Asylum

Dobro jutro.

ŽENE VJERNE
EFA RIJEČI

(Lk 8,1-3)

Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.


Žene koje su s Isusom i dvanaestoricom išle gradovima i selima Galileje i Judeje, nisu to prestale činiti sve do danas. One i dalje koračaju s Isusom i za njim, s Crkvom i za Crkvom. Ostale su pod križem kada su dvanaestorica nestala, osim onog jednog, najmlađeg, i trajno ostaju uz križeve Crkve i njezinih službenika. U mnogim našim crkvama one su najljepši ukras euharistijskih slavlja, osobito onih svetih misa kroz tjedan. Vjerne. Tihe. Crkva prepoznaje da nije uvijek bila pravedna prema svojim vjernim ženama koje joj „poslužuju od svojih dobara“ i traži ljepše mjesto za njih i u svojim strukturama. Pravedno je to. 

Ne volim govore u kojima se nabrajaju nečije zasluge i hipotetski govori što bi bilo da netko nije bio na tom i tom mjestu… Ipak, primjereno je ovdje reći: da žene nisu bile uz Isusa, njegov hod bio bi siromašniji; da žene nisu bile pod križem njegovim, Isusova bol bila bi veća i agonija dublja. Smijemo li poći dalje? Da nije žena u Crkvi i crkvama…

Kao svećenik, dopustit ću sebi na ovome mjestu biti osoban i zahvaliti svim ženama koje su svojom blagom i nenametljivom skrbnom prisutnošću bilo kada i bilo gdje bile dionice moga puta i moga svećeničkog služenja.

Pripremio: fra Josip Vlašić

The moon photographed over 28 days at the same place and at the same time.

Opet sam povirila na VIP. Vjerojatno bi i oni to isto mislili za mene.

Isuse, što će ti moje cvijeće i
moje pjesme?… Ah, znam to
dobro: ta mirisava kiša, te krhke
i bezvrijedne latice, te pjesme
ljubavi najmanjega od svih srdaca
veselit će te, da, te sitnice pružat
će ti veselje, izmamit će smiješak
slavnoj Crkvi; ona će pokupiti
moje latice što sam ih iz ljubavi
pootkidala, stavit će ih na tvoje
božanske ruke, o Isuse, i tako će ta
Crkva nebeska, hoteći se igrati sa
svojim malim djetetom, također
bacati to cvijeće pošto ono od
tvoga božanskoga dodira primi
neizmjernu vrijednost, bacat će ga
na trpeću Crkvu da u njoj ugasi
plamen, bacat će ih na vojujuću
Crkvu da joj donese pobjedu!…

Sv. Terezija od djeteta Isusa

Iz Svetičine autobiografije »Povijest jedne duše«

SEPTEMBER... completes the mission for which he came. It brought us: nostalgia, melancholy, beautiful events, some... less beautiful. Now...leave from us taking everything that was bad: negative thoughts, uncertainties, betrayals, disappointments. OCTOBER is coming... We hope it will come with HEALTH, joy, peace of mind, peace and beautiful weather... So may the good God help us!! End of September as wonderful as possible 
    Blessed evening times for everybody!

“Jutros sam otvorio dva poklona.
Moje oči."

(n.a.)

Razmišljajte lijepe misli
govorite lijepe stvari
činite dobro.

Sve se vraća!

Naš Bog

 Zašto ti smeta moj Bog Koji stvori ovaj svijet? Zašto misliš da On ne postoji ili tebe ne voli? Podnosiš li boli koje riječ Božja otvori? Zašto je tvoja mržnja toliko jaka Da mrziš svakog koji Boga štuje? On tebe očekuje široke ruke. Sav onaj nemir i otpor što ti srce para, Vjeruj, nije od Boga, To zlo progovara. Čistoću srca i mir u duši, To je ono što vjera daje. Spokoj koji spoznaje dubine, Otkriva pukotine i liječi duboke rane. Ponekad se i čudo desi Jer život u vjeri pun je radosti. 

Maja Ivančić

Listopad je mjesec Gospine krunice. Duhovni rat se razbuktao pa evo nekoliko izjava o važnosti Krunice.

Sveti o krunici

Zdravo Marija je nebeska rosa koja dušu čini plodnom. Ona je čist i nježan poljubac što ga dajemo Presvetoj Djevici; rumena ruža koju prikazujemo Mariji; dragocjen biser što joj ga poklanjamo. – sv. Ljudevit Montfortski


Gospa je rekla mojim rođacima kao i meni da Bog daje dva posljednja lijeka svijetu: Svetu krunicu i Pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu, jer to su posljednja dva lijeka, što znači da neće biti drugih. – sestra Lucija iz Fatime


Nitko ne može živjeti konstantno u grijehu, a istodobno moliti krunicu. Ili će odustati od grijeha ili će odustati od krunice. – biskup Hugh Doyle


Dajte mi vojsku koja moli krunicu i osvojit ću svijet. – bl. Papa Pio IX.
Krunica je bičevanje đavla. – papa Hadrijan VI.


