Asylum

Svako malo život me lupi šamarom u glavu kad pomislim da je sreća samo u velikim stvarima. A onda mi diskretno kaže: Koliko sam ti puta kazao da sreću tražiš u sitnicama. A nisi se snašao. Ima dana kada posebno postanemo osjetljivi na male stvari. To su dani kada slavimo ljubav, pomirenje, praštanje, darivanje. Dani kada čarolija blagdana prekrije ono sivilo života. A mala iskra ugrije nas kao velika vatra.

Kad dođu teški dani i kad se spuste hladne noći ne zaboravi jednu stvar. Uvijek moraš imati nešto čemu se nadaš. Makar nešto tako sitno. To je most između tebe i boljeg života. I zapamti jednu stvar. Lijepo je zaželjeti dobru želju . I sebi. I drugome. Ništa te ne košta, a svijet postaje drugačiji. I ti imaš nešto vrijedno za boriti se. Kad dođu teški dani još više se zagledaj u sebe i vidjet ćeš da tu postoji jedan plamen. Plamen koji te nikada neće izdati. Plamen tvoje duše.

- Mario Žuvela

Odvoji svakoga dana jedan trenutak da se priupitaš što ti je u životu doista važno. Tko ti je važan? Brzo to čovjek zaboravi i raspline se u beznačajnostima, stvarima koje ga se ne tiču i ne znače mu ništa u životu. A onda se pita zašto je nesretan. Zašto su stvari krenule naopako? Kakav ti god bio život ostavi još prostora da malo vjeruješ u čuda. Da se sa svakim novim danom može krenuti ispočetka.

Živjeti život na jednostavan način najveće je umijeće. Ali do toga treba doći. I treba truda. Odbaciti sve ono što ne zaslužuješ. I što čini da se osjećaš manje vrijednim. Odvoji zato svakoga dana jedan trenutak da razmisliš što ispunja tvoje srce. I nikada ne dovodi u pitanje. Ima još dobrote među ljudima za koje se isplati boriti. Sa svakim novim danom povijest se piše ispočetka. I ti je pišeš za sebe. I na svoj način.

- Mario Žuvela

Jedan vic za Matu ako poviri večeras:

Samo sam dva puta u životu prekršio službenu tajnu i otvorio tuđe pismo, pričao je umirovljeni poštanski službenik M. M. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata, kada sam vodio poštu u jednom malom slavonskom selu.
Bližio se Božić i posla je bilo na pretek. Razvrstavajući pisma iz poštanskih sandučića, došlo mi je pod ruku jedno pismo bez marke sa naslovom: “Dragom Malom Isusu u Nebo!” Pošiljatelj nije bio naznačen. Dugo sam gledao pismo, očito pisano dječjom rukom. Po pravilu službe trebao sam ga spaliti. No, to nisam učinio. Otvorio sam ga, sluteći mu sadržaj.
Na običnom listu školske teke, uz dosta grešaka, pisalo je:
“Dragi Mali Isuse!
Ti ćeš ovoga Božića slati darove dobroj djeci. Za mene sigurno nisi znao, jer nisam nikada ništa dobio. Mama je bolesna. Ja moram čuvati maloga brata i seku, pa ti nisam mogao prije pisati. Tata jako pije i tuče me. Molim te, dragi Isuse, nemoj me zaboraviti.”
Tunjica Koporčić, učenik II razreda, Ciglana

Toga Božića Mali je Isus uslišao zaboravljenog Tunjicu. Dobio je veliki paket sa darovima u odjeći, igračkama i slatkišima. Što sam mogao drugo nego darovati dječaka, da mu taj Božić načinim sretnim i radosnim. Mali je Isus očito mene odabrao da učinim djelo kršćanskog milosrđa.
Nakon toga stiglo je drugo pismo sa istom adresom. Ovaj puta sam ga otvorio bez razmišljanja. U njemu je pisalo:
Dragi Mali Isuse!
Dobio sam veliki paket. Hvala ti! Kako sam se obradovao svemu, a posebno cipelama i slikovnici. Mama je plakala. Ti si mi sigurno slao i prije, samo je to naš poštar pokrao. Još jednom hvala.
Tunjica (Glasnik Srca Isusova i Marijina br. 12 1951.)

Have a nice day

Slika uplakanog dječaka kako svira na violini svrstana je u jednu od najemotivnijih fotografija u modernoj povijesti.

Ova fotografija prikazuje 12-godišnjeg Brazilca (Diego Frazzo Turkato) kako svira violinu na pogrebu svog učitelja, koji ga je izvukao iz siromaštva i kriminalnog okruženja u kojem je živio.

