Asylum

Ovako je kod mene svako jutro, ali kako ustajem između pola 5 i 5 do 6 sam k'o nova

Balancing Sculpture by Polish sculptor, Jerzy Kedziora

“Ponekad nam Bog ne daje ono što želimo, jer zaslužujemo bolje od toga.
Jeste li ikada pomislili da su možda svi vaši neuspjesi samo koraci ka nečem većem?
Preživite ih, bez obzira koliko vam se teško činile i nastavite dalje. Najvažnije je imati vjeru da će se sve odvijati u najboljem redu.
Sve što vam se dogodi, sve što jeste i osjećate, je s razlogom. Sve sa čime vas Bog suočava je zato što zna da ste dovoljno snažni da se sa time nosite.
Ponekad nas Bog uči da za dobre stvari treba vremena i što je još važnije, strpljenja.
Ali, znam da kada se to dogodi, kada nas Božija sila gurne malo daleko, to je zato što vjeruje da smo sposobni za mnogo više nego što smo svjesni...”

Sa stranice Čitaj knjigu

Jedan je mladi svećenik trebao propovijedati u zatvoru. Danima je tražio zgodne izraze koji bi mogli pokrenuti i taknuti srca zatvorenika. Kad je stupio u dvoranu, užasnuo se od hladnoće, ciničnih pogleda i lica zatvorenika.
Tiho se pomolio za prosvjetljenje Duha Svetog i počeo se uspinjati na propovjedaonicu. Na posljednjoj stepenici se spotakne, i koliko je dug i širok padne sa stepenica na parket. Auditorij je zaurlao od smijeha, ali mladi je svećenik bio samo tren paraliziran bolju i stidom. Tada skoči, uspne se na propovjedaonicu i smijući se doviknu: »Samo zato sam i došao da vam pokažem kako je moguće ustati kad se padne!«

Jedna afrička poslovica kaže: Ako ti padne kokosov orah na glavu, podigni ga i popij mlijeko koje je unutra, a od oraha napravi dvije posude. A jedna druga poslovica kaže: Ako se ljudi na tebe nabacuju kamenjem, skupi ih i njima izgradi kuću.
Ni jedna te teškoća i ni jedan neuspjeh u životu ne mogu do kraja ubiti. Ovisi samo kamo gledaš, da li u izgubljeno ili u ono što je ostalo.
S onim što ti je još ostalo učinit ćeš daleko više nego što si mogao s onim što si izgubio jer sad imaš i iskustva i nove snage da pobijediš ono što ti se suprotstavilo. lako ljudi prepričavaju tvoj pad, i iako se u tebe zbog toga uvlači poticaj da pobjegneš crven od stida i ne izlaziš više u javnost, ipak ti zdrav razum savjetuje, da učiniš upravo suprotno jer sad je dvostruko jače ono dobro koje si htio postići, a nisi uspio.

Nadvladat ćeš govorkanja, ogovaranja i klevetanja, i tad će se ispuniti poslovica da se najslađe smije onaj tko se zadnji smije. Ne zaboravi da je Bog uvijek na strani onih koji su slomljena srca, na strani patnika koji u trpljenju ne očajavaju. lako su čuli da su dobili neizlječivu bolest, ipak se ne predaju.
Ne daj se! Zakorači ponovno! Nastavi tamo gdje si prestao vjerovati. Život nikad ne prestaje, kao što Bog nikada ne može prestati postojati i tebe voljeti. Ne predaj se nikakvom mraku, nikakvom očaju i beznađu i nikad ne vjeruj da se nećeš vratiti na ognjište, da neće biti iscijeljena tvoja rana, i da tvoj život nema smisla iako si u kolicima.
Sve može postati novo, i bit će, samo se osloni na Svemogućega.

(Još se možeš vratiti - Tomislav Ivančić)

Metilda, kako si?
Na źalost, od sveg svog umnog opterećenja nisam sposobna da ulazim u dublja promišljanja o temama koje nisu trenutno moj fokus interesa.
No, svakako želim znati jesi li dobro?

mativka wrote:Metilda, kako si?
Na źalost, od sveg svog umnog opterećenja nisam sposobna da ulazim u dublja promišljanja o temama koje nisu trenutno moj fokus interesa.
No, svakako želim znati jesi li dobro?

Hvala na pitanju, izvrsno sam. Bavim se temama kojima se tebi ne bavi i one me pročišćavaju i umno i emocionalno i potpuno sam neopterećena na svim poljima. Inače planiramo putovanje u Toskanu i jedva čekam listopad.

