Re: Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji

by Guest Wed 1 Feb - 21:23

speare_shaker wrote:Normalno, kao blizak suradnik Freda Matića, ogorčenost pokazuje i Bojan Glavašević.
Hebrangu je neku veče reko otprilike da što melje kad ne zna što znači izgubiti najmilije.
Andrija Hebrang nije opširno komentirao.
Bojan je predavao na Filozofskom fakultetu, pa bio u Ministarstvu branitelja, a ne zna za sudbinu Hebrangove obitelji pod Titom. (Očito čak ne zna niti za onu čuvenu poslovicu kako pametni barem znaju znaju čemu služi Google. – opaska speare_shaker)
Otac ubijen, djeci zabranjeno prezime, mater 12 godina u zatvoru. Ali su ih uvjerili da je mrtva.
Vrlo obrazovan Glavašević petlja po politici, a tako pun neznanja.
Neznalice su jako samouvjerene. Tako Glavašević ima neki svoj film. Koji je samo njemu smiješan. Pa se dugo može sam naglas smijati.
Doduše bilo bi puno bolje da to nisu simptomi nego zabava.

Tanja Torbarina; Jutarnji list.

večeras sam odgledala Bujicu i istinu o Maceljskoj šumi i istinu o Mesićevoj obrani egzekutora i istinu i zataškavanju zločina od strane državnih odvjetnika Bajića i Cvitana.. odurno je živjeti u zemlji u kojoj moramo učiti lažiranu povijest...

by Guest Wed 1 Feb - 21:28

Ne govori se uzalud o potrebi vraćanja obaveznog vojnog roka. Momci i cure bi ljeti mjesec dana provodili u ljetnim kampovima i nešto malo učili o pomoći u potresima i polavama. Puške ni ne moraju vidjeti.
Jer naprimjer, ako sukobi u Partiji eskaliraju premalo će biti policije da ih smiri.
Mladi iz kampova bi između njih podigli nasipe.
S druge strane lijepo bi bilo da se mladi mrdnu od kuće. A da to nije turistički.
Otkad svako selo ima fakultet mnogi se u realnom svijetu ne mogu snaći ni u susjednoj ulici.
A kamoli da spreme krevetu kojem su spavali.
Mnogi su uvjereni da se to samo dogodi. Od brižne majke možda odu kad se ožene. Ali se ta magija sa spremanjem kreveta nastavi.

Tanja Torbarina; Jutarnji list.

by Guest Wed 1 Feb - 21:37

U međuvremenu se pojavila snimka iz 1992. na kojoj Stjepan Mesić govori da su ljudi maltene nagrtali u Jasenovac da se spase. I nađu smještaj.
Naprimjer kaže: Ako neko zna raditi u kožari, zašto bi ga ubili? Ko će onda raditi?
Logično, Logor je bio privlačan stručnjacima koji bi tamo stekli afirmaciju i sigurnost.
Umrli bi slučajno kao i svi drugi: od tifusa, ptičje gripe, čakije i slično.
Sad, ukeban, Mesić piše ispriku antifašistima i fašističkim žrtvama.
Potvrđuje: Govorio sam neistine, ali ne svoje, nego stranačke.
Tad je bio mlad i zaigran. Nije mu bilo ni punih 60.
I veli, morao je govoriti stranačke neistine jer su ga u Hadezeu vjerojatno strašno mučili. Tuđman ga je bičevao. Nabijao šljive na oči. Vuko za uši. I davao visoke funkcije.
Otad nije sav svoj. A nije ni naš. Čiji li je?

Tanja Torbarina; Jutarnji list.

by Guest Wed 1 Feb - 21:39

metilda wrote:večeras sam odgledala Bujicu i istinu o Maceljskoj šumi i istinu o Mesićevoj obrani egzekutora i istinu i zataškavanju zločina od strane državnih odvjetnika Bajića i Cvitana.. odurno je živjeti u zemlji u kojoj moramo učiti lažiranu povijest...

Predeverali smo i veće nevolje, pa ćemo i ovu. Tko preživi, pričat će.

by Guest Wed 1 Feb - 21:47

Upravo dolazi vijest da je Mesić dao ostavku na mjesto počasnog antifašista u Hrvatskoj.
Jer zna da će se pojaviti još filmova u kojima laprda priče običnog provokatora. (On bar ima nekog znanja, za razliku od Bojana Glavaševića – opaska speare_shaker)
Dakle, ćao.
Ali ipak treba razmisliti ne bi li se spasio tako da optuži Tuđmana zbog zlostavljanja.
Koji mu 1992. nije dao da ode u partizane. Jer je bilo prečih bitaka.
Pa se iz revolta sve do 1994. zadržavao po visokim funkcijama. I s Manolićem dogovarao rušenje Tuđmana. Dok ga on nije nogirao.
Al se uz pomoć Hrvata 2000. Mesić osvetio Tuđmanu. Tako da su izglasali da im bude predsjednik. I to u 8 godina.
Ne može se reći da su bili zbunjeni. Više su bili blesavi.
Uz dokazanu glupost i danas je lakše birati.

Tanja Torbarina; Jutarnji list.

by Guest Wed 1 Feb - 22:23

aben wrote:zapravo, ne. ono na ča jo ciljan je labava formalna zajednica, država noćobdija koja jednostavno ne more dobiti mandat nasilno školovati moje dite, zarađivati na meni i određivati oblik frizure mojoj ženi ili namjenu mom zemljištu.
merika, relikt federacija ka je preživjela 20 stoljeće, imo većinu toga, ljudi imaju frizure kakve želu, imaju opciju homeschoolinga, u houstonu ne postoji urbanistički fašizam, i od navedenog jedino kiksaju na ipak visokim porezima.
nabrajan primjere bezveze; poanta nije u obliku države, nego u njenom dosegu nauštrb slobode pojedinca. postoji čitav niz država s različitin stupnjen slobode koju matična država doje svojin podanicima (podanicima jer ne postoji slobodna država), i veći stupanj ne korelira sa uspješnošću, nego je downright uzrok uspješnosti.
dobro je naglositi da stanovnici i takovih država mašu zastavama, oću reći da sve ono ča doli pišeš o identitetu ne umire sa slobodon, nego cvito.

Ovdje sad govoriš o različitim obilježjima u unutarnjem funkcioniranju država-nacija i to onim manje bitnim, ali to zapravo nije posebno važno. Nitko ih nije unaprijed čvrsto odredio i tu su promjene, poput ovih koje si predložio, načelno uvijek moguće, a često i poželjne i ovise prije svega o konkretnim obilježjima lokalnih kultura, ali i naravno o općeprihvaćenim međunarodnim standardima pa tako i kompletnom kulturološkom backgroundu.
Svaki sustav se na kraju krajeva sastoji od svojih podsustava i elemenata te svih njihovih međuodnosa, ali i funkcionira u nekom okruženju, okolini, koja pod definiciji manje ili više, ali uvijek bitno utječe na funkcioniranje samog sustava.
No, to zapravo uopće ne mijenja suštinu ovog dijela moje priče, a ja sam zapravo ionako govorio samo o suštini.
I da, SAD je preživjela 20. stoljeće iz jednostavnog razloga jer je riječ o drugačijoj kulturi pa naravno i drugačijem tipu federacije koja nije pretežito nasilnog tipa poput onih kakve su postojale u Evropi.
SAD je imigracijska država i kultura u kojoj inače vlada prilično nizak stupanj nacionalne kohezije baš iz razloga jer u njoj nema onih čvrstih etničkih i kulturoloških veza kakve su prisutne u evropskim državama-nacijama.
Upravo je taj relativno nizak stupanj kohezije u SAD-u (u odnosu na evropske i posebno azijske nacije u kojima ima debelo previše nacionalističkog šovinizma) moguće i glavni motiv i razlog tog silnog mahanja zastavama, pjevanje nacionalne himne i kada to po evropskim kriterijima ima smisla, ali i kada baš i nema i sličnih iskazivanja nacionalnih osjećaja i privrženosti nacionalnoj kulturi.
A podsjetimo se, Evropa je kolijevka modernih nacija koje sve vuku podrijetlo iz s jedne strane svoje kulturne i etničke tradicije, a s druge iz dostignuća Francuske revolucije uključujući tu i ona negativna.
Evropa nikada nije bila i nikada neće moći dobro funkcionirati kao imigracijski melting pot, da baš ne kažem bućkuriš, kako su to neki diletanti od političara, nove evropske aristokracije u čvrstoj sprezi sa globalističkim najkrupnijim kapitalom i u, kako je to lijepo svojevremeno rekao Carl Gustaf Ströhm, svojim helikopterskim demokracijama (oni više ne znaju što narod misli i hoće između ostalog zato jer nisu u kontaktu s narodom nego se po svojim zemljama kreću u helikopterima između ostalog kako bi izbjegli kontakt s narodom) evropskim zemljama ne samo pomislili nego i unaprijed čvrsto odredili da mora postati.
Pa zato Merkel bijedno kopira Obaminu Yes we can ispraznu parolu, a da pri tome kako ona tako i ranije Obama, uopće ne razumije kako to nije pravo pitanje (možemo li), nego je pitanje hoćemo li mi nešto i što to hoćemo, a Nijemce i ostale Evropljane praktički nitko nije pitao na referendumu treba li im uvoz nekoliko milijuna, a moguće i desetaka milijuna imigranata iz kulturološki bitno različitih zemalja, sa velikim stupnjem invazivnosti, od onih evropskih, ali se zato vrši neprekidna agresija iz medija i nevladinih organizacija koji se obračunavaju sa svima onima koji ne promiču bratstvo i jedinstvo naših civilizacija i nisu na liniji politike vodstava koja nigdje nije dobila iole ozbiljniji demokratski legitimitet bilo kakvog tipa. Ministarstva istine i ljubavi na djelu, uz veliku pomoć misaone policije. Fuj!
No, svaka sila za vremena, a ničija ionako nije i neće goriti do zore.

