Srbi bi kupili rusko al nema

U zavisnosti od modela motora, jedinična cena PT6 može da se kreće od 400.000 do oko 1 milion američkih dolara za jedan motor i daleko više od toga za PT6T Twin-Pac turbovratilni motor.

---

V12 četverotaktni dizel. A03 su razvili Wladimir Raichlin i njegova tvrtka Raichlin Engine Development (RED) GmbH kako bi ponudili isplativu alternativu postojećim klipnim zrakoplovnim motorima, koji su obično već jako stari i koriste zrakoplovno gorivo. Košta oko 170.000 dolara A03 je najsnažniji dizelski zrakoplovni motor koji se trenutno proizvodi. V-12 proizvodi 550 konjskih snaga.

...

Ta kategorija oko 550 KS spada u kategoriju malih turboprof motora.

https://en.wikipedia.org/wiki/Pratt_%26_Whitney_Canada_PT6

Po ovome ispada da ovi dizel motor dođe 170 tisuća dolara a ovi turboprop te klase ( najmanja klasa po konjskim snagama ) dođu namanje 400 tisuća dolara po motoru.

S obzirom na konjske snage i da je bar dvostruko jeftiniji od ovih turprop motora ... nije ova rusko njemačka ideja da se to stavi na mali trenažni zrakoplov s propela motorima toliko ni blesava.

https://en.wikipedia.org/wiki/Pilatus_PC-7

Pogon: 1 × Pratt & Whitney Canada PT6A -25A turboprop , 410 kW (550 KS) (smanjeno od 485 kW (650 ks))

Proizvedeno 1966–danas
Broj izgrađen >618


Glavne zemlje u svijetu u kojima leti švicarski Pilatus PC-7.

RED A03 je V12 dizelski zrakoplovni motor njemačkog proizvođača RED Aircraft GmbH iz Adenaua. Godine 2014. dobio je odobrenje Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA) prema CS/Part-23 (laki motorni zrakoplov).

CS -23 (skraćenica za Certification Specifications 23 ) je konstrukcijski i certifikacijski propis koji se primjenjuje na lake zrakoplove, a izdala ga je EASA. Primjenjivo je na:

Zrakoplov u normalnoj, uslužnoj ili akrobatskoj kategoriji s najviše 9 sjedala (bez pilota) i maksimalnom masom uzlijetanja od 5670 kg.

Prigradski zrakoplov kategorije s najviše 19 sjedala (bez pilota) i maksimalnom masom pri polijetanju od 8 618 kg.

Prigradski zrakoplov je manji putnički zrakoplov na kratke udaljenosti za najviše 19 putnika i najveću težinu uzlijetanja od 8618 kg.

Korištene vrste

Antonov An-14 Pchyolka
Antonov An-28
BAe Jet Stream
Beechcraft 99
Beechcraft 1900
Otočanin Britten-Norman
Britten-Norman Trislander
Cessna 208 Grand Caravan
Cessna 402
Cessna 404 Titan
De Havilland Canada DHC-6 Twin Otter
Dornier 228
Embraer EMB 110 Bandeirante
Metro Fairchild Swearingen
GAF Nomad
Zrakoplov Gippsland GA-8
Handley Page Jet Stream
Harbin Y-12
Neka L-410 Turbolet
NAL Saras
Piper PA-31 Navajo
Reims Cessna F406
Kratki SC.7 Skyvan
Tecnam P2012 Traveler

Pogon: 1 × Ivchenko AI-14RF 9-cilindrični radijalni klipni motor hlađen zrakom, 224 kW (300 KS)

https://en.wikipedia.org/wiki/Yakovlev_Yak-18

---



RED Aircraft pokazuje Yak-18T na V12 dizel motor

4. kolovoza 2021

Ruski Yak 18T je od osnovnog trenažera za sovjetsku vojsku 1960-ih postao zabavni akrobatski petosjed za privatne pilote, a gromoglasni radijalni motor sprijeda bio je veliki dio njegove privlačnosti. Ali sada je RED Aircraft iz Njemačke uspješno testirao 18T opremljen svojim V12 turbodizelašem od 500 KS.

