Srbi bi kupili rusko al nema

23. sij 2024.

Ruski trenažni zrakoplov UTS-800 izveo je svoj prvi let, snimku je objavio Uralski pogon civilnog zrakoplovstva. Zrakoplov je namijenjen za obuku pilota borbenih i bombarderskih zrakoplova. UTS-800 opremljen je modernom opremom, uključujući digitalni sustav upravljanja letom i višenamjenski zaslon. Ranije je rusko Ministarstvo obrane objavilo natječaj za pronalaženje zamjene za inozemnu flotu školskih zrakoplova, u kojem su sudjelovali zrakoplovi Yak-152 i UTS-800. Zrakoplov je opremljen modernim sustavima i nije inferioran u odnosu na inozemne analoge u pogledu nosivosti, omjera potiska i težine i sposobnosti manevriranja. Komponente zrakoplova proizvedene su u Rusiji, a sama konstrukcija zrakoplova izrađena je od domaćih kompozitnih materijala. Trenutno je UTS-800 opremljen motorom General Electric H80. Planirano je da zrakoplov dobije ruski turboelisni motor VK-800SM. Cijena sata leta za zrakoplov UTS-800 je oko 25 tisuća rubalja ili 285 dolara. Brzina letenja zrakoplova je 360 ​​km/h, visina leta do 8000 metara, maksimalna težina pri polijetanju 2150 kg.

Prodali su im Austrijanci ovaj zrakoplov kad su im prodavali i one lake avione Diamond za obuku pilota i da mogu sklapat 150 različitih modela tu a ovo je očito jedan od tih modela.


Diamond DART je serija tandem dvosjednih civilnih i vojnih turboelisnih trenažera koje proizvodi austrijski Diamond Aircraft , "DART" što znači Diamond Aircraft Reconnaissance Trainer.

DART-450 obavio je svoj prvi let 17. svibnja 2016. Certifikacija aviona vrijednog 3,1 milijuna dolara očekivala se do kraja 2017.

Prvi let 17. svibnja 2016. (DART 450)

https://en.wikipedia.org/wiki/Diamond_DART_series

U biti ga nije nitko ni kupija nego je rađen za Ruse al sad kako rat i to onda ovi u Rusiji sad to rade al imaju taj prototp sa neruskim motorima i ispituju dok čekaju svoj ruski motor koji stane u ovo tj ovu konstrukciju zrakoplova tako da nema diranja konstrukcije aviona nego samo stave taj ruski motor i to je to.

Ruski UTS:




--

Austrijski Diamond trener:

Izgleda da su Austrijanci te nacrte prodali i Kinezima.

Diamond veza je ono što se ovdje čini relevantnim, UTS-800 sa svojom većinski kompozitnom konstrukcijom ima mnogo sličnosti s DART-450 u veličini (PC-7 klasa) i konfiguraciji. Ipak, zrakoplov očito nije čista kopija poput kineskog TA-20 (koji također proizvodi lokalni Diamond JV). Krilo je pročišćeno do dizajna sličnog PC-21, tu je i uokvireno vjetrobransko staklo, ima prilično voluminoznu oblogu krila i tijela i postoje manje razlike u dizajnu krila.

Ako je neizvjesnost oko motora Yak-152 zabrinjavajuća, pitanje o pogonskom agregatu za UTS-800 također nije u potpunosti odgovoreno - trenutno ne postoji ruski turboelisni motor u istoimenoj klasi od 800 KS.




TA-20 licencna je inačica Diamond Aircraft Reconnaissance Trainer DART-450, koju je izvorno dizajnirala i izradila austrijska Diamond Aircraft Industries, a koja je poletjela u obliku prototipa 17. svibnja 2016. Austrijska tvrtka prodana je Kineskoj grupi Wafeng u prosincu 2017., čija je podružnica Wuhu Diamond Aircraft Manufacturing Company osnovana 2013. za izradu zrakoplova Diamond DA42 i DV20 prema licenci.

Pokretan turboelisnim motorom IvchenkoProgress/Sich AI450S od 450 KS koji pokreće MT propeler s pet krakova, zrakoplov s tandem sjedalima od ugljičnih vlakana ima najveću brzinu od 230 čvorova i radni prag od 23 000 stopa.

https://www.asianmilitaryreview.com/2019/02/new-chinese-basic-trainer-flies/

Samo Kinezi nemaju motor.

