Društveno-ekonomski sustavi

Sora, zašto ustraješ? Zar ne vidiš graf? Jel kina bila jednakija i pravednija prije više nego danas? 
Sora, oslobodi ljude i ljudi će biti kreativni, porobi ih i imat ćeš kurac.

Sora wrote:
Povijest i društvene evolucije ce ići selektivno prema društvima koja su pravednija 
Ma sta onome rekli oni koji vide mehaničku podjelu i ne vide dijalektiku odnosa među klasama 
Tako d svako zaustavljanje povijesti u nekom teorijskom vakumu ili okviru. Moze biti samo komično. 
Ili tragično..... 
Sve ce ići prema Marxu prema društvu pravde i jednakosti.
Ili ćemo otići u pm

mislim da bi bilo dobro da pročitaš "bijedu historicizma".
dotad, evo ti highlights:

Fundamental problems with historicist theory

i) A description of the whole of society is impossible because the list of characteristics making up such a description would be infinite. If we cannot know the whole of the present state of mankind it follows that we cannot know the future of mankind.

“If we wish to study a thing, we are bound to select certain aspects of it. It is not possible for us to observe or to describe a whole piece of the world, or a whole piece of nature; in fact, not even the smallest whole piece may be so described, since all description is necessarily selective.” 

ii) Human history is a single unique event. Knowledge of the past therefore does not necessarily help one to know the future. “The evolution of life on earth, or of human society, is a unique historical process… Its description, however, is not a law, but only a singular historical statement.” 

Study of history may reveal trends. However there is no guarantee that these trends will continue. In other words: they are not laws; “a statement asserting the existence of a trend at a certain time and place would be a singular historical statement and not a universal law.”

In addition, given that historians are interested in the uniqueness of past events, it may be said that future events will possess a uniqueness that cannot be known in advance.

iii) Individual human action or reaction can never be predicted with certainty, therefore neither can the future: “the human factor is the ultimately uncertain and wayward element in social life and in all social institutions. Indeed this is the element which ultimately cannot be completely controlled by institutions (as Spinoza first saw); for every attempt at controlling it completely must lead to tyranny; which means, to the omnipotence of the human factor – the whims of a few men, or even one.”.

Popper asserts that psychology cannot lead to a complete understanding of “the human factor” because “’human nature’ varies considerably with the social institutions, and its study therefore presupposes an understanding of these institutions.”

iv) A law, natural (i.e. scientific) or social, may enable us to exclude the possibility of certain events but it does not allow us to narrow down the range of possible outcomes to only one. This follows from Popper’s theory of science: a hypothesis is proposed (it does not matter how the hypothesis was derived) and is then subjected to rigorous tests which aim to disprove the hypothesis. If no tests disprove the hypothesis it may become known as a law but in fact remains simply a so-far-unfalsified hypothesis.

Equally, examples of where theories are correct are useless in proving the validity of the theory.

v) It is logically impossible to know the future course of history when that course depends in part on the future growth of scientific knowledge (which is unknowable in advance).


Common inconsistencies in the arguments of historicists

i) Historicists often require the remodelling of man to become fit for the future society or hasten the arrival of this society. Given that society is composed of mankind, remaking man for a particular society can lead to any type of society. Also, a need to remodel man suggests that without this remodelling, the new society may not come about, and is therefore not inevitable.

ii) Historicists are bad at imagining conditions under which an identified trend ceases. Historical generalisations may be reduced to a set of laws of higher generality (i.e. one could say that history depends upon psychology). However in order to form predictions from these generalisations we also need specific initial conditions. To the extent that conditions change or are changing, any ‘law’ may apply differently and trends may disappear.

iii) Historicism tends to mistake historical interpretations for theories. When studying history we can only examine a limited aspect of the past. In other words we must apply a ‘historical interpretation’. It is necessary to appreciate a plurality of valid of interpretations (although some may be more fertile than others).

iv) Confusing ends with aims: historicism tends to foster the idea that the aims of society are discernible in the trends of history, or what will inevitably come to pass becomes that which should come to pass. The aims of society may be more usefully thought as a matter of choice for that society.



