Asylum

ISUS NA TVOM RADNOM MJESTU
EFA RIJEČI, 8. 1.


(Mk 1,16-20)


I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.




Upravo tu, na obali Galilejskog mora, na njihovu radnom mjestu, dok su izvršavali svoje obične, redovite dnevne obveze i time zarađivali za svoj i život svoje obitelji, ugledao ih je Učitelj. Dok su njihove ruke držale vesla, bacale mreže za ulov ili ih krpale, dok im se po mislima motao mogući ulov, dok su, radeći, razgovarali o ozbiljnim životnim temama ili se smijali pričajući poneki vic, upravo tu susreo ih je Gospodin i ušao u njihov život s pozivom: „Hajdete za mnom!“


Tvoj posao, ma kako običan ili zahtjevan bio, sveta je stvarnost u kojoj te gleda Gospodin i govori tvom srcu. Tvoja obična svakodnevica, tvoje majčinske i očinske kućanske obveze, ti najobičniji detalji tvojih životnih okolnosti, prostor su kroz koji Gospodin ulazi u tvoj život. Sveta Terezija Avilska dobro je to znala, pa je svojim sestrama govorila da se Bog nalazi i među tavama i loncima.


Da, postoje vremena i prostori predviđeni samo za osobite susrete s Gospodinom. Njih pamtimo. Oni obilježavaju neke životne faze. Od njih živimo. U njima pronalazimo životni smjer i nadahnuće. I idemo dalje. Vraćamo se u svakodnevicu. Napuštamo Tabor i silazimo s oblaka na zemlju. Tu nas čeka Gospodin. Čeka nas sa svojom skrivenom prisutnošću.


Gospodin prolazi između tvojih tava i lonaca. Gospodin ti je blizu dok glačaš. Gospodin te gleda dok radiš sa strankama u nekom uredu ili poučavaš djecu u nekoj školi. Promatra te i zove te dok pomažeš ljudima kao liječnik, medicinska sestra, njegovateljica, socijalni radnik. Gleda te i zove da pođeš za njim dok slažeš artikle u trgovinama ili naplaćuješ na blagajni… 


Sve je prostor Božje prisutnosti. Nemoj to zaboraviti. Tvoja obična svakodnevica, tvoji obični ljudi, tvoje obične dnevne rutine, mogu biti izvanredan prostor Božjeg pogleda i poziva.


Pripremio: fra Josip Vlašić

Ne postoji previše ljubavi.⁣
⁣
Ako vaše dijete ima težak dan,
plače i plače i ne prestaje —⁣
možda se zubić probija i muči ga bol,⁣
možda je premoreno od noći s nedovoljno sna,⁣
možda ima bolan osip od pelena ili ga muče grčevi u stomačiću,⁣
a možda samo želi da ga držite —
jer djeci ponekad njihovi svjetovi nemaju smisla,⁣
a njihova koža žudi da ih prigrlite.⁣
⁣
Uzimajte svoju djecu u zagrljaj,⁣
poljubite ih u njihova čela,⁣
podignite ih i držite dok imate snage,⁣
nosite njihova srca,
koliko god žele,⁣
u bilo kojoj dobi.
⁣
Jer ne postoji nešto poput previše grljenja,⁣
ljubljenja,
držanja,
i pokazivanja da ih volite.⁣
⁣
Jer ljubav se ne kvari.⁣
Ona je dar,
pokrivač koji vašu djecu pokriva sigurnošću,⁣
i dopustite im da vam dođu onakva kakva jesu,⁣
učite ih životu,
prenosite im svoja iskustva,⁣
dopustite im ne uspjeti,
i pokušati ponovno,⁣
nek osjete da ste uvijek tu da ih nosite.⁣
⁣
I tako će postići svoj puni potencijal.⁣
⁣
Dakle, volite ih "previše",⁣
od trenutka kada su rođeni
dok ne udahnete posljednji dah.
⁣
Jer oni će osjećati tu ljubav čak i kada vas ne bude i ona će ih nositi kroz život.
(Nepoznat autor)

Poučna priča


Volim ovaj podsjetnik Elizabeth Gilbert:


"Prije nekoliko godina, zaglavila sam u autobusu u New Yorku tijekom gužve. Promet se jedva kretao. Autobus je bio ispunjen hladnim, umornim ljudima koji su bili duboko razdraženi jedni prema  drugima, samim svijetom. Dvojica muškaraca su urlala jedan na drugoga zbog guranja koje je možda ili nije bilo namjerno. Trudnica se ukrcala, a nitko joj nije ponudio mjesto. Bijes se osjećao  u zraku; ni traga milosti. 