Austrijanci prodali cilu firmu Kinezima i onda još projekte i avione Rusima.

Ovo triba zabranit da netko prodaje vojnu tehnologiju suprotnoj strani.

Dana 13. prosinca 2016. Diamond je prodao 60% svoje operacije Diamond Aircraft Canada tvrtki Wanfeng Aviation, dijelu kineskog konglomerata Wanfeng Auto Holding Group.

U prosincu 2017. Wanfeng Aviation kupio je ostatak dionica u Diamondu.

https://en.wikipedia.org/wiki/Diamond_Aircraft_Industries

Tijekom 2010-ih Diamond Aircraft sklopio je ugovore o licenciranju za lokalizaciju niza modela zrakoplova, uključujući u kolovozu 2013. sklopljen je ugovor između Rosteca i Diamond Aircraft Industries o organizaciji montaže u Jekaterinburgu lakih jednomotornih četverosjeda DA- 40 zrakoplova s ​​klipnim motorom. s ruskim poduzećem “ Ural Civil Aviation Plant ”. Od 2021. u Rusiji je proizvedeno 150 zrakoplova DA40.

DART-450 ( Austrija ) obavio je svoj prvi let 17. svibnja 2016. Certifikacija aviona vrijednog 3,1 milijuna dolara očekivala se do kraja 2017.

I onda odma firmu kupili Kinezi pa oni sebi napravili kopiju a Rusi u međuvremenu radili ovaj svoj koji je poletio početkom ove godien dakle osam godina nakon ovog Austrijskog na čijoj je osnovi i nacrtima izgrađen.

U nekim sitnicama ovaj ruski nije čista kopija ovog austrijskog no to su neke sitnice šta su Rusi prilagodili sebi i poboljšali kako je to njima više odgovaralo al u osnovi to je taj avion tj rađeno je po njemu.

S tim da je i ovaj let sada u osnovi s američkim motorima a ne ruskim koji se još čekaju itd al ono ovo je ipak bolje jer je to gotova konstrukcija za taj tip motora pa mogu odma ugradit i radit letna ispitivanja itd a nakon toga može i u službenu uporabu.

“Nakon uspješnog prvog leta, letna testiranja UTS-800 nastavljena su prema rasporedu. Izvedena je serija letova sa stajnim trapom i uvučenim zakrilcima. Zrakoplov se pokazao kao stabilan i dobro kontroliran stroj. U sljedećim letovima u okviru programa postupno ćemo uklanjati ograničenja, provjeravati opremu i sustave i potvrđivati ​​karakteristike leta”, komentirao je Dmitry Tinyakov, glavni dizajner UTS-800, za web stranicu Russian Aviation.

UTS-800 razvila je Uralska tvornica civilnog zrakoplovstva za ruske zračne i svemirske snage. Zrakoplov je dizajniran za obuku pilota lovaca i bombardera i opremljen je suvremenom opremom, uključujući digitalni sustav upravljanja letom i višenamjenski zaslon.

UTS-800 trenutno pokreće General Electric H80 motor. Planirano je da zrakoplov dobije turboelisni motor VK-800SM. Certifikacija pogonskog sustava očekuje se krajem 2024. godine, a zrakoplova – 2025. godine.

Jesu li turboelisni motori skupi?

Proračun i operativni troškovi

Turboelisni su skuplji za kupnju i rad od klipnih motora. Možda ćete morati žrtvovati performanse turbinskog motora za cijenu klipnog motora.

Zašto su turboelisni motori tako skupi?

Turboelisni motori jednostavno koštaju više: kupiti, posjedovati, letjeti. Nude bolje performanse, pouzdanost i manju težinu motora. Također se dobro skaliraju. Nakon početne premije za prelazak na turbine, cijena po sjedalu počinje padati.

UTS-800

Poteškoće s dizelskim motorom Yak-152 otvaraju put ideji Uralske tvornice civilnog zrakoplovstva (UZGA) - zrakoplovu UTS-800. Trebao bi dobiti ruski turboelisni motor VK-800S snage 800 konjskih snaga. Modifikacija turbopropa razvijena je na temelju ruskog plinskoturbinskog zrakoplovnog motora VK-800 proizvedenog u Tvornici nazvanoj po VIV Ya. Klimov. U okviru programa Ministarstva trgovine i industrije Rusije, razvoj turboelisne verzije provodi UZGA od 2017.