Negative practical effects of implementing historicist ideas

i) Unintended consequences: the implementation of Historicist programs such as Marxism often means a fundamental change to society. Due to the complexity of social interaction this results in lots of unintended consequences (i.e. it tends not to work properly). Equally it becomes impossible to tease out the cause of any given effect so nothing is learnt from the experiment / revolution.

ii) Lack of information: large scale social experiments cannot increase our knowledge of the social process because as power is centralised to enable theories to put into practice, dissent must be repressed, and so it is harder and harder to find out what people really think, and so whether the utopian experiment is working properly. This assumes that a dictator in such a position could be benevolent and not corrupted by the accumulation of power, which may be doubted.

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Poverty_of_Historicism#Fundamental_problems_with_historicist_theory

http://www.lamarre-mediaken.com/Site/COMS_630_files/Capitalist%20Sorcery.pdf

zanimljiva knjiga.

Jel more kratak sadržaj, u dvi tri rečenice, kao ješka?

Sora wrote:Ti niti znaš sto ja čitam niti znaš u komesar zemljama živjela 
Otkuda ti uopće ideje da o meni izvlačiš zaključke da sam jednostrano informirana 
A ti si kao svestrano ? 
Govoriš stalno opcenito , ja preskačem jedan ugao i to važan ugso po tebi..
 A koji to ugao . 
Pa kada ja isto pišem nesto opcenito, onda se izvlačiš na matematičke analize 
 E sad , zakaj je Kina preskočila Ameriku..imas isto neke brojke ? 
Zar ti nije jasno da brojeve možemo tumaciti PROIZVOLJNO I U SVJETLU SVOJE IDEOLOGIJE

Sad si već bezobrazna, jer barem ja cijelo vrijeme govorim argumentirano i potkrijepljeno činjenicama, a ne općenito.
Općenite parole bez pokrića su tvoja ekspertiza i tvoj način pisanja na ovoj temi, ne podmeći to meni.

Što se tiče Kine i Amerike, sve je jasno.
Kina je ekonomiju uredila prema kapitalističkim principima i zato je uspjela (Aben ti je dao podatke), dok je Amerika povećala državni intervencionizam i zagušila slobodu tržišta i zato je u problemima, te je izgubila primat. 
Drugim riječima, Kina je ekonomiju okrenula kapitalizmu, a Amerika socijalizmu.
Jasno k'o dan.

Sora wrote:Kina je komunistička zemlja s kapitalističkom ekonomijom

Pa zašto ti onda i dalje zagovaraš socijalističku plansku ekonomiju cijelo vrijeme, ako vidiš da je čak i Kina uvidjela da s njom ne može opstati, te da grafovi pokazuju da je svjetska sila postala tek otkad je izgurala slobodu tržišta?

aben wrote:Jel more kratak sadržaj, u dvi tri rečenice, kao ješka?

Meni se na prvu čini da je knjiga pisana kao štivo za antiglobaliste, antikapitaliste i druge lijeve aktiviste (kao i one salonske ljevičare).

Evo kratak sadržaj i nekoliko reviewa:

An English translation of La Sorcellerie Capitaliste - a passionate but pragmatic critique in political philosophy. It diagnoses capitalism as a 'system of sorcery without sorcerers'. Capitalism paralyses us in ways that resembles sorcery and the book is concerned to look at ways we might defend ourselves against such a system.

'Stengers and Pignarre launch call to invention, against the spell of the infernal alternatives that bind us to the capitalist 'realist' logic of choosing between the lesser of unliveable evils. To counter this capture, they propose a political 'magic' capable of creating new possibilities. But do not be misled: the 'magic' is all in the technique, and the technique is all in relation. Capitalist Sorcery is a veritable toolbox for an anticapitalist politics of collective empowerment, essential reading for all those interested in movement politics post-Seattle.' - Brian Massumi, Communication Department, University of Montreal, Canada.

'...a detailed and thought-provoking pragmatics of resistance...' - Culture Machine

Sora wrote:Kina je komunistička obzirom da ima komunističku partiju 
Drzava sve kontrolira prekompartije 
Tako da je i trzste slobodnije jer je tako partija odlučila

Meni ti uopće nisi jasna -
zagovaraš li ti politički ili ekonomski komunizam? 

