YouTube

Kako ja volim ovu vašu  prepisku.   

energija

Ra wrote:Da da... znam da smo svi bili ono WTF. :D

10 godina sa živjela u jednoj sličnoj zajednici... Doduše nije Aljaska nego Alpe...
Da, ima to svojih lijepih strana. U svakom slučaju je bilo živopisno.

Vidiš, jednom bih te zgodice i nezgodice mogla stvarno staviti na papir. :)

Pa napisi par redaka! Je li bilo misterioznih nestanaka, neurotičnih liječnika, kafica ili zalogajnica s nevjerojatnim pitama, poduzetnicima astronautima, lokalnih vraceva i umjetnika? Patuljaka u snovima? :)

E da, zaboravih nesto napisati, kad smo spomenule blues pa i osebujne gradice, mjestasca. Negdje u 2000ima, na proputovanju, pojavio se u našim krajevima jedan od posljednjih bluesmana starog kova - Jerry "Philadelphia" Ricks. Suradjivao je s poznatim facama delta bluesa Son Houseom i Lightnin' Hopkinsom, a kako sam u to vrijeme bila potpuno opcinjena svom tom blues pricom, malo je reci sto mi je znacio njegov dolazak. Nastupao je u Kastvu, gostovao na lokalnim televizijskim postajama i ondje pripovijedao o tehnikama svirke kao i pozadini razvoja razlicitih pravaca i stilova bluesa.

Kastav i ljudi u njemu toliko su mu se svidjeli da je odlučio ostati u njemu, izabrao ga je za svoju posljednju destinaciju. Danas Krastavci s ponosom govore o svom crnom mjestaninu, a pokrenut je i blues festival koji se odrzava svake godine negdje u ovo vrijeme. :)




http://jrbluesfest.com/o-festivalu/

violator wrote:Danas Krastavci s ponosom govore o ....

... pomidorima. :D

jasambrend wrote:

violator wrote:

jasambrend wrote:

Sad malo dream pop... : )

Isn't it too dreamy? :)

Audrey, Audrey, Audrey... cak sam i ja bila pomalo zaljubljena u nju...

Nisi jedina... Sherilyn Fenn je bila općenito jedna od najljepših glumica... : )

Je... :) Ali sve su bile lijepe.



Nikako mi se ne svidja Audreyna prica u 3. sezoni. Iako nisam sigurna, zapravo, sto joj se dogodilo. Je li u umobolnici, izgubljena u nizu halucinacija? Je li poput Josie ostala zarobljena u drvu The Great Northerna? Je li u Crnoj lozi? Bo.

Ra wrote:Kako ja volim ovu vašu  prepisku.   

Nemam ja nista s time. To si ti ubrala Brendovu tankocutnost. :) Naspram njega, ja bih bila onaj lik u kaficu s viskijem u jednoj ruci, cigaretom u kutu usana, druga ruka poseze za gitarom i prica o mracnim stanjima. Drug Eb i Gnjec zauvijek su me pokvarili! :)

jasambrend wrote:

Da, Cocteau Twinsi su izuzetni, jedna od perjanica dream pop/shoegaze pravca, a Elizabeth Fraser ima stvarno glas na koji ne možeš biti nikako ravnodušan... iskreno, išla mi je ispočetka čak i na živce, ali onda mi je nekako konačno sjela, istu sam stvar prošao sa Billy Corgainom, od apsolutnog neprihvaćanja do tog da su mi Pumpkinsi jedan od najdražih bendova postali tek deset godina nakon njihovog zenita... zapravo, ne valja se zakopavati u vlastite stereotipne obrasce slušanja glazbe, uvijek treba otkrivati nešto svježe i novo...jer dobra glazba zna pobuditi u nama i neke neotkrivene svjetove, čineći nas barem na trenutak ljudskim bićima koji... su sposobni sanjati u ovom današnjem suhoparnom svijetu oko nas koji je odbacio svu prirodnu ljudskost te ranjivost bića tumačeći je zapravo kao slabost... glazba je moj bijeg od toga iskreno.

Lijepo ali pomalo i tuzno.

