Asylum

Život se nakon nekog vremena mijenja. Drastično. Ne pristaješ više na sve. Ne pristaješ više sa bilo kim. I kako se kome prohtije. Sada biraš. Probireš. Svoje vrijeme. Svoje ljude. Svoje načine. Shvatio si koliko je ludo bilo puštanje svakoga tko ti se približio u svoj unutarnji svijet. Jer bili su tu i oni koji jesu i oni koji nisu zaslužili. A na kraju su se oni koji vrijede pokupili prvi i otišli. Jer nisu mogli sa svima. Jer su vidjeli da to nema smisla. 

Treba se jednom riješiti svega što ti ne služi. Što te opterećuje. Što ti uzima mir. Treba jednom i nekim ljudima vrata pokazati. Promijeniti stvari na granicama svoga svijeta, da svijet ne promijeni tebe. I priznati istinu. S nekim ti je dobro. S nekim nije. S nekim dišeš. Neki te guše. A onda posložiti stvari. Napraviti izbore. I krenuti ispočetka. Tvoj mali svijet može biti bolji. I malo treba. Samo da shvatiš što zaslužuješ. A što ne. 

- Mario Žuvela

Samo vjera može pristati uz tajanstvene putove Božje svemoći. Ta se vjera hvali svojim slabostima da privuče na se Kristovu moć. Djevica Marija vrhovni je uzor te vjere, ona je vjerovala da »Bogu nije ništa nemoguće« (Lk 1, 37) i mogla je veličati Gospodina: »Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo« (Lk 1, 49). »Ništa ne može tako učvrstiti našu vjeru i našu nadu koliko uvjerenje, duboko ucrtano u naše duše, da Bogu ništa nije nemoguće. Jer sve ono što će nam se kasnije predložiti da trebamo vjerovati, makar to bilo najveće i najneshvatljivije i nadilazilo prirodni red stvari, ljudski će razum lako i bez ikakva kolebanja uz to pristati pošto je razumio pojam božanske Svemogućnosti.« Izvor:  Katekizam Katoličke Crkve, br. 273-274 

" Dreamland " 2022
By Jacky Gerritsen (Netherlands)

Sculpture by contemporary Japanese artist Mirukami Hiroshi.

Daj Isusu svoje strahove. Jedan po jedan strah daj Isusu. Ispruži ruke prema njemu u gesti davanja i primanja slobode pune odvažnosti i hrabrosti.
Zatim zahvaljuj Isusu za svaki strah. I obujmit će te mir i radost.

Strah paralizira čovjekovo djelovanje. Strah razara psihu. Strah je, međutim, prirodan rezultat čovjekove grešne situacije. Čovjek se osjeća ugrožen.

Ratovi, neuspjeli pokušaji razoružanja, novi teroristički napadi, hladni rat Istoka i Zapada, nestašice, nepovjerenje, svađe, neuspjesi, prijetnje, nove bolesti, nenadane smrti, nezaposlenost, mržnja, ideološki i religijski ratovi, otuđenost u drogi i alkoholu, uzaludna traženja užitaka, lutanje za smislom – sve to stvara ambijent straha. Napokon, opterećena savjest, svjesno ili podsvjesno, najviše boli i razara.

Strah – početak bolesti i nevolja. Ima li izlaz?

Tko vodi svijet? U čijim je rukama tvoj dan i tvoja noć? Na čijem se dlanu kuje tvoja budućnost? Tko stoji ispod svega što nas straši i uznemiruje?

Ima li rame na koje se možemo osloniti a da ne budemo izdani, protjerani i ostavljeni? Ima – Isus iz Nazareta. Da li je to istina? To znaju oni koji su se oslonili. I nitko ih više ne može razuvjeriti. Oni koračaju sigurno. Gledaju život mnogo šire od uskih zidova između rođenja i smrti. I u smrti je život, jer je život Isus Krist.

Tomislav lvančić

Život je putovanje. No jednu stvar nikad nemoj zaboraviti. Ne putuj s teškim teretima! Ljutnjom. Zamjeranjem. Samosažaljenjem. Bijesom. Jednom kad ti se te stvari uvuku pod kožu nikada više nećeš biti isti. Gledat ćeš ljepotu neba, zalaska sunca, prirode ali nećeš to vidjeti. Jer ćeš uvijek misliti na one probleme u sebi. A nisu to samo tereti za dušu. To su otrovi. Ostavi ih negdje sa strane i kreni slobodan u budućnost. S osmijehom na licu. Mirom u srcu.

Bit će na putovanju teških dana. Bit će oluja. Ali isto ti dođe, živcirao se ti zbog njih ili ih svejedno prihvaćao. Neke stvari jednostavno ne možeš mijenjati. Kao ni ljude. Bitno je samo da ne ostaneš na istom mjestu već da svaki dan ideš naprijed. Na novu postaju. Da ti budeš novi čovjek. Ljudi koje ćeš susretati pokazat će ti da to putovanje ima smisao. Da život vrijedi živjeti koliko god težak bio. Zato putuj, sanjaj, osjećaj dok si živ. Druge prilike nemaš.

- Mario Žuvela

OIL / CANVAS
( 520 x 475 )
........by.......Olha DARCHUK
.
Ukrainian Painter born 1976

Slava Ukrajini!

S komarcima turboturbo u novi dan 🥴

Što smo to učinili sa životom?

“Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje...

Imamo veće kuće, a manje obitelji; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno, gledamo TV previše.

Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako živjeti. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutarnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.