Pa mi se cijelo vrijeme ovdje prepiremo da ti dokažemo da komunizam kao EKONOMSKI sistem ne valja.
I onda kad ti to dokažemo na primjeru Kine koja je svoju ekonomiju prebacila na liberalni kapitalizam, onda svojataš kineski uspjeh kao "komunistički"...

Nije li upravo Kina potvrda onome o čemu mi govorimo?
Ne bi li se tvoj Marx okretao u grobu da vidi kako je Kina liberalizirala tržište, dopustila privatno vlasništvo, dopustila slobodno poslovanje privatnim subjektima do razine njihova korporativnog rasta, itd., itd.?

aben wrote:Jel more kratak sadržaj, u dvi tri rečenice, kao ješka?

pa nije tako velika knjiga, iako priznajem da su koristili gotovo nečitljiv stil..

pojednostavljeno, kapitalizam je čarolija koja je bačena na čovječanstvo, u svakom društvu postoje službena objašnjenja koja nas vežu, pojmovi bez kojih ne bi mogli prihvatiti ovu realnost, ova se knjiga malo oslanja na misticizam i pomalo je zastarjela jer je nastala kao reakcija na prosvjede u Seattleu, ali oni se vraćaju na Marxa koji je zapravo mag čija sjena je stvorila famu oko kapitalizma kao čarolije koja nas veže, a pritom Marx paradoksalno nudi i ključeve tog svojim poznatim iskazom da se u filozofiji radilo o promjeni društva a ne samo u objašnjavanju istoga..

sve u svemu, zanimljiva ideja u knjizi, službena priča nikad neće biti srušena koliko god argumenata bilo na drugoj strani - ako nova službena priča želi zasjesti na tron društvenog binding-spella ona se mora pozvati na neki viši autoritet kako bi imala legitimitet službene priče društva, a to današja new-age zeitgeist kultura nema..

ma, čin stavlja seattle u fokus..antiglobalisti, phewww

ne želin loše govoriti o knjizi koju nisan čita, malo san je preletia i naiša na zanimljive teze, al tia san reći kako je pretjerano intelektualiziranje oko ekonomskog i drštvenog uređenja suvišno. ne moraš biti načitan, inteligentan, školovan (to je zapravo minus) i obrazovan da bi prepozna pravu stvar- samo moraš lučiti osnovne stvari- što želiš i što ne želiš za sebe. moja baba, koja je imala komad zemlje od kojeg je živila, bila je kapitalist do srži iz jednostavnog razloga što bi vjerojatno gladovala svaki put kad bi odstupila od tog puta, ili kad bi je natirali da odstupi.

tržište i kapitalizam su toliko razvidno superiorni, ne samo svemu šta je postojalo i šta postoji, nego i svemu šta moremo zamisliti. ali, sve da to i nije tako, sve da slobodna tržišta guše napredak tehloloških dostignuća, znanosti i sl, opet bi bili superiorniji od bilo kakve antipodske kolektivističke uspješne priče zbog kolektivističkog nemorala prema pojedincu, jer je bolje živit slobodno nego "uspješno".

ovo san napisa prije tvog komentara, ka odgovor brandu, a ne da mi se editirati jer bi sve treba editirati. 
kužim, radi se o nužnim uvjetima u koima se mijenja službena paradigma. u znanosti se događa ista stvar, znans. zajednica se opire novom skupu ideja sve dok novi skup sam ne postane mainstream i počne se opirati novim skupovima. znanstvenici su se tek nakon 90 godina opažanja urana sjetili uvrstiti ga na u sunčev sustav. ali to samo znači da se to ipak događa.
argumentacija na "našoj strani" je golema, i ako ne pukne pod teretom, svakako će puknuti i puca pod teretom svakodnevne mogućnosti izbora koju je imala moja baba i koju ima pojedinac. službena priča to čak ni ne mora blagosloviti, nek zatvara oči, šta se mene tiče.

Zamislite jednog ovakvog čovjeka u hr politici..