RED tvrdi da je brzina penjanja 18T udvostručena, korisno opterećenje povećano za preko 50%. Maksimalna brzina je nevjerojatnih 400 km/h (216kt), što je više od 262 km/h kod standardnog 18T. A sagorijevanje goriva je 20-40% manje.

RED Aircraft pokazuje Yak-18T na V12 dizel motor

Ispod tog poklopca vreba velika zvijer od motora – V12 dizel od 500 KS


Njemačka tvrtka RED aircraft GmbH održala je u moskovskoj regiji, na aerodromu Finam - Bolshoye Gryzlovo, prezentaciju duboko moderniziranog zrakoplova Yak-18T, opremljenog inovativnim zrakoplovnim dizelskim motorom RED A03.

Motor, koji proizvodi njemačka tvrtka RED aircraft GmbH uz financijsku potporu investicijskog holdinga FINAM, posjeduje Certifikate tipa Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i Savezne agencije za zračni promet. To je najsnažniji (500 KS) od certificiranih zrakoplovnih klipnih motora na tržištu.

https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=ufSvWzVLhJc

Ti poklopci motora na tim starijim Jakovima di je ubačen novi njemački dizel motor su potpuno isti na tim novim Jakovima šta su mislili radit s tim njemačkim motorom tj taj novi Jak je rađen prema tom motoru i u suradnji s Nijemcima.






Prototip 02 Yak-152 s motorom RED-A03

UTS-800

Poteškoće s dizelskim motorom Yak-152 otvaraju put ideji Uralske tvornice civilnog zrakoplovstva (UZGA) - zrakoplovu UTS-800. Trebao bi dobiti ruski turboelisni motor VK-800S snage 800 konjskih snaga. Modifikacija turbopropa razvijena je na temelju ruskog plinskoturbinskog zrakoplovnog motora VK-800 proizvedenog u Tvornici nazvanoj po VIV Ya. Klimov. U okviru programa Ministarstva trgovine i industrije Rusije, razvoj turboelisne verzije provodi UZGA od 2017.

Zadatak postavljen za UTS-800 je isti kao i za Yak-152. Ali to su ipak potpuno različiti strojevi. Maksimalna težina uzlijetanja "800" prelazi 2000 kilograma. Masa praznog aviona je 1706 kilograma. Yak-152 ima najveću težinu pri polijetanju, kao što je gore spomenuto, - 1480 kilograma.

Maksimalna horizontalna brzina leta UTS-800 je 460 kilometara na sat, a krstareća 360 kilometara na sat. Kao propeler odabrali smo proizvod tvrtke Aerosila koji ima četiri lopatice. Prema riječima glavnog dizajnera UTS-800 Dmitrija Tinjakova, zrakoplov ima dvije vrste punjenja gorivom. Jedan je dizajniran za akrobatske letove, drugi djeluje kao višenamjenski. Ovisno o vrsti punjenja gorivom, avion je ili prikladan za akrobatiku ili dobiva dulje trajanje u zraku.

Prema Tinyakovu, cijena zrakoplova u eksploataciji bit će pet puta niža nego u slučaju Yak-130. Prema različitim izvorima, to će iznositi ili 25 tisuća rubalja po satu leta, ili 32. U svakom slučaju, usporedba s Yak-130 nije sasvim točna: strojevi su u različitim klasama, iako su dizajnirani za rješavanje sličnih zadataka. problema. Ali ako usporedimo cijenu UTS-800 i Yak-152, tada pokazatelji očito neće biti na strani prvog stroja.

Osim toga, jedna od zamjerki UTS-800 bila je da je avion "kopija" austrijskog DART-450. Ali to nije posve točno. Ruski zrakoplov ima veći kokpit koji omogućuje spašavanje pilota na nultoj visini pri nultoj brzini, a ugradnja drugog sjedala znatno višeg od prvog poboljšava vidljivost. Osim toga, usisnik zraka na ruskom avionu izvađen je nešto niže nego u slučaju DART-a.