TRENUTCI

Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.
Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
Promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka radosti.
Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim “sada”.
Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterećen.
Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos
Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.
Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,
Igrao se sa više djece…
Da imam ponovo život pred sobom.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

J.L.Borges ( rođen 24. kolovoza 1899. godine, Buenos Aires, Argentina
Preminuo: 14. lipnja 1986. godine, Ženeva, Švicarska

Moja baka je rekla:
Ne dopustite da vam tave sjaje jače od vas samih.
Ne shvaćajte čišćenje kuće tako ozbiljno.
Život je kratak, zabavite se!
Usisavajte kada je potrebno,
ali također nađite vremena za slikanje slike, pisanje pjesme,
odlazak u šetnju ili posjet prijatelju.
Kuhajte što želite, zalijevajte biljke...
Pronađite vrijeme i za opuštanje uz čašu vina, kupanje i sunčanje na plaži.
Penjite se na planine, igrajte se sa psima, slušajte glazbu, čitajte knjige,
provodite vrijeme s prijateljima i uživajte u životu.
Usisavajte ako morate, no ne pretjerujte s time. 
Znajte da se nijedan dan više neće vratiti.
Borite se protiv prašine ako baš morate - ali zapamtite da starite
i mnoge stvari koje sada možete učiniti
neće biti tako lako učiniti u starosti.
A kad vas ne bude, jer svi ćemo jednoga dana otići...
…nitko se neće sjećati koliko ste računa platili,
čak ni tvoja čista kuća, ali će zapamtiti tvoje prijateljstvo, 
vrijeme koje ste provodili zajedno i ono što ste ih naučili.
(Nepoznat autor)

Dobro jutro!

PRAVA PITANJA
EFA RIJEČI, 27. 8.

(Mt 16,15)

A vi, što vi kažete, tko sam ja?


Koliko je ljudi zapelo pred ovim pitanjem? Koliko se samo ljudi okrenulo na peti i otišlo od Isusa jer nisu imali zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje? A ovo pitanje stoji pred svakim čovjekom i neumoljivo čeka na odgovor. Taj odgovor, pak, ima toliku snagu da može okrenuti moj život naglavačke. Taj odgovor može proizvesti lanac događaja koji se često naziva obraćenjem.

Danas je novi dan. Nova stranica mog života. I danas, kao i jučer, ali i kao svakog drugog dosadašnjeg dana, stojim pred ovim starim, a opet tako novim pitanjem. Što ja kažem? Što ja mislim? Tko je on?

Na svetoj misi, u molitvi, u samoći, u društvu, u svakoj prilici svog života – odgovaram na ovo pitanje. Svjesno i nesvjesno. Dajem svjedočanstvo o vlastitom odgovoru. I ne bude to često baš lijepo svjedočanstvo. Ipak, i danas ustajem iznova, i danas pokušavam po tko zna koji put pronaći odgovor koji će me nositi kroz ovaj novi dan. Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga. (Mt 16,16)

Pripremio: fra Željko Barbarić

Volim ovu priču. Nikad dovoljno puta ponoviti. Ljubav nije primanje već davanje. Zato je toliko nesretnih u ljubavi!

Na autocesti vozaču automobila puknula je guma. Na nesreću i rezervna guma bila je prazna. Nakon mnogo pokušaja jedan automobil stane i pomogne vozaču tako da mu je dao svoj rezervni kotac. Na pitanje kako da mu se oduži vozač koji je pomogao kratko je rekao pa pomozite nekome u nevolji i tako ćete mi se najbolje odužiti.
Nakon sto je vozač stigao na destinaciju išao je s parkirališta u Hotel i ugleda kako trojica tuku jednog čovjeka. Sjetivši se riječi uleti u gužvu i obzirom da je bio prilično jak rastjera napadače. Čovjek kojeg su tukli upita ga dobri čovječe kako da ti se odužim. Jednostavno odgovori spasitelj. Kad netko bude u nevolji pomozite mu. Taj napadnuti bio je direktor jedne velike tvrtke i imao je idući dan sastanak upravnog odbora na kojem je trebalo odlučiti tko će dobiti stan od firme. Već je sve bilo dogovoreno da stan dade sinu jednog drugog direktora koji je radio u njegovoj firmi i koji je samac i živio je u luksuznoj kući kod roditelja. Drugi na listi bio je radnik podstanar koji je imao Ženu i troje djece. Pod dojmom jučerašnjeg događaja direktor ipak promjeni mišljenje i stan dodijeli radniku s troje djece. Taj radnik upravo je onaj vozač koji je na početku priče pomogao čovjeku u nevolji i dao mu svoj rezervni kotač.
Zato kad vidite nekoga u nevolji priđite i pomozite. Sigurno će vam se dobro vratiti kad tad.