Borislav Ristić

[size=39]Kako pripadam generaciji čije je odrastanje obilježeno padom Berlinskog zida, nestankom sovjetske imperije kao globalnog izazova zapadnim demokracijama i usponom principa nacionalnih država i tržišne ekonomije, razumljivo je da sam po svemu tome”dijete svog vremena”. No, kako je to odrastanje u Hrvatskoj značilo biti zahvaćen i ratnim dešavanjima, koja su zamračila čitav taj horizont vremena i uveliko ga reinterpretirala, to je ujedno značilo i izložiti se iskustvu “bezavičajnosti”. Kao što znamo, rat nije samo razaranje fizičkog svijeta, već i, svakako nasilna, reinterpretacija smisla tog svijeta. Ta reinterpretacija, još i danas vladajuća, glasila je, ukratko, da je nacionalizam bio uzrok apokalipse koja nas je zahvatila. Svatko je sa svoje strane prihvatao tu interpretaciju kao nepogrešivu konstataciju, pa tako i ja.[/size]

[size=39]Bez želje da se identificiram s propalom socijalističkom idejom, kao i bez volje da prihvatim neki od ponuđenih prokaženih nacionalističkih interpretacija svijeta, nekako je jedini prirodni izlaz bio treći svjetonazor, ideja liberalnog kapitalizma i parlamentarne demokracije. Prvo Popper, a potom Heyekov “Put u ropstvo”, činili su mi se kao vrata svijeta poželjnog za život. Taj svijet stoji stiješnjen između dva glomazna svjetskopovijesna izazova, nacionalizma s jedne i socijalizma s druge strane, lijevog i desnog totalitarizma. To mi se činilo kao sasvim točan opis svijeta u kome sam živio.[/size]

[size=39]No, uvijek je ta interpretativna “treća noga” bila pomalo i šepava, eskapistička, i, rekao bih, odveć savršena, gotovo utopijska. Uostalom, njegova kletva prema nacionalizmu mi se uvijek činila kao izvinjenje socijalizmu i djelomično prihvatanje socijalističke kletve prema nacionalizmu, ili, kako to socijalisti ljepše vole reći, prema “fašizmu”. Jer, nacionalizam i ideja nacionalne države i jest bila ona povijesna snaga koja je srušila socijalizam. Nije li i sam rat bio proizvod iste te socijalističke kletve nacionalizma? Ne znači li to odbijanje odbacivanje principa nacionalne države, koji je srušio socijalističke imperije? Nije li liberalna kritika nacionalizma i sama iskrivljeni izraz jednog socijalističkog svjetonazora? Ne povlači li takva kritika čak i odbacivanje tržišnog kapitalizma, koji je prirodni saveznik i parnjak principu nacionalnih država? Ne zatvaramo li time sami krug svoga svijeta? Nije li taj teorijski eskapizam i uzrok političkog eskapizma liberala i našeg neuspjeha da se uspostavimo kao društvo koje želi u potpunosti prihvatiti konzekvence pada Berlinskog zida, pobjede ideje nacionalne države i tržišnog kapitalizma? Nije li to uzrok naše vječite političke i ekonomske adolescencije i jalovog žala za sretnim komunističkim djetinjstvom?[/size]

[size=39]To je jedan par pitanja o kojima bih volio pisati na ovom blogu.[/size]

[size=39]Zašto “libertarijanska” a ne “liberalna čajdžinica”? Premda ne dijelim američko oduševljenje jezičnim kovanicama, riječ “libertarijanizam” mi je nekako zgodna zbog toga što pravi odmak od riječi “liberalizam”, koja je kod nas dosta korumpirana djelovanjem samozvanih “liberala”, pa se u nas liberalizam shvaća prvenstveno kao “socijalni liberalizam”. Ja nisam socijalni liberal. U socijalnom smislu sam prilično konzervativan, jer vjerujem u snagu društva i podupirem svaki otpor društva koji odbacuje etatističke projekte prosvjećivanja ljudi “odozgo”, raznim državnim projektima obrazovanja i kultivacije “neukog naroda”. Takve projekte je još Immanuel Kant s pravom opisao kao “najgori despotizam” i prinudno držanje ljudi u “stanju nezrelosti”. Društvo ima svoje vlastite mehanizme razvoja, svoje institucije koje je razvilo za to, država se tu ne smije miješati. Zbog toga mi je držai izraz “libertarijanizam”, jer libertarijanci žele svesti ulogu države na minimum, a državno obrazovanje slobodnih individua je za njih smiješan paradoks, na čije zavodljive parole ne žele nasjesti.[/size]