by aben Wed 1 Feb - 22:39

speare_shaker wrote:
aben wrote:zapravo, ne. ono na ča jo ciljan je labava formalna zajednica, država noćobdija koja jednostavno ne more dobiti mandat nasilno školovati moje dite, zarađivati na meni i određivati oblik frizure mojoj ženi ili namjenu mom zemljištu.
merika, relikt federacija ka je preživjela 20 stoljeće, imo većinu toga, ljudi imaju frizure kakve želu, imaju opciju homeschoolinga, u houstonu ne postoji urbanistički fašizam, i od navedenog jedino kiksaju na ipak visokim porezima.
nabrajan primjere bezveze; poanta nije u obliku države, nego u njenom dosegu nauštrb slobode pojedinca. postoji čitav niz država s različitin stupnjen slobode koju matična država doje svojin podanicima (podanicima jer ne postoji slobodna država), i veći stupanj ne korelira sa uspješnošću, nego je downright uzrok uspješnosti.
dobro je naglositi da stanovnici i takovih država mašu zastavama, oću reći da sve ono ča doli pišeš o identitetu ne umire sa slobodon, nego cvito.

Ovdje sad govoriš o različitim obilježjima u unutarnjem funkcioniranju država-nacija i to onim manje bitnim, ali to zapravo nije posebno važno. Nitko ih nije unaprijed čvrsto odredio i tu su promjene, poput ovih koje si predložio, načelno uvijek moguće, a često i poželjne i ovise prije svega o konkretnim obilježjima lokalnih kultura, ali i naravno o općeprihvaćenim međunarodnim standardima pa tako i kompletnom kulturološkom backgroundu.
Svaki sustav se na kraju krajeva sastoji od svojih podsustava i elemenata te svih njihovih međuodnosa, ali i funkcionira u nekom okruženju, okolini, koja pod definiciji manje ili više, ali uvijek bitno utječe na funkcioniranje samog sustava.
No, to zapravo uopće ne mijenja suštinu ovog dijela moje priče, a ja sam zapravo ionako govorio samo o suštini.
I da, SAD je preživjela 20. stoljeće iz jednostavnog razloga jer je riječ o drugačijoj kulturi pa naravno i drugačijem tipu federacije koja nije pretežito nasilnog tipa poput onih kakve su postojale u Evropi.
SAD je imigracijska država i kultura u kojoj inače vlada prilično nizak stupanj nacionalne kohezije baš iz razloga jer u njoj nema onih čvrstih etničkih i kulturoloških veza kakve su prisutne u evropskim državama-nacijama.
Upravo je taj relativno nizak stupanj kohezije u SAD-u (u odnosu na evropske i posebno azijske nacije u kojima ima debelo previše nacionalističkog šovinizma) moguće i glavni motiv i razlog tog silnog mahanja zastavama, pjevanje nacionalne himne i kada to po evropskim kriterijima ima smisla, ali i kada baš i nema i sličnih iskazivanja nacionalnih osjećaja i privrženosti nacionalnoj kulturi.
A podsjetimo se, Evropa je kolijevka modernih nacija koje sve vuku podrijetlo iz s jedne strane svoje kulturne i etničke tradicije, a s druge iz dostignuća Francuske revolucije uključujući tu i ona negativna.
Evropa nikada nije bila i nikada neće moći dobro funkcionirati kao imigracijski melting pot, da baš ne kažem bućkuriš, kako su to neki diletanti od političara, nove evropske aristokracije u čvrstoj sprezi sa globalističkim najkrupnijim kapitalom i u, kako je to lijepo svojevremeno rekao Carl Gustaf Ströhm, svojim helikopterskim demokracijama (oni više ne znaju što narod misli i hoće između ostalog zato jer nisu u kontaktu s narodom nego se po svojim zemljama kreću u helikopterima između ostalog kako bi izbjegli kontakt s narodom) evropskim zemljama ne samo pomislili nego i unaprijed čvrsto odredili da mora postati.
Pa zato Merkel bijedno kopira Obaminu Yes we can ispraznu parolu, a da pri tome kako ona tako i ranije Obama, uopće ne razumije kako to nije pravo pitanje (možemo li), nego je pitanje hoćemo li mi nešto i što to hoćemo, a Nijemce i ostale Evropljane praktički nitko nije pitao na referendumu treba li im uvoz nekoliko milijuna, a moguće i desetaka milijuna imigranata iz kulturološki bitno različitih zemalja, sa velikim stupnjem invazivnosti, od onih evropskih, ali se zato vrši neprekidna agresija iz medija i nevladinih organizacija koji se obračunavaju sa svima onima koji ne promiču bratstvo i jedinstvo naših civilizacija i nisu na liniji politike vodstava koja nigdje nije dobila iole ozbiljniji demokratski legitimitet bilo kakvog tipa. Ministarstva istine i ljubavi na djelu, uz veliku pomoć misaone policije. Fuj!
No, svaka sila za vremena, a ničija ionako nije i neće goriti do zore.

europske države nacije jednostavno jesu, ali moja poanta je da ne moraju biti. nacije države jednostavno nisu dobro koje se triba truditi očuvati. nacionalizam je, matere mi moje, nojpopularnije utočište hulja. to normalno još nišće ne govori o toj novoj europskoj aristokraciji (aristokraciji po sili zakona, ne vrline), odvratne su inicijative europskih političara. njihova vizija, lipo sažeta u učenju našeg sokrata-ezekijela, noćna je mora svakog slobodarca.

političku moć zapravo tribo razvodnjavati, a ne centrirati, koliko god centralna ideja bila plemenita. ali, jo se složin is tebun. 21 stoljeće će biti soljeće država-nacija. još jedno izgubljeno stoljeće. možda će se stvori početi otpetljavati u 22.

by Guest Wed 1 Feb - 22:58

aben wrote:europske države nacije jednostavno jesu, ali moja poanta je da ne moraju biti. nacije države jednostavno nisu dobro koje se triba truditi očuvati. nacionalizam je, matere mi moje, nojpopularnije utočište hulja. to normalno još nišće ne govori o toj novoj europskoj aristokraciji (aristokraciji po sili zakona, ne vrline), odvratne su inicijative europskih političara. njihova vizija, lipo sažeta u učenju našeg sokrata-ezekijela, noćna je mora svakog slobodarca.

političku moć zapravo tribo razvodnjavati, a ne centrirati, koliko god centralna ideja bila plemenita. ali, jo se složin is tebun. 21 stoljeće će biti soljeće država-nacija. još jedno izgubljeno stoljeće. možda će se stvori početi otpetljavati u 22.