Zadatak postavljen za UTS-800 je isti kao i za Yak-152. Ali to su ipak potpuno različiti strojevi. Maksimalna težina uzlijetanja "800" prelazi 2000 kilograma. Masa praznog aviona je 1706 kilograma. Yak-152 ima najveću težinu pri polijetanju, kao što je gore spomenuto, - 1480 kilograma.

Prema Tinyakovu, cijena zrakoplova u eksploataciji bit će pet puta niža nego u slučaju Yak-130. Prema različitim izvorima, to će iznositi ili 25 tisuća rubalja po satu leta, ili 32. U svakom slučaju, usporedba s Yak-130 nije sasvim točna: strojevi su u različitim klasama, iako su dizajnirani za rješavanje sličnih zadataka. problema. Ali ako usporedimo cijenu UTS-800 i Yak-152, tada pokazatelji očito neće biti na strani prvog stroja.

---

Izgleda da su ovi s novim ruskim motorima za ovaj propela avione puno skuplji od onih s dizel motorima koje su htjeli kupiti u Nijemaca za taj svoj trenažni avion Yak i zato su se odlučili za taj dizel motor jer je to jeftinia varijanta a ova je dosta skuplja.

E jbga nema tog njemačkog dizel motora, morat ćeš kupit ove skuplje kad im se sad motor usavrši i montira te sve to ispita.

Nema izbora nego pljunit pare.

Kad taj motor staviš u putnički avion onda se to s vremenom isplati jer su manji troškovi letenja pa onda to ide na te putničke avione zbog toga pa može tako al za ove vojne trenažne to ne igra jer to nisu putnici pa onda jest sat leta niži al je takvi avion puno skuplji od nekog s nekakvim jakim dizel motorom a to je ruska vojska mislila s tim njemačkim dizel motorom al nije išlo zbog sankcija.

Taj šta su mu ga i njemu i Kinezima Austrijanci prodali je u osnovi švicarski Pilatus.



https://en.wikipedia.org/wiki/Pilatus_PC-9

Ako se đeneralu Šojguu ne sviđa taj turprof motor jer je skuplji nek ugradi sebi dizel.

Ima Pilatus 3 inačnica od prije pa ima dizel motor pa ugradi neki na to i to je to.



Prvi prototip P-3.01 izgrađen je 1953. i poletio je 3. rujna iste godine s dvokrakim propelerom. Snaga motora zrakoplova pokazala se nedovoljnom. Drugi prototip koji je postao vojni prototip poletio je u kolovozu 1954., sada opremljen drugačijim motorom i propelerom s tri kraka.

Pogon: 1 × Lycoming GO-435-C2-A2 6-cilindrični četverotaktni vodoravno suprotni klipni motor hlađen zrakom,

https://en.wikipedia.org/wiki/Pilatus_P-3

Indijski trenažni s dizel motrima

https://en.wikipedia.org/wiki/HAL_HPT-32_Deepak

Zrakoplov HPT-32 zamijenjen je Pilatusom PC-7 Mk II u IAF-u, kao njegov radni konj kao osnovni školski zrakoplov (BTA) 2013. godine.

Budu oni uvozili motore za ove male avione jer ovi njihov neće bit gotov za dvi godine a i onda će se radit 30 komada godišnje a u osnovi je to skup motor a oni su ipak nacija koja ima avioindustriju .... samo nema tih malih motora.

I šta onda naprave ? Naprave cijeli avion a motor prošvercaju i ugrade i eto jeftinog aviončića.

Zrakoplovna industrija Rusije

Proizvodnja zrakoplova je važan industrijski sektor u Rusiji , zapošljava oko 355.300 ljudi. Raspad Sovjetskog Saveza doveo je do duboke krize u industriji, posebno u segmentu civilnih zrakoplova. Situacija se počela popravljati sredinom prvog desetljeća 2000-ih zbog rasta zračnog prometa i sve veće potražnje. Program konsolidacije pokrenut 2005. doveo je do stvaranja holdinga United Aircraft Corporation , koji uključuje većinu ključnih tvrtki u industriji. Nakon 2022. oživljavanje industrije putničkih zrakoplova u Rusiji postalo je glavni cilj.