Očistili smo zrak, a zagadili dušu. Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo višu zaradu, ali i niži moral. Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni. Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantiteti, a zaboravljamo na kvalitetu.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave; velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa. Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući. Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja. Vrijeme raznovrsne hrane i loše prehrane.

Sve je manje financijskih problema u braku, a sve više razvoda; sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova; ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala; sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve – da te oraspolože, otupe ili ubiju.

Zapamtite:

Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome tko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.

Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se da kažete “Volim te” vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj mogu izliječiti ranu, ako dolaze duboko iz srca.

Sjetite se da se držite za ruke i cijenite trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu. Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli s drugima.

Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.”

(Ovaj tekst je napisao američki stand-up komičar George Carlin nakon smrti voljene supruge.)

Fatimska vidjelica: “Zadnja bitka između Boga i Sotone vodit će se preko obitelji i braka” – riječi su to sestre Lucije dos Santos, vidjelice iz Fatime. Sestra Lucija napisala je to 1980. u pismu biskupu Bologne, kardinalu Carlu Caffarru.Talijanski magazin Voce di padre Pio objavio je još 2008. intervju sa kardinalom gdje se on referira na to pismo sestre Lucije. Dijelovi tog intervjua postaju danas aktualniji nego ikad upravo zbog svoje proročanske vizije.

Kršćanski brak ima uzor u Svetoj obitelji. Uništenjem braka u tradicionalnom obliku ruši se i Isusova slika. Ruši se Marijina slika. Svesti Isusa samo na neki hipi lik koji propovijeda ljubav za sve, a zaboraviti na pojam žrtve, istine i pravde koju on utjelovljuje je više nego sablažnjivo.

A upravo se to događa posvuda oko nas. Svi govore o ljubavi za sve, a nitko o spasenju.

– Ivan Pavao II je znao da je brak muškarca i žene stup društva unutar generacija. Kad se taj zadnji stup sruši, razletjet će se cijela zgrada – citira kardinal Cafarra bivšeg papu u spomenutom intervju. Papa Ivan Pavao II je stoga 1980. osnovao papinski institut za brak i obitelj i postavio kardinala Caffarru za rektora. Kardinal se pismom obratio sestri Luciji (Fatimska vidjelica) koja je tad bila časna u jednom samostanu da moli za tu nakanu. Uskoro je od nje dobio povratno pismo iz kojeg citiramo:

Fatimska Vidjelica
– Svatko tko se bude zalagao za svetost braka i obitelji bit će proganjan i diskriminiran (odbacivan) jer to je ključno pitanje na kojem sve počiva –


Ali, postoji lijek za obranu obitelji od Sotone – jedan i jedini koji nam je Gospodin ostavio. Njega također objavljuje fatimska vidjelica sestra Lucija.

„Ona (Gospa op.a) je rekla meni i mojim rođacima da je Gospodin odlučio dati svijetu dva posljednja sredstva (lijeka) protiv zla, a to su sveta Krunica i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu!
Ovo su dva posljednja moguća lijeka što znači da neće biti drugih!“

Fatimska tajna se razotkriva sve više u svijetlu ovih riječi sestre Lucije i tko ima oči neka gleda – jer na kraju ništa neće ostati skriveno.

Obitelj koja moli ostaje zajedno!

Crkvi više ne trebaju teolozi nego svjedoci.

Milijunaš je onaj koji je zdrav...

Life is the same, we're the only ones who can make à difference

ZAGRLJAJ ŽIVOTA
EFA RIJEČI, 27. 6.

Mt 7,14

„O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“



Uska vrata i tijesan put na mnoge načine provjeravaju tebe i tvoj hod. Traže od tebe da sa sobom poneseš samo uistinu najnužnije. Traže smjernost i upornost. I spremnost da na putu kojim ideš nerijetko budeš i sam. Posve sam. Može ti se dogoditi da koječemu budeš izložen, bitno ugrožen. No, svakim korakom otkrivat ćeš i samome sebi koliko ti je stalo. I da je vrijedno svega što ti je podnijeti.

Uska vrata i tijesan put poput rijeke su što teče uskim i strmim koritom. Njezine vode hite ususret moru, posve njemu usmjerene. Budući da teku brzo, ne onečiste se. Bistre su i pitke. Kamo god prođu, podare život. Makar ga ponude.

Kad nađeš put koji vodi u Život, ostavi negdje svjetiljku svoje ljubavi, svoje radosti, da, koliko je moguće, olakšaš put i drugima koji ga traže. Sjeti se: i tebi je ne jednom pomoglo nečije svjetlo, nečiji trag. Nečiji dah.

I dok ideš putem koji vodi u Život, ne razmišljaj o umoru, o ranama, ni o čemu što bi te usporilo, obeshrabrilo. Razmišljaj o koraku kojim upravo koračaš: u njemu je zagrljaj Života.

Pripremio: Stjepan Lice

Volite sve - bez obzira koliko vas ljudi ne voli.
Oprostite svima – bez obzira koliko ste bili povrijeđeni.
Ne čini drugome ni sebi nikakva zla jer za to ćeš prije ili kasnije položiti račun.
Živite skromno – koliko god bili bogati.
Nastavite sanjati - koliko god ti život bio težak.
Pomozite drugima – koliko god da ti je bilo teško i nije bilo nikoga da ti pomogne.
U tome se krije mir srca i radost života.

Oni koji su noćas umrli imali su planove za jutro.
Oni koji će ujutro umrijeti imaju planove za večer.
Ne uzimajte život zdravo za gotovo.
Sve se može promijeniti u jednoj sekundi.
Stoga često praštajte i volite svim srcem.
Nikad ne znate je li to zadnji put.
Budite spremni...