UTS-800, sa svim svojim teoretskim plusevima i minusima, nikada nije bio na nebu, dok Yak leti već dugo (čak i ako je riječ o vrlo malom broju strojeva). Ako se ništa ne promijeni, Uralska tvornica civilnog zrakoplovstva moći će podići UTS-800 u nebo do kraja godine. Nakon toga auto čeka dugi put testiranja, koji je Yak djelomično već prošao. Serijska proizvodnja UTS-800 predviđena je za 2024. godinu.

Yak-152 protiv UTS-800

Prema Tinyakovu, cijena zrakoplova u eksploataciji bit će pet puta niža nego u slučaju Yak-130. Prema različitim izvorima, to će iznositi ili 25 tisuća rubalja po satu leta, ili 32.

...

Taj njemački dizel od 500 konjskih snaga troši pet puta više od turpoprof motora.

Dakle nije za putničke avione jer oni svaki dan lete pa im je trošak leta bitna stavka a nije baš ni za države koje uvoze naftu a to nije slučaj kod Rusije zato ih ova stavka da troši pet puta više nego turboprof motor nije ni zanimala.

Vojska vlada državom a Rusija je uz SAD i Saudijsku Arabiju najveći svjetski izvoznik nafte tako da generala Šojgua ovaj trošak dođe u osnovi nula kuna pa njega to šta troši pet puta više nego turboprof nije ni zanimalo tj ta stavka o potrošnji kad ima nafte ko u priči.

UZGA će završiti sastavljanje prvog prototipa Ladoge do kraja ove godine

14.3.2024.

Montaža prvog letećeg prototipa zrakoplova Ladoga (TVRS-44) bit će dovršena do kraja ove godine u Uralskoj tvornici civilnog zrakoplovstva (UZGA) u Ekaterinburgu, a prototip bi mogao poletjeti u nebo u prvoj polovici 2025.

Zrakoplov će proizvoditi širok raspon proizvođača zrakoplova i motora. Trup će se proizvoditi u tvornici Aviacor u Samari, kutija krila i sklop krila u Smolenskoj zrakoplovnoj tvornici, rep u tvornici UZGA u Nižnjem Novgorodu, a zrakoplov će pokretati motor TV7-117ST-02 razvijen od strane ODK-Klimov.

Konačna montaža održat će se u Aramilu (Ekaterinburg) u posebnoj gospodarskoj zoni Titanium Valley na lokaciji Uktus. Ovdje se nalazi zgrada Inženjerske službe UZGA i proizvodna zgrada u kojoj će se zrakoplovi sastavljati. Četiri prototipa – dva letna prototipa, statički prototip i resursni prototip – očekuje se da će biti izgrađena za testiranje i certifikaciju zrakoplova.

“Očekuje se da će trup iz Samare, krilo iz Smolenska i druge jedinice prvog letećeg prototipa TVRS-44 stići u Ekaterinburg na konačnu montažu do ovog ljeta, a do kraja godine letjelica će započeti radionicu. testiranje sustava na brodu, a u nebo će moći poletjeti u prvoj polovici 2025. godine”, rekao je naš sugovornik u redakciji Vzleta.

Trenutačno se trup statičkog prototipa, koji će biti prebačen u TsAGI na testiranje, proizvodi u Samari i Smolensku paralelno s proizvodnjom jedinica za prvi letni model zrakoplova. Izgradnja drugog letnog modela planira se završiti 2025. godine, a nakon toga i resursni model.

Zbog velikog opsega certificiranja, koji uključuje oko 800 probnih letova, početak serijske proizvodnje zrakoplova Ladoga i prve isporuke kupcima ne očekuju se prije 2027. Kako bi se ubrzao proces certifikacije, UZGA i rusko Ministarstvo Industrija i trgovina raspravljaju o mogućnosti stvaranja trećeg prototipa.

UZGA će završiti sastavljanje prvog prototipa Ladoge do kraja ove godine

Problem je šta je malo i skup pa ga ruske avio kompanije baš i ne traže.


Prvi (predugovorni) radovi na ovom projektu započeli su u prosincu 2018. godine na UZGA-i. Za osnovu je uzet češki putnički avion Let L-610.