Istine je, ne moraju biti, ali će ipak biti iz jednostavnog razloga jer će to biti demokratski izražena odluka velike većine njihovih državljana. Ljudi su skloni zbijati redove u teškim vremenima, a mislim da je svima jasno kako se upravo neka takva opasno približavaju cijelom svijetu, a ne samo Evropi. Nije neki poseban problem predvidjeti što će biti kada sa njima izađemo na kraj. Nitko normalan ne ide onim putem koji ga je već jednom ili čak više puta do sada dovodio na rub provalije, a trenutno antidemokratsko ludilo na zapadnoj političkoj sceni je evidentno samo privremenog karaktera.
I nije nacionalizam kao ukupnost nacionalnih osjećaja niti najpopularnije niti posljednje utočište hulja. Nije to niti nacionalistički šovinizam koji se ipak jako razlikuje od osjećaja pripadnosti određenoj nacionalnoj kulturi u potrazi za svojim temeljnim identitetom.
Upravo obrnuto. Danas se najveći broj besprizornih gomila u suprotnom taboru, bez obzira na motive koji ih tamo guraju, sve od reda navodno jako plemenite.
Autori tih izreka su ipak živjeli u nekim drugačijim vremenima i okolnosti od ovih današnjih. Na kraju krajeva, mi smo se itekako imali prilike uvjeriti u pravu vrijednost i domete parola o bratstvu i jedinstvu i veliku smo cijenu platitli dok nismo naučili i tu lekciju i u tome je veliku pozitivnu ulogu odigrao upravo nacionalizam.
I ne, 21. stoljeće neće biti izgubljeno. Dapače, u njemu će se dogoditi sveobuhvatna kulturološka renesansa čitavog čovječanstva, a nevolje koe sad proživljavamo su ipak samo privremene prirode, makar će izgleda trajati još nekoliko desetljeća.
Uspon će slijediti tehnološkom revolucijom, jer je svaka takva donosila najveću korist ne samo u smislu povećavanja ukupnog bogatstva čovječanstva nego i u smislu razvoja svijesti na svaki mogući način, a time neizbježno i kulture.
To je lijepo u svojim radovima objasnio Steven Pinker, a zapravo je samo napravio određeni interdiscipinarni rezime što su o tome zaključile brojne znanstvene discipline odnosno znanosti.

by aben Wed 1 Feb - 23:10

speare_shaker wrote:
aben wrote:europske države nacije jednostavno jesu, ali moja poanta je da ne moraju biti. nacije države jednostavno nisu dobro koje se triba truditi očuvati. nacionalizam je, matere mi moje, nojpopularnije utočište hulja. to normalno još nišće ne govori o toj novoj europskoj aristokraciji (aristokraciji po sili zakona, ne vrline), odvratne su inicijative europskih političara. njihova vizija, lipo sažeta u učenju našeg sokrata-ezekijela, noćna je mora svakog slobodarca.

političku moć zapravo tribo razvodnjavati, a ne centrirati, koliko god centralna ideja bila plemenita. ali, jo se složin is tebun. 21 stoljeće će biti soljeće država-nacija. još jedno izgubljeno stoljeće. možda će se stvori početi otpetljavati u 22.

Istine je, ne moraju biti, ali će ipak biti iz jednostavnog razloga jer će to biti demokratski izražena odluka velike većine njihovih državljana. Ljudi su skloni zbijati redove u teškim vremenima, a mislim da je svima jasno kako se upravo neka takva opasno približavaju cijelom svijetu, a ne samo Evropi. Nije neki poseban problem predvidjeti što će biti kada sa njima izađemo na kraj. Nitko normalan ne ide onim putem koji ga je već jednom ili čak više puta do sada dovodio na rub provalije, a trenutno antidemokratsko ludilo na zapadnoj političkoj sceni je evidentno samo privremenog karaktera.
I nije nacionalizam kao ukupnost nacionalnih osjećaja niti najpopularnije niti posljednje utočište hulja. Nije to niti nacionalistički šovinizam koji se ipak jako razlikuje od osjećaja pripadnosti određenoj nacionalnoj kulturi u potrazi za svojim temeljnim identitetom.
Upravo obrnuto. Danas se najveći broj besprizornih gomila u suprotnom taboru, bez obzira na motive koji ih tamo guraju, sve od reda navodno jako plemenite.
Autori tih izreka su ipak živjeli u nekim drugačijim vremenima i okolnosti od ovih današnjih. Na kraju krajeva, mi smo se itekako imali prilike uvjeriti u pravu vrijednost i domete parola o bratstvu i jedinstvu i veliku smo cijenu platitli dok nismo naučili i tu lekciju i u tome je veliku pozitivnu ulogu odigrao upravo nacionalizam.
I ne, 21. stoljeće neće biti izgubljeno. Dapače, u njemu će se dogoditi sveobuhvatna kulturološka renesansa čitavog čovječanstva, a nevolje koe sad proživljavamo su ipak samo privremene prirode, makar će izgleda trajati još nekoliko desetljeća.
Uspon će slijediti tehnološkom revolucijom, jer je svaka takva donosila najveću korist ne samo u smislu povećavanja ukupnog bogatstva čovječanstva nego i u smislu razvoja svijesti na svaki mogući način, a time neizbježno i kulture.
To je lijepo u svojim radovima objasnio Steven Pinker, a zapravo je samo napravio određeni interdiscipinarni rezime što su o tome zaključile brojne znanstvene discipline odnosno znanosti.

ali to ni jedina demokratska odluka ku neki ljudi a nekon području moru izglasovati. jo se ne bojin za ljude, i norode. oni imaju svoje vaninstutucionalne i prokušane mehanizme. jo se bojin upravo demokratskih predstavnikov. jer, sve ča pišeš da se loše dogođo, ama baš sve je u režiji otih legitimnih izabranikov. hayekova knjižica put u ropstvo objašnjavo kako je neminovno da se završi u ropstvo. zoto mi ni jasna sigurnost u uspjeh kojom su ispunjeni tvoji slovi.

pinker je, po mon mišljenju, napravi presjek onoga ča nan je kapitalizam doni. jo znun da nan je danas bolje nego ikad u povijesti, jo vidin da kako se siromaštvo topi, jo sun svjesan statistika o stopama ubojstava, ali sve je to reverzibilno. ako ne budemo ~~njegovali~~ (etatisti bi to tribali prečitati u smislu ako budemo petljali u individualne slobode) jo predviđun teški regres već u ovon stoljeću.

by Guest Thu 2 Feb - 8:19

metilda wrote:večeras sam odgledala Bujicu i istinu o Maceljskoj šumi i istinu o Mesićevoj obrani egzekutora i istinu i zataškavanju zločina od strane državnih odvjetnika Bajića i Cvitana..

by Guest Thu 2 Feb - 9:18

aben wrote:ali to ni jedina demokratska odluka ku neki ljudi a nekon području moru izglasovati. jo se ne bojin za ljude, i norode. oni imaju svoje vaninstutucionalne i prokušane mehanizme. jo se bojin upravo demokratskih predstavnikov. jer, sve ča pišeš da se loše dogođo, ama baš sve je u režiji otih legitimnih izabranikov.