Danas se spominjemo mučeništva sv. Ivana Krstitelja.
Kada razmišljamo o pripravljanju puta Gospodinu tada ne možemo zaboraviti na sv. Ivana Krstitelja.
Duhovni div čija je veličina u skromnosti, a uloga naviještanje većega od sebe. Ivan Krstitelj, čovjek koji propovijeda u pustinji odjeven u devinu dlaku i kožni pojas. Hrani se skakavcima i divljim medom. Izabire živjeti u pustinji gdje uvjeti za život nisu baš kao u hotelu sa pet zvjezdica. Ne zvuči primamljivo, bar meni.
Možemo reći čovjek koji se, bez obzira što je privukao veliku pažnju puka, maknuo sa „pozornica ovoga svijeta“ i otišao u pustinju. Ali opet... mase su hrlile slušati ga. Postao je magnet za mnoge. Zašto? Zato što je živio ono što je naviještao, a naviještao ono što je vjerovao!
Bio je vjerodostojan u onome što je radio. I svoju vjerodostojnost platio je životom, doslovno. Odrubljena mu je glava radi toga što je jednom suludom kralju i preljubnici rekao da ne smiju imati zabranjenu vezu i da to nije po Božjemu. Nudio im je savjet tj. duhovni lijek za živote, no njima je teško bilo čuti istinu pa je lakše bilo baciti u tamnicu Ivana i poslije ga ubiti. Istina ih je bolila i na taj način mislili su da će "ubiti" istinu. Bez obzira na sve, Ivanova smrt nije poraz, nego baš naprotiv njegova smrt je velika pobjeda jer je pokazao da se zbog istine isplati izgubiti sve, baš sve, pa i život na ovome svijetu jer stalno na pameti treba imati da je naš konačni cilj Nebo gdje će se naš vjerodostojan kršćanski život na zemlji itekako isplatiti i to neće trajati godinu, pet, deset ili sto, nego cijelu vječnost! Ne zaboravimo to nikada.
I danas su nam potrebni vjerodostojni svjedoci vjere. Molimo zagovor sv. Ivana Krstitelja za vjerodostojnost nas vjernika, vjerodostojnost, prije svega, u ljubavi!

Stjepan Ivan Horvat

Nemojte se ispričavati zbog onoga što ste.
Svijet će, bez obzira na to tko ste, uvijek isticati vaše slabosti, nedostatke i pogreške. Neki ljudi su jednostavno takvi, "prijateljski raspoloženi", prema vama, neka vas to ne obeshrabri. Umjesto da se gledaju u ogledalo i bave se svojim životima, radije čeprkaju po tuđim životima, a svoje smeće skrivaju pod tepihom. Imaju potrebu s visine vam reći svoje mišljenje, iako ih nitko to nije tražio, omalovažavaju svaki vaš korak i obeshrabruju vaše odluke. Jednostavno ih pustite...
Nemojte se ispričavati zbog onoga što jeste, jer svijet ne poznaje vaše boli, strahove, radosti, neuspjehe, uspjehe... Ne zna koliko ste se žrtvovali da biste bili ovdje gdje ste sada. Svijet vas samo osuđuje i vuče prema dolje i nikada se neće promijeniti, stoga ne brinite, opustite se i radite svoje – ionako nikada nećete uspjeti ugoditi svima.
Najvažnije je biti čovjek koji je zadovoljan onim što je postao. Dobar čovjek, čovjek koji ne tlači druge i ne petlja se u tuđe živote, osim s iskrenom nakanom da im pomogne i onda kada je dobrodošao. Sretan je čovjek koji živi svoj život. Ostalo su samo riječi u vjetar. Riječi koje obično ne vrijede ništa...
Budite svoji, jer takvi ste najvrjedniji.
(Nepoznat autor)

Molim te, uvijek mi reci direktno jednu stvar. Sasvim jasno i jednostavno. Reci mi kad te nešto boli. Bilo na duši, bilo na tijelu. Reci mi kad si neraspoložen. Reci mi kada želiš samo mir i samoću. I da te nitko ništa ne pita. Reci mi da se znam povući i da u svojoj glavi ne prolazim one scenarije što se dogodilo i što sam krivo napravio. Reci mi kada si tužan. Kada si razočaran. Kada si izgubio vjeru u ljude. Sve mi reci. 

Tada ću znati da su stvari između nas i dalje u redu. I da je trenutna tišina samo jedna faza koju svatko od nas prolazi. Faza kada nam je pojačana potreba za samoćom. Jer se u nama zbivaju stvari koje ne možemo razumjeti. Jer prolazimo one unutarnje puteve koje nitko drugi ne može proći. I kada jednostavno naša duša treba zraka. I  na kraju kada sve to završi, samo dođi i reci mi: Idemo dalje. Prošli su trenuci mog nemira. Bit će mi lijepo to čuti.

- Mario Žuvela

Uskoro počinje nova školska godina i ja bih vas sve zamolio za uslugu.
Sjednite sa svojim djetetom/djecom na 5 minuta i objasnite im da biti vrlo visok, nizak, punašan, mršav ili drugačije boje kože nije razlog za ismijavanje.
Ili ako učenik svaki dan nosi iste cipele i ima istrošenu robu, ili robu koja nije u modi.
Objasnite im da rabljeni ruksak donosi iste snove kao i novi.
Molim vas da ih naučite da ne isključuju nikoga zato što su "drugačiji" ili zato što nemaju iste mogućnosti koje vaša djeca možda imaju.
Super je ako vaša djeca imaju džeparac od kojega si mogu priuštiti dosta toga, no naučite ih da druga djeca to možda nemaju i da je dijeljenje s drugima plemenita stvar.
Objasnite im da zadirkivanje/uznemiravanje boli i da u školu idete UČITI, A NE natjecati se s drugima.
Obrazovanje i odgoj počinju kod kuće.
(Nepoznat autor)