Zrakoplovna industrija Rusije

S raspadom Sovjetskog Saveza , Varšavskog pakta i Comecon- a došlo je do prekida veze između krajnjih korisnika, izvoznih tvrtki, OKB-ova, pogona za sklapanje i proizvođača komponenti (od kojih su neki sada postojali u novim neovisnim i ponekad neprijateljskim državama). Rusija je također otkrila da čitavi segmenti njezinih zrakoplovnih potreba sada leže u stranim zemljama. Jedan od primjera toga bila je proizvodnja mlaznih školskih letjelica, koja je dodijeljena Čehoslovačkoj, dok je Poljska dobila lake helikoptere i avione za zaprašivanje usjeva. Osim toga, Rumunjska je posjedovala proizvodnju lakih helikoptera, većina ruskih taktičkih projektantskih kapaciteta za zračni prijevoz u obliku Antonova sada je bila u Ukrajini, a glavna tvornica za sklapanje kopnenih jurišnih zrakoplova Sukhoi Su-25 bila je u Gruziji.

Zrakoplovstvo je bilo dobro razvijena industrija u Sovjetskom Savezu . U kasnim 1980-ima, Sovjetski Savez je činio 25% svjetske proizvodnje civilnih i 40% svjetske vojne proizvodnje zrakoplova. Međutim , posljedice raspada Sovjetskog Saveza 1991. bile su katastrofalne. Cijeli proizvodni sektor bio je razoren uvozom, dok su zrakoplovna i automobilska industrija jedva uspjele preživjeti pod visokim zaštitnim carinama. S pozitivne strane, industrija vojnih zrakoplova uspjela je profitirati od poboljšanih izvoznih mogućnosti. Profitirala je od velike zalihe komponenti i dijelova koji su proizvedeni u sovjetsko vrijeme. Industrija civilnih zrakoplova prošla je mnogo gore: dok je 1990. zemlja proizvela 715 civilnih zrakoplova, do 1998. brojka je pala na 56, a 2000. proizvedena su samo četiri civilna zrakoplova.

Zrakoplovna industrija Rusije

Godine 2014. došlo je do promjene vlasti u Ukrajini, čija su poduzeća bila duboko integrirana u rusku zrakoplovnu industriju. Prije svega, to se odnosilo na motore za helikoptere i zrakoplove koji koriste motore Ivchenko-Progress i Motor Sich. Nove ukrajinske vlasti napustile su vojno-tehničku suradnju i zauzele kurs ka smanjenju proizvodne suradnje s ruskim poduzećima. U vezi s tim problemima, intenziviran je proces zamjene uvoza ukrajinskih komponenti. Ugroženi su zajednički projekti, posebice An-148 i nastavak proizvodnje An-124.

Iste su godine Sjedinjene Države i niz drugih zemalja uvele moratorij na kreditiranje stanovnika Rusije i sankcije protiv određenih industrijskih poduzeća.

25. prosinca 2015. trenažni zrakoplov SR-10 obavio je svoj prvi let. Dana 30. prosinca 2015. certificiran je novi helikopter Mi-38. 29. rujna 2016. godine održan je prvi let trenažnog zrakoplova Jak-152. 25. svibnja 2017. godine održan je prvi let srednjeg helikoptera Ka-62. 28. svibnja 2017. putnički zrakoplov MS-21 obavio je svoj prvi let. U kolovozu 2017. certificiran je modernizirani srednji helikopter Mi-171A2. Dana 18. studenog 2017. novi zrakoplov A-100 AWACS obavio je svoj prvi let.

2020-e : U rujnu 2020. strani dobavljači komponenti za rusko zrakoplovstvo istovremeno su odbili suradnju s Rusijom; 2022. godine Europska unija proširila je zabranu izvoza zrakoplovnih motora i dijelova u Rusiju.

