Asylum

U autobus je ušla starija žena i sjela. Na sljedećoj stanici snažna, mrzovoljna mlada dama popela se i sjela pokraj starice, udarajući je svojim brojnim torbama.

Kad je vidjela da starica šuti, mlada ju je dama upitala zašto se nije bunila kad ju je udarila torbama?

Starija žena je uz osmijeh odgovorila: "Nema vam potrebe biti nepristojnom i raspravljati o nečemu tako beznačajnom, pošto je moj put uz vas tako kratak, jer ću sići na sljedećoj stanici."

Ovaj odgovor zaslužuje biti napisan zlatnim slovima: "Nema potrebe raspravljati o nečemu tako beznačajnom, jer naš zajednički put je prekratak."

Svatko od nas mora shvatiti da je naše vrijeme na ovom svijetu tako kratko. Da su zagorčavanja naših života beskorisnim raspravama, ljubomorom, neopraštanjem drugima, nezadovoljstvom i lošim stavovima smiješan gubitak vremena i energije.

Je li vam netko slomio srce? Ostanite mirni. Put je prekratak.

Je li vas netko izdao, zastrašio, prevario ili ponizio? Opustiti se. 
Ne stresirajte se. Put je prekratak.

Je li vas netko uvrijedio bez razloga? Otresite to sa sebe. Ignorirajte to. Put je prekratak.

Je li vaš susjed dao komentar koji vam se nije svidio? Duboko udahnite. Ignorirajte ga/ju. Oprostite i zaboravite. Put je prekratak.

Kakav god nam problem netko donio, zapamtite da je naš zajednički put prekratak.

Nitko ne zna duljinu našeg putovanja. Nitko ne zna kada će stići na konačnu stanicu. Naše zajedničko putovanje je kratko.

Cijenimo prijatelje i obitelj.

Budimo puni poštovanja, ljubazni i opraštajmo. Zauzvrat, bit ćemo ispunjeni zahvalnošću i radošću. Uostalom, naše zajedničko putovanje je vrlo kratko.

Podijelite svoj osmijeh sa svima.

Naše putovanje je vrlo kratko...

IMAŠ LI ODGOVOR?
EFA RIJEČI, 7. 6.

(Mk 12,24-27)

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«



Saduceji ne vjeruju u uskrsnuće, stoga je pitanje o ženi koja je imala više muževa i čija bi bila o uskrsnuću prije svega provokacija. Odgovor ih unaprijed ne zanima kao sadržaj istine, cilj je samo isprovocirati Isusa. Stoga Isus na početku odgovara tako što najprije dira u srž problema. U zabludi ste jer ne razumijete Pismo i silu Božju. 

I mi smo kao vjernici, poput Isusa pred saducejima, puno puta zasuti provokacijama i pitanjima na koja je teško odgovoriti, znajući da drugu stranu ne zanima odgovor već podsmjeh. Ali, nije nam teško samo zato jer drugu stranu odgovor ne zanima već zato što i sami ponekad nismo sigurni u što vjerujemo. Svjedočanstvo života može i treba biti najbolji odgovor i sebi i drugome.  To pak svjedočanstvo dolazi samo i isključivo iz osobnog susreta i intimnog života s Bogom i u Bogu. 

Dualizam u životu vjernika najveće je antisvjedočanstvo. U Crkvi jedno, na poslu drugo, u obitelji jedno a u društvu drugo i tako u nedogled. To je znak da nam je vjera folklor i da zapravo i nismo vjernici, jer u što vjerujemo to i živimo. Neka nas ne uvrijedi sv. Jakov u svojoj poslanici kad veli: »Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova?« (Jak 2,20) Kakva nam je vjera takva su i djela pa u skladu s njima i odgovori. 

 Marinko Klaić

Jednog dana magarac jednog seljaka upao je u bunar. Nije bio ozlijeđen, ali nije mogao sam izaći. Stoga je životinja satima glasno rikala dok se seljak pitao što učiniti.

