Asylum

Ako nisi vjernik? Želiš li biti?

Kad sam živio kao nevjernik, nije me to zanimalo.
Ali u jednom trenu, otvorio sam srce, i poželio biti vjernik.

Rekao sam, Bože ne vjerujem, ali ako postojiš, pomozi mi da vjerujem. Evo, sad ti dajem prostora u srcu da mi daš vjeru.

To je bilo to. 

I nikad više ništa nije bilo isto.

To je bio trenutak.

Razlika je. Ne vjerujem ili ne želim.

Ljudi, to je živo iskustvo. Ako ne vjeruješ, probaj.

Zamoli Boga, daj mi vjeru. Ne košta te ništa.

A može te koštati, svega.

Ako sam išta shvatio. Shvatio sam da se Bog nikad ne uskraćuje vapaju iskrena srca.

Puno toga mi je kasnije Bog pokazao. 

Gdje je prisutan.

Pokazao mi je što je sv. Misa.
Što je Ispovijed.
Što je Pričest.
Što je molitva.
Što su sakramenti.
Što je sv. Pismo.
Što je zajedništvo u Duhu Svetom.
Što je ljubav.
Da se nalazi u bolesnima, napuštenima, prezrenima.
I još, još mi pokazuje.

Pokazao mi je i posvjedočio snagu sakramenta braka.
Snagu zastupničke molitve u obitelji.
Posvjedočio istinitost i snagu Međugorja darujući mi dijete nakon 13 godina, i to netom nakon hodočašća na brdo ukazanja. 

Pokazao silnu posredničku snagu Majke Marije. Zajedništva svetih. Crkve.

Bog se toliko trudi kako bi nas spasio.

I neće. Neće nikad, ama baš nikad, da nas ne znam kakvo zlo napadne, odustati od nas.

Isus, nikad ne odustaje.

Odustajemo samo mi.

A Isus, Bog naš, samo On može činiti ono što je čovjeku nestvarno.

Promijeniti srce.

Stijepo Gleđ Markos

(Iv 15,18) 

Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.



Možda smo u prirodnoj opasnosti da želimo mir i sigurnost, prihvaćanje svoje okoline kako bismo mirno i udobno živjeli u svom okruženju. A istodobno želim slijediti križ, osluškivati Božju riječ i biti Kristov prijatelj. I negdje usput zaboravljam što sve moje odluke mogu donijeti sa sobom. I onda se ponekad uzbudim i uznemirim što su moje odluke, proistekle iz vjere i vjerskih uvjerenja, učinile da me nisu baš svi dočekali raširenih ruku, da sam podigao mnoge obrve i da sam zaradio i poneku osudu. Možda i izgubio neko ionako klimavo prijateljstvo.

Zaboravljam kako je izgledao put križa. Zaboravljam da si Ti najavio svojim učenicima što ih čeka. I zaboravljam da si u prvi plan gurnuo križ za sve one koji su Te htjeli slijediti. I sjećam se kako su Te mnogi od tog trenutka počeli napuštati. Ostavljati. Vraćati se svojim prijašnjim životima. Svojim prijašnjim okruženjima. I svojim prijašnjim klimavim prijateljstvima.

Pomozi da mi prioritet ne bude svidjeti se svijetu, nego nasljedovati Tvoj život i Tvoje stope. U svoj svojoj nestrpljivosti, nesavršenosti, zbunjenosti, smušenosti i promjenjivosti, predajem Ti ovu svoju odluku i molim: Gospodine, pomiluj!

fra Željko Barbarić

13. svibnja 1990. 
Utakmica Dinamo – Crvena Zvezda 
Zvone Boban – simbol revolta prema tadašnjem režimu 

Samoća je vrijeme kada se sve u životu vraća s kamatama!

Dragocjeno je vrijeme samoće, život zgusnut u mnogo intenzivnih misli i osjećaja.
Samoća je vrijeme resetiranja vašeg unutarnjeg sustava, trenutak da sagledate što sve kontaminira vaše mentalni i emocionalni prostor. Onaj je trenutak da ispred sebe stavite sve poraze i pobjede i odlučite što ćete sa njima, hoće li one biti prostor za vaš unutarnji rast ili ćete dopustiti da vas porazi natjeraju da pomislite da ste manje vrijedni i da odustanete od ciljeva koje ste postavili.