No, kako se autobus približavao Sedmoj aveniji, vozač se javio putem interfona. 
"Ljudi", rekao je, "Znam da ste imali težak dan i da ste frustrirani. Ne mogu ništa učiniti s vremenom ili prometom, ali evo što mogu učiniti. Kad svatko od vas izađe iz autobusa, pružit ću vam ruku. Dok prolaziš, ispusti svoje nevolje na dlan moje ruke, u redu? Ne nosite svoje probleme kući svojim obiteljima večeras, samo ih ostavite meni. Moja ruta ide pored rijeke Hudson, a kada se kasnije budem provozao tamo, otvorit ću prozor i baciti tvoje nevolje u vodu. "Bilo je kao da je čarolija stvorena. Svi su se počeli osmjehivati. Lica su sjajila iznenađenim oduševljenjem. Ljudi koji su se posljednjih sat vremena pretvarali da ne primjećuju jedno drugo  odjednom su se smijali  jedni drugima s upitnikom na licu: "je li ovaj tip ozbiljan"? O da, on je bio itekako ozbiljan.


Na sljedećoj stanici, baš kao što je obećao, vozač je pružio ruku, dlan prema gore i čekao. Jedan po jedan, svi izlazeći putnici stavili su ruku tik iznad njegove i oponašali gestu da mu nešto predaju  na dlan. Neki ljudi su se smijali dok su to radili, neki su se rasplakali, ali svi su to napravili. Vozač je ponovio isti lijepi ritual i na sljedećoj stanici. I sljedećoj Sve do rijeke.
Živimo u tmurnom  svijetu, prijatelji moji. Ponekad je dodatno teško biti ljudsko biće. Ponekad imaš loš dan. Ponekad imamo loš dan koji traje nekoliko godina. Boriš se i ne uspiješ. Gubiš posao, novac, prijatelje, vjeru i ljubav. Svjedočimo  užasnim događajima koji se odvijaju u vijestima, i postajemo uplašeni i povučeni. Postoje trenuci kada se sve čini skriveno tamom. Čeznemo za svjetlom, ali ne znamo gdje ga naći. 


Ali što ako si ti SVJETLO ? Što ako ste sami agent osvjetljenja za ovu mračnu situaciju?. To me je naučio ovaj vozač autobusa, da svatko može biti svjetlo, u svakom trenutku. Ovaj tip nije bio neki veliki moćni igrač. On nije bio duhovni vođa. On nije bio neki medijski važan  influenser. Bio je vozač autobusa, jedan od najnevidljivijih radnika društva. Ali on je posjedovao stvarnu moć, i lijepo ju je koristio za opću korist i dobrobit sviju. 


Kada se život čini posebno turobnim, ili kada se osjećam posebno nemoćno pred svjetskim nevoljama, pomislim na ovog čovjeka i pitam se, što mogu učiniti, upravo sada, da budem svjetlo? Naravno, ne mogu osobno završiti sve ratove, ili riješiti globalno zatopljenje, ili pretvoriti ljude u potpuno različita stvorenja. Definitivno ne mogu kontrolirati promet. Ali imam neki utjecaj na svakoga s kim se sretnem, suočim, čak i ako nikada ne progovorimo ili ne znamo jedno drugome ime. 
"Bez obzira tko ste, ili gdje ste, ili koliko se vaša situacija može činiti svakodnevnom ili teškom, vjerujem da možete osvijetliti svoj svijet. Zapravo, vjerujem da je to jedini način na koji će svijet ikada biti osvijetljen, jedan po jedan svijetli čin milosti, sve do rijeke. "~~