Problem je u tome da baš i nije tako.
Istina, demokratski izabrani predstavnci se često ponašaju kao da su pali s Marsa, da baš ne kažem kao Pernar, i to iz različitih razloga, ali nije problem uočiti kako već neko vrijeme odnosno nekoliko desetljeća i sve više rade u skladu sa paradigmom Evropskog Parlamenta.
Isprazno trkeljanje bez ikakvih realnih ovlasti i poluga moći kojima bi ostvarili svoje retoričke odluke. Svojevremeno je kružio vic o NATO-u po kojem se ta kratica odnosi na princip rada te organizacije na No action, talk only - način. Međutim, tako se zapravo najbolje opisuje rad Evropskog parlamenta.
Oni koji su ustrojili Evropsku Ekonomsku Zajednicu iz koje je nastala Evropska Unija su genijalno zamislili Evropski Parlament upravo na taj način, da donosi odluke koje nikoga na ništa neće obvezivati, a poluge moći će se nalaziti negdje drugdje, duboko u zavjetrini javnosti i biti će usko povezane s nositeljima najkrupnijeg kapitala.
Evropska Unija je nastala na nekoliko jednostavnih rješenja koja se zapravo svode na obične parole. Zajedno smo jači, trebamo koristiti svoje komparativne prednosti i slično.
Međutim, nije problem primjetiti ono što je nedavno zaključio Trump, da se EU zapravo svodi na Njemačku. Odnosno, kako sam ja to godinama pisao na mrtvom forumu, na njemački heartland.
Prostor u kojem će Njemačka ostvarivati svoje ne samo ekonomske interese koji se u konačnici svode na ostvarivanje maksimalnih mogućnosti za plasman njemačkog izvoza odnosno industrijske proizvodnje, nego će i konačno prestati biti gospodarski div i politički patuljak, a tu će joj političku snagu dati upravo EU.
I to je samo po sebi problem, jer najjači saveznici Njemačke u EU uopće nisu oduševljeni njenom takvom ulogom, a Britanija je već izašla van sa mogućnošću da ostvari sjajne ekonomske pogodnosti u suradnji sa EU, što predstavlja dobar/loš primjer (kako za koga) za ostale članice koje nisu oduševljene vanjskom politikom EU nego samo žele iskoristiti njene gospodarske kapacitet za vlastiti gospodarski razvoj.
Zato je Njemačka jako ljuta na Britaniju, jer je njen projekt Brexitom doveden u pitanje.
Dakle, EU je projekt nastao u dubokoj zavjetrini, koji je doduše kasnije dobio demokratski legitimitet, ali je u sebi od samog početka imao ugrađenu deformaciju koja će taj projekt ovako kako danas postoji jednom doći glave.
Naime, riječ je upravo o nepovjerenju u sposobnost demokratskih institucija liberalnih građanskih društava na zapadu.
U skladu sa logikom kako demokracija uvijek završava na demagoškim nacionalističkim totalitarnim vođama (jasna aluzija na Hitlera) koji su do sada Evropu uvijek gurali u nove i nove ratove, kreatori EU su zamislili kao zaobići demokratske institucije.
Formiranjem neke vrste nove političke aristokracije koji se neće previše izlagati sudu javnosti i demokratskih institucija, koji nemaju demokratski legitimitet, nego će tiho iza glavne pozornice usmjeravati gospodarska i politička kretanja u EU.
No, čak niti to nije ono najgore. Ono najgore se prepoznaje u činjenici da je EU do sada u svim svojim odlukama išla na ruku najmoćnijim glabalnim korporacijama koje imaju sjedište u EU, a protiv interesa srednjeg sloja i radnika i posebno protiv odluka nacionalnih demokratski izabranih institucija.
Pogledaj primjer Monsanta u tom smislu.
Javnost EU je skupa sa njenim institucijama odavno osula tu tvrtku do sada neviđenom paljbom, ali možeš biti siguran da će institucije EU, uključujući tu i Evropski Parlament, prestati sa tom praksom ako Bayer uspije otkupiti većinski paket dionica Monsanta.
Dakle, istina je da nas truju, ali ako to čine oni koji financiraju naše prohtjeve, neka nas truju. Odnosno neka truju obične stanovnike, nova politička i ekonomska aristokracija će se već znati pobrinuti za sebe.
Dalje, pogledaj primjer Grčke. EU je praktički uništila njihovu brodogradnju, industrijsku bazu, i ostavila joj samo turizam kao vrlo nestabilan gospodarski temelj i na taj način ju pretvorila u neku vrstu Rise, turističkog planeta u Star Trek serijalu, samo na puno nižoj razini ekonomske uspješnosti.
Ta sudbina je predviđena za sve zemlje koje neće uspjeti svoja gospodarstva uskladiti sa interesima najvećih korporacija u EU koje su većinom, gle čuda, locirane u Njemačkoj.
Ili primjer praktički predviđenog uništenja kapaciteta nuklearne energije u Njemačkoj kako bi iste zamijenile turbine pogonjene vjetrom.
U čemu je kvaka? U tome da Njemačka na tom području ne može konkurirati zemljama poput SAD-a, Francuske i Japana, pa zato pokušava osvojiti svjetsko tržište proizvodnje vjetroenergije u kojem glavnu ulogu igra Siemens i tamo si praktički priskrbiti vodeću ulogu, ako ne i monopol.
Svojevremeno je njemački ministar energetike u Gerhardovoj kakti socijaldemokratskoj vladi (koja je donijela neke od za sindikate i radnike najnepovoljnih zakona uopće) na prigovore kako je tako proizvedena energija oko 4 puta skuplja od one iz nuklearki to prokomentirao tako da će oni lijepo podići cijenu energije četverostruko pa će vjetroelektrane biti konkurentne nuklearkama.
Krasno.
No dobro, Njemačka to može podnijeti jer će tu cijenu u konačnici platiti kupci njemačke robe prije svega u zemljama EU kojima je ta Njemačka preko odluka i politike EU prethodno praktički uništila industrijske potencijale ili ih stavila pod svaku kontrolu.
Itd.
Dakle, upravo je ta nova politička aristokracija u sprezi sa najkrupnijim kapitalom i najvećim korporacijama koja igra protivno odlukama demokratski izabranih institucija u zemljama članicama (Evropski Parlament ionako ne donosi nikakve realne odluke), upravo su oni glavni krivci koji će EU pretvoriti u neku vrstu moderne kopije Svetog Rimskog Carstva, a znamo kako je i ta politička skalamerija završila. Nije bitno što se to formalno dogodilo tek u 19. stoljeću, jer je zapravo davno prije toga bilo mrtvo.
Doduše, ne vjerujem da će nakon prestanka postojanja političkog projekta EU kakvog sad gledamo doći do neke vrste velikog tridesetogodišnjeg ili kakvog već rata, prije će se dogoditi neko novo preslagivanje političkog i gospodarskog okvira unutar zemalja članica EU koja će nastaviti funkcionirati po konfederelnom principu i u skladu sa logikom koncentričnih kružnica kakvog je davno predložio Édouard Balladur, ali to je zapravo nemoguće točno predvidjeti.
Kako sam već ranije rekao, vremena su ne samo čupava nego i jako teška pa i opasna, a u takvim vremenima su ljudi uvijek skloni zbijati redove, često i na štetu individualnih sloboda.
I nema u tome ništa posebno sporno, sve dok su nacije kao nositeljice demokratskog izvornog odnosno temeljnog suvereniteta spremne na tu žrtvu kako bi osigurale prosječni veći stupanj sigurnosti u svojim matičnim državama sa čim je uvijek čvrsto povezan i potencijal ekonomskog razvoja.
Takve će odluke demokratski izabranih institucija imati ne samo legalitet koji se temelji upravo na takvom njihovom izboru, nego i legitimitet u smislu podrške velike većine stanovništva u državama bez koje se takve odluke ne bi mogle dugoročno održati.
Parcijalno će veliku cijenu platiti pojedinačni zagovornici maksimalnih individualnih sloboda, ali će u nekakvom prosjeku ukupan stupanj sigurnosti biti povećan na zadovoljstvo velike većine građana.

by aben Thu 2 Feb - 10:29

speare_shaker wrote:
aben wrote:ali to ni jedina demokratska odluka ku neki ljudi a nekon području moru izglasovati. jo se ne bojin za ljude, i norode. oni imaju svoje vaninstutucionalne i prokušane mehanizme. jo se bojin upravo demokratskih predstavnikov. jer, sve ča pišeš da se loše dogođo, ama baš sve je u režiji otih legitimnih izabranikov.

Problem je u tome da baš i nije tako.
Istina, demokratski izabrani predstavnci se često ponašaju kao da su pali s Marsa, da baš ne kažem kao Pernar, i to iz različitih razloga, ali nije problem uočiti kako već neko vrijeme odnosno nekoliko desetljeća i sve više rade u skladu sa paradigmom Evropskog Parlamenta.
Isprazno trkeljanje bez ikakvih realnih ovlasti i poluga moći kojima bi ostvarili svoje retoričke odluke. Svojevremeno je kružio vic o NATO-u po kojem se ta kratica odnosi na princip rada te organizacije na No action, talk only - način. Međutim, tako se zapravo najbolje opisuje rad Evropskog parlamenta.
Oni koji su ustrojili Evropsku Ekonomsku Zajednicu iz koje je nastala Evropska Unija su genijalno zamislili Evropski Parlament upravo na taj način, da donosi odluke koje nikoga na ništa neće obvezivati, a poluge moći će se nalaziti negdje drugdje, duboko u zavjetrini javnosti i bit će usko povezane s nositeljima najkrupnijeg kapitala.

Evropska Unija je nastala na nekoliko jednostavnih rješenja koja se zapravo svode na obične parole. Zajedno smo jači, trebamo koristiti svoje komparativne prednosti i slično.
Međutim, nije problem primjetiti ono što je nedavno zaključio Trump, da se EU zapravo svodi na Njemačku. Odnosno, kako sam ja to godinama pisao na mrtvom forumu, na njemački heartland.
Prostor u kojem će Njemačka ostvarivati svoje ne samo ekonomske interese koji se u konačnici svode na ostvarivanje maksimalnih mogućnosti za plasman njemačkog izvoza odnosno industrijske proizvodnje, nego će i konačno prestati biti gospodarski div i politički patuljak, a tu će joj političku snagu dati upravo EU.

