Asylum

Što ako Boga stvarno ima?


Nešto se mislim
Molim
Šapućem sam sa sobom
Kako ćemo stati
Pred Božje lice
Ako Boga stvarno ima
Nakon svega ovoga
Što napravismo
Jedni drugima
Za ovo malo
Života…
A i nakon svega onoga
Što ne napravismo
A mogli smo…


Što ako Boga stvarno ima?


I taj Bog bude
Ponešto drugačiji
Od onoga kakvog ga zamišljam…


Onda ću se vjerojatno
Zastidjeti i ja
Onih nevještih riječi
Kojima sam opisivao njega
Koji je neopisiv…


Danas pred praznim Grobom
Opet sinu stara misao
Molitva
I jecaj…


Vjerujem da te stvarno ima.
I da poslije ove doline suza
Ima nešto drugo.
Ova neizvjesnost
Nemir
Bol
Neumjerena patnja
Mržnja
Osveta
Crvene oči od ubijanja
Bezosjećajnost
Cinizam
Nisu konačne presude
I konačni čavli u rukama
Njihovih bezbrojnih žrtava…


Vjerujem – pomozi mojoj nevjeri…
I budi Bog s nama…
Gospode, pomiluj…


Fra Željko Barbarić


Pretežno Vedro

Quo vadis ecclesia



Don Mužić objasnio je kakva je trenutačna situacija u Crkvi:


„Svećenici su pod sve većim pritiskom podjeljivanja sv. pričesti onima koji žive u javnom grijehu, kao što su rastavljeni koji žive u civilnom braku ili oni koji su u istospolnim zajednicama. Ako podlegnu pritisku, onda i oni obeščašćuju euharistiju, a ujedno i sakrament ispovijedi i sakrament braka. Djeluju protiv Božjeg zakona i vlastite savjesti, a upadaju u višestruki teški grijeh. Tada se događa materijalna suradnja svećenika sa Zlom“.




Intervju je zaključio sljedećim riječima:


„Bogoubojstvo se dogodilo jednom na Golgoti i ne može se ponavljati, ali se mržnja na Boga može iskaljivati i dalje na njegovu čovještvu pod prilikama kruha i vina i može se ukloniti njegovu nazočnost u euharistiji. To je ujedno i najučinkovitiji put da se uništi Crkva jer se tako uništava njezin temelj, njezino središte, njezino srce. No, zabrana ima nedostatak, a to je da će tada biti previše očito što je posrijedi i da će biti previše mučenika koji će tada proslaviti Boga“.

Ne gubim više vrijeme na poslove koje ne volim. Strast mi pomaže da budem djelotvornija!


Dobro jutro ponedjeljak!

#čitajknjigu

"Na ovaj sam svijet došao bez ičega, a sa sobom ću ponijeti samo svoju savjest". 


(Sa stranice Čitaj knjigu)

Kada sam bio dijete u ovo predblagdansko vrijeme obično sam pitao tatu što bi htio dobiti za Božić. 
Uvijek mi je odgovarao istom rečenicom: 
"Da svi budemo zdravi i svi na broju". 
Ali ja kao dijete rekao bi da mi je to jasno, ali kakav pravi poklon bi htio, onaj što se dobije pod bor.
Danas razumijem koliko je bio u pravu, jer sad kad je stolica na kojoj je uvijek sjedio prazna pokloni baš i ne vrijede puno.
(Nepoznat autor)

Znaš li što je Božić?
Znaš li da za Božić ne trebaš ispolirati svaki predmet i svaki kutak doma?
Znaš li da za Božić stol ne mora biti toliko pretrpan hranom kao da sutra ne postoji?
Znaš li da na Božić ne moraš imati savršenu frizuru i novi pulover?
Znaš li da  je Božićno drvce najljepše kad se kiti zajedno sa obitelji i da ispod njega ne moraju biti najskuplji pokloni, pokloni kupljeni na kredit, pokloni koje ćeš kasnije otplaćivati svaki mjesec, radeći dva posla i mrmljajući zbog toga jer su djeci već dosadile skupe igračke?
Znaš li što je Božić?
Božić je Isusov rođendan, Božić je praznik ljubavi, Božić je dodir neba i zemlje. 
Božić je vrijeme provedeno s voljenima... Vrijeme za njih... Lijepa riječ, osmijeh, a ne smrknuto lice, lice iscrpljeno oko pripreme stvari koje nisu najbitnije za Božić.
Znaš li što je Božić?

Blagdani su razdoblje kada više nego inače shvatimo koliko je prisutnost najdražih vrijedna.
Kada se više nego inače sjećamo onih koji više nisu u našim životima, ali su još uvijek u našim srcima i sjećanjima.
Kad žalimo više nego inače jer je odlazak s ovoga svijeta majke, oca, brata, sestre, muža, žene djeteta… dogodio prerano, a mi kao da smo zakasnili s tolikim osmijesima, toplim riječima, zagrljajima, pokazivanjem ljubavi, riječima „hvala“ i „oprosti“ jer smo stalno mislili da imamo vremena... Ako ne danas, onda sutra, sljedeći tjedan, iduće godine.
I sutra, sljedeći tjedan, iduće godine… stojimo pognute glave, suza nam teče niz obraze i grižnja savjesti što nije tako trebalo izgledati... no treba ići dalje, sada nemojmo tako opet pogriješiti s ljudima oko nas, cijenimo ih.