~ Elizabeth Gilbert

#čitajknjigu

Jednog dana nećemo više biti ovdje
i svijet neće stati bez nas.
Nakon zalaska sunca doći će izlazak, nakon nedjelje doći će ponedjeljak
i život će se nastaviti.
Pa ako nas i već sutra ne bude važno je da za sobom ostavimo ono vrijedno pamćenja:
- Uvijek slijedite svoje snove, suočite se sa svojim strahovima, nemojte izgubiti
vjeru i nadu.
Slavite svaki dan, volite sebe i druge, činite dobro i pomažite ljudima oko sebe, jer ono što date drugima to ostaje.
Učite od prošlosti, ostavite dobrotu budućnosti i pokušajte biti sretni u sadašnjosti.
(Nepoznat autor)

“Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj. Drugi mogu ići s tobom, ali nitko ne može ići umjesto tebe.”


Indijanska poslovica

Čovjek je već zakročio i u svemirske prostore, došao do mjeseca, napravio savršene strojeve, iskoristio energiju prirode, na svim je područjima poduzeo zamašite korake, ali je u nutrini ostao na primitivnom stupnju.


Savjest mu je zastrta, još je slijep i gluh za plač i jauk umirućih i nezaštićenih; lažni interesi materijalnog dobra postali su mu važniji od ljudskih bića i njegova vlastitog života.


Imamo društva za zaštitu životinja, pokrete zelenih za očuvanje prirode, medicina je visoko uznapredovala, tehnika je dosegla neshvatljive domete, sve je otišlo daleko ispred čovjeka. 


Samo je čovjek ostao otraga, malen, zaostao, konzerviran, mrtav. I kad sjedne u najsavršeniji auto, sposoban je na ulici ubijati druge. A kad je izumio najpreciznije strojeve, ukrotio sile i akumulirao energiju, najprije je počeo ubijati čovjeka. 
Kad je sagradio najdivnije građevine i spomenike, na njih je počeo bacati bombe.


Kad će se roditi ta znanost, kad pojaviti ta medicina i kad će proraditi laboratoriji u kojem bi se čovjeka moglo napraviti čovjekoljubivim, vječnim, dobrim - kad?


(Minuta za tebe, Tomislav Ivančić)

Dobro jutro, Isuse! Dobro jutro svijete! Dobro jutro prijatelji! 

Svemir je jedno biće. 
Sve i svako je međusobno povezan kroz nevidljivu mrežu priča. 
Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo u tihom razgovoru. Ne čini ništa loše. 
Vježbaj suosjećanje. 
I ne tračajte nikome iza leđa - čak ni naizgled nevinu primjedbu! 
Riječi koje izlaze iz naših usta ne nestaju već se stalno skladište u beskonačnom prostoru i vratit će nam se u svoje vrijeme. 
Bol jednog čovjeka će nas sve povrijediti. 
Radost jednog čovjeka će svakoga obradovati.

Shams Tabrizi

''No matter what, no one can take away the dances you've already danced.''

  Gabriel Garcia Marquez

Lijepo je živjeti na zemlji. 

Tu je beskrajno mnogo prilika da drugima praštamo, da ih molimo za oproštenje, da drugima činimo dobro, da obrišemo suzu, nekome počešljamo kosu, nekome nabavimo cipele, pružimo mu koji napitak, lijek, komadić kruha ili radost koju sami posjedujemo.

Ako ništa drugo, možemo za nekoga moliti, zavapiti Bogu za one u zatvoru, za ljude u bolnici, ili pak za one koji su u opasnosti, za one koji se boje ili za one koji su pobjegli od života. 

Na ovoj zemlji možemo dvadeset i četiri sata neprestano raditi dobro.

To je najbolje radno mjesto koje ti je dodijeljeno. 
U svakom se trenutku trgnuti iz samosažaljenja, ne dopustiti da te prekriju i preko tebe se preliju zlo, oblak bolesti i boli, nego uvijek pobjedonosno vjerovati u dobro, u zdravlje, vjerovati u ljubav i povjerenje među ljudima, vjerovati da svatko može postati zdrav, nov i sretan. 

Na zemlji je sretan samo onaj čovjek koji s prepunim srcem dobrote, čovjekoljubivosti, dobrih djela i ljubavi za čovjeka hoda ovom zemljom.

(Duhovno pomoći čovjeku, Tomislav Ivančić)