[size=39]Drugi razlog zbog kojeg ovaj blog potpisujem kao libertarijanac, jest taj što su libertarijanci tržišni fundamentalisti, u čemu se u potpunosti slažem s njima. Tržišni fundamentalista ovdje znači da slobodu shvaćam kao isključivi temelj svih naših moralnih akcija, a budući da su jedino akcije temeljene na tržišnim principima slobodne, onda tržište smatram jedinim okvirom našeg moralnog djelovanja. Naime, slobodno tržište – ili, kako to marksisti krste, “kapitalizam” – jest, pored toga što je i najefikasniji, i jedini moralni okvir djelovanja slobodnih ljudi. Socijalisti vole reći da je njihov sustav moralan. No, to je sustav temeljen na prinudi, a morala nema tamo gdje nema slobode. Jedino slobodno tržište – a to znači slobodni pojedinci koji s drugim slobodnim pojedincima stupaju u različite socijalne aranžmane i prihvaćaju sve posljedice tih svojih aktivnosti – ima kvalitet slobode koji naše djelovanje može kvalificirati da bude moralno djelovanje. Sloboda je bezuvjetan uvjet naše moralnosti, i to je glavni razlog zbog kojeg slobodno tržište, ili kapitalizam, smatram jedinim moralnim ekonomskim sustavom koji je izumjelo čovječanstvo. Svaki drugi sustav, odnosno, generički shvaćen socijalizam, podrazumijeva nasilje i poništavanje slobode, te stoga zavrjeđuje našu osudu.[/size]

[size=39]Zašto “čajdžinica”? Pa, u moru svih ovih ravolucionarnih i “revolucionarnih” previranja u svijetu, odnosno, serije manje ili više uspješnih državnih udara, jedini pokret “odozdo”, koji je kod mene izazvao oduševljenje, jest američki Tea Party pokret. Milioni ljudi na ulici, koji zahtijevaju od države da im se skine s grbače, to je prizor koji kod svakog ljubitelja slobode mora izazvati ushićenje. To je, uostalom, i jedini socijalni bunt ili pokret koji smatram poželjnim u hrvatskom društvu. Odlaziti na Markov trg i tražiti od države ovo ili ono svoje ugroženo “pravo”, a u stvari privilegiju, nije djelovanje dostojno slobodnog čovjeka. Država nam ne može podariti niti jedno pravo. Naše pravo je ono za što se izborimo ili dogovorimo s drugim ljudima kao slobodni ljudi. Od države možemo zahtijevati samo da nam ne ugrožava našu slobodu. Kada imaju slobodu, odrasli ljudi se za sve drugo, prije svega za svoje obitelji i sebe, brinu sami[/size]

Izvrstan tekst na blogu "Tko je John Galt?":


"Javni Interes"

"Since there is no such entity as 'the public', since the public is merely a number of individuals, the idea that 'the public interest' supersedes private interests and rights can have but one meaning: that the interests and rights of some individuals take precedence over the interests and rights of others."
-Ayn Rand

"Ovom se citatu Ayn Rand nema zapravo što puno za dodati. Kolektivisti svih boja i okusa nam redovito pokušavaju (i najčešće uspijevaju) oduzeti još više sloboda i povećati opseg državne represije pod krinkom javnog interesa. Javni interes i dobrobit zajednice važniji su od sebičnih interesa pojedinaca, stoga se od svakog odgovornog pojedinca očekuju ustupci u korist višeg dobra. U konačnici, nitko nije otok, zar ne?

Međutim, ne. Stvar je u tome da ne postoji nekakav samostalan javni/opći/društveni/zajednički/nacionalni/(umetni kolektivistički pridjev po želji) interes koji je neovisan od interesa pojedinaca. Ne postoji Kolektiv kao jedan nezavisan organizam sa svojim jedinstvenim kolektivnim umom, već se sastoji od različitih pojedinaca od kojih svaki ima svoje specifične interese. Zajednica je ništa drugo nego skup pojedinaca.