Na kraju je seljak donio tešku odluku: došao je do zaključka da je magarac već prestar, a bunar je bio stvarno suh i treba ga zakopati. Dakle, nije vrijedilo truda izvući magarca iz bunara. Naprotiv, pozvao je svoje susjede da mu pomognu zakopati magarca. Svaki od njih uzeo je lopatu i počeo bacati zemlju u bunar.
Magarac dugo nije znao što to rade i jaukao je još jače od očaja. No, na opće iznenađenje, nakon nekoliko lopata magarac se riješio prljavštine koja je bila na njemu.
Seljak je konačno pogledao dno bunara i čudio se onome što vidi. Sa svakom lopatom koja mu je pala na leđa, magarac je stresao zemlju sa sebe i ona mu je pala pod noge.
Tako su svi ubrzo vidjeli kako je magarac uspio doći do ruba bunara, prijeći preko ruba i izaći odande.

Život će vam baciti puno prljavštine na leđa. Pogotovo ako ste već u bunaru. Tajna izlaska iz bunara je u tome da otresete tu prljavštinu sa sebe i izdignete se iznad nje.
Svaki naš problem je korak koji nas vodi prema gore. Možemo izaći i iz najdubljih rupa ako ne prihvatimo poraz.

metilda wrote:IMAŠ LI ODGOVOR?
EFA RIJEČI, 7. 6.

(Mk 12,24-27)

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Zbog ovoga sam speareu rekla da negirajući Mojsija negira i Novi Zavjet. Isus se referira na starozavjetnog Mojsija i gorući grm, znači ne na nekog egipatskog faraona ili šta već. Dakle, onaj tko negira Mojsija optužuje Isusa da je lažac.

metilda wrote:

metilda wrote:IMAŠ LI ODGOVOR?
EFA RIJEČI, 7. 6.

(Mk 12,24-27)

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Zbog ovoga sam speareu rekla da negirajući Mojsija negira i Novi Zavjet. Isus se referira na starozavjetnog Mojsija i gorući grm, znači ne na nekog egipatskog faraona ili šta već. Dakle, onaj tko negira Mojsija optužuje Isusa da je lažac.

I bila si u krivu, što sam ja više puta na forumu objasnio zašto, ali očito uzalud.
Naime, Isus nije došao židovima objasniti povijesnu istinu o Mojsiju, mitskom liku židovske religije, čovjeku koji je izveo Izraelce iz egipatskog ropstva u kojem znanstveno, arheološki odnosno povijesno dokazano nikada nisu ni bili.
Isus im je došao donijeti spasenje, ako se obrate, što su što su tadašnji tzv. Izraelci manjim dijelom učinili, a većim nisu.
Dakle, Isus je to mogao učiniti ne nekom novom religijom i naukom nametnutim izvana jer bi to židovi ogorčeno odbacili (kao što su odbacili rimsku religiju i njihove bogove) nego isključivo transformacijom njihove teologije i religijskog nauka iznutra.
Da je otvoreno negirao postojanje Mojsija Isusa bi židovi bili po njihovom Zakonu doslovce bili prisiljeni kamenovati do smrti, ubiti ga ne zbog bogohuljenja nego zbog negiranja ispravnosti njihovog nauka, religijskog mita kojega su izgradili na liku čija je povijesna opstojnsot krajnje dvojbena, blago rečeno, i za čije postojanje izvan Biblije nema niti jednog jedinog povijesnog dokaza.
Čak i bez takvog otvorenog negiranja Mojsijeve povijesne opstojnosti Isus se više puta nalazio pred radikalnom ugrozom vlastitog života od strane ostrašćenih židova.
Je li im Isus lagao o Mojsiju?
Ne, nije.
On o njegovoj povijesnoj opstojnosti nije rekao niti riječ. Niti da je postojao niti da nije.
On je o Mojsiju govorio isključivo sa točke gledišta židovskog religijskog nauka, jer bi inače umro ne na križu na Golgoti, nakon čega je i uskrsnuo i uzašao na nebo odnosno u vječnost Ocu, nego od ostrašćenih židova koji bi ga kamenovali do smrti radi toga što je doveo u pitanje autoritet židovskih religijskih vođa odnosno pisaca religijskih tekstova njihovog Tanakha i posebno Tore.
Ostao bi povijesno zapamćen u židovskim spisima kao beznačajni pomahnitali ateist i na taj način bi promašio u onome što je bila njegova misija i poslanje: ponuda spasenja osobnim obraćenjem putem transformiranog židovskog nauka, vode koji je on pretvorio u vino.
Kolokvijalnim jezikom rečeno, pucao bi si u oba koljena ako ne i počinio samoubojstvo na način da bi se izložio opasnosti od smrti izazvanom kamenovanjem.