U kolovozu 2022. UZGA je na forumu Army-2022 demonstrirao model teretne verzije zrakoplova TVRS-44 Ladoga - TVRS-44T. Kao i kod putničke verzije, planira se koristiti dva turboelisna motora TV7-117ST-02 s propelerima AV-44 kao pogonsko postrojenje. Karakteristike teretne verzije su: trup produžen za 4 metra i otvor za teret s rampom u stražnjem dijelu.

Kako bi se smanjilo vrijeme projektiranja, korišten je niz ruskih dijelova i agregata iz drugih serijski proizvedenih i proizvodnih zrakoplova: kupola kokpita i stožasta vjetrobranska stakla (od An-74 i An-140 ), glavni stajni trap (od An-72 / An-74), prednji podupirač (sa Su-80 GP). Pilotska sjedala ( An-140 / An-148 ).

https://en.wikipedia.org/wiki/TVRS-44


Let XL-610 M u muzeju Kunovice, Češka, prvi let 28.12.1988.

https://en.wikipedia.org/wiki/Let_L-610

Procijenjena cijena jednog zrakoplova za 2021. godinu, prema izračunima UZGA, bila je oko 12 milijuna dolara.

Letna testiranja planiraju se provesti 2024.-2025., kada će biti dovršen motor TV7-117ST. Prve komercijalne isporuke zrakoplovnim prijevoznicima planirane su za 2027.

U srpnju 2021. postalo je poznato da je peterburško poduzeće ODK-Klimov dobilo tehničke specifikacije za izradu pogonske jedinice (PS) za TVRS-44 na temelju motora TV7-117ST-01 , prethodno razvijenih za Il- 114-300 zrakoplova. Motor je dobio oznaku TV7-117ST-02. Na letjelici su ugrađena dva takva motora snage po 2400 KS.

Ruska vlada računa da će tip obnoviti zastarjelu flotu zrakoplova Russian Airlinesa (zajedno s manjim UZGA LMS-901 Baikal ).

Konkretno, namjerava se zamijeniti zastarjele zrakoplove Antonov An-24 i Jakovljev Jak-40 na ruskim nosačima. Međutim, prema ruskim medijima, avion je preskup za ruske avioprijevoznike. Planirana je i moguća prodaja zrakoplova stranim korisnicima, ali to je bilo bitno komplicirano sankcijama nametnutim Rusiji nakon njezine invazije na Ukrajinu.

TVRS-44 "Ladoga" namijenjena je zamjeni flote regionalnih zrakoplova kapaciteta 30 - 50 sjedala kao što su An-24, An-26, An-140 i Jak-40. Može se koristiti na nepripremljenim zemljanim, travnatim i snježnim površinama, kao i na aerodromima s kratkom pistom.

Dana 9. ožujka 2022. projekt je službeno dobio naziv “Ladoga”.

U svibnju 2022. generalni direktor Aviakora Aleksej Gusev rekao je da: "Moramo napraviti četiri trupa za testiranje i certifikaciju novog zrakoplova Ladoga." Zadržali smo sve kompetencije nakon što smo zamrznuli program An-140, a sada ćemo početi aktivno proizvoditi novu opremu”. U kolovozu 2022. UZGA je na forumu Army-2022 demonstrirao model teretne verzije zrakoplova TVRS-44 Ladoga - TVRS-44T. Kao i kod putničke inačice, planira se koristiti dva turboelisna motora TV7-117 ST-02 s propelerima AB-44 kao pogonsko postrojenje. Karakteristike teretne verzije su: trup produžen za 4 metra i otvor za teret s rampom u stražnjem dijelu.

Kako bi se smanjilo vrijeme projektiranja, korišten je niz jedinica ruske proizvodnje iz drugih serijski proizvedenih i proizvodnih zrakoplova: kupola kokpita i stožasta vjetrobranska stakla (od An-74 i An-140 ), glavni stajni trap (od An-72 / An- 74), prednji podupirač (sa Su-80 GP). Pilotska sjedala (An-140/ An-148 ).

TVRS-44

TVRS-44 "Ladoga" namijenjena je zamjeni flote regionalnih zrakoplova kapaciteta 30 - 50 sjedala kao što su An-24, An-26, An-140 i Jak-40.