Samoća je jedan zlatni trenutak vašeg postojanja jer u njoj imate mogućnost prepoznati tko je na vašoj valnoj dužini, kome je stalo do vas i onda kada nište ne dajete, kada ništa ne pokušavate i kada ste na distanci od svega. Ona je prilika da dvaput promislite o odlukama koje ste donijeli i da zbrojite koliko je dva i dva u vašem osobnom životu, ali ponajviše u vašim međuljudskim odnosima.

Samoća je vrijeme kada se sve u životu vraća s kamatama, ono dobro što ste učinili pronalazi trag do vas i daje vam se u obliku unutarnjeg mira koji vam pruža ono duboko zadovoljstvo da je vaš život na pravom putu i da iako nije sve onako kako ste zamislili ipak možete biti zadovoljni. Ono loše što ste napravili dolazi kao grižnja savjesti i pitanje da li se moglo drugačiji postupiti i što bi bilo da je bilo malo više razboritosti i razumijevanja.


Čovjek nije u najboljim godinama kada je u naponu svoje snage već onda kada se u svom društvu počne osjećati ugodno, smireno i ispunjeno, bez potrebe da ga na silu puni ljudima samo zato da ne bude sam. Kad naučimo cijeniti to vrijeme počet ćemo u njemu rasti i sazrijevati, pripremati za kvalitetne odnose s drugima jer ćemo davati svoje najbolje lice, osobu koju drugi zaslužuju i koja ih nikada neće povrijediti.   

Mario Žuvela

(Iv 15,13)

»Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.«


Kako je lijepo susresti Prijatelja!

S njim je dovoljno biti.
Ne treba razmišljati što i kako.
Sama blizina je dovoljna.
U svojoj malenosti, ne vidi svoju veličinu.
I to mu je najveća osobina.
Malenost kojom pobjeđuje svaku oholost.

Kako je lijepo susresti takvoga čovjeka!

Ma koliko umorni bili, taj susret odmara.
U svaki nemir unese svoj mir.
Svojom brigom umiri cijeli svemir.

Vrijeme s tim čovjekom najbolji je zagrljaj za dušu.
Njegova radost razvedri svaku tugu.
Njegova snaga vidi pobjedu u svakoj borbi.

Da nema takvih ljudi,
svijet bi bio siromašan.

Kako je lijepo imati prijatelja,
u kojem svakoga dana
iznova susrećem Tebe.

Hvala Ti!

 fra Nikola Jurišić

Pogledam jučer par nastupa na TV 
Za razliku od prošlih godina pjesme su bile odlične a izvođači mladi , zanimljivo obučeni , u glavnom dostojanstvena pristojnost jedne 
Svjetske predstave .
Odlična Francuska , Italija , Cipar , Albanija , Švedska , Češka ,
U glavnom .. citiram Igor Peternel

“Večeras smo konačno dobili autentičnu i argumentom osnovanu potvrdu 
da nositelji  hrvatske mainstream medijske torture nisu progresivni Europejci 
već balkanske š(č)und seljačine!
Hvala Eurosongu. Konačno neka svrha!”

Zapravo među svom tom ekipom vidjeti našminkanu starčad u donjem vešu .. 
Otužna slika “Šč “ hrvateka .. blamaža 

No to i je bio cilj zar ne ??
Izblamirali zastavu .