Ovo je jedna od smješnijih interpretacija Isusovog ponašanja. Po tebi je on prihvatio židovsku laž o Mojsiju da ga oni ne bi kamenovali. Kao da ga nisu pokušali ubiti htijući ga baciti sa zidina Nazareta ali im je on umaknuo jer još nije došao njegov čas. Naposljetku, On sam kaže za svoje uhićenje i blizu smrt da je Otac gospodar života i smrti i da On sam svoj život predaje a ne da mu se život oduzima. Također na drugom mjestu spominje kako je Mojsije dao zapovijed o otpusnom pismu radi njihovog tvrdog srca. On kao Bog nema nikakvog razloga koketirati sa lažima da bi spasio svoj život. Takvo tumačenje je besmisleno. Također ovo da nema povijesnih dokumenata o boravku Židova u Egiptu. Tvrdim da je prošlost činjenica a povijest interpretacija pa tako ne ulazim u pojedine interpretacije kao da su činjenice. Crkvi nisu potrebni teolozi, ni akademski ni laički, Crkvi su potrebni karizmatici da bi je izvukli iz stanja u koje je upala pretjeranim teologiziranjem. Tvojoj teologiji zamjeram koketiranje sa duhom svijeta da bi se svidio istome. Tako su tvoje sintagme Bog ne postoji i Nema neprijepornim povijesnih dokaza da je Isus stvarno postojao išle niz dlaku forumskim mrziteljima katolicizma. Možda su te oni više cijenili zbog toga, ali se zbog toga nisu obratili i povjerovali. Pa i kako bi kad po tebi Bog ne postoji a tko zna je li Isus povijesna osoba. Dakle ako Isus spominje Mojsija onda on ne laže niti kalkulira, on govori istinu jer Bog ne može lagati. Kad bi lagao on ne bi bio Bog pa takvim objašnjenjem niječeš Isusovo božanstvo.

Vjeruješ u Boga koji je živ. 

Prestani živjeti poput mrtvaca.

Dođe Isus u Nazaret gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac."
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.


Lk 4, 16-30

Ono, Isusu baš jako stalo da se ne zamjeri Židovima.

Nikada ne zaboravi one ljude koji su bili uz tebe u teškim trenucima, kada nije bilo nikog drugog...

Netko mi je nedavno rekao da sam zla

SVAKOME PO NJEGOVOJ SPOSOBNOSTI!
EFA RIJEČI, 10. 6.

(Mt 25,14-18)

Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.



Od količine talenata naoko neravnomjerno raspoređenih, poput trećeg sluge, u opasnosti smo ne primijetiti jednu važnu činjenicu u ovom evanđeoskom odlomku. Svaki sluga primio talente prema svojim sposobnostima. I to je dovoljno da Gospodar bude jednako zadovoljan sa svakim od svojih slugu. Opet je problem u ljudskoj i Božjoj logici. Mnogi nas sveci ipak uče kako tu Božju logiku nije nemoguće shvatiti. Sv Leopold je htio biti misionar i ekumenski pomiritelj Crkava, ali ga je krhko zdravlje vezalo za zagušljivu ispovjedaonicu u čemu se sastojalo svo njegovo djelovanje i misija. U tom malom prostoru, tom naoko siromašnom talentu, Leopold je pridobio nebrojene duše za nebo. A da se onako malen i nespretan gurao među velikane crkvenih hijerarhija kako bi ih pomirio, možda ne bi učinio baš ništa korisno. Zapravo, baš za njih, ali i za cijelu Crkvu, svojom je molitvom i žrtvom učinio puno više. Svoj siromašni talent Leopold je pretvorio u neprocjenjivo bogatstvo. 

 fra Marinko Klaić

SVETOST OBIČNOSTI
EFA RIJEČI, 11. 6.