Pater Stjepan Ivan Horvat

HVALOSPJEV ŽIVOTU I BOGU
EFA RIJEČI, 22. 12.


(Lk 1,46-49)


Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!«




Jesi uhvatio sebe ikad kako se žališ na ljude koji postoje u tvom malom svijetu? Je li ti se dogodilo da si nezadovoljan i u životu primjećuješ samo ruže stvari i o njima razmišljaš? Vjerojatno ti nije teško uočiti kako su najpopularnije vijesti ružne vijesti, negativne vijesti, teške vijesti. I mi se još uvijek pitamo zašto nas glava boli i zašto je u svijetu sve više anksioznih i depresivnih?


Marijin Veliča, kojeg si sigurno puno puta u misi slušao ili u Bibliji čitao, predivna je pjesma zahvalnica za ono dobro i lijepo koje joj se u životu događa. Danas odluči da ćeš prekinuti lance loših vijesti. Ako treba, neko vrijeme prestani se hraniti društvenim mrežama. Pronađi druge način umrežavanja s ljudima. Ako treba, prestani slušati vijesti i surfati po internetu. Učini dobru stvar sebi i posti od ružnih vijesti. 


Traži dobro i na to usmjeri svoju pažnju. Traži detalje za koje ćeš zahvaljivati i koji će umnažati tvoju radost. Ako tražiš ono što te straši i što ne umnaža tvoju radost, nemoj se čuditi ako u tebi raste nemir i depresivnost. Hrani se dobrim kako bi se, u potrebi, mogao suočiti i s onim što nije dobro.


Pripremio: fra Josip Vlašić

Jako lijepo i poučno! Majke ruke svoje djece drže kratko, ali njihova srca zauvijek. 


Kad je žena trudna, stanice  bebe migriraju u krvotok majke, a zatim kruže nazad u bebu - to je "fetalno-majčinski mikrohimerizam".⁠
Tijekom 41 jednog tjedna trudnoće stanice cirkuliraju i stapaju se naprijed-nazad, a nakon što se beba rodi, mnoge od ovih stanica ostaju u majčinom tijelu, ostavljajući trajni otisak u njenim tkivima, kostima, mozgu i koži, i često tamo ostaju desetljećima. Svako dijete koje majka poslije dobije ostavit će sličan otisak i na njezinom tijelu.
Istraživanja su pokazala da će, ako je majčino srce povrijeđeno, fetalne stanice  pojuriti na mjesto povrede i promijeniti se u različite vrste stanica koje su specijalizirane  za popravak srca. Beba pomaže popravljanju majke, dok majka "gradi" bebu.
Koliko je to fenomenalno? 
To je često i razlog zašto određene bolesti nestaju tijekom trudnoće.
Nevjerojatno je kako majčina tijela štite bebu po svaku cijenu, a beba štiti i obnavlja majku u protusmjeru - tako da se beba može sigurno razvijati i preživjeti.
Studije su također pokazale stanice iz fetusa u mozgu majke 18 godina nakon njenog porođaja. Koliko je to nevjerojatno?
Ako ste mama, znate kako možete intuitivno osjetiti svoje dijete čak i kada ga nema... Pa, sada postoji i znanstveni dokaz da mame svoju djecu nose godinama i godinama čak i nakon što su je  rodile.

Na dobro vam došao Badnji dan - Adam i Eva!

"Isus je taj kojeg tražite kada sanjate o sreći; 


On je taj koji vas čeka kada vas ne zadovoljava ono što ste pronašli; 
On je ljepota koja vas tako privlači.
On je taj koji u vama budi žeđ za radikalnošću i ne dozvoljava vam da olako idete u kompromise; 
On vas prisiljava da odbacite maske koje čine život lažnim; 
On je taj koji čita u vašem srcu najistinskije odluke koje drugi žele ugušiti.
Krist je taj koji u vama budi želju da od svoga života učinite nešto veliko, jača volju za idealima i odbacivanje osrednjosti; ulijeva vam hrabrost da mijenjate sebe i društvo, čineći ga ljudskijim i bratskijim."


Sv. Ivan Pavao II.


Sretan Božić dragi prijatelji

Uvijek moraš imati nešto ili nekoga vrijednoga borbe. I možda drugome ne baš važno, ali tebi najvažnija stvar na svijetu. Život se na kraju ne svodi na to tko je u čemu najbolji, najjači, najsnažniji. Niti tko je na neki cilj stigao prije ili kasnije. Ili na to koliko tko čega ima. Jer sve je to manje važno. Život se kraju svodi da si kraj onoga tko ti znači. Nekoga tko ti daje snagu. Kome možeš prići kada ti je teško. I samo se priviti uz njega.