I to je samo po sebi problem, jer najjači saveznici Njemačke u EU uopće nisu oduševljeni njenom takvom ulogom, a Britanija je već izašla van sa mogućnošću da ostvari sjajne ekonomske pogodnosti u suradnji sa EU, što predstavlja dobar/loš primjer (kako za koga) za ostale članice koje nisu oduševljene vanjskom politikom EU nego samo žele iskoristiti njene gospodarske kapacitet za vlastiti gospodarski razvoj.
Zato je Njemačka jako ljuta na Britaniju, jer je njen projekt Brexitom doveden u pitanje.
Dakle, EU je projekt nastao u dubokoj zavjetrini, koji je doduše kasnije dobio demokratski legitimitet,

ali je u sebi od samog početka imao ugrađenu deformaciju koja će taj projekt ovako kako danas postoji jednom doći glave.
Naime, riječ je upravo o nepovjerenju u sposobnost demokratskih institucija liberalnih građanskih društava na zapadu.
U skladu sa logikom kako demokracija uvijek završava na demagoškim nacionalističkim totalitarnim vođama (jasna aluzija na Hitlera) koji su do sada Evropu uvijek gurali u nove i nove ratove, kreatori EU su zamislili kao zaobići demokratske institucije.
Formiranjem neke vrste nove političke aristokracije koji se neće previše izlagati sudu javnosti i demokratskih institucija, koji nemaju demokratski legitimitet, nego će tiho iza glavne pozornice usmjeravati gospodarska i politička kretanja u EU.

No, čak niti to nije ono najgore. Ono najgore se prepoznaje u činjenici da je EU do sada u svim svojim odlukama išla na ruku najmoćnijim glabalnim korporacijama koje imaju sjedište u EU, a protiv interesa srednjeg sloja i radnika i posebno protiv odluka nacionalnih demokratski izabranih institucija.
Pogledaj primjer Monsanta u tom smislu.
Javnost EU je skupa sa njenim institucijama odavno osula tu tvrtku do sada neviđenom paljbom, ali možeš biti siguran da će institucije EU, uključujući tu i Evropski Parlament, prestati sa tom praksom ako Bayer uspije otkupiti većinski paket dionica Monsanta.
Dakle, istina je da nas truju, ali ako to čine oni koji financiraju naše prohtjeve, neka nas truju. Odnosno neka truju obične stanovnike, nova politička i ekonomska aristokracija će se već znati pobrinuti za sebe.
Dalje, pogledaj primjer Grčke. EU joj je uništila brodogradnju, industriju i ostavila joj samo turizam kao vrlo nestabilan gospodarski temelj i na taj način ju pretvorila u neku vrstu Rise, turističkog planeta u Star Trek serijalu, samo na puno nižoj razini ekonomske uspješnosti.
Ta sudbina je predviđena za sve zemlje koje neće uspjeti svoja gospodarstva uskladiti sa interesima najvećih korporacija u EU koje su većinom, gle čuda, locirane u Njemačkoj.
Ili primjer praktički predviđenog uništenja kapaciteta nuklearne energije u Njemačkoj kako bi iste zamijenile turbine pogonjene vjetrom.
U čemu je kvaka? U tome da Njemačka na tom području ne može konkurirati zemljama poput SAD-a, Francuske i Japana, pa zato pokušava osvojiti svjetsko tržište proizvodnje vjetroenergije u kojem glavnu ulogu igra Siemens i tamo si praktički priskrbiti vodeću ulogu, ako ne i monopol.
Svojevremeno je njemački ministar energetike u Gerhardovoj kakti socijaldemokratskoj vladi (koja je donijela neke od za sindikate i radnike najnepovoljnih zakona uopće) na prigovore kako je tako proizvedena energija oko 4 puta skuplja od one iz nuklearki to prokomentirao tako da će oni lijepo podići cijenu energije četverostruko pa će vjetroelektrane biti konkurentne nuklearkama.
Krasno.
No dobro, Njemačka to može podnijeti jer će tu cijenu u konačnici platiti kupci njemačke robe prije svega u zemljama EU kojima je ta Njemačka preko odluka i politike EU prethodno praktički uništila industrijske potencijale ili ih stavila pod svaku kontrolu.
Itd.
Dakle, upravo je ta nova politička aristokracija u sprezi sa najkrupnijim kapitalom i najvećim korporacijama koja igra protivno odlukama demokratski izabranih institucija u zemljama članicama (Evropski Parlament ionako ne donosi nikakve realne odluke), upravo su oni glavni krivci koji će EU pretvoriti u neku vrstu moderne kopije Svetog Rimskog Carstva, a znamo kako je i ta politička skalamerija završila. Nije bitno što se to formalno dogodilo tek u 19. stoljeću, jer je zapravo davno prije toga bilo mrtvo.
Doduše, ne vjerujem da će nakon prestanka postojanja političkog projekta EU kakvog sad gledamo doći do neke vrste velikog tridesetogodišnjeg ili kakvog već rata, prije će se dogoditi neko novo preslagivanje političkog i gospodarskog okvira unutar zemalja članica EU koja će nastaviti funkcionirati po konfederelnom principu i u skladu sa logikom koncentričnih kružnica kakvog je davno predložio Édouard Balladur, ali to je zapravo nemoguće točno predvidjeti.
Kako sam već ranije rekao, vremena su ne samo čupava nego i jako teška pa i opasna, a u takvim vremenima su ljudi uvijek skloni zbijati redove, često i na štetu individualnih sloboda.
I nema u tome ništa posebno sporno, sve dok su nacije kao nositeljice demokratskog izvornog odnosno temeljnog suvereniteta spremne na tu žrtvu kako bi osigurale prosječni veći stupanj sigurnosti u svojim matičnim državama sa čim je uvijek čvrsto povezan i potencijal ekonomskog razvoja.
Takve će odluke demokratski izabranih institucija imati ne samo legalitet koji se temelji upravo na takvom njihovom izboru, nego i legitimitet u smislu podrške velike većine stanovništva u državama bez koje se takve odluke ne bi mogle dugoročno održati.
Parcijalno će veliku cijenu platiti pojedinačni zagovornici maksimalnih individualnih sloboda, ali će u nekakvom prosjeku ukupan stupanj sigurnosti biti povećan na zadovoljstvo velike većine građana.

mene ne straši riječ "krupni kapital", mene strašu riči "poluge moći". krupni kapital bez političkih poluga moći je anđeo poslan od boga da pomogne napaćenom ljudskom rodu. krupni kapital, tj ljudi koju stoju iza njega su nojveći dobročinitelji koje je povijest ikad poznavala, ili, bolje reći koje je povjest imala, jer ako su zaista činili dobro, velike su šanse da se za njih nika ni ni čulo.
eu je poluga moći, i bilo da je drži krupni kapital, ili grupa kraljeva filozofa, loša je stvar za pojedince, ili radnike kako se to užo reći a da bi se legitimiro svoj humanitarizam.
mene ne strašu ni njemački ekonomski interesi, jer europska ekonomska zajednica je moj osobni ideal. zapravo, svjetska ekonomska zajednica je moj ideal. privatizacija, ukidanje kvota, carina, subvencija, barijera..pretvorilo bi svit u trgovački raj. normalno, big bussines imo obvezu prema svojin dioničarima i zadan mandat da iskoristu sve legalne nočine da maksimiziraju profit i njima se ne more zamiriti povlačenje poluge. samo postojanje the poluge je problijem, sve ostalo su simptomi.
britanski izlazak je i dobra i loša stvor. oni su sa slobodni od glupih i ograničavajućih eu propisa, ali samo da bi nametali svoje glupe i ograničavajuće propise. jo ne ću vode ulaziti u razloge zoč je to glupo jer un ki apriori ne vidi da su "zaštitne mjere" štetne, teško da će to viditi i nakon endles serije empirijskih dokaza.
dakle, jo ne vidin da eu u sprezi s kapitalistima gredu protiv nacionalnih predstavnikov, naprotiv, narav postojećeg sukoba je ki će više zajebati pojedinca. recimo, njemačka driven aristokracija će poticati jabuke a kažnjavati kruške, dok će lokalna i legalna (nikako legitimna- legitimnost se ne postiče većinom) glasno ustati protiv toga- u želji da se kažnjavaju kruške a potiču jabuke. nije pas, nego, jel.