Gordana Zelenika

Kao sto će uvijek 
mala crna haljina predstavljati 
sintezu 
jednostavnosti , sofisticiranosti i ukusa 
i preživjeti i nadživjeti sve trendove plastike i smeća .. tako će ljudska duša uvijek znati što je umjetnost i ljepota .
Jer jednostavno zadrhti kada 
je vidi i čuje .
Odavno govorim da na sreću ili žalost kaskamo za nekim društvenim procesima zapada 30 g i kada ih oni sažvaču i ispljunu , mala ekipa malograđana i onih bez korjena i identiteta to pokupe ko čergari i pokušavaju to prikazati kao napredno i u modi .
Alo .. to je odbačena sekundarna sirovina .
Znam , već sam to prije 30 g vidjela .
I zato se smijem očaranošću ekipe 
Letovima 3, Dommino pizzama , iceingu na tortama ispod kojeg je stiropor kolač , cup cake lazy “ kolačima “ i ostalom duhovnom 
trash koji se uglancan pokušava prikazati kao 
“ umjetnost “, “ sloboda “ , “ avangarda “
“ tolerantnost “ “ politička korektnost “ i sličan 
Shit .
Iskreno osim ovog fijaska na Eurosongu 
drago mi je da je lokalni pokus instalacije 
Možemosa u Zg  eksperiment koji je upozorenje svim ljudima koji misle 
zapošljavati ( glasati ) za politiku :
Pokaži mi rezime što si radio i napravio u životu !Korisno !
Kao jedino mjerilo valjanosti !

Imajte to na umu kad vam plaćenički mediji budu pokušali isprati taj isti um

Mala crna haljina je ipak referentna točka


Gordana Zelenika

Moj tata ima pčele. Danas mi je pokazao sav med koji je dobio ove godine. Skinuo je poklopac kante meda, a na vrhu su bile 3 male pčelice. Bile su prekrivene ljepljivim medom i koprcale se u njemu. Pitala sam ga možemo li im pomoći, a on je rekao da tu nema pomoći jer zasigurno neće preživjeti. Te su male pčelice za njega bile jedne od redovnih žrtava prikupljanja meda.

Ponovno sam ga pitala možemo li ih barem izvući i ubiti, ipak je on bio taj koji me naučio da skratim muke životinji ako drugog izlaza nema. Nakon moga neodustajanja konačno je popustio i izvadio ih iz kante. Stavio ih je u praznu posudicu i ostavio vani.
Budući da je uznemirio košnicu, pčele su uznemireno letjele posvuda.

Stavili smo 3 male pčelice u posudu na klupu i prepustili ih njihovoj sudbini. Tata me pozvao malo kasnije da mi pokaže što se događa. Ove tri male pčelice bile su okružene drugim pčelama koje su čistile gotovo mrtve pčele, pomažući im da skinu sav med sa svojih tijela. Vratili smo se malo kasnije i u plastičnoj posudici ostala je samo jedna pčelica. Još uvijek su je druge pčele marljivo čistile.

Kada je došlo vrijeme da odemo provjerili smo posljednji puta i posudica je bila prazna.

Te tri male pčelice preživjele su jer su bile okružene drugim pčelama koje nisu htjele odustati od njih, drugim pčelama koje su odbile pustiti ih da uginu. 
(Nepoznat autor)

Riječ ima moć uskrisiti, obnoviti, ojačati, ohrabriti i osloboditi čovjeka! Ima moć blagoslova i iscjeljenja! Ima moć, svrhu i cilj; posvetiti, spasiti, izgraditi, okrijepiti, uzdići, zaštititi, oplemeniti, usrećiti čovjeka. Ima moć razvezati lance, izvući iz tjeskobe, lišiti snage zlo i tamu, rekonstruirati život, prožeti silom odozgor, uništiti nemoć i bijedu duše, ozdraviti dapače i tijelo, ispuniti živom nadom, osnažiti pravom utjehom!

- Pater Marko Glogović u knjizi "Ak' odrastem bit ću katolik".

(Iv 14,27) 

Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.


Volio bih kad bi moja vjera bila jača. Izdržljivija. Snažnija. Ustrajnija. I kad bi tvoje riječi ostavljale dublji otisak na mom srcu. Pa da se ne dogodi da na tvoje riječi zaboravim odmah nakon što si ih izgovorio. Odmah nakon što iznova pročitam ili čujem riječi tvog evanđelja, zaboravljam što sam uopće čuo.

Previše je briga ovog svijeta. Previše je uzroka moje zabrinutosti. Previše je onog o čemu moram misliti, odlučivati, onog što trebam isplanirati i osmisliti, previše onog što ovisi o meni.