U slobodnom društvu, slobodni pojedinci se asociraju jedni s drugima na dobrovoljnoj bazi i ulaze u zajednice slobodnom voljom, u skladu s vlastitim interesima. Sasvim je prirodno da se pojedinci koji dijele neke zajedničke interese dobrovoljno udružuju s ciljem uzajamnog pomaganja i lakšeg ispunjenja svojih interesa.

Upravo je ljepota slobodnog tržišta u tome što pojedinci, nastojeći ostvariti svoje vlastite interese, i često ne mareći pri tome za dobrobit drugih, čine upravo ono što je u interesu većine i tako svojom “pohlepom” doprinose dobrobiti čitave zajednice. Nije potrebna nikakva velika filozofija i intelektualni napor za ustanoviti kako su ljudi po prirodi pohlepni i da im je stalo prvenstveno do svojih vlastitih interesa. Upravo zato je vrlo opasno davati pojedinim ljudima u ruke veliku diskrecijsku moć da upravljaju drugim ljudima i igraju se njihovom sudbinom. Princip slobodnog tržišta predstavlja odličan checks and balances sustav koji osigurava da pojedinac mora drugome učiniti nešto dobro da bi mogao ostvariti neki svoj interes. Na slobodnom tržištu pojedinac može prosperirati jedino tako da konstantno ispunjava interese drugih i nudi drugim pojedincima (“društvu”) nešto što njima treba (proizvode ili usluge), za što su se oni spremni dobrovoljno odreći dijela svoje imovine, vjerujući kako će nakon razmjene biti zadovoljniji nego što je bio prije razmjene.

S druge strane, u slučajevima socijalističkog društvenog uredenja ne postoji takav povratni mehanizam. Socijalistički sistem se bazira na prisili i unutar takvog društva transakcije između pojedinaca se odvijaju uglavnom na nedobrovoljnoj bazi. Jedan pojedinac ili skupina pojedinaca pod prijetnjom ekstremnog nasilja uzima nešto od drugih pojedinaca protiv njihove volje. U takvom sistemu, pojedinci nisu slobodni raspolagati svojom imovinom kako žele i slijediti svoje interese, već njihovim životima upravljaju drugi pojedinci; državni birokrati, centralni komiteti, politički uhljebi i slični. Državni birokrat i partijski komesar ne moraju drugim članovima društva ponuditi ništa što oni vrednuju da bi ostvarili svoje vlastite interese i ne odgovaraju izravno za posljedice svojih odluka. S obzirom da su i oni ljudi koji, kao i svi, imaju neke svoje interese koje žele ispuniti, iznimno je opasno davati im tako veliku moć u odlučivanju.

Naravno, sveobuhvatna državna represija nad pojedincima od kolijevke do groba se uvijek pravda nekim fiktivnim višim ciljevima poput općeg dobra ili društvenog (javnog) interesa, međutim, ono što je stvarno tu posrijedi jesu interesi političkih elita i njihovih poltrona. Socijalisti pod krinkom nekakve borbe za pravednost pokušavaju svoje interese nametnuti drugim ljudima koristeći brutalnu silu državnog aparata. Javni interes postaje ono što socijalist s najvećim pendrekom kaže da je javni interes. U stvarnosti, javni interes znači samo to da interesi nekih pojedinaca imaju bezuvjetni primat nad interesima drugih pojedinaca.

Onima koji su malo bolje upoznati s ekonomskom teorijom i povijesti jasno je da su pojedinci najproduktivniji kada su pušteni na miru da slobodno ganjaju svoje interese, da su najprosperitetnija društva ona koja njeguju tradiciju individualizma i liberalnog kapitalizma, da se resursi najučinkovitije koriste na slobodnom tržištu, te da slobodno društvo rezultira najvećom koristi za najveći broj ljudi. Isto tako, oni ekonomski pismeni i sposobni vidjeti dalje od jeftinih propagandnih parola, razumiju da jedino što socijalisti mogu učiniti za siromašne jest povećati im broj.

Istina, možda pobornici principa slobodnog tržišta i ograničene vlasti nemaju prave karizmatske vođe, profinjene demagoge i propagandiste, popularne agitprop parole, niti onako impresivne sletove, međutim, nisu im ni potrebni. Dostignuća slobode i kapitalizma govore sama za sebe.