U svibnju 2022. generalni direktor Aviakora Aleksej Gusev rekao je da: "Moramo napraviti četiri trupa za testiranje i certifikaciju novog zrakoplova Ladoga." Zadržali smo sve kompetencije nakon što smo zamrznuli program An-140, a sada ćemo početi aktivno proizvoditi novu opremu”.

Kako bi se smanjilo vrijeme projektiranja, korišten je niz ruskih dijelova i agregata iz drugih serijski proizvedenih i proizvodnih zrakoplova: kupola kokpita i stožasta vjetrobranska stakla (od An-74 i An-140 ), glavni stajni trap (od An-72 / An-74). Pilotska sjedala ( An-140 / An-148 ).

---

Antonov An-140

Prvi let 17. rujna 1997
Uvod: 2002 god.

Proizvedeno 1997–2016
Broj izgrađen: 33

https://en.wikipedia.org/wiki/Antonov_An-140



Proizvodnja u Harkovu završila je 2005. Ukupno je proizvedeno 11 aviona.

Zrakoplov identičnog izgleda i istog naziva također proizvodi Aviakor u Samari, Rusija. Budući da Ukrajina više ne surađuje s Rusijom u proizvodnji zrakoplova, Aviakor verzija An-140 u potpunosti se proizvodi s ruskim komponentama. Opcija motora P&W Canada nije u ponudi. 2016. Aviakor je proizveo svoj posljednji An-140 i 2017. ga isporučio kupcu.

Od prosinca 2022., 23 An-140 i daljnjih 10 HESA IrAn-140 izgrađeno je za zrakoplovne i državne službe, uključujući prototipove. Od ova 33 zrakoplova, samo 9 je ostalo u aktivnoj službi. Dok je još 20 zrakoplova pohranjeno, četiri An-140 su izgubljena u nesrećama.

Pogon: 2 × Motor-Sich AI-30 serije 1 turboprop motora, 1.838 kW (2.465 KS) svaki (licencijski Klimov TV3-117VMA-SBM1 )

Uz glavnu proizvodnju u Kharkivu , zrakoplov se do 2015. sklapao po licenci HESA (u Iranu pod imenom "IR.AN-140" - proizvedeno je ukupno 7 zrakoplova). Do 2015. godine proizvodio se i u Ruskoj Federaciji , no zbog sankcija Ukrajine zbog agresije Ruske Federacije 2014. godine program je obustavljen.


Dana 11. listopada 1999. prvi serijski zrakoplov An-140 proizveden od Harkovskog državnog zrakoplovnog poduzeća obavio je svoj prvi let.

Serijska proizvodnja zrakoplova An-140 pokrenuta je u KhDAVP ( Kharkiv ), u poduzeću HESA ( Isfahan , Iran ) i u CJSC "Aviakor - Aviation Plant" ( Samara , Rusija ).

U svibnju 2011. Ministarstvo obrane Rusije odlučilo je kupiti 7 teretnih modifikacija zrakoplova AN-140.

Jedinični trošak ~ 20 milijuna dolara (2012.)

An-140 su koristili operateri u četiri zemlje: Ukrajini, Iranu, Azerbajdžanu i Rusiji.

Ukrajina :

Motor Sich - 1 An-140 u pogonu, 3 u skladištu, od 2019.
Antonov Design Bureau (KhSAPP) - 2 An-140-100 u skladištu, od 2019.
UkrTransLeasing  - 2 An-140 u skladištu, od 2019 .
Aeromost Kharkov - 1 An-140 u skladištu za 2019.
Odessa Airlines - 1 An-140 u skladištu za 2019.

Iran :

HESA Airlines - 5 An-140, od 2012
Iranska policija - 3 An-140, od 2016.
Iranske zračne snage - 5 An-140 (Iran-140) od 2016.

Rusija :

" Jakutija " - 4 An-140, od 2019. (svi u skladištu).
Rusko ratno zrakoplovstvo  - 5 An-140, od 2024.
Ruska mornarica  - 4 An-140, od 2024.

Prijašnji
Azerbajdžan - 2 An-140. Nakon pada jednog, drugi zrakoplov nije u funkciji.