by Guest Thu 2 Feb - 12:39

aben wrote:mene ne straši riječ "krupni kapital", mene strašu riči "poluge moći". krupni kapital bez političkih poluga moći je anđeo poslan od boga da pomogne napaćenom ljudskom rodu. krupni kapital, tj ljudi koju stoju iza njega su nojveći dobročinitelji koje je povijest ikad poznavala, ili, bolje reći koje je povjest imala, jer ako su zaista činili dobro, velike su šanse da se za njih nika ni ni čulo.
eu je poluga moći, i bilo da je drži krupni kapital, ili grupa kraljeva filozofa, loša je stvar za pojedince, ili radnike kako se to užo reći a da bi se legitimiro svoj humanitarizam.
mene ne strašu ni njemački ekonomski interesi, jer europska ekonomska zajednica je moj osobni ideal. zapravo, svjetska ekonomska zajednica je moj ideal. privatizacija, ukidanje kvota, carina, subvencija, barijera..pretvorilo bi svit u trgovački raj. normalno, big bussines imo obvezu prema svojin dioničarima i zadan mandat da iskoristu sve legalne nočine da maksimiziraju profit i njima se ne more zamiriti povlačenje poluge. samo postojanje the poluge je problijem, sve ostalo su simptomi.
britanski izlazak je i dobra i loša stvor. oni su sa slobodni od glupih i ograničavajućih eu propisa, ali samo da bi nametali svoje glupe i ograničavajuće propise. jo ne ću vode ulaziti u razloge zoč je to glupo jer un ki apriori ne vidi da su "zaštitne mjere" štetne, teško da će to viditi i nakon endles serije empirijskih dokaza.
dakle, jo ne vidin da eu u sprezi s kapitalistima gredu protiv nacionalnih predstavnikov, naprotiv, narav postojećeg sukoba je ki će više zajebati pojedinca. recimo, njemačka driven aristokracija će poticati jabuke a kažnjavati kruške, dok će lokalna i legalna (nikako legitimna- legitimnost se ne postiče većinom) glasno ustati protiv toga- u želji da se kažnjavaju kruške a potiču jabuke. nije pas, nego, jel.

Imamo doduše lijep primjer Andrewa Carnegiea u tom smislu, ali on je jedan od mnogih. Imamo i nekih drugih sličnih makar ne baš takvih primjera, no i to je kap u moru. Ali imamo i primjera poput Georgea Sorosa, koji je sve samo ne humanitaran, jer svojim novcem koji je stekao na vrlo dubiozan način kockajući se na burzama uz očito posjedovanje povlaštenih informacija pri čemu je upropaštavao čitave nacionalne ekonomije, financira napredak vlastite političke agende koja, zanimljivo, za jedan od glavnih ciljeva ima onaj očuvanja i uvećanja njegovog bogatstva kako bi ga prenio svojim nasljednicima.
Problem je u tome što kapital i moć odnosno težnja za moći (da baš ne kažem volja za moć) praktički uvijek idu zajedno.
Kao u onoj pjesmi Franka Sinatre: Love and marriage, love and marriage, they go together like a horse and carriage, samo što bi ovdje trebalo stajati kapital i moć (politička).
Kapital na taj način želi osigurati svoj opstanak i potencijal uvećanja, a što želi politika koja ima moć (makar često nelegitimnu odnosno bez većinske podrške naroda) ne treba posebno objašnjavati.
I tako počinje igra koju gledamo već jako dugo vremena i o kojoj nam je mnoge lekcije podarila i povijest kao učiteljica života. No, pogriješit će svatko tko će na ovo reagirati sa riječima: Pa što? Kvaka je u tome da se povijest doduše ne ponavlja baš onako kako se jednom dogodila, ali se zato to događa mnogim silnicama i scenarijima koji teže vlastitom ponavljanju i djelovanju na način kako smo to već imali prilike gledati.
Tako da se u konačnici lijepe težnje koje si nabrojao i opisao ipak svojim većim dijelom svode na utopiju.
Problem sa Njemačkom je u tome da njeni političari u najvećem dijelu, najvjerojatnije zbog opijenosti bogatstvom i težnjom za moći uz frustraciju što ipak predstavljaju političkog patuljka na svjetskoj sceni, nisu pokazali sposobnost učenja čak niti na vlastitim pogreškama i nekako uvijek završe na toj njemačkoj varijanti helikopterske demokracije.
To se dogodilo Kohlu, debelom ujedinitelju, koji je svom narodu uporno nametao projekte koje ovaj nije htio prihvatiti (nije dakle pitanje što mi možemo kako to misle Obama i Merkel, nego što hoćemo) i koji je zbog toga pretrpio najveći izborni poraz koji je neka CDU/CSU koalicija doživjela nakon velikog rata. To se dogodilo i Gerhardu, a to se događa i Angeli, koja je, što je još gore, uvjerljivo najnesposobnija i politički najblijeđa (karizmatična je poput vreće krumpira, a karizma u toj populaciji je jedan od osnovnih zahtjeva biračkog tijela zasićenog gomilom bezbojnih birokrata koji neprestano verglaju jedne te iste kontradiktorne rečenice i svi znaju da im ne pada na pamet poraditi na ostvarenju obećanih projekata) od svih dosadašnjih kancelara.
Nijemci su doduše izvukli pouke iz Hitlerovih pogrešaka, barem iz većine, ali zato nisu iz premjera propasti Svetog Rimskog Carstva pa će im se taj scenarij doduše u puno manje lošem obliku ipak ponoviti.
I točno je kako legitimnost ne ovisi samo o goloj većini, jer su legitimna rješenja prije svega ona koja su i moralno opravdana, ali također i dugoročno održiva, ali ipak nije točno kako je ovdje glavni cilj zeznuti pojedinca, nego je to ipak ostvarenje u praksi volje za moć od strane ekonomskih i političkih elita. A tu i kapital i politika ipak idu ruku pod ruku, jer drugačije i ne može biti. I Hitler je na kraju krajeva imao podršku kapitala za svoju politiku, prvo onog sitnog, a onda je sklopio dogovor i sa onim najkrupnijim.
Sve to je uz ogromnu šarolikost ne samo različitih nego često i dijametralno suprotnih ekonomskih i političkih interesa premnogih subjekata takvog tipa širom svijeta, glavni razlog zašto još stoljećima nećemo moći ostvariti mnoge elemente iz lijepih utopijskih težnji.
I naravno, nije riječ o tome da EU propadne, nego da se reformira na način koji će biti dugoročno održiv i na korist ne samo krupnom globalnom korporacijskom kapitalu nego i velikoj većini državljana svih zemalja članica EU. No, ako EU bezbojni birokrati i političari te kapital koji stoji iza njih, ne shvate to na vrijeme, onda EU neminovno slijedi raspad sa svim posljedicama koje će taj proces donijeti.
Ovo ne govorim bez određene gorčine, jer sam i na mrtvom forumu bio poznat kao jedan od najgorljivijih zastupnika EU integracija, ali eto, život nam često donese riješenja sa kojima nismo uopće zadovoljni, i život se često razlikuje od naših snova.

by Guest Thu 2 Feb - 20:09

Dvostruki kriteriji: Dok se Hasanbegovića progonilo jer ‘ne priznaje antifašizam’, brani se Mesićev ‘ustašluk’

Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji - Page 46 H20160422000806

Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji - Page 46 H20160422000806

“Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SAB) danas je priopćio da bezrezervno stoji iza hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića kao istaknutog antifašista i da zbog nekoliko riječi istrgnutih iz konteksta ne želi promijeniti svoj odnos prema čovjeku koji hrvatsku budućnost vidi u Europi sazdanoj na temeljima antifašizma, demokracije, tolerancije, poštovanja i ostvarivanju ljudskih prava.”,poručili su Mesićevi obožavatelji 2006. godine nakon što su se pojavio video u kojem se Mesić početkom ’90-ih godina u inozemstvu pozitivno izražava o NDH. Također su ocijenili da “nitko u suvremeno doba u kojemu živimo nije učinio u Hrvatskoj toliko za demistifikaciju tzv. NDH i za negativnu ocjenu ustaškog pokreta i njegova zločinačkog karaktera kao predsjednik Stjepan Mesić.”

... dalje u tekstu može se pročitati što u Mesićevu obranu kažu Bauk, Josipović, Slavko Goldstein, Zdenko Duka...