Također, “dostignuća” kolektivističkih ideologija govore sama za sebe."

https://tkojejohngalt.wordpress.com/2015/01/17/javni-interes/

Tko je ALEXIS CIPRAS. 

Ti Brando. Majke mi nisi normalan na koje pizdarije nasjedaš 

Logika kapitalizma je meni jasna a tebi nije 

Daj ljudima da rade za koricu kruha . Točka. 

Uvjeri ih da je bolje da imsju pun trbuh nego prazan . Laži i mazi. Točka. 

Napravi PRICU U LOŠEM SOCIJALIZMU  JE MSNJE SLOBODE. 

I UŽIVAJ. 

Ti Brando. Majke mi nisi normalan na koje pizdarije nasjedaš 

Logika kapitalizma je meni jasna a tebi nije 

Daj ljudima da rade za koricu kruha . Točka. 

Uvjeri ih da je bolje da imsju pun trbuh nego prazan . Laži i mazi. Točka. 

Napravi PRICU U LOŠEM SOCIJALIZMU  JE MSNJE SLOBODE. 

I UŽIVAJ. 

Sora wrote:Tko je


ALEXIS CIPRAS.

http://eclectica.hr/2015/01/21/tsipras-jos-jedan-lazni-ljevicar-i-uhljeb/

pa ok
Ali poručio VEC pokazao roge zapadu i NE želi nastaviti bojkot Rusije
ja poklonio se sa crvenom petokrakom zvijezdom Pred neki njihov Spomenik pokretu otpora nacistima  i bez religijskih obilježja i lenti
NIJE otišao: U šator rušiteljima države ko ONA kobilinda
tak da ćete ti i tvoji kapitalistički uhljebi imati grdog Opisu s njim

slobodno tržište ?
pa tu me odma ulovi sraćka

nema ga alo
nema na netu šanse da se konkurira Googleu i FB i ostalim velikim igračima
jer se radi o ogromnim ulaganjima a tko je us tanju nego onaj tko je već bogat
i to ti je LOGIKA SLOBODNOG TRŽIŠTA -ne reguliraju ga države toliko koliko OLIGARHIJE
daj se ispuši već jednom ti Brando s tim slobodnim olfo ..tržištem
a šta se uvijek lovite na taj argument kako DOSTIGNUĆA socijalizma sve govore
pa šta onda govore kapitalizmu u RH,balkanskim državama,  afričkim državama, azijskim državama ?
i SADu na koncu
može se imati bogati sloj MALOG BROJA milijardera a ogromnu većinu sirotinje
to je kAPITALIZAM
a ti pričaj markove konake

nemoj me krivo svatit, ja volim socijaliste tuđih zemalja jer oni uništavaju svoje ekonomije pa su jeftiniji nama. tsipras već pomaže, jer je najavio ukidanje najunosnijih turističkih paketa:)

da u čemu je onda probelm
ode više njih u Grčku za manje para i to je bolje i za njih i za sve , nego manje ljudi  za više para
ili ?
ne kužim te baš

Sora wrote:slobodno tržište ?
pa tu me odma ulovi sraćka

nema ga alo
nema na netu šanse da se konkurira Googleu i FB i ostalim velikim igračima
jer se radi o ogromnim ulaganjima a tko je us tanju nego onaj tko je već bogat
i to ti je LOGIKA SLOBODNOG TRŽIŠTA -ne reguliraju ga države toliko koliko OLIGARHIJE
daj se ispuši već jednom ti Brando s tim slobodnim olfo ..tržištem
a šta se uvijek lovite na taj argument kako DOSTIGNUĆA socijalizma sve govore
pa šta onda govore kapitalizmu u RH,balkanskim državama,  afričkim državama, azijskim državama ?
i SADu na koncu
može se imati bogati sloj MALOG BROJA milijardera a ogromnu većinu sirotinje
to je kAPITALIZAM
a ti pričaj markove konake

pa google je krenua iz garaže protiv velikog yahooa.
uostalom, ako imaš dobru ideju, lako nađeš investitora. za razliku od socijalizma, di za dobru ideju dobiješ metak u čelo:)