Popis tvornica zrakoplova u Rusiji

S raspadom Sovjetskog Saveza , Varšavskog pakta i Comecon- a došlo je do prekida veze između krajnjih korisnika, izvoznih tvrtki, OKB-ova, pogona za sklapanje i proizvođača komponenti (od kojih su neki sada postojali u novim neovisnim i ponekad neprijateljskim državama). Rusija je također otkrila da čitavi segmenti njezinih zrakoplovnih potreba sada leže u stranim zemljama. Jedan od primjera toga bila je proizvodnja mlaznih školskih letjelica, koja je dodijeljena Čehoslovačkoj, dok je Poljska dobila lake helikoptere i avione za zaprašivanje usjeva. Osim toga, Rumunjska je posjedovala proizvodnju lakih helikoptera, većina ruskih taktičkih projektantskih kapaciteta za zračni prijevoz u obliku Antonova sada je bila u Ukrajini, a glavna tvornica za sklapanje kopnenih jurišnih zrakoplova Sukhoi Su-25 bila je u Gruziji.

RED A03 je V12 četverotaktni zrakoplovni dizel motor koji je dizajnirao i izradio RED Aircraft GmbH iz Adenaua, Njemačka.

https://en.wikipedia.org/wiki/RED_A03

RED A03 ugrađen u Yakovlev Yak-52

Dana 4. kolovoza 2023., u intervjuu za tisak, Andrei Boginsky, zamjenik generalnog direktora UAC-a za civilno zrakoplovstvo, generalni direktor PJSC Yakovlev, rekao je da tvrtka na čijem je čelu trenutno odbija instalirati motor RED A03 na zrakoplov Yak-152 i traži rusku zamjenu za njega.

Kazneni progon dizajnera

Godine 2023. Reichlin je osuđen na sudu u Koblenzu u Njemačkoj i osuđen na pet godina zatvora za ilegalni izvoz u Rusiju od 2015. do 2021. za vojnu upotrebu u zaobilaženje njemačkih sankcija.

Prototip 02 Yak-152 s motorom RED-A03

V12 četverotaktni dizel, DOHC s kutom nagiba od 80°.

A03 su razvili Wladimir Raichlin i njegova tvrtka Raichlin Engine Development (RED) GmbH kako bi ponudili isplativu alternativu postojećim klipnim zrakoplovnim motorima, koji su obično već jako stari i koriste zrakoplovno gorivo (iznimka: Technify. Košta oko 170.000 dolara.

A03 je najsnažniji dizelski zrakoplovni motor koji se trenutno proizvodi.

U studenom 2021. Air Tractor AT-301 obavio je prvi let s naknadno opremljenim motorom RED A03.

Od ožujka 2023. postoje pouzdana izvješća o testiranju leta na DHC-2 Beaveru.

Beaver obično pokreće jedan radijalni motor Pratt & Whitney R-985 Wasp Junior od 450 KS (340 kW).




Pretvorba Wipaire Boss Beaver s PT6 turbinskim motorom, zadržavajući izvorni oblik peraje i opremljena plovcima, u zračnoj luci Bartow Municipal, Florida 2011.

----

Od ožujka 2023. postoje pouzdana izvješća o testiranju leta na DHC-2 Beaveru.



11. srp 2023.

Još u travnju, Sealand Aviation potpuno novi DHC-2 Beaver sa zamijenjenim motorom letio je u YYJ po prvi put. Ovaj zrakoplov predstavlja novi motor za legendarni Beaver. Motor (označen kao A03) proizvodi RED Aircraft iz Njemačke, a riječ je o twin-turbo Diesel V-12, koji je u određenom srodstvu s V-12 Dieselima koji se koriste u 24-satnim Le Mans trkaćim automobilima. U usporedbi s običnim radijalnim motorom R-985 Wasp koji se ugrađuje u Beaverse, ovaj novi V-12 proizvodi 100 konjskih snaga više, što je ukupno 550. U mjesecima otkako je ovo snimljeno, letjelica je obavila mnogo više letova.

Šest decenija PT-6 priče: Kako je nastao najpopularniji turboprop na planeti

Pravi uspeh je, međutim, došao usled potrebe tržišta za turboelisnim motorom od 450 konjskih snaga na zamajcu osovine za pogon manjih dvomotornih aviona. I tako je motor koji danas poznajemo kao PT6 konačno rođen u Kanadi 1961. godine.

PT6A-6 je bila veoma inovativna gasna turbina kada se pojavila pre 60 godina. Predstavljao je značajan napredak u tehnologiji uporođenju sa tradicionalnim klipnim motorima koji se koriste za pogon malih aviona. Njegova „čarolija“ je bila u tome što je, između ostalih prednosti, imao mnogo veći odnos snage i težine od klipnih motora.