S druge strane prisjetimo se žestokih napada na bivšeg ministra kulture Hasanbegovića zbog fotografije iz studentskih dana s HOS-ovom kapom s priznatim obilježjima i stavova da je temelj moderne Hrvatske prije svega Domovinski rat.

> Ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a: ‘Ministar Hasanbegović na fotografiji ima vojničku kapu HOS-a’

Od prvog dana na Zlatka Hasanbegovića krenula je medijska hajka koja je kulminirala nakon što se na internetskim portalima pojavila Hasanbegovićeva fotografija s vojničkom kapom Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Oporba je uz sve elemente ideološkog linča bez uporišta u činjenicama na samom početku tražila povlačenje Hasanbegovićeve kandidature u Saboru.

http://narod.hr/hrvatska/dvostruki-kriteriji-dok-se-hasanbegovica-progonilo-jer-ne-priznaje-antifasizam-brani-se-mesicev-ustasluk

:facepalm

by aben Thu 2 Feb - 21:25

speare_shaker wrote:
aben wrote:mene ne straši riječ "krupni kapital", mene strašu riči "poluge moći". krupni kapital bez političkih poluga moći je anđeo poslan od boga da pomogne napaćenom ljudskom rodu. krupni kapital, tj ljudi koju stoju iza njega su nojveći dobročinitelji koje je povijest ikad poznavala, ili, bolje reći koje je povjest imala, jer ako su zaista činili dobro, velike su šanse da se za njih nika ni ni čulo.
eu je poluga moći, i bilo da je drži krupni kapital, ili grupa kraljeva filozofa, loša je stvar za pojedince, ili radnike kako se to užo reći a da bi se legitimiro svoj humanitarizam.
mene ne strašu ni njemački ekonomski interesi, jer europska ekonomska zajednica je moj osobni ideal. zapravo, svjetska ekonomska zajednica je moj ideal. privatizacija, ukidanje kvota, carina, subvencija, barijera..pretvorilo bi svit u trgovački raj. normalno, big bussines imo obvezu prema svojin dioničarima i zadan mandat da iskoristu sve legalne nočine da maksimiziraju profit i njima se ne more zamiriti povlačenje poluge. samo postojanje the poluge je problijem, sve ostalo su simptomi.
britanski izlazak je i dobra i loša stvor. oni su sa slobodni od glupih i ograničavajućih eu propisa, ali samo da bi nametali svoje glupe i ograničavajuće propise. jo ne ću vode ulaziti u razloge zoč je to glupo jer un ki apriori ne vidi da su "zaštitne mjere" štetne, teško da će to viditi i nakon endles serije empirijskih dokaza.
dakle, jo ne vidin da eu u sprezi s kapitalistima gredu protiv nacionalnih predstavnikov, naprotiv, narav postojećeg sukoba je ki će više zajebati pojedinca. recimo, njemačka driven aristokracija će poticati jabuke a kažnjavati kruške, dok će lokalna i legalna (nikako legitimna- legitimnost se ne postiče većinom) glasno ustati protiv toga- u želji da se kažnjavaju kruške a potiču jabuke. nije pas, nego, jel.

Imamo doduše lijep primjer Andrewa Carnegiea u tom smislu, ali on je jedan od mnogih. Imamo i nekih drugih sličnih makar ne baš takvih primjera, no i to je kap u moru. Ali imamo i primjera poput Georgea Sorosa, koji je sve samo ne humanitaran, jer svojim novcem koji je stekao na vrlo dubiozan način kockajući se na burzama uz očito posjedovanje povlaštenih informacija pri čemu je upropaštavao čitave nacionalne ekonomije, financira napredak vlastite političke agende koja, zanimljivo, za jedan od glavnih ciljeva ima onaj očuvanja i uvećanja njegovog bogatstva kako bi ga prenio svojim nasljednicima.
Problem je u tome što kapital i moć odnosno težnja za moći (da baš ne kažem volja za moć) praktički uvijek idu zajedno.
Kao u onoj pjesmi Franka Sinatre: Love and marriage, love and marriage, they go together like a horse and carriage, samo što bi ovdje trebalo stajati kapital i moć (politička).
Kapital na taj način želi osigurati svoj opstanak i potencijal uvećanja, a što želi politika koja ima moć (makar često nelegitimnu odnosno bez većinske podrške naroda) ne treba posebno objašnjavati.
I tako počinje igra koju gledamo već jako dugo vremena i o kojoj nam je mnoge lekcije podarila i povijest kao učiteljica života. No, pogriješit će svatko tko će na ovo reagirati sa riječima: Pa što? Kvaka je u tome da se povijest doduše ne ponavlja baš onako kako se jednom dogodila, ali se zato to događa mnogim silnicama i scenarijima koji teže vlastitom ponavljanju i djelovanju na način kako smo to već imali prilike gledati.
Tako da se u konačnici lijepe težnje koje si nabrojao i opisao ipak svojim većim dijelom svode na utopiju.
Problem sa Njemačkom je u tome da njeni političari u najvećem dijelu, najvjerojatnije zbog opijenosti bogatstvom i težnjom za moći uz frustraciju što ipak predstavljaju političkog patuljka na svjetskoj sceni, nisu pokazali sposobnost učenja čak niti na vlastitim pogreškama i nekako uvijek završe na toj njemačkoj varijanti helikopterske demokracije.
To se dogodilo Kohlu, debelom ujedinitelju, koji je svom narodu uporno nametao projekte koje ovaj nije htio prihvatiti (nije dakle pitanje što mi možemo kako to misle Obama i Merkel, nego što hoćemo) i koji je zbog toga pretrpio najveći izborni poraz koji je neka CDU/CSU koalicija doživjela nakon velikog rata. To se dogodilo i Gerhardu, a to se događa i Angeli, koja je, što je još gore, uvjerljivo najnesposobnija i politički najblijeđa (karizmatična je poput vreće krumpira, a karizma u toj populaciji je jedan od osnovnih zahtjeva biračkog tijela zasićenog gomilom bezbojnih birokrata koji neprestano verglaju jedne te iste kontradiktorne rečenice i svi znaju da im ne pada na pamet poraditi na ostvarenju obećanih projekata) od svih dosadašnjih kancelara.
Nijemci su doduše izvukli pouke iz Hitlerovih pogrešaka, barem iz većine, ali zato nisu iz premjera propasti Svetog Rimskog Carstva pa će im se taj scenarij doduše u puno manje lošem obliku ipak ponoviti.
I točno je kako legitimnost ne ovisi samo o goloj većini, jer su legitimna rješenja prije svega ona koja su i moralno opravdana, ali također i dugoročno održiva, ali ipak nije točno kako je ovdje glavni cilj zeznuti pojedinca, nego je to ipak ostvarenje u praksi volje za moć od strane ekonomskih i političkih elita. A tu i kapital i politika ipak idu ruku pod ruku, jer drugačije i ne može biti. I Hitler je na kraju krajeva imao podršku kapitala za svoju politiku, prvo onog sitnog, a onda je sklopio dogovor i sa onim najkrupnijim.
Sve to je uz ogromnu šarolikost ne samo različitih nego često i dijametralno suprotnih ekonomskih i političkih interesa premnogih subjekata takvog tipa širom svijeta, glavni razlog zašto još stoljećima nećemo moći ostvariti mnoge elemente iz lijepih utopijskih težnji.
I naravno, nije riječ o tome da EU propadne, nego da se reformira na način koji će biti dugoročno održiv i na korist ne samo krupnom globalnom korporacijskom kapitalu nego i velikoj većini državljana svih zemalja članica EU. No, ako EU bezbojni birokrati i političari te kapital koji stoji iza njih, ne shvate to na vrijeme, onda EU neminovno slijedi raspad sa svim posljedicama koje će taj proces donijeti.
Ovo ne govorim bez određene gorčine, jer sam i na mrtvom forumu bio poznat kao jedan od najgorljivijih zastupnika EU integracija, ali eto, život nam često donese riješenja sa kojima nismo uopće zadovoljni, i život se često razlikuje od naših snova.

svaki put kad se otkrije neka zakonitost fizičkog svita, ona obično bude lipa, zgodna. tako će, jo verujen, bit i s ovon političkom dramom koja traje od početka povijesti: kad se legitimnost bude temeljila jedino moralom, a ne utilitarizmon, sve će sesti na svoje mesto. to će biti društvena theory of everything.
eventualno da ekskulpiran prošlost do vrimena adama smitha, davida ricarda i frederica batistata, mogo bi reći da su oni morali razvijati politiku interesa jer su bili zarobljeni u maltuzijevoj zamci. mi kasnije nemomo takovu izliku.

