ni ne radim, ništa ne odlučujem i ništa ne mislim.

Napravim nešto samo ako baš moram i ako me nešto ili netko prisili. I mrzim ga.

Znači, potpuna disocijacija?

Ja sam apsolutno glup. Ne znam i ne mogu baš ništa pametno napraviti. Sposoban sam samo praviti pogreške.

Najgore mi je što sam neprestano toga bolno i kristalno jasno svjesan.
Ima kratkih perioda kad zaboravim i oni mi dođu kao blagoslov i olakšanje.

Poslije mi bude muka i povraća mi se, ali i to je bolje nego da ti je sve jasno.

crvenkasti wrote:Ja sam apsolutno glup. Ne znam i ne mogu baš ništa pametno napraviti. Sposoban sam samo praviti pogreške.

Najgore mi je što sam neprestano toga bolno i kristalno jasno svjesan.
Ima kratkih perioda kad zaboravim i oni mi dođu kao blagoslov i olakšanje.

Poslije mi bude muka i povraća mi se, ali i to je bolje nego da ti je sve jasno.

sajdefekti??

Regoč wrote:A što ako im se prispava nakon ručka?

pa onda im ponudim krevet. kak' ne kuzis.

I one zaspu. Što ćeš tad? Sam sebi pomoći? To si mogo i bez plaćanja ručka.

kolega zavuces se s njom u krevet, to ti je post lunch mazenje.
jednom jednu na kolac odveo, ja koji ne jedem slatko...

Pomislih na kolac, a ono kolač.

crvenkasti wrote:Iz beskraja mogućnosti koje mi danas stoje na raspolaganju, iz mora prilika, smjerova, pravaca, što god odaberem, bilo što što učinim i koji god izbor ili odluku donesem .... sutra ili za neki dan, mjesec, godinu, pokazat će se da sam pogriješio i da sam trebao učiniti nešto drugo. Sve, baš sve što svojevoljno napravim, sve je  to krivo.

Zao više ništa ni ne radim, ništa ne odlučujem i ništa ne mislim.

Napravim nešto samo ako baš moram i ako me nešto ili netko prisili. I mrzim ga.

ovo tvoje me inspiriralo da govorim o cevapima. Dobri cevapi su kao kad se vjecnost sjeti da i ja postojim. Kao da je nekom nevezanom slijedu dogadaja stalo do mene, i kao da dadne smisao mom izgubljenom bicu. Sva letargija, greske nadanja i razocarenja nestanu i zamjeni ih ukus socnog cevapa koji netom nakon staropramen piva silazi u stomak. Tad kad ih jedem i zalijevam pivom, ja i slucajnost postajemo jedan, doduse kratkotrajan,  smisao. Tad ona ne moze bez mene a niti ja bez nje.
Razumijes sta ocu rec

Egzistencijska filozofija trećega tisućljeća!

doduše zaboravlja se , da većina ide vanka, ne da zarade mercedes, nego da zarade bilo kakvu plaću, jer u velikim djelovima Rh , ne možeš niti posao za 400-500€ riješit.. bog te prije 3-4godine, ja sam radio jedan gadni posao za 450€plaća,  ono fizikala, 8 sati trčiš, čim je netko malo ispod norme, odmah otkaz, sutra dolazi novi... ono takva je bila situacija , pun kurac nezaposlenih, samo su šibali otkazi... nakon pola godine trčanja/fizikale, odu malo leđa ukurac, par dana bolovanja, odmah otkaz.

:D 

na kraju , čitam ove godine ista ta firma, tražila radnike i povećala plaću na 550€ , čak se spominje već i 600€ i opet nisu mogli skupiti dovoljno radnika... 

zanimljivo samo iz te firme nekoliko ljudi je iselilo vanka(njemačka i irska) , a da ne govorim nezaposleni..

jastreb wrote:Ovo vratiti se kući u Mercedesu nije ni irski ni njemački,već najviše hrvatski san.

Nema ništa preko noći(osim ako kradeš).

Sjećam se početka 90-tih i mase zaluđenih Hrvata koji su išli na neke tečajeve menadžerstva ,pa su otvarali privatne firme u kojima su naravno bili direktori,pa ovo,pa ono.

Ljudi su u Americi radili i po trideset godina mukotrpno i tek se onda vraćali kućama,a ovi novopečeni iseljenici bi sve stekli za par mjeseci.

Oćeš maunu.

   Zar nitko od vas ne zna onu poslovicu : 

 " Malo radi, malo kradi i Bog će ti dati "

 

Ovo što Pinochet kaže, stoji. Kad je moja sestrična u njemačkoj inačici Konzuma istegnula ruku, nisu joj dali dolaziti na posao. Kad bi završila smjenu, nije se smjela zadržavati u prodajnom ili skladišnom prostoru (zbog inspekcije), nego je morala zapaliti u prostoru za pušenje ili vani, a ako joj se pričalo, pričala je u uredskom prostoru.

svi jamraju, a nitko se ne bi posla primio. ja imam finu placu za eu
 kamoli za hrvatsku.

lopatat moze svatko, vidimo po sveletu. no poznavanje jezika, programa i programiranja ne zna svatko. opet nam je svele ziv prijer.

na mjesalici i ja znam delat.