Cini mi se da nista nije odbaceno. Povuklo se od agresivnih nasrtaja i opstaje na manje zamjetnim mjestima. Ali opstaje... Priroda se ne moze iskorijeniti, ne mogu je promijeniti, ne mogu je uvjetovati, ne mozes je potisnuti, zanijekati..

Kad gledam ovu mapu Mississippija i silnih pokušaja mijenjanja njenog toka, njenog prkosa i iznalazenja novih puteva, sjetim se i nase prirode. :)

violator wrote:

Ra wrote:Da da... znam da smo svi bili ono WTF. :D

10 godina sa živjela u jednoj sličnoj zajednici... Doduše nije Aljaska nego Alpe...
Da, ima to svojih lijepih strana. U svakom slučaju je bilo živopisno.

Vidiš, jednom bih te zgodice i nezgodice mogla stvarno staviti na papir. :)

Pa napisi par redaka! Je li bilo misterioznih nestanaka, neurotičnih liječnika, kafica ili zalogajnica s nevjerojatnim pitama, poduzetnicima astronautima, lokalnih vraceva i umjetnika? Patuljaka u snovima? :)

E da, zaboravih nesto napisati, kad smo spomenule blues pa i osebujne gradice, mjestasca. Negdje u 2000ima, na proputovanju, pojavio se u našim krajevima jedan od posljednjih bluesmana starog kova - Jerry "Philadelphia" Ricks. Suradjivao je s poznatim facama delta bluesa Son Houseom i Lightnin' Hopkinsom, a kako sam u to vrijeme bila potpuno opcinjena svom tom blues pricom, malo je reci sto mi je znacio njegov dolazak. Nastupao je u Kastvu, gostovao na lokalnim televizijskim postajama i ondje pripovijedao o tehnikama svirke kao i pozadini razvoja razlicitih pravaca i stilova bluesa.

Kastav i ljudi u njemu toliko su mu se svidjeli da je odlučio ostati u njemu, izabrao ga je za svoju posljednju destinaciju. Danas Krastavci s ponosom govore o svom crnom mjestaninu, a pokrenut je i blues festival koji se odrzava svake godine negdje u ovo vrijeme. :)




http://jrbluesfest.com/o-festivalu/

Je, Kastavci su pravi kukumarci 

Uopće nisam znala za bluesfest, a svake godine sam upravo u tom periodu u tim krajevima. Hvala. Iduće ga neću fulati. ;)


U jednoj tako maloj zajednici je nemoguće je ne biti uključen u tuđe životne situacije, kako u tragične, tako i u one vesele i komične.  Spontano se sve dijeli i svi sudjeluju bez puno propitkivanja. 

Da bilo je živopisnih likova o kojima bi trebalo pisati. 
Baćo, dobroćudni korpulentni Vojvođanin koji je ličio na glumca Burduša bio je vjerojatno najduhovitiji i najbezazleniji komandir 'milicije'. 
Lale pekar porijeklom iz Valjeva zaveo je ženu lokalnom moćniku, vlasniku pilane, koji je pak izgubio glavu za Ruskinjom koja je radila u striptiz Baru, ali se nije želio razvesti jer se nadao da će ga ljubav proći. I prošla ga je, ali je ostao bez žene. :D
Ili recimo farmaceutkinja aristokratskih korijena, izuzetno lijepa plavuša, uvijek damski obučena, dotjerana, ali je svakodnevno već od jutra bila pijana kao čep. Ostat će mi vječna zagonetka kako nikad nije fulala lijekove koje je izdavala. 

Osim nabrojanih jedan od najboljih ljudi i moj drag prijatelj bio je Jani živopisni seoski liječnik koji je kasnije tragično poginuo.
Tu je i nervozni župnik buljavih očiju koje može zahvaliti hiperaktivnoj štitnjači, i oštra jezičava Zora, krčmarica od koje su strepili svi jer je uz župnika vjerojatno znala sve seoske tajne, tko s kim, kada i zašto. Selo ima dvije ispovjedaonice, jednu u crkvi i drugu za šankom :)

Da, pisati ću o njima, a možda i dodijeliti glazbenu podlogu... na koju me budu asocirali.

Ali ne večeras. 
Upravo sam se raspakirala i sutra me vjerojatno čeka naplavina dvotjednih problema i problemčića... i svi su na listi prioriteta prvi