meni je jasno zoč mi svi govoru utopija, utopija. u današnjoj konstelaciji odnosa snaga, nemomo pravo verovati da će se politički moćnici odreći moći, ili da će se kapitalisti odreći njihove pomoći i zadovoljiti se okružjem konkurencije. da će dojti jena stranka koja će u programu imati ukidanje fašističkih ministarstva financija (free banking!), športa, kulture i školstva, da uzmen samo lakše primjere. ali ipak imomo primjere u kojima je legitimitet temeljen jedino moralom pritegnu nad polugom- u primjeru ropstva (niko više ne će argumentirati da bi za naciju bilo korisno da držimo recimo do 10 % robova, iako je to točno), u primjeru homoseksualnih prava (mislin, devijantni su, ali i two consent adults) , žene vozači (više nesrića se dogodi radi žena vozačica nego zbog pijanih) i sl.
kad jednon prihvatimo da ne postoji legitiman nočin za eksproprijaciju doli na slici, napravili smo martial arts polugu na političkoj polugi. kapitalisti će se morati vrotiti svojoj osnovnoj funkciji (zadovoljavanje mušterija) a "javni interes" će se vrotiti u oblik postojanja kakvo mu realno pripado- u fikciju. život se redovito rozlikuje od naših snova, i to je prvo ča moromo naučiti svoju dicu. druga lekcija tribo biti- fuck the government.

Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji - Page 46 1889051b-01c3-46f7-a5a2-ca64e9344638-2060x1399

Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji - Page 46 1889051b-01c3-46f7-a5a2-ca64e9344638-2060x1399

by Leviathan2 Thu 2 Feb - 22:28

kako ste se vi lijepo raspricali al ja kurac razumijo, jel, baustela mozak,
al razumio sam ovo zadnje abenovo, ne postoji legitiman nacin da drzava prisili bilo koga na to pa makar napisala milijun zakona, ona nema temeljni autoritet, ima autoritet sile koji sluzi kao poluga moci raznim interesima, od politickih do ekonomskih odredjenoj grupi ili grupaciji pa cak i pojedincima,
kad se bude primjenjivalo pravo svake jedinke kao nepovredive cjeline a kad oni koji imaju ekonomski vise iliti kapitalisti budu samo usluzna djelatnost a politicari sluzbenici zaposleni od naroda iliti servis zajednickih poslova, bez obzira koliko se ljudi busali ili odobravali, "ima pravo njega je narod izglaso i ima autoritet", ???
prvo, taj koji "ima" autoritet cini stvari koje se ne dopadaju onima koji su mu "dali" autotitet a isto tako se zaboravlja da nitko ne moze dati nekom autoritet da upravlja samnom bez mog pristanka,
moze imati samo autoritet postignut nasiljem i nista drugo, to je cinjenicni autoritet jer je jaci u datom momentu il cisto fizicki ili sa policijom vojskom i ostalim nasilnim elementima
kolegi sekspiru jos nije jasna cinjenica, demokracija ne postoji, to je obicna bljuvotina koju ljudi puse,
naime, sama rjec demos kratosbi se odnosila na ono sto se danas svrstava u anarhiju iliti kako je ljudi shvacaju,
dok god postoji cinjenica da neko vlada i donosi odluke onako kako on ima viziju to nije demokracija pa koliko se god upirali da se to tako prikaze, a to je upravo danasnja politika i takozvana politicka klika iliti aristokracija koja osjeca prezir prema normalno covjeku kao retardiranom izdanku prirode,
nadam se da nisam poremetio vasu spiku

by Guest Thu 2 Feb - 23:06

aben wrote:fuck the government.

Cijeli tvoj politički habitus se izgleda može svesti na ovu izjavu. To se zove umjetnost redukcije.

No dobro. Da vidimo što na tu temu barem okvirno i ukratko i onako opušteno, da baš ne kažem oko kere pa na mala vrata, kaže jedan naš uvijek zanimljivi stari forumski poznanik.

by aben Thu 2 Feb - 23:39

speare_shaker wrote:
aben wrote:fuck the government.

Cijeli tvoj politički habitus se izgleda može svesti na ovu izjavu. To se zove umjetnost redukcije.
No dobro. Da vidimo što na tu temu barem okvirno i ukratko i onako opušteno, da baš ne kažem oko kere pa na mala vrata, kaže jedan naš uvijek zanimljivi stari forumski poznanik.

svi imomo svoju neslavnu prošlost, evo, pinker je bi anarhist, epikur je bi promotor slobodne rainbow ljubavi, jo sun bi, priznajen, hrvatski nacionalist.
ali, danas, tvoja redukcija je sasvin na mistu. ovakov government je samo prijezira vridan. ali ko ča antifašizam (onaj mainstream, a ne moj iskonski, definicijski antifašizam) nije suprotan fašizmu, tako ni anarhija (koju mi imputiroš) ni suprotna governmentu, kojen se ja opiren:

ona kuća na cesti, s gornje slike, rezultat je nojčvršćeg seta pravila u povijesti čovječanstva, i rezultat je nojjače policije i sudstva u povijesti također- to je vlost, government, koja štiti pravo jednog čovika od pritiska svih ostalih, koliko god da ih bilo. u toj kućici ne živi rambo, pa da ga se svu boju. u toj kućici živi senilna baba sa dvodeset mačok, ali iza sebe imo private properties rights, koji su neoutuđivi koliko i sam njen život.

dakle, moj fuck the goverrnment se ne tribo shvaćati plitko ko fašizam -antifašizam u hrvatskoj, nego fuck the government koji obavlja sve osim jedinog ča bi tribo- protecting life, liberty i property.

ali, pinker...nevjerojatno je koliko je lako upasti u zamku ekspertizma. ne zun je li ota rič uopće postoji, al razumiš na ča ciljan. neki dun sun naleti na dawkinsa, kako govori protiv free marketa, pinker u ovon videu ne more razlučiti uzrok i posljedicu, i masa, masa drugih stručnjaka- svi redovito padaju na testu slobode.

by Leviathan2 Thu 2 Feb - 23:45

by aben Thu 2 Feb - 23:45

Leviathan2 wrote:kako ste se vi lijepo raspricali al ja kurac razumijo, jel, baustela mozak,

nadam se da nisam poremetio vasu spiku

meni je lipo puno tikati iako znun da po zakonu vjerojatnosti, ča više natipkan, više morin biti u krivu:)
ali najponosniji sun unda ka sun na lopati.

by Leviathan2 Thu 2 Feb - 23:57

aben wrote:
Leviathan2 wrote:kako ste se vi lijepo raspricali al ja kurac razumijo, jel, baustela mozak,

nadam se da nisam poremetio vasu spiku
meni je lipo puno tikati iako znun da po zakonu vjerojatnosti, ča više natipkan, više morin biti u krivu:)
ali najponosniji sun unda ka sun na lopati.

smijem se ovom kak si napisao za ove ekpsertiste, svi neki jebeni teoreticari , pocevsi od ljevicara koji su danas veci zagovornici onog klasicnog fasizma i nego duche pa do tipova iz radnicke fronte koji radnike zaobilaze u sirokom luku te kojekakovih boraca za ovo ili ono, to dojde kao neki trend da se postane poznat , sve neki boljci za bolje sutra al svi bjeze od osnovne stvari, slobode, samo slobodan covjek moze izgenerirati svoj pun potencijal al izgleda da se svi upiru da tog covjeka porobe u neke ideologije religije il neznam sto jos,
kad nekom spomenes nesto takovo onda kazu da si utopista, kakav jebeni utopista kad su to vec ljudi imali ostvareno u prijasnjim dobima, lakse je biti pripadnik nekog chopora/stada nego slobodan, imam neki jebeni osjecaj kad pricam s ljudima da se boje i mislit o tomu a one koji to izuste naglas svrstavaju u osobenjake u najmanju ruku
ja ovdje dosta baljezgam o plemenu i uredjenju odnosa unutar (a nebih trebao), neki me proglasavaju lascem a neki da imam bujnu mastu, medjutim nitko se od njih nije zanimao kako jedno takovo pleme bastini takvo uredjenje, cisto ono ako i ne vjerujes da pitas kako je to moguce
a lopata rula isto kad odes sa sikirom u sumu sjeci drva za zimu, kad osjetis onaj iskonski umor a ne neki nastao iz dokolice il sjedenja u istom polozaju

by Sponsored content