An-140-100 ruskih zračnih snaga na aeromitingu MAKS-2011

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_active_Russian_military_aircraft

An-140 su koristili operateri u četiri zemlje: Ukrajini, Iranu, Azerbajdžanu i Rusiji.

Ukrajina :

Motor Sich - 1 An-140 u pogonu, 3 u skladištu, od 2019.
Antonov Design Bureau (KhSAPP) - 2 An-140-100 u skladištu, od 2019.
UkrTransLeasing - 2 An-140 u skladištu, od 2019.
Aeromost Kharkov - 1 An-140 u skladištu za 2019.
Odessa Airlines - 1 An-140 u skladištu za 2019.

---

Ukrajinci ga nit ne koriste u svojim zračnim skladištima. Vojska im ga nikad nije ni kupila nego ga kupili Rusi i sad imaju probleme s istima jer moraju napravit taj svoj motor.

https://en.wikipedia.org/wiki/Ukrainian_Air_Force#Equipment

Rusija :

" Jakutija " - 4 An-140, od 2019. (svi u skladištu).
Rusko ratno zrakoplovstvo - 5 An-140, od 2024.
Ruska mornarica - 4 An-140, od 2024.

https://en.wikipedia.org/wiki/Yakutia_Airlines

Antonov An-140 , Kupili 4 aviona 2010 godine i odmah ih 2015 umirovili jer nakon ruskog napada na Ukrajinu 2014 godine nije bilo dijelova za motore i servis ovih aviona jer su povezani s Ukrajinom. Svi zrakoplovi su trenutno pohranjeni.

An-140-100 ruskih zračnih snaga na aeromitingu MAKS-2011

Rusko ratno zrakoplovstvo - 5 An-140, od 2024.
Ruska mornarica - 4 An-140, od 2024.

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_active_Russian_military_aircraft

Letna testiranja planiraju se provesti 2024.-2025., kada će biti dovršen motor TV7-117ST.

---

Posisat će đeneral Šojgu sve te motore jer njemu kritično fali i onda će to ugrađivat na ove svoje Antonove koje ima a nema ruske motore nego ukrajinske a s istom je u ratu.

Načekat ćete se vi dok dođete na red za te motore.

TVRS-44 "Ladoga" namijenjena je zamjeni flote regionalnih zrakoplova kapaciteta 30 - 50 sjedala kao što su An-24, An-26, An-140 i Jak-40. Može se koristiti na nepripremljenim zemljanim, travnatim i snježnim površinama, kao i na aerodromima s kratkom pistom.

Taj ruski motor koji oni misle dovršit 2024/25 godine se također može ugrađivati i na postojeću flotu aviona koje đeneral Šojgu ima jer je to kopija ukrajinskog motora za ove manje avione a kako je proizvodnja tih motora ostala u Ukrajini onda Rusi nisu imali i sad to drljaju da naprave.

Prevedeno: đeneral Šojgu će posisat sve te motore kad konačno budu završeni 2024/25 godine.

Ivchenko AI-24 turboprop zrakoplovni motor je dizajniran i razvijen u kasnim 1950-im od strane Ivchenkovog dizajnerskog biroa , a nakon toga ga je proizvodio Motor Sich. Dizajniran je za pogon Antonovljevih uspješnih serija zrakoplova An-24 , An-26 i An-30.

https://en.wikipedia.org/wiki/Ivchenko_AI-24

Šta će đeneral Šojgu davat više od 10 miljona dolara za novi avion kad ih ima hrpu koji su njegova vojna imovina a samo im treba nove motore ubacivat.

Uostalom đeneral Šojgu ima ogromnih problema s obukom letačkog osoblja a novi avion opet zahtjeva nove obuke a on to trenutno nema a ima ipak dovoljno pilota na ovim postojećim zrakoplovima kojima samo treba ubacit te nove ruske avione.

Sve će vam te motore posisat đeneral Šojgu kad počmu konačno izlazit iz tvornice 2024/25 godine.

Budu oni te motore ubacivali u ove svoje transportne avione Antonove jer se već prije sa tim starijim modelima motora a koji se više ne proizvode radila prenamjena na model An 24 a iz nje su izvedeni i avioni An 26 i An 30.