Uvijek moraš imati nešto. Ili nekoga koga ne želiš izgubiti. Nekoga čija će ti blizina vratiti osjećaj vrijednosti. Kojeg si izgubio u odnosima s ljudima koji nisu znali cijenili tvoje osjećaje. Ni tvoju prisutnost. Ljudima kojima si bio samo usputna stanica. I koji te nikada nisu pitali „kako si“. I „treba li ti nešto“. Uvijek moraš imati nekoga kraj koga ćeš voljeti sebe. I drugoga. I osjetiti koliko život može biti lijep.


- Mario Žuvela

Sv. Ivan evanđelist, čiji blagdan danas slavimo, dao je najkraći i po mnogima, najljepši opis Boga: "Bog je Ljubav!"(1Iv 4,8) Mogli bismo reći da svijetu danas puno toga nedostaje, npr. hrane, lijekova, novca... No mislim da nam ustvari najviše nedostaje ljubavi. Jer ako malo bolje razmislim, usudim se reći da na svijetu hrane ima dovoljno, ali zbog nedostatka ljubavi postoje oni koji su gladni, na svijetu postoji mnoštvo onih koji umiru zbog bolesti za koje postoji lijek, opet zbog nedostatka ljubavi, toliko je na svijetu starih i nemoćnih kojima je potreban netko da im pomogne, da ih sasluša, a na svijetu od oko 7 milijardi ljudi često nemaju nikoga, opet zbog nedostatka ljubavi... Mogao bih još dugo nabrajati... Postoji li netko tko je zakinut za moju i tvoju ljubav? Mi kršćani, prije svega, u svijetu bi trebali biti prepoznatljivi, ne po nazivu, oznakama ili tako nečemu, nego po djelotvornoj ljubavi kojom nas ljubi Bog!

Stjepan Ivan Horvat

"Što više ste grešnik i izgubljeni , to više ste određeni za nebo i Otkupljenje. 


Treba samo dopustiti da se milost ulije. 
Propast nije u tome da imate najcrnju dušu, nego da se odate svojim jasnoćama. 
Postaje shvatljivo zašto se neki zmajevi kreposti uguše u bjesnilu. Sjetimo se onih koje je opljačkao taj lopov i koji su s uživanjem prisustvovali njegovu kažnjavanju. Stajali su tamo vjerojatno se veseleći njegovoj muci i s negodovanjem čuli Isusa koji oprašta, štoviše: 
Evo taj lažni Mesija, taj varalica kojega je Sinedrij osudio zbog bogohuljenja, olako podvaljuje svoj glupi raj drugom propalici. To je, kažem ja vama, lupeška svetkovina. 
Raj razbojnika. Stoga svi su vrlo zadovoljni vidjevši kako se do smrti muči i taj opsjenar, koji rasprodaje Vječnog i podvaljuje ga tom zločincu, umjesto da ga zadrži za prave ljude...
Još jedanput, približavanje raju izgleda kao kušnja.
Njegova su vrata uska (Lk 13, 24). Ali to je poradi naše vlastite uskoće. 
Ući tamo je teško, ne zato što su vrata previše zatvorena nego, naprotiv, jer su previše otvorena, kreposna žena suočava se s mogućnošću da vječno bude s bludnicom, pokajnicom, onaj pristojno čist s ušljivcem, žestok navijač Dinama s isto takvim navijačem Zvezde, žrtva s a svojim ubojicom, kršćanin s bezbošcem, svojim progoniteljem...
Radije moja halogena svjetiljka nego ovo Sunce koje izlazi i nad zlima i dobrima" 


ingeniozno, Fabrice Hadjadj

#ivanbassi

Laku noć!

Danas slavimo blagdan u kojem se spominjemo tragedije pokolja nevine dječice koji je naredio kralj Herod. Moćni kralj u strahu za vlast oštricu svoga mača okreće na one najmanje i najnevinije u njegovu kraljevstvu, malenu i nevinu dječicu. Kakav paradoks – on, koji je pod sobom imao kraljevstvo osjeća se ugrožen od najmanjih u njemu. Bog, čiju rođenost u Betlehemu Herodu naviještaju mudraci s istoka, postaje takva prijetnja kralju, da se ne libi zbog toga okrvaviti svoje ruke krvlju nevinih. Vidimo dokle je spremna ići ljudska zloća. Ljudski život je svetinja. Stoga se s pravom zgražamo nad nasiljem Heroda koji je pod svaku cijenu želio sačuvati vlast i zbog svojih sebičnih interesa okrutno pogazio pravo na život betlehemske dječice. Nažalost, i danas ima Heroda i danas se svakodnevno prolijeva krv nevine i još nerođene dječice. „Abortus je moguć zato što ne čujemo krik nevinog djeteta, ali kad bi ga čuli krv bi nam se zaledila u venama!“ (don Damir Stojić). Molimo za nerođene, ali i za one koji čine i odobravaju pobačaje te za one koji pate zbog rana i posljedica nastalih zbog pobačaja.

Stjepan Ivan Horvat