(Mt 9,9)

Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pode za njim.


Susreti s Isusom događaju se najčešće u redovitosti života. I život s njim događa se na istom mjestu. Na poslu. U kući. Na poznatim putovima. U redovitim obvezama. U običnosti života. Čudesa su rijetkost. Izvanredni zahvati milosti i očitovanja Božje prisutnosti i djelovanja su uistinu izvanredni tj. izvan reda. Ono redovito je stalnije. Ono je svakodnevnije i nama bliže. Tu valja tražiti Isusa. Tu nas on susreće. Tu nas on vidi kao što je vidio Mateja, na njegovu radnom mjestu, u carinarnici. 

Napast je život i zajedništvo s Gospodinom reducirati na „posebne“ trenutke. Tada i tako događa se podvojenost života. Malo po malo počinjemo imati s jedne strane trenutke za Gospodina i s Gospodinom, i s druge strane trenutke za sebe ili trenutke za druge. Malo po malo počinjemo odvajati duhovnost od života. A to nije dobro. Takav stil nikada nas neće dovesti do cjelovitosti života.

Gospodin je tu. Tvoj život u svim svojim detaljima mjesto je gdje se Bog objavljuje i gdje te pohađa. Tvoj život je mjesto gdje se Bog utjelovljuje. Da bi svojim sestrama to plastično objasnila, sv. Terezija Avilska im je govorila da je Bog „među tavama i loncima“. 

Isus te gleda, kao i Mateja, u tvojoj svakodnevici. Govori ti. Poziva te. Važno je da i ti vidiš njega i da ga čuješ kako te poziva: »Pođi za mnom!« Običnost tvog života je sveta. Običnost tvog života puna je Boga.

Pripremio: fra Josip Vlašić

A door to the world of dreams: a painting by 16-year-old artist Dimitra Milan...

Kupila žena ormar i dođe majstor da ga sklopi. Čim je završio sklapanje, naiđe tramvaj pored zgrade i ormar se rastvori na dijelove.

Što će majstor, sklopi ga ponovno.

Opet naiđe tramvaj, opet ista stvar. Poslije nekoliko pokušaja, kaže on gazdarici:

- Ja ću sad ući u ovaj ormar i pričekati da naiđe tramvaj pa da vidim zašto se to događa.

Tako je i napravio...

Poslije nekog vremena ulazi u sobu gazdaričin muž, vidi novi ormar i otvori ga.
Spazi čovjeka u njemu i zaprepašteno reče:

- Šta ti, čovječe, radiš tu?

Majstor iz ormara odgovara:

- Znaš šta, udari me odmah, jer ako ti kažem da čekam tramvaj, sigurno mi nećeš vjerovati...

Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.

Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.

Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:

»Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!«

A nerazumnima govori:

»Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala.

Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.«

- Mudre izreke 9, 1-6

Moja je dužnost i ljubav prema dušama vas koji pratite moj topic da vas upoznam sa Prosvjetljenjem savjesti koje se ima dogoditi za vrijeme našeg života jer se vrijeme približilo. Možda ćete me ismijati, reći da sam još jedan ludi katoliban, ali to nema veze. Jer kad se dogode tri dana tame nakon kojih slijedi Prosvjetljenje, možda će se neki od vas sjetiti ovog teksta i videa koji ću priložiti. Ja sam prosvjetljenje savjesti već doživjela i kažem vam da je to strašna stvar. Sve što smo bili, radili, govorili, svaku riječ, svaki trenutak života, svaku pogrešku, svaki i najmanji grijeh vidimo u svjetlu istine. Ja sam visila nad paklom, a za sebe sam mislila da sam solidna osoba i dobra vjernica. Razmislite o videu i mom svjedočenju. Svima vam želim vječnu radost.