Na ovoj fotografiji čovječanstvo vrišti najjačim glasom na svijetu:
„Zasijte ljubav i dobrotu u svoju djecu, jer ono je sjeme suosjećanja koje čini svijet ljepšim. Samo tako ćete izgraditi veliku civilizaciju, divan narod u kojem ljudi brinu jedni o drugima.
(Kobus)

Ne na prstima, nego u molitvi!
Zato dragi brate i sestro, skloni se ovih dana u neki kut, dalje od svega, sakrij se i prošetaj do ruba - tamo ćeš otkriti i doživjeti istinski Božić, jer kao i prvi put - On se događa tiho i skrovito, onima koji mu otvore srce, negdje u kutu svoje sobe. Takva je ljubav! Svima dostupna ali opet nenametljiva, čeka na rubu, u molitvi - da se približiš i doživiš je, da pronađe put i do tvoga malenog i ranjenog srca. Ako nema tog Boga, te ljubavi Božje koja sve mijenja, onda je sve samo predstava a mi glumci. Ali, ako ima Boga u tvom srcu, onda ne samo da nisi glumac nego si i najsretnija osoba na ovom svijetu, jer kad imaš Boga, imaš sve. Pokušaj zato doživjeti ove riječi, jer doista su istinite. I vjeruj mi, sjat ćeš za Božić više od bilokojeg bora, taj osmijeh, taj sjaj u očima, ta živa vjera, nada. Ako mu ne otvorimo srce, a što imamo slaviti kad sve ostaje isto? Dosadno i isprazno. Ali ako doista doživimo Boga, onda ćemo slaviti više neko ikada jer doista imamo razloga - kraj grijehu, smrti, besmislu i tami...

#blagoslovljenbudi #bozic

Jesi li jutros ustao bez straha? Bez grča? Bez bola? Jesi li jutros ustao bez da gledaš što si jučer napravio i što je tko na to rekao? Jesi li jutros ustao bez da si i jedanput pomislio kakve bi probleme mogao donijeti današnji dan? Jesi li jutros ustao i rekao da će danas biti lijep dan? Ako jesi, onda si bogat čovjek. Bez obzira koliko novaca imao na računu. Bogat čovjek s onim što imaš u duši. Ne samo bogat već i sretan čovjek. Zato jer si tako odlučio.

Ne želim da zatvaraš oči pred današnjim danom. Nikako! Pred ljudima koji su onakvi kakvi jesu. I koji povrijede i onda kada kažu da neće. I razočaraju onda kad se sve najidealnijim čini. Ne zatvaraj oči pred problemima u kući i na poslu. Kojih ima. I kojih će biti. Do posljednjeg daha. I to na izvoz. Ali samo jednu stvar zapamti. Nemoj im davati prednost! Ne zaslužuje tvoj unutarnji svijet samo crnilo života. Daj mu ljepotu. I imat ćeš snagu koju trebaš. Da preživiš. Sve.

- Mario Žuvela

Nisam baš toliki ljubitelj životinja ali ovo me rasplakao:

"Yesterday I adopted the oldest, sickest, and sorest shelter dog. I'll never forget his eyes. When I went into the cage he didn't even bother to look, he knew I wouldn't even see him.
Curling around the corner He'd accepted his fate. The volunteer said to me many times... Are you sure this one? Are you sure? YES! This is my dog. He opened the cage and 3 animals fell on me. I ran towards him, suddenly he looked at me as if he saw an angel... I hugged him and told him that now he'll be happy again. Then he sleeps in my lap... probably the first peaceful sleep he ever had.
Give it a life. Give it a hug. They need us."
From a dad who saved a soul.
Credit: Animal Alternative Therapy

For the past 6 years, a dog named Capitan has slept in the grave of his owner every night. His owner, Miguel Guzman died in 2006 and Capitan dissapeared shortly after the family attended the funeral services. They searched everywhere and put out flyers to try and find him. But no one had seen him.
A week later, some people who were at the cemetery late one evening spotted Capitan laying on the grave and they contacted the grounds keeper at the cemetery. The cemetery notified the family who promptly came to pick him up and take him home. But each night he would cry and scratch frantically at the door to go out and he wouldn't return home until morning. It was later discovered that Capitan would walk the 3 miles back to the cemetery each night to guard his master's grave.
It has been 7 years now. The cemetery does not close the gates until he arrrives each night promptly at 6 pm. He sleeps there all night guarding the grave until the ground keeper opens the gate in the morning. This is a true picture of Capitan here

Moraš naučiti otpustiti ljubav koje nema, prijateljstvo koje ne služi i ljude koji nisu uz tebe kad ti je to najpotrebnije. I ne zaboravi da nikoga ne prisiljavaš ni na što. Ono što je na silu ne vrijedi ništa...