Znam. Već vidim tvoj osmijeh. I tvoju molbu. Da ipak prepustim ponešto i tebi, a da ne budem ja onaj o kojem ovisi. I pokušavam iznova čuti ono što govoriš. Ovaj put zaista čuti i povjerovati da je sve u tvojoj ruci. Ja. Moj život. Ovaj svemir. Ovaj nemir koji me izjeda. I ovaj strah koji me obuhvaća. Gospodine, pomiluj!

fra Željko Barbarić

Jedna od laži ovoga svijeta je da ako si dobar prema ljudima oni će ti prije ili kasnije uzvratiti. To je glupa laž. Ima onih koji kao da uživaju povrijeđivati druge. Međutim, bez obzira koliko trula srca susretali, isplati se biti dobar, ne zbog toga što će ti netko uzvratiti, nego da pokažeš svijetu da ljudskost ipak postoji.
(Anna Dymna)

Svakog dana zapamti pravilo broj jedan: Ne popravljaj nepopravljivo! Ono što je otišlo – otišlo je. Za neke stvari jednostavno treba zatvoriti vrata. Jer davajući novu priliku pokazuješ da ne razumiješ život. Ni sebe. Priča kada je jednom završena, onda je završena. Sve ostalo su igrice. Uznemiravanja. Ne možeš započeti čitati novo poglavlje života, ako si stalno na nekom starom. Nije problem novu stranicu okrenuti.

Najgore što danas možeš napraviti je sažalijevati sebe. Ne čini to sebi! Obriši suze. Otvori ruke. I kreni naprijed. Ne gubi energiju na stvari koje ne možeš kontrolirati. Vrijeme, okolnosti i drugi ljudi nisu tvoj izazov. Tvoj izazov je da ti danas budeš bolji. Da naučiš uživati u životu kojeg imaš. I shvatiš da ti može biti lijepo s malo stvari. Možda ćeš usput danas dobiti i izgubiti mnoge stvari. Samo se potrudi da mir ne izgubiš. Za sve ostalo ćeš lako.

- Mario Žuvela

https://www.facebook.com/reel/742454860940238?s=yWDuG2&fs=e

Ovih dana u mnogim našim gradovima održati će se "Hod za život" kao podrška pravu na život svakog ljudskog bića.
Ova slika nastala je prije par godina u Argentini za vrijeme javnog skupa onih koji podržavaju pobačaj. Siguran sam da ova djevojčica nije svjesna što čini i zbog čega nogom gazi plastično dijete, ali moram priznati da me plaše ovakve slike, tj. plaše me ljudi koji su u stanju ovako nešto iscenirati. U njima gledam ljude poput onih za koje je Isus molio kada je vapio s križa: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" (Lk 23, 34) Iskreno se nadam da će shvatiti zabludu u kojoj žive prije nego što bude prekasno. U svijetu se sve više razotkriva otvorena borba protiv života koja je u konačnici i borba protiv čovjeka. Čak i oni koji se nazivaju kršćanima, okreću se protiv života. Svijet se okreće sam protiv sebe i puno je toga što nas može odvesti u malodušje i očaj, ali... Ne isplati se odustati jer gledajući povijest, gledajući živote svetaca i sam Kristov život, oni su nam poticaj i snaga da se isplati ustrajati i boriti za život, da se ne isplati posustati jer pred nama je vječnost. A svijet, o svijetu sam Isus kaže: "U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16,33)

Stjepan. Ivan Horvat

Učiteljica je upitala učenika:"Na koliko grupa se dijele živa bića?
- Učenik je samouvjereno odgovorio:"U četiri grupe učiteljice."
- Učiteljica:"Mislim da griješiš, ali nabroji da čujemo."
- Učenik:"Biljke, životinje, ljudi i djeca."
- Učiteljica:"Zar djeca nisu ljudi?"
- Učenik:"U pravu ste učiteljice, dijele se na tri grupe."
- Učiteljica:"Odlično, nabroji ih opet da čujemo."
- Učenik:"Biljke, životinje i djeca."
- Učiteljica:"A šta se desilo s ljudima?"
- Učenik:"Učiteljice, ljudi čija su srca puna ljubavi i ljubaznosti ostali su u grupi djece, dok su se ostali podijelili u grupe biljaka i životinja."

.