2007. godine, sertifikovan je AT-802 pogonjen motorom PT6A-67F od 1.700 ks (jedan od PT6A motora najveće snage), iako ograničen na 1.424 ks kako bi odgovarao FAA sertifikatu aviona. Ovo je rešilo nedostatak snage na AT-802 kada se radi o amfibijskoj konfiguraciji Fire Boss sa „blago“ slabijom turbinom PT6A-67AG (1.350 ks) kojoj nedostaje snaga za pogon tog ogromnog aviona za gašenje požara, posebno u uslovima visoke temperature i nadmorske visine, kao i u kritičnim situacijama koje zahtevaju momentalnu dopunsku snagu.



Pogon: 1 × Pratt & Whitney PT6A -67AG turboprop , 1.350 ks (1.010 kW)

https://en.wikipedia.org/wiki/Air_Tractor_AT-802

https://en.wikipedia.org/wiki/Pratt_%26_Whitney_Canada_PT6

U zavisnosti od modela motora, jedinična cena PT6 može da se kreće od 400.000 do oko 1 milion američkih dolara za jedan motor i daleko više od toga za PT6T Twin-Pac turbovratilni motor.

Današnji PT6 je do četiri puta snažniji, ima 50 posto bolji odnos snage i težine, do 20 posto bolju specifičnu potrošnju goriva, a ukupni odnos pritiska je dostigao 13:1 u poređenju sa originalnim motorom iz 1963, koji je imao ukupnu kompresiju 6,3:1. Njegov razvoj se nastavlja, i dok je danas njegova osnovna konfiguracija ista kao 1963.

Koji god da je PT6 u pitanju, jedna stvar je zagarantirana za sve modele: pouzdanost. Kada je u pitanju pouzdanost motora, opšte je prihvaćeno da je stopa gašenja u letu za PT6A oko jedan slučaj na 370.000 sati leta, odnosno manje od 3 gašenja u letu na 1 milion sati leta.

P&WC je 23. februara prijavio da je ostvario milijardu (da, tačno: broj 1 praćen sa devet nula) sati leta od osnivanja kompanije pre 95 godina. Tokom ovog vremena proizvedeno je više od 110.000 motora, od kojih je preko 66.000 trenutno u upotrebi od strane 16.000 korisnika širom sveta. PT6 pokreće preko 155 različitih avionskih platformi postižući performanse motora bez premca, pouzdanost i dostupnost otpreme

Polovina godišnje proizvodnje motora kompanije P&WC posvećena je PT6 motoru: oko 9.200 kvadratnih metara proizvodne površine koristi se za sklapanje više od 1.000 PT6 motora godišnje. Preko 100 motora PT6 E-serije već je sišlo sa nove proizvodne linije u P&WC Centru Izvanrednosti u Lethbridge, Alberta, dok se u isto vreme stariji modeli motora proizvode u Longueuilu u Kvebeku. U isto vreme, PT6 ostaje jedini turboelisni motor na svetu koji je odobren za jednomotorna pravila instrumentalnog letenja (SEIFR) na komercijalnim putničkim letovima u Evropi, Severnoj Americi, Novom Zelandu i Australiji.

Šest decenija PT-6 priče: Kako je nastao najpopularniji turboprop na planeti

U zavisnosti od modela motora, jedinična cena PT6 može da se kreće od 400.000 do oko 1 milion američkih dolara za jedan motor i daleko više od toga za PT6T Twin-Pac turbovratilni motor.

---

V12 četverotaktni dizel. A03 su razvili Wladimir Raichlin i njegova tvrtka Raichlin Engine Development (RED) GmbH kako bi ponudili isplativu alternativu postojećim klipnim zrakoplovnim motorima, koji su obično već jako stari i koriste zrakoplovno gorivo. Košta oko 170.000 dolara A03 je najsnažniji dizelski zrakoplovni motor koji se trenutno proizvodi. V-12 proizvodi 550 konjskih snaga.

...

Ta kategorija oko 550 KS spada u kategoriju malih turboprof motora.

https://en.wikipedia.org/wiki/Pratt_%26_Whitney_Canada_PT6

Po ovome ispada da ovi dizel motor dođe 170 tisuća dolara a ovi turboprop te klase ( najmanja klasa po konjskim snagama ) dođu namanje 400 tisuća dolara po motoru.