Kako li je samo lijepa obitelj koja moli krunicu svaku večer. – sv. Ivan Pavao II.


Svetom krunicom dobivaju se bitke. Izbor je tvoj. – sv. Padre Pio


Krunica je jednostavno razmatranje evanđelja s Marijom. – sluga Božji kardinal Franjo Kuharić


Krunica je pobožnost Crkve i sredstvo oživljavanja vjere. – sv. papa Pavao VI.


Pobožnost prema Mariji je najsigurniji, najlakši, najkraći i najsavršeniji put k Isusu. – sv. Ljudevit Montfortski


Ne postoji problem ni duhovni, ni materijalni, ni međunarodni koji se ne bi mogao riješiti molitvom svete krunice i žrtvama… – sestra Lucija iz Fatime


Kad bi milijun obitelji molilo krunicu svakog dana, čitav svijet bi se spasio. – sv. papa Pio X.


Kad vam bude u životu teško i kad vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Božju. – bl. Ivan Merz


Kao što dva prijatelja, koji se češće posjećuju, postaju sve sličniji u svojim navikama, tako možemo i mi, koji s Isusom i Marijom razgovaramo u krunici, postati slični njima! – bl. Bartol Longo


Tko želi imati Isusa, mora imati Mariju. – sv. Ljudevit Montfortski


Želim da molite krunicu svaki dan. – Bl. Djevica Marija u Fatimi i Međugorju i mnogim drugim ukazanjima diljem svijeta.

Dobro jutro iskonovci!

U Crkvi slavimo blagdan Anđela čuvara, a u svijetu je Dan smijeha. Pa bilo bi dobro da se smijemo kao anđeli.

Lutam po fejsu dok se gulaš krčka. Nalazim ovaj divan tekst:

O Božjem vremenu, u Božje vrijeme 

"...Iduće jutro, poranio sam na plažu. Okupao sam se u uljno mirnom moru i iza toga zapalio cigaretu. Jutarnje sunce je izvodilo svoju čaroliju po površini vode bljeskajući s tisuću svjetala. 
Savršen trenutak, pomislim – Božje vrijeme. 
Bilo je to jedini put da sam se ustao tako rano i išao na plažu tako rano. Sve ostale dane ljetovanja spavao bih do podneva uslijed noćnih pijančevanja.

Mnogo godina kasnije, početi ću se ponovno ustajati i odlaziti na plažu rano, kako bih doživio Božje vrijeme, kako bih Bogu postao suvremenikom. 
Dok smo se pijano prevrtali po svom krevetu u rana jutra po povratku iz grada, on je već zamijenio noć za dan, dok smo se rješavali mamurluka jutarnjom kavom, on je već na kupanju gdje je probudio vjetrove i podiže valove, dok mamurni silazimo zamrlim kamenim gradom na podnevnoj žezi do plaže, Bog je već u molitvi. 
Razmimoilazimo se tako cijeli dan i kada se po vašoj smrti napokon sretnete i kada vas On upita „Kako to da se nismo sreli“, što će te mu odgovoriti?
 Bili smo s Bogom na istom mjestu ali ne i u isto vrijeme, Božje vrijeme.
Mimoilazili smo se s njim po cijeni praznine koju na kraju života osjećamo dok čekamo da smrt dođe po nas i preda nas u Njegove ruke..." 

Anonimno, prema "Filozofija vina" Bele Hamvasa

"One should understand that life is a gate...a bridge covered by the footsteps of shattered hopes and somewhere there is an inscription: 'don't forget, everything is transient'... Live today, not tomorrow...""Mother's heart it is an abyss at the end of which you find forgiveness every time."Good morning beautiful group!!Blessed new day!

“Jesen i oktobar, to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene, trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegla. A nisi i ne možeš.”

Meša Selimović



Kako su me prije oduševljavala ovakve sjetne crtice o jeseni. U djetinjstvu su moje jeseni zaista i bile sjetne, u mladosti me je oduševljavala šetnja po opalom lišću, svejedno je li bilo nošeno vjetrom ili sljubljeno s tlom nakon kiše. Pa jesenje tugaljive kiše... baš sam bila sjetna prije, davno, u nekom drugačijem životu. Danas je jesen najplodnije i najljepše doba godine, u jesen beremo masline, u listopadu uvijek negdje putujemo, s jeseni moje srce pjeva Gospi, Kraljici ružarija. Je li baš potrebno ostarjeti da se oslobodimo tugaljivosti i sjete?

Listopad je ali kod nas u dolini sve je još zeleno osim mandarina koje stidljivo pokazuju žute vrpce na svojim zelenim haljinicama. Ne jedem ih prije prosinca kad se pretvore u nektar.
Fotka je sa interneta.