Dakle prevedeno: taj novi ruski motor se može ubacit na trupove ovih Antonova koje ruska vojska posjeduje.

---

Klimov TV2-117 (u početku Isotov TV2-117 ) je sovjetski plinskoturbinski turboosovinski motor namijenjen za upotrebu u helikopterima. Dizajniran ranih 1960-ih od strane Isotov Design Bureau, motor je postao prvi namjenski izgrađen plinski turbinski motor za helikoptersku upotrebu u Sovjetskom Savezu s prethodnim helikopterskim turbinama koje su bile prilagođene pogonskim postrojenjima za avione. Kasnije ga je proizveo Klimov , a proizvodnja je završila 1997.

https://en.wikipedia.org/wiki/Klimov_TV2-117

Aplikacije:

Antonov An-24 (namijenjena spojena turboelisna primjena)
Mil Mi-8
Mil Mi-14

---

Antonov An-24


Varijante

Antonov An-26
Antonov An-30
Antonov An-32

https://en.wikipedia.org/wiki/Antonov_An-24

Imaju 137 transportnih aviona An-26 i to samo u vojnim snagama a plus neki mali avio prijevoznici i po skladištima najmanje još toliko a triba im minjat motore.

Rusija - oko 137 An-26 od 2024

An-26 ruskih zračnih snaga dolazi na slijetanje na aerodrom St. Petersburg - Levashovo

Ka da su to mali brojevi, 200 komada An-26 i An-30 i onda će ih ka bacit a stižu mu novi motori najkasnije za dvije godine a nema ni trenažnih aviona za obuku pilota na nekim novim modelima i da se još s tim zajebava.

Plus novi zrakoplov je skuplji nego kad nekom starome samo ugradiš nove motore i pali vozi plus kad to napravi te stare motore šta je skinija može koristi za rezervne dijelove za ove ostale koje ima a to mu je bitno jer je pod zapadnim sankcijama.

Moš mislit kako će ih on bacit i kupovat nove a stižu mu novi motori ruske proizvodnje za iste najkasnije za dvije godine.

Kad nemaju aviona onda će se prevozit helikopterima tamo po tim vukojebinama po Rusiji.

U ožujku 2024. Kolyma Aviation primila je dva helikoptera Mi-38 za komercijalne letove koji povezuju Magadansku oblast. Zrakoplovi su bili ukrašeni prepoznatljivim orka uzorkom.

https://en.wikipedia.org/wiki/Mil_Mi-38


08.03.2024

Kolyma Aviation dobila je dva helikoptera Mi-38-4

Dana 4. ožujka 2024. zrakoplovna tvrtka OGUP Aviation Kolyma najavila je početak četverodnevnog leta dvaju helikoptera Mi-38-4 koje je primila iz tvornice helikoptera Kazan (kao dio JSC Russian Helicopters) u njihovu stalnu bazu u Magadanu. Kolyma Aviation izjavljuje da je postala prva zrakoplovna tvrtka koja će primiti i upravljati s dva helikoptera ovog tipa odjednom te će biti vodeći operater helikoptera Mi-38 u modifikaciji Mi-38-4.


Zračni prijevoznik planira koristiti helikoptere Mi-38-4 u putničkoj verziji s 30 sjedala na liniji Yamsk-Takhtoyamsk i upravljati njime na jednom letu, sada je to zasebni let za svako mjesto.

Maxim Startsev, direktor Kolyma Aviation Airlinea, rekao je da smo "zahvaljujući guverneru [Magadanske oblasti] Sergeju Nosovu uspjeli uzeti ove helikoptere s popustom. Također, ruski helikopteri su produljili jamstvo za dvije godine i još 300 sati besplatno. Zbog svoje brzine i modernog letačko-navigacijskog sustava ovi se helikopteri tijekom leta mogu automatski savijati oko terena i prevoziti ljude u udobnim sjedalima. Radi se o modernim strojevima koji će omogućiti otvaranje novih letova unutar regije, kao i letovi u druge regije u budućnosti."

Može se pretpostaviti da operacija Mi-38-4 u Kolimskoj avijaciji neće dugo trajati.

U veljači 2022. Nikolaj Kolesov, izvršni direktor Ruskih helikoptera, izjavio je da je proizvodni plan za KVZ za 2022. 12 helikoptera Mi-38, a ukupno "postoje čvrsti ugovori za 25 helikoptera do 2024., uključujući i strane operatere". Za 2023. novi preliminarni proizvodni plan za KVZ bio je devet Mi-38 (navodno "pomaknuti" iz programa za 2022.). Naime, 2022., 2023. i do sada 2024. nije izgrađen niti jedan helikopter Mi-38. Ukupno su do danas, prema poznatim podacima, izgrađena četiri prototipa helikoptera Mi-38 (od OP-1 do OP-4) i devet letnih serijskih modela, od kojih će posljednji biti 2021. godine

https://vpk.name/en/835036_kolyma-aviation-received-two-mi-38-4-helicopters.html


Ušminkani Mil-8/17, stavilo mu putnička sjedala i malo ga ušminkalo i to je to.

Oni nisu niti jedan putnički avion proizveli ove godine. Čak ni ove mlazne za koje postoje motori.

Izgleda da su odustali potpuno od izgradnje Tupoljeva jer je general Šojgu posisa sve sebi pa nema ni za ovaj novi mlazni zrakoplov kojeg namjeravaju uvoditi u 2025 godini pomalo.

---

Cijena jednog Tu-204SM procjenjuje se na 40-47 milijuna dolara.

Prvi probni let Tu-204SM uspješno je izveden 29. prosinca 2010. Prve isporuke Tu-204SM prvotno su planirane za 2011. Od prosinca 2019. nijedan zrakoplov Tu-204SM nije isporučen, a projekt vjerojatno nikada neće doživjeti plod.

Velika narudžba Iran Air Toursa je pod prijetnjom zbog sankcija protiv iranskog gospodarstva, jer je američka tvrtka Pratt & Whitney uključena u razvoj motora s Perm Engine Company. Predloženo je dovršenje prodaje ponovnim opremanjem Tu-204SM motorima PS-90A ruske proizvodnje Tu-204.

Na Singapore Air Showu 2016. potpredsjednik ruske Ujedinjene zrakoplovne korporacije izjavio je da je svaka tvrtka koja je naručila Tu-204 bankrotirala tako da nije bilo otvorenih narudžbi za Tu-204SM, a Tupoljev je zamrznuo razvojni rad na zrakoplova i UAC bi ga povukli sa svoje liste cijena zrakoplova čim Irkut MC-21 dođe na tržište.

Kao što je uobičajeno s postsovjetskim ruskim zrakoplovima, Tupoljev je relativno rijedak zrakoplov, sa samo 86 primjeraka izgrađenih od prosinca 2019. Međutim, zbog sankcija 2022., Rusija namjerava izgraditi najmanje 10 mlažnjaka godišnje kako bi zamijenila svoje flote.

https://en.wikipedia.org/wiki/Tupolev_Tu-204

A izgleda da neće jer nema motore jer je đeneral Šojgu sve posisao sebi a treba i za ovaj novi mlazni zrakoplov koji se namjerava uvoditi ( Irkut putnički avion ).

Yakovlev MC-21 je jednoprolazni putnički zrakoplov, razvijen u Rusiji od strane Yakovlev Corporation, ogranak United Aircraft Corporation, koja je sama 92% u vlasništvu podružnice ruskog državnog zrakoplovnog diva Rostec.

Prvi let 28. svibnja 2017.
Uvod kraj 2025./početak 2026. (odgođeno od 2022.)

Status U proizvodnji
Broj izgrađen 8 od travnja 2023. (>300 po narudžbi)

https://en.wikipedia.org/wiki/Irkut_MC-21

Jedinični trošak
MS-21-200 (72 milijuna USD)
MS-21-300 (≈96 milijuna USD)

U siječnju 2022. Sergej Čemezov objavio je da se datum lansiranja serije ponovno pomiče - već na 2024.

Prema podacima Računske komore, od 1. studenog 2018. u projekt je uloženo 158 milijardi rubalja (odnosno, projekt je poskupio 2,3 puta), a ukupna cijena programa MS-21 do 2025. procjenjuje se na 437,4 milijarde rubalja.